REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU Poslovni broj: 63-Povrv-5449/21-23

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. H.-B. d.o.o. OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. B. OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz odvjetničkog društva K., C. –P. & P., odvjetnicima u Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 08. studenog 2022. godine u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja K. M., odvjetničkog vježbenika te zamjenika punomoćnika tuženika L. C. P., odvjetnika, dana 14. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
I. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 24. siječnja 2019. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.145,60 kuna / 948,38 eur1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.553,12 kuna / 1.666,09 eur1, u roku 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja je kod javnog bilježnika podnio prijedlog za ovrhu
temeljem vjerodostojne isprave, računa, navodeći da tuženik nije podmirio iznos od

7.145,60 kuna na ime troška popravka vozila. Kako je navedeni iznos dospio, a
tuženik isti nije podmirio, punomoćnik tužitelja je predložio donošenje rješenja o ovrsi
kojim će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 7.145,60 kuna sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2017. godine do isplate uz naknadu
troškova ovršnog postupka.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna

2 Poslovni broj: 63-Povrv-5449/21-23

2.Temeljem odgovarajućih odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj
112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – u daljnjem tekstu OZ-a) javni bilježnik je dana

24. siječnja 2019. godine donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-…, kojim je u cijelosti usvojio prijedlog za ovrhu.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi punomoćnik tuženika je pravovremeno
podnio prigovor navodeći da ne postoji nikakvo dugovanje tuženika prema tužitelju, a
opreza radi je osporio i visinu potraživanja. Nastavno punomoćnik tuženika je
istaknuo da uz rješenje o ovrsi nije dostavljena vjerodostojna isprava, račun temeljem
kojeg je doneseno rješenje o ovrsi, pa se niti ne može utvrditi da li račun sadrži
potrebne podatke da bude podoban za ovrhu, sadrži li prije svega upozorenje
dužniku da u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze vjerovnik može zatražiti
određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, a ujedno tužitelj nikada nije
obavijestio tuženika o postojanju bilo kakvog dugovanja pa tuženik nema saznanja o
čemu se radi. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio rješenje o ovrsi
staviti izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuti sve provedene radnje i
postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a u daljnjem tijeku
postupka odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

4. Rješenjem od 31. svibnja 2019. godine sud je stavio izvan snage rješenje o
ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 24. siječnja 2019. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, s time da su ujedno stranke upozorene da su dužne najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u račun
M. 441/01/01 od 09. listopada 2017. godine (list 5 spisa), u presliku djelomičnog izvatka iz sudskog registra (list 6 spisa), u presliku radnog naloga /
servis od 09. listopada 2017. godine (stranica 16 spisa), u Opće uvjete održavanja i
popravaka (stranica 17-18 spisa), u presliku korespondencije (list 24-28 spisa), u
iskaz svjedoka P. J. (stranica 29-30 spisa), u iskaz zakonskog zastupnika tužitelja Ž. H. (stranica 65-67 spisa), u iskaz tuženika (stranica 67-68 spisa) te u iskaz svjedoka V. B. (stranica 69-70 spisa).
6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i
savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na
temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem
tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica
da je tužitelj popravio vozilo marke B. u vlasništvu tuženika, za što je tužitelj izdao predmetni račun, s time da je ujedno nesporna i visina računa, trošak popravka
vozila, dok je naprotiv sporno pitanje da li je predmetni račun, trošak popravka vozila
plaćen.

8. Prvenstveno treba naglasiti da je sud presudom poslovni broj Povrv-
1254/19 od 29. lipnja 2021. godine ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom
rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 24. siječnja 2019. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.145,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2017. godine do isplate te naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.284,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2021. godine

3 Poslovni broj: 63-Povrv-5449/21-23

do isplate, a Ž.S. sud u S. B., Stalnoj službi u P. je rješenjem poslovni broj Gž-1086/21 od 04. listopada 2021. godine ukinuo navedenu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Naime iz obrazloženja tog ukidnog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi odlučne činjenice.

9. Imajući na umu među strankama nespornu činjenicu da je tužitelj na zahtjev
tuženika izvršio popravak vozila marke B. u vlasništvu tuženika treba naglasiti da su time stranke stupile u obvezno pravni odnos ugovora o djelu, za koji je sukladno odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO-a) karakteristično da se
izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, a
naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

10. Uvidom u račun M. 441/01/01 od 09. listopada 2017. godine (list 5 spisa) sud je utvrdio da je isti izdao tužitelj i to na iznos od 7.145,60 kuna, s time da je u nazivu artikla / usluge navedena usluga servisa te su navedeni određeni dijelovi, odnosno natezač kanalnog remena, remenica radilice, natezač remena, disk ploče,
disk pločice i senzor, koji dijelovi su ujedno navedeni i u radnom nalogu / servisu od

09. listopada 2017. godine (stranica 16 spisa). Inače navedeni račun je potpisao
Ž. H., direktor koji zastupa tužitelja, trgovačko društvo pojedinačno i samostalno (list 6 spisa), uz čiji potpis je i pečat tužitelja, ali nije navedeno ime i
prezime osobe koja je „robu primila“, niti postoji potpis te osobe, nego su samo
navedeni osobni podaci tuženika i to ime, prezime, adresa, OIB i broj mobitela, a
ujedno nisu navedeni niti podaci o vozilu na kojem je obavljen servis, popravak i
ugradnja navedenih dijelova. Međutim na radnom nalogu, na kojem su jasno
navedeni podaci o vozilu na kojem je izvršen servis, popravak, odnosno ugradnja
određenih dijelova, uz potpis i štambilj tužitelja postoji i potpis naručitelja, koji je
doduše nečitljiv (stranica 16 spisa).

11. Iskazu svjedoka P. J., djelatnika tužitelja (stranica 29-30 spisa) u dijelu u kojem je u bitnom isticao da je na zahtjev tuženika napravljena „kompletna dijagnostika auta“, posebno je pregledao kočnice na koje se tuženik žalio i nakon što je utvrdio što sve na predmetnom vozilu, u pitanju je vozilo marke B., treba popraviti, direktor tužitelja je napravio ponudu, na što je tuženik pristao, nakon čega je vozilo popravio, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv, a tim više što je i među strankama nesporna činjenica da je tužitelj izvršio servis predmetnog vozila u vlasništvu tuženika. Isto tako razumljiv je navod svjedoka da ga je jako iznenadilo da račun za popravak predmetnog vozila nikada nije plaćen, jer je „T. uvijek glumio gospodina, bio je gazdin prijatelj i račune za sve aute koje su mu
popravljali je do tada platio sa zakašnjenjem, ali ih je ipak platio, pa ne razumije
zašto ne želi platiti i ovaj račun“.

12. Nastavno iskazu zakonskog zastupnika tužitelja Ž. H. (stranica 65-67 spisa) sud je poklonio povjerenje, jer je logično i uvjerljivo ističući da je kao „dugogodišnji prijatelj“ s ocem tuženika, V. B., a time i s tuženikom, zbog čega je smatrajući da između njih postoji „odnos povjerenja i prijateljstva jer ovo nije prvi auto koji je za njih popravljao“, odnos je uvijek bio „fer i korektan“, u konkretnom slučaju postupio na način da je nakon što je tuženik, koji je dao nalog za popravak predmetnog vozila, u pitanju je vozilo marke B., prihvatio ponudu za servis, obavio servis, popravak i ugradnju određenih dijelova i izdao predmetni račun te predao tuženiku popravljeno vozilo, bez da je tražio da tuženik potpiše preuzimanje vozila i plati predmetni račun, s obzirom da je tuženik govorio da će taj račun platiti njegov otac, V. B., što se međutim nije dogodilo, jer taj račun nije platio niti V. B., a niti tuženik. Naime sudu je razumljiv postupak zakonskog

4 Poslovni broj: 63-Povrv-5449/21-23

zastupnika tužitelja da je „išao na povjerenje“ te je predao popravljeno vozilo tuženiku iako tuženik nije potpisao da je preuzeo popravljeno vozilo, niti da mu je uručen račun, a znao je o kojem se iznosu računa radi, jer je u krajnjoj liniji prihvatio ponudu za servis, jer „ovo nije prvi auto koji je za njih popravljao“, a svi računi su bili plaćeni, pa nije imao razloga sumnjati da će i ovaj račun biti plaćen. Isto tako logičan je dio iskaza zakonskog zastupnika tužitelja da tuženik, niti otac tuženika V. B. nisu „prigovorili samim izvedenim radovima“, odnosno V. B. „nikada nije osporavao taj račun, nije govorio da ne bi ga trebao platiti, nego je uvijek nalazio nekakvo opravdanje zašto ga do tada nije platio i obećavao da će to vrlo brzo platiti“, pa je primjerice govorio „da prodaje nekakav stan, pa će onda platiti“, „da se strpi i slično“. U predmetnom računu je naveo kao način plaćanja „novčanice“, s obzirom da mu je otac tuženika V. B. rekao da će „račun platiti u gotovini“. Inače račune za popravak drugih vozila V. B. i njegov sin, tuženik znali su platiti karticom, pa je tada zakonski zastupnik tužitelja u trenutku plaćanja tih računa predavao račun bilo V. B., odnosno njegovom sinu, tuženiku, a isto tako je mislio postupiti i u ovom slučaju, ali „nitko po taj račun nije došao“, niti je platio taj račun. Konačno treba napomenuti i dio iskaza zakonskog zastupnika tužitelja da mu je „žao što je do svega ovoga došlo“, čak je bio spreman prihvatiti da se plati samo dio ovog računa koji se odnosi na dijelove, koje je sam morao kupiti, dok je svoj rad, odnosno „ruke“ bio spreman zaboraviti, ali „ni na to nisu pristali“, a sada shvaća da je V. B. „bio lukav“, jer nikada nije došao po račun, iako je znao o kojem se iznosu računa radi.

13. Naprotiv iskazu tuženika (stranica 67-68 spisa) u dijelu kojim je u bitnom
isticao da nije znao koji će se radovi obaviti na predmetnom vozilu, čiji je bio vlasnik,
a koje vozilo je naknadno, dakako nakon obavljenog servisa, prodao, niti je znao
cijenu tih radova, nego je sve dogovorio njegov otac, V. B. , pa kada ga je zakonski zastupnik tužitelja obavijestio da je vozilo popravljeno, otac mu je „u zatvorenoj koverti dao novce za trošak tog popravka koje je predao tužitelju, odnosno Ž. H. “, „nitko nije bio nazočan kada je predavao Ž. H. kovertu s novcima, to mu je predao u njegovu uredu“, „nije znao koliko novaca se nalazi u toj koverti, niti koliki je trošak tog popravka“, „nije vidio račun niti ga je tražio“, a niti je s ocem „o tome pričao“, sud nije poklonio povjerenje, jer je nelogičan i životno neuvjerljiv. Iako navod tuženika da osobno nije dogovorio servis predmetnog vozila, kojeg je kupio njegov otac V. B. , a on je bio samo formalni vlasnik vozila, nego je sve dogovorio njegov otac V. B. , može djelovati logično, ali dio iskaza tuženika da je zakonskom zastupniku tužitelja Ž. H. „u zatvorenoj koverti dao novce za trošak tog popravka“, a koju zatvorenu kovertu s novcima mu je dao otac, s time da nije znao niti koliki je trošak popravka vozila, niti koliko je novaca u toj „zatvorenoj koverti“ nije logičan, tim više što o tome „nikada nije pričao s ocem“, pa čak niti kada je zaprimio rješenje o ovrsi, nego je prema iskazu tuženika tada otac rekao da „trebaju angažirati odvjetnika“. Naime životno je neuvjerljivo da ako ne prije, onda u svakom slučaju nakon primitka rješenja o ovrsi, ukoliko je zaista tuženik, kao što je to tvrdio, zakonskom zastupniku tužitelja „u zatvorenoj koverti dao novce za trošak tog popravka“ ne samo da se nije informirao o iznosu tog računa za popravak, servis, a time i iznosu novca koji je „u zatvorenoj koverti“ navodno predao zakonskom zastupniku tužitelja Ž. H. , već ujedno, što je bitno, niti on, a niti njegov otac V. B. nisu kontaktirali Ž. H., na koji način bi način postupila svaka prosječno pažljiva osoba koja tvrdi da je račun za popravak vozila platio predajom novca „u zatvorenoj koverti“, prvenstveno smatrajući da se vezano uz rješenje o ovrsi radi o očitoj pogrešci, dok je naprotiv tuženik na primitak rješenja o ovrsi reagirao na način da je po preporuci oca „angažirao odvjetnika“.

5 Poslovni broj: 63-Povrv-5449/21-23

Naprotiv dio iskaza tuženika da ovo nije prvo vozilo koje je popravljano kod tužitelja,
jer je otac i prije kupnje ovog vozila dolazio na servis kod tužitelja s drugim vozilima
koje je kupovao i nakon servisa kod tužitelja prodavao, ali nakon servisa na
predmetnom vozilu, u pitanju je vozilo marke B., niti tuženik, a niti njegov otac „nije u servis tužitelja dovezao niti jedno drugo vozilo“, s time da je kao razlog za to
tuženik naveo da je „kupio C.“ kojeg je „servisirao u ovlaštenom servisu“, samo je dodatna potvrda stava suda da predmetni račun nije plaćen na način da je, kao što je to tuženik neuvjerljivo tvrdio „u zatvorenoj koverti dao novce za trošak tog popravka“, a to tim više što nikada niti tuženik, a niti njegov otac V. B. , nisu imali nikakvih prigovora na servise koje je obavio tužitelj na razno raznim vozilima, koje su dovozili tuženik i njegov otac i nakon servisa prodavali, pa tako i na predmetni popravak, servis.

14. Konačno iskazu svjedoka V. B. (stranica 69-70 spisa) koji je suglasan iskazu tuženika, a svodi se na to da nakon što ga je zakonski zastupnik tužitelja, s kojim je dogovorio servis predmetnog vozila, iako je vlasnik tog vozila bio njegov sin, tuženik, kojem je auto darovao, obavijestio da je „auto gotov i rekao koliko iznosi popravak“, „u pitanju je bio iznos od 7.150,00 kuna“ „u kovertu stavio 7.200,00 kuna“, „koverta je bila zatvorena“ i rekao sinu, tuženiku, da je „auto gotov i da ode po njega“ te da se „u koverti nalaze novci za popravak vozila“, sud nije poklonio povjerenje, jer je kao i iskaz tuženika, nelogičan i životno neuvjerljiv. Treba
napomenuti da je svjedok V. B. , za razliku od zakonskog zastupnika tužitelja Ž. H., njihov odnos prezentirao kao isključivo „poslovni odnos“, pa je tim više nerazumljivo i životno nelogično da svjedok nije dao uputu svom sinu, tuženiku, da zahtijeva od zakonskog zastupnika tužitelja Ž. H. potvrdu o plaćanju predmetnog računa. Isto tako neuvjerljiv je dio iskaza svjedoka V. B. da ga zakonski zastupnik tužitelja Ž. H. nikada „nije zvao niti na bilo koji način komunicirao vezano uz ovaj račun“, jer je iz korespondencije (list 24-28 spisa) razvidno da Ž. H. od svjedoka, kojeg u porukama naziva imenom V., poziva na plaćanje računa za popravak vozila marke B., pri čemu ujedno iskazuje i svoje razočarenje ne samo time što račun nakon „godine i pol“ nije plaćen, već i razno raznim neispunjenim obećanjima da će račun biti plaćen, zbog čega se smatra „naivnom budalom“. Nastavno, iako je svjedok V. B. , kao uostalom i njegov sin, tuženik, pokušao objasniti iz kojeg razloga, nakon obavljenog servisa, popravka vozila marke B., više nije popravljao vozila kod tužitelja, što je prije redovito činio s razno raznim vozilima, koja vozila je nakon obavljenog servisa prodavao, nego je kao razlog naveo da su „kupili noviji C.“, sudu je taj dio iskaza samo potvrda da u odnosu tužitelja s jedne strane te svjedoka V. B. i njegovog sina, tuženika s druge strane, očito više ne postoji niti onaj stupanj
povjerenja, koji je nužan, ako ništa drugo za „poslovni odnos“, kako je njihov odnos
prikazao svjedok V. B. , dok je u svakom slučaju „prijateljstvo“ kako je njihov odnos doživljavao zakonski zastupnik tužitelja Ž. H., ozbiljno narušeno, odnosno prestalo, a razlog za to u svakom slučaju je neplaćanje predmetnog računa, zbog čega se uostalom i zakonski zastupnik tužitelja Ž. H. osjeća kao „naivna budala“.

15. Imajući na umu da tuženik, na kojem je sukladno odredbi članka 221. a
ZPP-a bio teret dokaza, nije dokazao da je predmetni račun platio, jer je iskaz istog
da je taj račun platio na način da je „u zatvorenoj koverti dao novce za trošak tog
popravka koje je predao tužitelju, odnosno Ž. H. “, a koje novce mu je dao otac, V. B., nelogičan i životno neuvjerljiv, kao uostalom i iskaz svjedoka V. B., koji je suglasan iskazu tuženika, a usmjereni su pokušaju izbjegavanja obveze plaćanja računa, što je suprotno svim osnovnim načelima obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja te načelu dužnosti ispunjenja obveze,to je sud slijedom navedenog a

6 Poslovni broj: 63-Povrv-5449/21-23

temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 590. ZOO-a, odredbom članka 4. ZOO-a, odredbom članka 9. ZOO-a, odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 183. stavka 1. ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 24. siječnja 2019. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.145,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog slijedećeg dana nakon dana dospijeća do isplate, odnosno tekućom od 10. listopada 2017. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

16. Odluka o naknaditi troškova parničnog postupka donesena je temeljem
odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2.
ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju
zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu
od 12.553,12 kuna, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji
od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 11. točka 1.),
troška sastava podneska od 26. listopada 2020. godine u iznosu od 1.125,00 kuna
(Tbr. 8. točka 1.), troška pristupa na ročište 28. listopada 2020. godine u iznosu od
281,25 kuna (Tbr. 9. točka 5.), troška sastava podneska od 31. prosinca 2020.
godine u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 21.
siječnja 2021. godine u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava
žalbe od 30. lipnja 2021. godine u iznosu od 1.406,25 kuna (Tbr. 10. točka 1.), troška
zastupanja na ročištu 03. lipnja 2022. godine u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 9.
točka 1.), troška zastupanja na ročištu 23. rujna 2022. godine u iznosu od 1.125,00
kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 08. studenog 2022. godine u
iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 2.390,62
kuna (Tbr. 42.), troška sudske pristojbe na presudu poslovni broj Povrv-1254/19 u
iznosu od 300,00 kuna te troška sudske pristojbe na žalbu poslovni broj Povrv-
1254/19 u iznosu od 300,00 kuna. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom
II. izreke presude.

17. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to
troška sastava podneska od 28. listopada 2020. godine sud je temeljem odredbe
članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, usmjeren na nepotrebno
povećanje troškova postupka, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja dostavio
određenu dokumentaciju, točnije presliku radnog naloga te predložio provođenje
dokaza grafološkim vještačenjem i vještačenje motornog vozila na okolnost
popravka, a koje dokazne prijedloge je punomoćnik tužitelja mogao i morao istaknuti
u podnesku od 26. listopada 2020. godine, za čiji sastav je tužitelju dosuđena
naknada po Tbr. 8. točci 1., pa tužitelj ne može osnovano od tuženika zahtijevati
naknadu troška sastava tog podneska, nego je dužan sam snositi trošak sastava tog
podneska. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška zastupanja na ročištu 28.
listopada 2020. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio
kao neosnovan u zatraženom iznosu od 1.125,00 kuna, jer je to ročište odgođeno
prije početka raspravljanja, što rezultira time da tužitelj može osnovano zahtijevati
naknadu troška pristupa na to ročište po Tbr. 9. točci 5., što je tužitelju i dosuđeno.
Nastavno zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na presudu sud je
temeljem odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tužitelj
platio sudsku pristojbu na presudu poslovni broj Povrv-1254/19 u iznosu od 300,00
kuna, koji trošak je tužitelju i dosuđen, s time da je ta presuda ukinuta, pa tužitelj
sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama niti nije obvezan platiti ponovno
sudsku pristojbu sada na presudu poslovni broj Povrv-5449/21, zbog čega niti ne

7 Poslovni broj: 63-Povrv-5449/21-23

može taj trošak, kojeg dakle niti nije imao, osnovano zahtijevati od tuženika. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

18. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je
temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i
stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tuženik zastupan po punomoćniku
izgubio u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao
pod točkom IV. izreke presude.

19. Konačno, stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29.
stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje
od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U Zagrebu, dana 14. prosinca 2022. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana
primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski
sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a
i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 467. st. 1. ZPP-a.

DNA:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku

Rj:

- presuda nepravomoćna - kal. 30 dana

U Zagrebu, dana 14. prosinca 2022. godine