1

Broj: Ppž-13107/2021

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D.G., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019), odlučujući o žalbi okrivljenika D.G., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 18. svibnja 2021. godine, broj: 32. Pp P-6157/2020-15, na sjednici vijeća održanoj dana 14. prosinca 2022. godine,

p r e s u d i o    j e

I.                Odbija se žalba okrivljenika D.G. kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II.               Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13 i 110/15) okrivljenik D.G. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) / 26,54 EUR (dvadesetšest eura pedesetčetiri centa)[1] u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.                Pobijanom presudom okrivljenik D.G. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. Također mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

2.               Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan i na plaćanja troškova postupka u iznosu od 300,00 kuna.

3.                Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik D.G., jer da se  ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, te ostaje pri svemu što je iznio u obrani, da je izjava svjedoka J.O. u kontekstu osobnog obračuna s njime.

Žalitelj predlaže osloboditi ga od optužbe.

4.               Žalba nije osnovana.

5.               Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona  (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 – dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.

6.               Imajući u vidu obranu okrivljenika, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku proveo relevantni personalni dokaz saslušanjem svjedoka J.O., policijskog službenika koji je kritične zgode obavljao kontrolu nad okrivljenikom, a koji je po ocjeni prvostupanjskog suda okolnosno i vjerodostojno svjedočio, ostavši kod svoje izjave i prilikom suočenja s okrivljenikom. Potom je izvršen uvid u materijalne dokaze, koji su sukladni izjavama navedenog svjedoka i na taj način je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio odlučne činjenice koje čine bitno obilježje prekršaja koji se stavlja na teret okrivljeniku, jer je izbjegao kritične zgode kao sudionik u prometu podvrći se ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisutnosti u organizmu droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnost upravljanja vozilom, nakon što mu je isto bilo ponuđeno od strane službene osobe koja je kontrolirala promet.

Prvostupanjski sud je dakle, svoje saznanje o prekršaju zasnovao na ocjeni svih provedenih dokaza, koje je ocijenio dostatnima, a što je u pobijanoj presudi i obrazložio, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije ozbiljno doveo u sumnju činjenično utvrđenje.

Stoga su neosnovani paušalno izneseni navodi žalbe.

7.                Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini propisanog minimuma. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

8.               S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

9.                Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

                                      U Zagrebu, 14. prosinca 2022. godine

Zapisničar:                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r                                                                          Nediljko Boban v.r.                                                                    

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.