REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 9 Pž-1251/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Nevenke Baran, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje
Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIČKO DRUŠTVO LEKO I
PARTNERI d.o.o., OIB 35913314365, Zagreb, Domagojeva 18, kojeg zastupa
punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, Petrova 182, protiv tuženika A1
HRVATSKA d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupaju
punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, Zagreb, Iblerov
trg 10/VII, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda
u Zagrebu poslovni broj P-1346/2019-35 od 31. siječnja 2022., u sjednici vijeća
održanoj 14. prosinca 2022.

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1346/2019-35
od 31. siječnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 21.401,55 EUR.

III. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1346/2019-35 od

31. siječnja 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.461.796,87 HRK /

2.052.133,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 13.198.577,05
HRK / 1.751.752,21 EUR od 31. siječnja 2022. do isplate, a na iznos od

2.263.219,82 HRK / 300.380,89 EUR od 4. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se
određuje za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi
tužitelju parnične troškove odmjerene u iznosu od 1.175.000,00 kn / 155.949,03 EUR
(točka II. izreke). Tako je sud ocjenom i analizom Ugovora o zastupanju u
postupcima naplate dospjelih nenaplaćenih potraživanja od 6. rujna 2010., ocjenom i
analizom iskaza saslušanih svjedoka te ocjenom i analizom provedenog vještačenja ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 9 Pž-1251/2022-2 2

odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Odluka o parničnom trošku donesena je
pozivom na određenja iz članka 154. i članka 155. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga
označenih u članku 353. stavku 1. ZPP-a s prijedlogom drugostupanjskom sudu
preinačiti presudu i odbiti tužbene zahtjeve, odnosno podredno predlaže ukinuti
presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje pred drugim sucem. Traži trošak
sastava žalbe u ukupnom iznosu od 317.500,00 kn / 42.139,49 EUR.

3. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu koju u cijelosti smatra
neosnovanom te predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno
predlaže potvrditi presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od

161.250,00 kn / 21.401,55 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u
granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i

14. tog Zakona i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je
utvrdio da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba iz članka 354. stavka 2.
točke 11. ZPP-a, a sve kako to pravilno opisuje tuženik u žalbi. Naime, izreka
presude je proturječna obrazloženju spisa. Naime, sud je pobijanom presudom
dosudio tužitelju ukupno iznos od 15.461.796,87 HRK / 2.052.133,01 EUR iako iz
nalaza i mišljenja vještaka, koji je sud ocijenio kao stručan, detaljan i sukladan
pravilima struke – proizlazi da je ukupno potraživanje tužitelja utvrdio da iznosi

14.212.048,70 kn / 1.886.263,02 EUR; tako da se pojavljuje razlika od 1.249.748,17
kn / 165.870,09 EUR.

6. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici
Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) svi iznosi u uvodu i izreci sudske
odluke su iskazani i u valuti kn i u valuti EUR, na način da se nakon iznosa u kunama
doda / i iznos u eurima. Preračunavanje se vrši uz primjenu fiksnog tečaja konverzije
7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanja iz Zakona o
uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a sve u smislu članka 43. i
članka 48 navedenog Zakona.

7. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužba podnesena 3. srpnja 2019. radi
isplate, odnosno naknade štete. Naime, tužitelj navodi da su stranke sklopile 6. rujna

2010. Ugovor o zastupanju u postupcima naplate dospjelih nenaplaćenih
potraživanja, a koji ugovor je sastavio isključivo tuženik. Tuženik je do stupanja na
snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj:
68/18; dalje: ZPONS) tj. do 4. kolovoza 2018. ispunjavao svoju ugovornu obvezu na
način da nije ograničavao tužitelja u poduzimanju radnji pravnog zastupanja koje su
dovodile do naplate potraživanja. Međutim, nakon stupanja na snagu Zakona o
provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, tuženik je jednostrano onemogućio tužitelja
u ispunjavanju ciljeva ugovora, odnosno onemogućio je tužiteljevo pravo na naplatu

Poslovni broj: 9 Pž-1251/2022-2 3

nagrade za njegov u cijelosti obavljeni rad. Na osnovni članka 12. ZPONS-a Agencija
je prestala izvršavati osnove za plaćanje u 12.079 predmeta u kojima je tužitelj
zastupao tuženika u postupku naplate potraživanja koja je tuženik imao prema svojim
dužnicima. Dopisom od 23. travnja 2019. tužitelj je raskinuo Ugovor od 6. rujna 2010.
zbog neispunjavanja obveza tuženika te ističe da je u trenutku raskida ugovora 23.
travnja 2019. zastupao tuženika u velikom broju predmeta, u kojem broju i 12.079
predmeta na koje je FINA primijenila članak 12. ZPONS-a. I tužitelj ističe da je u
odnosu na 12.079 predmeta u kojima je Agencija prestala provoditi ovrhu – tužitelj
obavio posao u cijelosti. Međutim, kako naplata ovisi isključivo o tuženikovoj volji da
te osnove (predmete) u smislu članka 22. ZPONS-a (kojom odredbom su regulirane
naknade za provedbu osnove za plaćanje), da ih ponovno aktivira, a budući da je
tuženik to jednostrano odbio, tužitelj je mišljenja da mu je nastala šteta u obliku
izmakle koristi u smislu članka 1046. i članka 1089. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO); pa
kako tuženik nije ispunio svoju obvezu, duguje tužitelju naknadu za obavljeni rad u
smislu članka 776. ZOO-a, odnosno odgovara tužitelju za štetu u obliku izmakle
koristi iz članka 1046. i članka 1089. stavka 3. ZOO-a (šteta, obična šteta i izmakla
korist). Ističe da tužiteljeva nagrada u svim predmetima u kojima je Agencija prestala
s izvršavanjem osnova za plaćanje iznosi 13.198.577,05 kn / 1.751.752,21 EUR, te
da navedeni iznos je iznos koji tužitelju pripada kao naknada za obavljeni posao
zastupanja ili podredno kao naknada štete zbog izmakle koristi koju bi tužitelj
ostvario od rada uloženog u izvršenje ugovora o zastupanju s tuženikom. Navodi da
tuženik duguje tužitelju i kamate na troškove postupka za razdoblje od 1. srpnja

2016. do 1. prosinca 2017. u iznosu od 2.263.219,82 kn / 300.380,89 EUR. Ovdje se
radi o predmetima u kojima je u navedenom razdoblju tuženik, na temelju tužiteljevih
pravnih radnji, u cijelosti naplatio svoje tražbine od svojih dužnika (telefonskih
pretplatnika), pa i kamate na troškove postupka koje pripadaju tužitelju. Stoga tužitelj
predlaže donošenje presude usvajanjem tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od

15.461.796,87 kn / 2.052.133,01 EUR.

8. Nije sporno da je 6. rujna 2010. sklopljen Ugovor o zastupanju u
postupcima naplate dospjelih nenaplaćenih potraživanja (dalje: Ugovor) između
tužitelja kao zastupnika i tuženika kao nalogodavatelja. Prema članku 11. (predmet
ugovora) nalogodavatelj povjerava, a zastupnik preuzima obavljanje određenih
pravnih poslova u ime i za račun nalogodavca koji se sastoji u zastupanju
nalogodavca pred javnim bilježnicima i nadležnim sudovima u postupcima naplate
dospjelih nenaplaćenih potraživanja nalogodavca prema drugim pravnim i/ili fizičkim
osobama s osnove pruženih javnih telekomunikacijskih i s njima povezanih usluga.
Ugovoreno je da će zastupnik pravne poslove obavljati u skladu s pravnim i etičkim
normama odvjetničke struke, u svemu pazeći najbolje interese nalogodavca
uvažavajući i rukovodeći se njegovim nalozima danima u bilo kojem obliku i na bilo
koji način (točka 3.2.1. Ugovora). Ugovorne strane ugovaraju nagradu za rad
sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (točka 4.1.
Ugovora); da zastupnik u slučaju uspjeha u naplati ukupna potraživanja pripada
naplaćeni iznos dosuđenih troškova zastupanja prema odluci suda ili javnog
bilježnika u postupku koji je okončan te razdužen zbog potpunog namirenja
potraživanja nalogodavca (točka 4.3. Ugovora). Nadalje, ugovorne strane suglasno
utvrđuju da u postupcima koji su predmet ovog ugovora, a u kojima zastupnik ne

Poslovni broj: 9 Pž-1251/2022-2 4

uspije u naplati cjelokupnog potraživanja nalogodavca, da zastupniku ne pripada
pravo na naknadu troškova zastupanja (točka 6.3.9. Ugovora). Ugovor je sklopljen na
neodređeno vrijeme time da obje ugovorne strane mogu otkazati ugovor pisanom
obaviješću i prije isteka roka bez navođenja posebnog razloga s time da je raskidni
rok utvrđen u trajanju od 60 dana, a sve prema točki 6.1. Ugovora. Prema točki 6.2.
Ugovora svaka ugovorna strana ima pravo zbog neispunjavanja obveza druge
ugovorne strane raskinuti ovaj ugovor pisanom obaviješću s trenutnim učinkom ako
takva povreda ne bude ispravljena niti u roku od 30 dana nakon primitka pisane
obavijesti kojom se takva povreda navodi.

9. Iz provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i
knjigovodstvo Ljupku Omaziću, dipl. oec. iz Zagreba od 20. svibnja 2021. proizlazi
zaključno mišljenje: ukupno potraživanje tužitelja od tuženika iznosi ukupno

14.212.048,70 kn / 1.886.263,02 EUR, koje se sastoji od iznosa od 13.198.577,05 kn
/ 1.751.752,21 EUR na ime potraživanja za priznate nagrade po javnobilježničkim
rješenjima i sudskim odlukama, te iznosa od 1.013.471,65 kn / 134.510,08 EUR na
ime potraživanja za kamate na troškove u predmetima koje je zastupao tužitelj, a
koje je tražbine tuženik u cijelosti naplatio od ovršenika u periodu od 1. srpnja 2016.
do 1. prosinca 2017. Dakle, temeljem obavljenih odvjetničkih radnji u 12.079
predmeta, javnobilježničkim rješenjem i sudskom odlukom uz primjenu Tarife o
nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznato je tužitelju kao nagrada za
njegov rad u navedenim predmetima u ukupnom iznosu od 13.198.577,05 kn /

1.751.752,21 EUR koji iznos se sastoji od priznatih nagrada u pojedinim predmetima;
a ukupne zakonske zatezne kamate na troškove u predmetima koje je zastupao
tužitelj, a koje je tuženik u cijelosti naplatio od ovršenika u periodu od 1. srpnja 2016.
do 1. prosinca 2017., pa kamate na troškove postupka iznose 1.013.471,65 kn /

134.510,08 EUR; a sve kako to proizlazi iz mišljenja vještaka (list 876. spisa).

10. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je prvenstveno analizirati
odredbe Ugovora od 6. rujna 2010., te ocijeniti o kakvom se ugovoru radi. Prema
ocjeni ovog suda Ugovor od 6. rujna 2010. treba promatrati kao okvirni ugovor o
zastupanju, a prema članku 1. točka 3. Ugovora – broj predmeta povjerenih
zastupniku u postupcima naplate dospjelih neplaćenih potraživanja ugovorne strane
će utvrditi za svaku seriju primopredaje predmeta posebno pripadajućim zapisnikom
o primopredaji predmeta koji će biti usuglašen i potpisan od ovlaštenih osoba obje
ugovorne strane; iz čega proizlazi prema ocjeni ovog suda da se radi o ugovoru o
okvirnom zastupanju koji je sadržajno ugovor o poslovnoj suradnji stranaka u kojima
su stranke dogovorile da će se predmeti predavati zapisnikom o primopredaji, iz čega
valja zaključiti da je za svaki konkretni dostavljeni predmet tuženik izdavao tužitelju
punomoć. Stoga je izdavanjem punomoći tužitelju od stranke tuženika u svakom
konkretnom predmetu danom na utuženje, na temelju navedenog Ugovora –
zaključivan posebni ugovor o zastupanju.

11. Isto tako, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je imati u vidu
pitanje primjene članka 12. ZPONS-a, člankom 12. tog Zakona regulirana je
"Nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu". Prema
članku 12. stavku 1. ZPONS-a, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od
ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon

Poslovni broj: 9 Pž-1251/2022-2 5

što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci
uzastopno s tog računa ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za
plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.
Valja zaključiti, a tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Rev 104/22-2 od 9. veljače 2022. proizlazi da jednostavno Zakon o provedbi ovrhe
na novčanim sredstvima u članku 12. stavku 1. propisuje brisanje iz Očevidnika i
prestanak postupanja Financijske agencije u takvim slučajevima.

12. Naime, prema odredbi članka 12. stavka 1. ZPONS-a, ako se tražbina iz
osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri
godine od primitka u Agenciji,nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih
naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje
s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanja za kojeg su
zadovoljeni navedeni uvjeti. Prema stavku 5. istog članka ministar financija detaljnije
pravilnikom propisuje postupanje Agencije u slučaju nemogućnosti izvršenja osnove
za plaćanje.

13. Prema odredbi članka 10. stavka 1. Pravilnika o načinu i postupku
provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/18), kada
Agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku
osobu sukladno odredbi članka 12. stavka 1. ZPONS-a, Agencija prestaje s
izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohranjuje do ispunjenja uvjeta za njeno
uništenje sukladno odredbi članka 21. tog Zakona.

14. Prema odredbi članka 21. stavka 1. ZPONS-a, Agencija je dužna čuvati
osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina za koju je zatražena ovrha na
temelju osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, odnosno od dana kad je Agencija
prestala provoditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovoditelja ili na temelju
posebnog propisa kojim se uređuje prestanak provedbe ovrhe u odnosu na pojedinu
osnovu za plaćanje, dok prema stavku 2. istog članka, ovrhovoditelj ili ovršenik kada
je ovlašten na temelju Zakona, može u roku iz stavka 1. tog članka od Agencije
zatražiti vraćanje osnove za plaćanje.

15. Imajući u vidu citirano rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Rev 104/22-2 od 9. veljače 2022. valja zaključiti da jednostavno Zakon
o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u članku 12. stavku 1. propisuje brisanje iz
Očevidnika i prestanak postupanja Financijske agencije u takvim slučajevima, te
nema nikakve mogućnosti ponovnog postupanja po osnovi za plaćanje.

16. Odredbom članka 22. ZPONS-a propisano je da je ovrhovoditelj dužan
predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a
Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje
te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja (stavak 1.). Agencija neće upisati osnovu za
plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj
nije platio iznos predujma (stavak 2.). Odredom članka 67. stavka 2. Ovršnog zakona
(„Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje:
OZ) propisano je da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih
razloga ne može provesti. Odredbom članka 14. stavka 2. OZ-a propisano je da

Poslovni broj: 9 Pž-1251/2022-2 6

ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja je dužan troškove postupka predujmiti
u roku koji sud odredi. Imajući u vidu citirane odredbe jasno proizlazi da nastavak
ovrhe ovisi isključivo o volji ovrhovoditelja, u konkretnom predmetu tuženika, a koji
nije poduzeo takve radnje u utuženim predmetima.

17. Imajući u vidu izneseno, ocjena je ovog suda da je donošenjem pobijane
presude ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka

2. točke 11. ZPP-a budući je izreka presude proturječna obrazloženju, a u
obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

18. Zbog toga je valjalo na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

19. U ponovnom postupku sud prvog stupnja imat će u vidu primjedbe
iznesene u ovom ukidnom rješenju, te ocjenom i analizom Ugovora od 6. rujna 2010.
u vezi odredaba Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima na koje je
ukazano donijeti novu na zakonu osnovanu odluku. Isto tako, ocjena je ovog vijeća
da tužitelj nije mogao prisiliti tuženika na aktiviranje predmeta koji su kod Financijske
agencije obustavljeni, budući da u smislu članka 12. i 22. ZPONS-a tuženik kao
ovrhovoditelj je taj koji o tome odlučuje.

20. Odbijen je tužiteljev zahtjev za trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta
postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u
vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a).

21. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

22. Na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima
postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, a sve kako je riješeno u
točki III. izreke.

Zagreb, 14. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Nevenka Baran