1

Broj: Ppž-846/2022

                                               

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Malacka kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. I.B., zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 2. i članka 199. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. I.B., podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec od 14. prosinca 2021., broj: 511-14-06/05-3-165-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.               Prigovor okrivljenika I.B. se prihvaća djelomično osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o izrečenoj novčanoj kazni na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim u točki 1. izreke, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), utvrđuje novčana kazna u iznosu 1.500,00 (tisućupetsto) kuna, dok se za prekršaj iz članka 199. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim u točki 2. izreke, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu 7.000,00 (sedamtisuća) kuna, pa se okrivljeniku, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu 8.500,00 (osamtisućapetsto) kuna/1.128,14 eura (tisućustodvadesetosam eura i četrnaest centi)[1], koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

 

II.               U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenika I.B. kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

 

III.              Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik I.B. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik I.B. i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 12.300,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 2. (utvrđena novčana kazna od 2.300,00 kuna) i iz članka 199. stavka 1. i 8. (utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1. i 2. izreke prekršajnog naloga.

 

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

              Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 1.650,00 kuna.

 

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da prekršaj u potpunosti priznaje i kaje se za njega, no dodaje da je zaposlen na određeno vrijeme te da ima mala primanja, kao i da mu je vozačka dozvola neophodna za svakodnevni odlazak na posao u Zagreb, pa moli za umanjenje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere, te da ga se oslobodi plaćanja troškova postupka. Uz prigovor, okrivljenik je dostavio Obračunske isprave za isplatu plaće za srpanj-studeni 2021. godine.

 

              Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor je djelomično osnovan.

 

5.              Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

 

6.              Dakle, iz dostavljenih Obračunskih isprava za isplatu plaće, proizlazi da je u navedenom razdoblju okrivljeniku isplaćivan iznos od cca 3.493,00 do 5.382,00 kuna.

 

7.              Po ocjeni ovog suda, u pravu je okrivljenik kada u prigovoru upire na egzistiranje osnove za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.

 

8.              Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, pa uvažavajući izraženu punu svijest o težini počinjenog djela, a naročito uvažavajući materijalno stanje okrivljenika, odnosno njegova relativno manja primanja, a što je i potvrđeno relevantnom dokumentacijom, stanovište je ovog suda da navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti i daju osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, budući da se svrha kažnjavanja može postići i blažom novčanom kaznom od zakonom propisane.

 

Stoga je ovaj sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne i za svaki od počinjenih prekršaja u stjecaju okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu koja je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

9.               Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene ukupne novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

 

10.              Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

 

 

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za odlazak na posao, a što nije ničim niti odgovarajuće dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom,  nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,58 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

 

11.              Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj  zaštitnoj mjeri.

 

12.          Nadalje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odluka o troškovima postupka primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio izrazito lošeg imovnog stanja, niti je to isti dokumentirao, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je eventualno dužan uzdržavati. Stoga, po ocjeni ovog suda, nije bilo osnove za preinačavanjem pobijanog prekršajnog naloga u dijelu odluke o troškovima prekršajnog postupka.

 

13.          Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

15.  

U Zagrebu 14. prosinca 2022.

 

 

Presuda  se dostavlja Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Ivanec u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.