1

Poslovni broj: UsI-1906/2019-35

 

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-1906/2019-35

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. O. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik F. L., odvjetnik u Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Z., OIB: …, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 14. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/18-01/13, URBROJ: 338-01-21-18-05 od 12. ožujka 2018.

              II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/18-01/13, URBROJ: 338-01-21-18-05 od 12. ožujka 2018., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/17-02/3198, URBROJ: 338-21-81-17-04 od 20. studenoga 2017., kojim tužiteljici ozljeda nastala 12. rujna 2017. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 83.1 nije priznata ozljedom na radu te u vezi navedene ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

2.              Tužiteljica u tužbi ističe da je zaposlena u KBC Sestre milosrdnice, na radnom mjestu medicinske sestre. Opisuje kako je 12. rujna 2017. za vrijeme radnog vremena, hodajući, prilikom podjele terapije, zadobila ozljedu na radu, na način da je prilikom guranja kolica zapela za kotačić te je došlo do iskrenuća lijeve noge, uslijed čega je ozlijedila koljeno. Tužiteljica je navedenu okolnost prijavila poslodavcu te je KBC Sestre milosrdnice 27. rujna 2017. podnio prijavu ozljede na radu. Tužiteljica ističe kako se u nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva tuženika od 19. siječnja 2018. tumači da ozljeda koju je pretrpila i koja je utvrđena u medicinskoj dokumentaciji, ne može nastati kod osobe sa zdravim unutarnjim i vanjskim strukturama koljena, pri čemu se neistinito zaključuje kako slikovna dijagnostička obrada iz koje proizlazi da su kod nje utvrđene degenerativne promjene meniska i hrskavice lijevog koljena, pokazuje da je postojala predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ozljede. Dodaje kako se u nalazu, mišljenju i ocjeni drugostupanjsko tijelo neosnovano i neistinito poziva na okolnost da iz medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona proizlazi da tužiteljica ima utvrđenu nestabilnost lijevog koljena zbog koje je liječena 2008. godine. Tužiteljica ističe da u njezinom zdravstvenom kartonu, niti u bilo kojoj drugoj medicinskoj dokumentaciji, nije utvrđeno da je u odnosu na lijevo koljeno postojala predispozicija za nastanak ozljede na radu, s obzirom da je od 2008. godine, kada je u odnosu na lijevo koljeno izvršena menisectomia, pa do samog štetnog događaja imala sasvim zdravo, funkcionalno koljeno. Budući da u njezinom zdravstvenom kartonu niti u bilo kojoj drugog dokumentaciji u proteklih desetak godina nije utvrđeno bilo kakvo predoboljenje, tvrdi kako je nedvojbeno da su zdravstvene posljedice o kojima svjedoči medicinska dokumentacija nastala od 12. rujna 2017., u isključivoj vezi s ozljedom od 12. rujna 2017. Kako je nedvojbeno da je do ozljede došlo za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja uobičajenih poslova medicinske sestre, mehaničkim putem (zapinjanjem noge za kotač kolica, slijedom čega je došlo do iskrenuća noge i ozljede koljena), tužiteljica smatra da osnovano traži utvrđivanje ozljede na radu te priznavanje prava propisanih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju za slučaj ozljede na radu. Ističe da degenerativne promjene na lijevom koljenu eventualno mogu biti od utjecaja na utvrđivanje svih posljedica ozljede na radu, u smislu uvažavanja tih promjena u kontekstu umanjenja visine štete uzrokovane isključivo ozljedom na radu, no smatra kako je potpuno neosnovano tvrditi da su postojeće promjene, uobičajene s obzirom na dob, uzrok nastanka ozljede. Predlaže poništiti osporeno rješenje, uz naknadu troškova spora.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je od strane poslodavca tužiteljice KBC Sestre milosrdnice Zagreb 27. rujna 2017. podnesena prijava o ozljedi na radu za ozljedu od 12. rujna 2017. U podacima prijave navodi se da se tužiteljici ozljeda dogodila za vrijeme redovitog radnog vremena, kod hodanja, podjele terapije, kada je iskrenula lijevu nogu. Kao dijagnoza bolesti od strane izabranog doktora, točka 57. Prijave, navedena je dg. S 83.1. Prema izjavi tužiteljice od 13. rujna 2017., prilikom obavljanja radnog zadatka, vožnje kolica s terapijom, prilikom hodanja, ozlijedila je lijevo koljeno. Liječničko povjerenstvo Zavoda svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/I- 502-03/17-02/3198, URBROJ: 338-21-81-17 od 15. studenoga 2017. navodi da se ozljeda dg. šifre S 83.1 prema MKB-10 ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 12. rujna 2017., jer ista nije verificirana u medicinskoj dokumentaciji, već sa zdravstvenim stanjem tužiteljice. U provedbi drugostupanjskog postupka pribavljeno je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/l 1-502-03/18-01/13, URBROJ: 338-01-53-18-02 od 19. siječnja 2018. Nakon uvida u priloženu dokumentaciju Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda utvrđuje da se zatražena dijagnoza S 83.1 ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 12. rujna 2017. s obzirom na opisani mehanizam nastanka predmetne ozljede, jer uz normalno hodanje osiguranica nije mogla zadobiti ovakvu ozljedu, budući da takva ozljeda i na tako opisani način ne nastaje kod osobe sa zdravim unutarnjim i vanjskim strukturama koljena. Kako su kod osiguranice slikovnom dijagnostičkom obradom (MR) verificirane degenerativne promjene meniska i hrskavice lijevog koljena, a iz zdravstvenog kartona je vidljivo da je 2008. godine liječena i obrađivana zbog nestabilnosti lijevog koljena (kronična nestabilnost koljena), a u nalazu fizijatra se navodi meniscetomia med. 2008., sve to predstavlja predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak ozljede. Tuženik zaključuje kako sukladno nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koja je donijeta sukladno odredbama Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i utvrđenog činjeničnog stanja, nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem ozljede na radu u smislu odredbe članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno primjenom odredbe članka 67. točke 5. istog Zakona tužiteljici se dg. S 83.1 ne može priznati ozljedom na radu te joj se time ne mogu priznati niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu ističe kako su u konkretnom slučaju bitne predispozicije nastanka ozljede, kao i ranije zdravstveno stanje tužiteljice. Tvrdi kako tužiteljica neosnovano osporava mišljenje tuženika, budući da su kod tužiteljice MR obradom verificirane degenerativne promjene meniska i hrskavice lijevog koljena. Također, u zdravstvenom kartonu navodi se da je tužiteljica ranije, prije predmetnog događaja, liječena zbog kronične nestabilnosti koljena. Slijedom navedenog, smatra da je povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pravilno utvrdilo da predmetna ozljeda nije i ne može biti posljedica jednokratnog događaja, već je u uzročno-posljedičnoj vezi s ranijim bolestima tužiteljice. Dodaje kako je neutemeljeno pozivanje tužiteljice na okolnosti nastanka ozljede, jer predmetnom događaju nisu prisustvovali nikakvi svjedoci, a s obzirom da je tužiteljica osobno zainteresirana za dobit, njezini se navodi ne mogu smatrati objektivnim i istinitim. Slijedom svega navedenog, zainteresirana osoba predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo vještačenje po ovlaštenoj sudskoj vještakinji medicine rada prim. dr. sc. M. Z.

7.              Tužiteljica je na ročištu 3. svibnja 2022. predala u spis medicinsku dokumentaciju te je tuženik s tim u vezi pribavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 6. svibnja 2022., u kojem navodi da priloženi nalaz MR lijevog koljena od 19. travnja 2022. s obzirom na odmak od 4,5 godina od predmetnog ozljeđivanja 12. rujna 2017., ne utječe na ocjenu liječničkog povjerenstva od 19. siječnja 2018. Ni u njemu nema naznaka dislokacije lijevog koljena odnosno njime nije verificirana predmetna dijagnoza, nego radijalna ruputra medijalnog meniska te distenzija prednjeg križnog ligamenta na bazi degenerativnih promjena. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ostaje pri svojoj ocjeni od 19. siječnja 2018. Kako se kod tužiteljice, sukladno očitovanju Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, radi o kroničnim degenerativnim promjenama, tuženik zaključuje da se tužiteljici sukladno članku 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ne može priznati ozljeda na radu.

8.              Sudska vještakinja medicine rada prim.dr.sc. M. Z. u nalazu i mišljenju od 24. kolovoza 2022. navodi: „Tužiteljica S. O., rođena …, po zanimanju medicinska sestra, je prema podacima iz prijave ozljede na radu dana 12.9.2017., prilikom guranja kolica za podjelu terapije, zapevši za kotač kolica iskrenula lijevu nogu u koljenu. Vrijeme ozljede: između 21,00 i 21,59 sati. Tada s njom nije bilo drugih radnika neposrednih očevidaca ozljede. Iz oskudne medicinske dokumentacije priložene u spis, vidljivo je da se drugi dan ujutro javila u KBC S. Milosrdnice u hitnu kiruršku ordinaciju, navodeći bol u koljenu, pregledom je ustanovljeno da na koljenu postoji manji otok, a da je koljenski zglob stabilan. Učinjen je RTG lijevog koljena u dva smjera, rtg bez znakova akutne koštane frakture uz kongruentna zglobna tijela i slobodan suprapatelarni recesus. Preporučena pošteda lijeve noge kroz 5-7 dana, uz hladne obloge, analgetik pp. i elastični zavoj. Tada postavljena dijagnoza Distorsio genus sin. (uganuće lijevog koljena), a ne dg. dislokacija lijevog koljena (iščašenje) i upućena na daljnju kontrolu po LOM-u. I dalje potom ima bolove u lijevom koljenu, pregledana po fizijatru dva dana po ozljedi, koljeno pri pregledu edematozno, nogu savija do 45 st. uz jaku bol, javlja i palpatornu bolnost medijalne zglobne pukotine. Fizijatar postavlja sumnju na oštećenje prednjeg prekriženog ligamenta i medijalnog meniskusa lijevog koljena, preporučuje MR lijevog koljena. Ne spominje ni fizijatar dijagnozu iščašenja lijevog koljena, određuje mirovanje. Fizijatar u svom nalazu navodi da je tužiteljica još 2008. godine imala artroskopiju koljena i meniscektomiju medijalnog ligamenta.

8.1.              Na MR učinjenom 30 dana po ozljedi koštane strukture, mekotkivne i neurovaskularne strukture lijevog koljena su primjerenog intenziteta signala i urednog morfološkog nalaza, osim što su u stražnjem rogu medijalnog meniska vidljive linearna ruptura koja seže do artikularne plohe tibije i reducirane debljine artikularne hrskavice medijalnog kompartmenta femorotibijalnog zgloba u srednjoj trećini, za pola visine hrskavice. Utvrđene promjene govore o degenerativnim promjenama u koljenskom lijevom zglobu, dok znakova iščašenja lijevog koljena MR nije dokazao. Dana 29.12.2017. nakon provedene FT tužiteljica se javlja ortopedu, koji kao uputnu dg. navodi dg. Iščašenja koljena, a pri pregledu opisuje koljeno klinički bez izljeva, pokreti su mogući u punom opsegu, bolni, palpatorna bolnost medijalne zglobne pukotine. Tada ortoped na pregledu utvrđuje dg. Oštećenja zglobne hrskavice u području medijalnog kondila lijeve bedrene kosti, što je utvrđeno MR nalazom, traži nastavak FT. I pri nalazu ortopeda dana 20.02.2018. u bolnici Sv. Katarina ortoped navodi kao dg. M24.1 - Drugi poremećaji zglobne hrskavice, uputna je dg. bila M23 Unutrašnje ozljede koljena. Ortoped opisuje da su na MR vidljiva degenerativna oštećenja meniska koji dosežu do donje plohe te stanjena hrskavica medijalno, predlaže th. po fizijatru. Dan potom tužiteljicu pregledava ortoped na Klinici za ortopediju KBC Zagreb, koji ponovno navodi dg. oštećenja hrskavice medijalnog kondila lijevog femura te predlaže op. zahvat u smislu artroskopske toalete lijevog koljena. Nije priložen nalaz s liječenja na kojem je učinjena artroskopija, tek je na kontrolnom pregledu 18.01.2019. godine navedeno da je učinjena i tada je ortoped naveo dg. kao ranije, ali ranijeg nalaza s operacije, artroskopije i intraoperativnog nalaza te podataka o učinjenom nema te nije jasno na koju je dg. mislio. Dostavljeni MR lijevog koljena od 19.04.2022. godine govori o degenerativnim promjenama na lijevom koljenu. Iz Kartona tužiteljice vidljivo je da je u kratkom periodu 2008. godine imala bolove u lijevom koljenu, nije zabilježena nikakva trauma, upućena je na MR lijevog koljena. Nema podataka u kartonu da je tužiteljica i učinila MR lijevog koljena ni podataka o možebitno učinjenoj artroskopiji lijevog koljena ili meniscektomiji medijalnog meniska tog koljena.

8.2.              Dijagnoza Dislokacija koljena (isčašenje) - MKD-10 S83.1. zabilježena je u Kartonu pacijenta dana 14.09.2017., iako je kirurg na hitno učinjenom pregledu dana 13.09.2017. (12 sati po ozljedi) postavio dijagnozu uganuća, a ne iščašenja koljena. Uganuće je lakša ozljeda, zahvaća meke česti oko i/ili unutar zgloba. Može nastati na način koji je opisala tužiteljica i kod osobe zdravog koljena. Način na koji je tužiteljica opisala navedenu ozljedu, nalaz kirurga, klinička slika i rtg lijevog koljena u dva smjera 12 sati po ozljedi, govore u prilog eventualnoj dijagnozi blažeg stupnja uganuća, a nema nijednog elementa koji bi se uklapao u kliničku sliku ili nalaze iščašenja koljena, koje je daleko teža ozljeda od uganuća i za nastanak koje treba djelovanje vrlo jake sile te torzije koljena. Naime, iščašenje (dislokacija) je potpuno odvajanje krajeva kostiju koje čine zglob, što se kada postoji jasno vidi na rtg snimci koljena u dva smjera. Kod iščašenja koljeno ne može biti ni stabilno neposredno nakon iščašenja, odnosno 12 sati po iščašenju. Mjesec dana po ozljedi koju tužiteljica opisuje da se dogodila 12.07.2017. godine, na učinjenom MR lijevog koljena nema znakova koji govore za nedavno iščašenje istog, uočene su degenerativne promjene na medijalnom menisku i hrskavičnom dijelu medijalnog kondila bedrene kosti (femura), tj. promjene koje nisu mogle na zdravom koljenu u mjesec dana od ozljede, za njihov razvoj potrebno je duže vremensko razdoblje.

8.3.              Na temelju analize spisu priložene dokumentacije, a bez i pregleda tužiteljice, koja je ozljedu imala 2017. godine, a pregled se nije mogao organizirati u poslijepodnevnim satima ili subotom, što je tužiteljici jedino odgovaralo, utvrđujem sljedeće:

a)              Na inicijalnom hitnom pregledu koji je učinio kirurg i rtg obradi, unutar istog pregleda, što je oboje učinjeno unutar 12 sati po ozljedi, nije bilo ni kliničkih ni radioloških znakova koji bi govorili u prilog iščašenja lijevog koljena tj. o dg. S83.1. Kirurg nakon obrade navodi dijagnozu uganuća koljena, ne navodi ni sumnju na iščašenje, niti spominje moguće iščašenje kao posljedicu ozljede 12.09.2017.

b)              Ni fizijatar koji je pregledao tužiteljicu treći dan po ozljedi ne navodi dg. iščašenja koljena, niti postavlja sumnju na iščašenje, već navodi na osnovi simptoma tužiteljice sumnju na lezije prednjeg prekriženog ligamenta i medijalnog meniska koljena.

c)              Dijagnozu iščašenja koljena piše samo izabrani liječnik, kako u prijavi ozljede na radu, tako i kod upućivanja tužiteljice na kontrolne preglede, dok ni jedan specijalist kao rezultat pregleda ne navodi tu dijagnozu. Iščašenje i uganuće nemaju ni istu šifru po MKD-10.

Iz svega navedenog razvidno je da tužiteljica nije imala u navedenoj ozljedi iščašenje lijevog koljena, po MKB-10 šifre: S 83.1 te se ova dijagnoza ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 12. rujna 2017. u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13 i 137/13).“

9.              Sud je rješenjem od 16. rujna 2022. citirani nalaz i mišljenje sudske vještakinje dostavio strankama radi očitovanja, koje rješenje su stranke uredno zaprimile te se na dostavljeni nalaz i mišljenje očitovao samo tuženik podneskom zaprimljenim 23. rujna 2022., u kojem navodi da je pribavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 21. rujna 2022., koje je suglasno s mišljenjem sudske vještakinje i ostaje pri svojoj ocjeni od 19. siječnja 2018.

10.              Na ročište 6. prosinca 2022. tužiteljica, iako uredno pozvana, nije pristupila niti je opravdala svoj izostanak. Budući da ni jedna stranka nije prigovorila nalazu i mišljenju sudske vještakinje niti je predložila njeno saslušanje te nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, sud je zaključio raspravu.

11.              Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

12.              Prema članku 67. točki 5. istoga Zakona ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13.              Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda je svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 19. siječnja 2018., na temelju kojeg je doneseno osporeno rješenje, utvrdilo da se zatražena dijagnoza Dyslocatio genus sin S 83.1 ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 12. rujna 2017., s obzirom na opisani mehanizam nastanka predmetne ozljede, jer uz normalno hodanje tužiteljica nije mogla zadobiti ovakvu ozljedu, budući da takva ozljeda i na tako opisani način ne nastaje kod osobe sa zdravim unutarnjim i vanjskim strukturama koljena. Kako su kod tužiteljice slikovnom dijagnostičkom obradom (MR) verificirane degenerativne promjene meniska i hrskavice lijevog koljena, a iz zdravstvenog kartona je razvidno da je 2008. godine liječena i obrađivana zbog nestabilnosti lijevog koljena (kronična nestabilnost koljena), a u nalazu fizijatra se navodi meniscectomia med. 2008., sve to prema mišljenju liječničkog povjerenstva predstavlja predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak ozljede.

13.1.              Sudska vještakinja je utvrdila da na inicijalnom hitnom pregledu koji je učinio kirurg i rtg obradi, unutar istog pregleda, što je oboje učinjeno unutar 12 sati po ozljedi, nije bilo ni kliničkih niti radioloških znakova koji bi govorili u prilog iščašenja lijevog koljena tj. o dg. S83.1. Kirurg nakon obrade navodi dijagnozu uganuća koljena, ne navodi ni sumnju na iščašenje, niti spominje moguće iščašenje kao posljedicu ozljede od 12. rujna 2017. Ni fizijatar koji je pregledao tužiteljicu treći dan po ozljedi ne navodi dg. iščašenja koljena, niti postavlja sumnju na iščašenje, već navodi na osnovi simptoma tužiteljice sumnju na lezije prednjeg prekriženog ligamenta i medijalnog meniska koljena. Dijagnozu iščašenja koljena piše samo izabrani liječnik, kako u prijavi ozljede na radu, tako i kod upućivanja tužiteljice na kontrolne preglede, dok ni jedan specijalist kao rezultat pregleda ne navodi tu dijagnozu. Iščašenje i uganuće nemaju ni istu šifru po MKD-10. Sudska vještakinja zaključuje kako je iz svega navedenog razvidno da tužiteljica u navedenoj ozljedi nije imala iščašenje lijevog koljena, po MKB-10 šifre: S 83.1 te se ova dijagnoza ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 12. rujna 2017. u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

13.2.              Budući da prema medicinskim vještačenjima provedenim u upravnom postupku i upravnom sporu tužiteljica u predmetnoj ozljedi nije zadobila iščašenje lijevog koljena, po MKB-10 šifre: S 83.1 te se ova dijagnoza ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 12. rujna 2017. u smislu članka 66. Zakona, sud na temelju stanja spisa nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

14.              Stoga prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS).

15.              Odluka o trošku upravnog spora temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a, pri čemu tužiteljica nije ni specificirala trošak koji potražuje.

 

U Zagrebu 14. prosinca 2022.

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.