- 1 -              Rev 1232/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1232/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B., OIB …, iz Osijeka, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. K. i I. K. u O., protiv tuženika U. L. C. d.o.o., Z., OIB…, Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & L. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-960/2019-7 od 6. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-477/2017-36 od 28. veljače 2019. i dopunska presuda istog suda poslovni broj P-477/2017-40 od 17. ožujka 2021., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-960/2019-7 od 6. listopada 2021. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točci I. izreke, proglašena je nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Ovr-1139/17 i izravna naplata kod Financijske agencije temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika T. K. iz O. broj OV-774/08 od 22. siječanja 2008. iznad iznosa od 41.514,89 kn, s pripadajućim zateznim kamatama od 31. svibnja 2017. do isplate. Točkom II. izreke prvostupanjske presude proglašena je nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem 1140/17 i izravna naplata kod Financijske agencije temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika T. K. iz O. broj OV-775/08 od 22. siječanja 2008. iznad iznosa od 14.748,88 kn, s pripadajućim zateznim kamatama od 31. svibnja 2017. do isplate. Točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

Dopunskom presudom, tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom u preostalom dijelu preko dosuđenog, kao neosnovanim.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 536/2022 od 5. srpnja 2022. podnosi tužitelj zbog pitanja:

 

              „Kada dospijeva obveza ugovornih strana iz ugovora o operativnom leasingu nakon raskida ugovora zbog neispunjenja?“.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe poslovni broj Ovr-1139/17 i Ovr-1140/17, odnosno izravne naplate kod Financijske agencije temeljem zadužnica broj 774/08 i 775/08, radi naplate novčane tražbine tužitelja.

 

8. Nije sporno da je tuženik protiv tužitelja 10. veljače 2017. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu, na temelju zadužnica kao ovršnih isprava, a radi naplate tražbina s osnove sklopljenih ugovora o leasingu od 21. siječnja 2008. odnosno 26. ožujka 2008. i to za vozilo Škoda u iznosu od 47.867,59 kn (zadužnica OV-774/08, Ovr-1139/17) i vozilo Peugeot u iznosu od 64.067,50 kn (zadužnica OV- 775/08,Ovr-1140/17), s pripadajućim zateznim kamatama, na novčanim sredstvima tužitelja. Također, nije sporno da su ugovori o leasingu raskinuti 29. prosinca 2009. zbog neplaćanja ugovorenih obroka leasinga te da je tužitelj nakon raskida ugovora vratio vozila tuženiku, koji je ista prodao trećim osobama. Sporno je da li su tražbine tuženika dospjele u vrijeme pokretanja ovrhe, kao i da li su povratom i prodajom vozila tražbine ispunjene u cijelosti.

 

9. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje se da su u konačnim obračunima od 31. svibnja 2017. sačinjenim po tuženiku uzeta u obzir sva potraživanja nastala do 29. prosinca 2009. i to najam, čuvanje vozila, povrat vozila, procjena vrijednosti i ostalo, na koje troškove je kalkuliran ostatak vrijednosti - razlika između neto vrijednosti ugovora i fakturiranih glavnica u ratama, od čega je oduzeta vrijednost neto prodaje vozila. Nadalje, utvrđuje da je prema knjigovodstvenom stanju tuženika potraživanje tuženika nakon pokretanja ovrha umanjeno po konačnim obračunima, tako da na dan 27. ožujka 2018. za vozilo Škoda iznosi 20.933,55 kn, odnosno 14.748,88 kn bez troškova povrata vozila, a za vozilo Peugeot 48.193,79 kn, odnosno bez troškova povrata vozila 41.514,89 kn.

 

10. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, sudovi zaključuju da trošak povrata vozila nije osnovan jer da tužitelj nije odbio predati vozila tuženiku, već je postupio sukladno njihovom dogovoru pa zauzima stav da su ovrhe za iznos tih troškova nedopuštene. U odnosu na preostali dio tražbina tuženika, prvostupanjski sud zauzima stav da je ovrha dopuštena, a da sama činjenica nedostavljanja konačnog obračuna tužitelju odnosno glavnom dužniku A. d.o.o. odmah nakon prodaje vozila 15. ožujka 2010. odnosno 6. srpnja 2010. ne čini ovrhu nedopuštenom.

 

11. Stoga, sudovi djelomično prihvaćaju tužbeni zahtjev za proglašenje ovrha odnosno izravne naplate nedopuštenim i to ovrhe broj Ovr-1139/17 odnosno izravne naplate po zadužnici broj OV-774/08 za iznos iznad 41.514,89 kn (za vozilo Škoda), i ovrhe broj Ovr-1140/17 odnosno izravne naplate po zadužnici broj OV-775/08 za iznos iznad 14.748,88 kn (za vozilo Peugeot) sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2017. do isplate.

 

12. Sud drugog stupnja u ovoj stvari zauzima pravno shvaćanje da je tražbina tuženika prema tužitelju dospjela tek sačinjenim konačnog obračuna od strane tuženika po ugovoru o operativnom leasingu za dva motorna vozila.

 

13. Takov pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

 

14. S obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o leasingu na odnose između stranaka primjenjuje se Zakon o leasingu („Narodne novine“, broj 135/06 - dalje: ZL).

 

15. Prema odredbi čl. 5. st. 1. i st. 4. posao operativnog leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora sa dobavljačem objekta leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj za to plaća određenu naknadu u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga određenu naknadu koja ne mora uzimati u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, davatelj leasinga snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i primatelj leasinga nema određenu opciju kupnje, može se prekinuti korištenje uz određene uvjete.

 

16. Prema odredbi čl. 45. st. 1. ZL-a a koje primatelj leasinga dva uzastopna roka u zakašnjenju s plaćanjem naknade, davatelj leasinga može raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu.

U ovoj parnici prema činjenicama utvrđenim u ovom postupku upravo je o tome riječ.

 

17. Odredbom čl. 39. ZL na prava i obveze subjekata u poslovima leasinga primjenjuju se osnove obveznih odnosa (opći dio) Zakona o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

 

 

18. Iz odredbi ZL ne slijedi da bi se pitanje dospijeća obveza kod raskida ugovora o leasingu drugačije reguliralo nego što je to propisano odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO/05 ).

 

19. Odredbom čl. 368. ZOO propisano je:

 

„(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

(2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.

(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.“.

 

20. Prema tome kada je došlo do raskida ugovora o operativnom leasingu jer korisnik leasinga došao u zakašnjenje s dvije uzastopne naknade, potraživanja ugovornih strana spram druge ugovorne strane dospijevaju u trenutku raskida ugovora, te se od tog trenutka trebaju i računati rokovi zastare potraživanja ako do takvog prigovora dođe u postupku prisilne naplate potraživanja.

 

21. Time je ovaj sud i odgovorio na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

 

22. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje zbog kojeg nije cijenio sve odlučne činjenice u ovom sporu, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. ZPP-a.

 

23. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

 

Zagreb, 14. prosinca 2022.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                                 Mirjana Magud, v.r.