1

Broj: Ppž-850/2022

                                

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Malacka kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. P.K., zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 2., članka 163. stavka 1. i 8. i iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. P.K., podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik od 2. kolovoza 2021., broj: 511-13-11/05-3-743-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.,

p r e s u d i o    j e

 

I.               Povodom prigovora okr. P.K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljeniku, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, u izrečenu ukupnu novčanu kaznu od 8.300,00 kuna uračunava vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva kao 600,00 (šeto kuna), pa je okrivljeniku preostalo za platiti iznos novčane kazne od 7.700,00 (sedamtisućasedamsto) kuna/1.021,97 eura (tisućudvadesetjedan euro i devedesetsedam centa)[1], koji je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

 

II.               Odbija se prigovor okr. P.K. kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

 

III.              Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik P.K. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik P.K. i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 8.300,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 2. (utvrđena novčana kazna od 2.300,00 kuna), iz članka 163. stavka 1. i 8. (utvrđena novčana kazna od 1.000,00 kuna) i iz članka 199. stavka 2. i 7. (utvrđena novčana kazna od 5.000,00 kuna) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1., 2. i 3. izreke prekršajnog naloga.

 

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

 

              Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 1.580,00 kuna.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da se ne protivi krivnji niti po jednoj točki što mu se stavlja na teret, no dodaje da je jedini zaposlen u kući na konobarskom minimalcu i da mu mjera zabrane predstavlja veliki problem u organizaciji odlaska na posao, pa moli za umanjenje novčane kazne, troškova postupka i zaštitne mjere.

 

              Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.

 

5.              Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku nije sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme smještanja okrivljenika u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva (prema priloženoj Naredbi od 6. srpnja 2021.) kao 600,00 (šesto kuna), pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio odluku o novčanoj kazni kao pod točkom I. ove presude.

 

7.              Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za svaki od pojedinih počinjenih prekršaja u stjecaju  utvrdilo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Dakle, cijeneći da okolnosti koje se ističu u prigovoru nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, pri čemu iste nisu niti dokumentirane, te imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, pri čemu se naročito misli na činjenicu visoke koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika (1,25 g/kg), kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni, kao i ukupna novčana kazna, izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom se naglašava da je prvostupanjsko tijelo, za prekršaj iz toč. 1. i 2. izreke, novčanu kaznu utvrdilo u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa, a za prekršaj iz toč. 3. utvrdilo u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne. Naime, za predmetni prekršaj iz toč. 3. zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, pa utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

8.              Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

 

 

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za odlazak na posao, a što nije ničim niti odgovarajuće dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom,  nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,25 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

 

9.              Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj  novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

 

 

10.          Nadalje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odluka o troškovima postupka primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, niti je to isti dokumentirao, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je eventualno dužan uzdržavati. Stoga, po ocjeni ovog suda, nije bilo osnove za preinačavanjem pobijanog prekršajnog naloga u dijelu odluke o troškovima prekršajnog postupka.

 

 

11.          Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

12.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

U Zagrebu 14. prosinca 2022.

 

 

Presuda  se dostavlja Policijskoj upravi šibensko-kninskoj, Postaji prometne policije Šibenik u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.