1

Gž-126/2020-2

 

           

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

              Karlovac 

                                                                                                                                            Gž-126/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. tužiteljice A. Š. ud. Š.1 iz Š.2, D. P., OIB …  i 2. tužiteljice V. M. pok. M., iz D. k. Š.2, OIB …, obje zastupane po  odvjetnicima iz Odvjetničkog društva  V. i partneri j.t.d. iz Š.2, protiv tuženika: 1. tuženika T. V. pok. K., iz  D. k. Š.2, OIB …, zastupan po punomoćniku J. J., odvjetnik iz Š.2 i 2. tuženika D. V. pok. K., iz D. k. Š.2, OIB …, zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. B., F. B. i I. B. S. iz Š.2, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u  Šibeniku od 4. studenog 2019., broj P-2078/2014-27, na sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Odbija se žalba 1. tuženika T. V. i 2. tuženika D. V., te se presuda Općinskog suda u  Šibeniku  od 4. studenog 2019., broj P-2078/2014-27,  potvrđuje.

 

II Odbija se žalba 1. tuženika T. V. i 2. tuženika D. V., te se rješenje Općinskog suda u  Šibeniku  od 4. studenog 2019., broj P-2078/2014-27,  potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 4. studenog 2019., broj P-2078/2014-27, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljica, 1. tužiteljice A. Š. i 2. tužiteljice V. M., kojim se nalaže  tuženima, 1. tuženiku T. V. i 2. tuženiku D. V. da predaju u posjed dio nekretnine u vlasništvu tužiteljica, i to nekretnine katastarske oznake  čest. zem. 556/4 K.O. D., koji dio je označen slovima F-G-H-I-J-K-M-S-F i čest. zem. 556/5 K.O. D., koji dio je označen slovima K-L-S-M-K, sve prikazano na skici mjesta očevida izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka A. M. od dana 18. listopada 2017. sve zajedno omeđeno slovima F-G-H-I-J-K-L-S-F, te iste dovesti u prvobitno stanje, na način da sa opisanih dijelova uklone građevinski materijal, kamene ploče i nadgrobne spomenike, te nekretnine slobodne od stvari i osoba predaju u vlasnički posjed tužiteljicama, ili će to učiniti tužiteljice o trošku tuženika, a sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

Točkom II. nalaže se  tuženima, 1. tuženiku T. V. i 2. tuženiku D. V. da isplate tužiteljicama troškove parničnog postupka u iznosu od  13.012,50 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude i pod  prijetnjom ovrhe.

 

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku od 4. studenog 2019., broj P-   2078/2014-27 odbačena je protutužba tuženika kao nedopuštena, a kojom traže da se utvrdi da su tuženici-protutužitelji ad1. i ad2. temeljem Sporazuma od 20. travnja 1990. i nasljedstva iza smrti pok. oca V. K. stekli pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama katastarske oznake čest. zem. 556/4 i 5556/5, obje K.O. D., svaki od njih za 1/2 dijela, pa su isti ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu svog prava vlasništva na istima, svaki za 1/2 dijela, uz istodobni izbris prava vlasništva sa imena Š. A. žena Š.1 i M. V. pok. M., u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, bez daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tužiteljica-protutuženika.

Te da su dužni tužitelji-protutuženi nadoknaditi tuženima-protutužiteljima parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja odluke pa do konačne isplate.

 

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremeno su žalbu izjavili tuženici, 1. tuženik T. V. i 2. tuženik D. V. - dalje tuženici. Tuženici su izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnome oba tuženika u žalbi ponavljaju da prvostupanjski sud nije donio rješenje o završetku prethodnog postupka, pa da je neosnovano odbijen njihov prijedlog za saslušanje svjedoka L. G., Z. G. i M. P., kao da je i njihova protutužba izjavljena radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama neosnovano odbačena, te da je na ročištu 26. rujna 2018. uređen protutužbeni zahtjev drugačije od onoga koji je odbijen pobijanim rješenjem. Tuženici smatraju da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, jer da je usmenim ugovorom 1985/1986 izvršena zamjena nekretnina prije zaključenja sporazuma 20. travnja 1990., te da je upravo 2. tužiteljica inicirala zamjenu nekretnina, da je na predmetnoj nekretnini još otac tuženika koji je umro 1997., navezao kamen i ostali materijal, a da protiv njega tužiteljice nisu pokretale sudske postupke. Tuženici predlažu žalbe prihvatiti, a pobijanu presudu i rješenje preinačiti, odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljica a usvajanjem protutužbenog zahtjeva tuženika, odnosno u protivnom pobijanu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ali pred izmijenjenog suca.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje koji se pobijaju žalbom kao postupak koji je prethodio njenom donošenju, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a,  a nije osnovan niti žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koji u žalbi upućuju oba tuženika.

 

5. Predmet spora jest predaja u posjed dijela nekretnine kčbr.556/4 k.o. D., vlasništvo tužiteljica, a prema skici očevida izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka A. M. od dana 18. listopada 2017., označen slovima F-G-H-I-J-K-M-S-F i kčbr. 556/5 k.o. D., koji dio je označen slovima K-L-S-M-K, a sve prikazano na skici mjesta očevida i sve zajedno omeđeno slovima F-G-H-I-J-K-L-S-F.

 

6. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi:

 

- da su tužiteljice suvlasnice kčbr. 556/4 i kčbr. 556/ 5 i obje upisane u zk.ul.br. 2353 k.o. D., a koje su izvorni dio kčbr. 556/1 površine 9580 m2,

- da je 2. tužiteljica V. M. sa ocem tuženika, K. V., 20. travnja 1990., zaključila Sporazum o zamjeni nekretnina i to dijela kčbr. 556/1 u površina cca1200 m2, sa kčbr. 534/4 u površina cca 1000m2, koje je vlasnik prednik tuženika,

- da je po zahtjevu prednika tuženika Uprava za katastar Š.2 izvršila cijepanje  kčbr. 556/1 na kčbr. 556/4 i kčbr. 556/5,

- da je nesporno da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da su na dijelu kčbr. 556/5 iskopani temelji površine 147 m2 i da je na dijelu kčbr. 556/4 zatečen kamenoklesarski materijal, kamene ploče, armaturna mreža, ostavljeno od strane tuženika i njihovog prednika,

- da tuženici  tvrde da je usmenom zamjenom nekretnina njihovom ocu pripao dio kčbr. 556/1 koji je cijepanjem dobio nove oznake, kčbr. 556/4 površine 1970 m2 označen slovima  C-D-E-F-G-H-I-J-K-M-C, i kčbr. 556/5 površine 1028 m2, omeđen slovima A-B-C-M-K-L-A, a koji usmeni ugovor je bio prije Sporazuma na koji se pozivaju tužiteljice,

- da tužiteljice tvrde da je Sporazumom predniku tuženika pripao dio kčbr. 556/1 nove oznake nakon cijepanja kčbr. 556/4 i 556/5 omeđen slovima B-C-D-E-F-S-L-B, površine 1200m2,

- da je nesporno da na dijelu novo nastale kčbr. 556/4 tuženici drže već više godina (prema iskazima svjedoka i tuženika oko 30 godina) navedeni kamenoklesarski materijal, zemlju i ostali zatečeni građevinski materijal, kao i da su iskopani temelji označeni slovima N-O-P-R-N,

- da saslušani svjedoci J. Š., B. Š., suglasno u iskazali da prijepor koriste tuženici, a prije njih i njihov otac, te su započeli kopati temelje za kuću, da nemaju saznanja o zamjeni nekretnina, ali da nekretninu u blizini kuće 2. tužiteljice koristi ona, a da je ta nekretnina bila prije vlasništvo K. V.,

- da je nesporno da tužiteljice prebivaju izvan Republike Hrvatske, ali dolaze svake godine,

- da svjedoci  N. P. i  N. M. iskazuju da su 2. tužiteljica i otac tuženika izvršili zamjenu nekretnina, te iskazi o površini odgovaraju onima navedenim u Sporazumu, da su iskope za temelje kuće tuženici radili bez znanja 2. tužiteljice, da ih je ona upozoravala,

- da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao obrazloženje u odnosu na prigovor tuženika u svezi prethodnog postupka i glavne rasprave, a koje obrazloženje nije u protivnosti sa stanjem spisa.

 

7. Na  pripremnom ročištu održanom 13. travnja 2017., donijeto je raspravno rješenje kojim se određuje očevid uz nazočnost sudskog vještaka i na kojemu će biti saslušani predloženi svjedoci, te doista nije formalno doneseno raspravno  rješenje o zaključenju prethodnog postupka, a koje nije rješenje kojim se završava postupak, jer se tek po donošenju tog rješenja održava se ili zakazuje ročište za glavnu raspravu na kojemu će se raspravljati o glavnoj stvari. Kako je raspravnim rješenjem od 13. travnja 2017., na pripremnom ročištu određeno ročište za očevid uz nazočnost sudskog vještaka i na kojemu će se saslušati predloženi svjedoci, prema stavu ovog suda, prvostupanjski sud je počinio relativno bitnu povredu parničnog postupka propustom donošenja formalnog  rješenja o zaključenu prethodnog postupka.

 

 

              7.1. Međutim je raspravnim rješenjem od 13. rujna 2017., određeno ročište glavne rasprave za 27. rujan 2017., pa je dakle nesporno da je prethodni postupak zaključen 13. travnja 2017. zakazivanjem ročišta za očevid.

 

7.2. Obzirom je prethodni postupak zaključen određivanjem očevida uz nazočnost vještaka, stranka i svjedoka, pravilno je prvostupanjski sud odbacio protutužbeni zahtjev tuženika predan pismenim podneskom na ročištu održanom 26. rujna 2018., koji je nesporno na ročištu ispravljen u odnosu na suvlasničke omjere, ali ta činjenica ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja kojim se odbacuje protutužbeni zahtjeva i odbijaju dokazni prijedlozi tuženika nakon zaključenja ročišta od 13. travnja 2017.

 

8. Nesporno je da su tužiteljice suvlasnice predmetnih nekretnina koje su bez njihovog saznanja nastale parcelacijom osnovne kčbr. 556/1, da je 2. tužiteljica V. M. sa prednikom tuženika K. V., 20. travnja 1990., zaključila Sporazum o zamjeni nekretnina i to dijela kčbr. 556/1 u površina cca1200 m2, a koja površina odgovara površini označenoj na skici očevida B-C-D-E-F-S-L-B, te da se iz iskaza svjedoka može sa sigurnošću zaključiti da je zamjena nekretnina izvršena.

 

8.1. Svjedooci J. Š. i B. Š. ne spominju način zamjene, odnosno radi li se o usmenoj zamjeni kako tvrde tuženici ili o pismenoj, za koju su tužiteljice priložile pisani Sporazum od 20. travnja 1990., te o kojoj se površini  zemljišta radi, jedino su suglasni da su predmetne nekretnine u posjedu tuženika.

 

8.2. Svjedoci N. P. – sestra tužiteljica i N. M. - suprug 2. tužiteljice, znaju da je došlo do zamjene nekretnina Sporazumom o zamjeni nekretnina i o površini zamijenjenog zemljišta, te da su tuženici bez znanja tužiteljica koje rade u inozemstvu, vršili iskope zemljišta i posjedovali predmetni dio kčbr. 556/1, a da se na opomene svjedokinje nisu osvrtali.

 

8.3. Da se radi o zamjeni nekretnina prema Sporazumu na koji se pozivaju tužiteljice, a koji je jedini dokaz zamjene, ovaj sud zaključuje i iz nesporne činjenice da je u kolovozu 1990., prednik tuženika podnio zahtjev za parcelaciju kčbr. 556/1, a kojom parcelacijom su nastale kčbr. 556/4 površine 1970m2, i kčbr. 556/5 površine 1028 m2, dakle ukupno 2998 m2, a što je više nego dvostruko od površine koju su tužiteljice dale u zamjenu.

 

8.4. Također je nesporno da predmetne kčbr.  u posjedu drže tuženici i to više kao odlagalište građevinskog i kamenoklesarskog materijala, te je nesporno da su tuženici opominjani od strane sestre tužiteljica N. P. da uklone taj materijal sa zemljišta koje je vlasništvo tužiteljica.

 

9. Saslušani svjedoci su srodnici što tužiteljica što tuženika, pa su njihovi iskazi svakako pristrani, ali su iskazi svjedoka N. P. i N. M. u skladu ne samo sa tvrdnjama tužiteljica, već i sa pisanim dokazima, prije svega  pisanim Sporazumom od 20. travnja 1990., pa je pravilno prvostupanjski sud vjeru poklonio iskazu tih svjedoka.

 

10. Pravilno se prvostupanjski sud u pobijanoj presudu pozvao na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje ZVDSP) i to članka 162., budući je vlasništvo tužiteljica nesporno, kao što je i nesporno da tuženici bez valjane pravne osnove drže u posjedu dio  tužiteljičinih nekretnina, odnosno nisu dokazali da imaju pravo koje ih ovlašćuje na posjed predmetnih nekretnina u površini koliko iznosi prema zemljišnoknjižnom izvatku, odnosno nisu ispunjeni uvjeti iz članka 163. ZVDSP-a.

 

11. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilno pobijanih prvostupanjskih odluka, pa je na temelju članka 368. i 380. ZPP-a, žalba tuženika odbijena, a pobijana presuda i rješenje potvrđeni.

 

U Karlovcu 14. prosinca 2022.

 

                                                                                                                             Predsjednica vijeća

                                                                                                                                            Vinka Vrančić, v.r.