Broj: Jž-1645/2020

 

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. G. i dr., zbog prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika M. G., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. lipnja 2020., broj 39. Pp J-1445/19, u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

I.              Odbija se žalba okr. M. G. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na tog okrivljenika.

 

II.              Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M. G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna / 26,54 € (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje             

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu

od 4. lipnja 2020., broj: 39 Pp J-1445/19, proglašeni su krivim okr. M. G. i okr. Z. B. da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te okr. M. S. i okr. I. B. da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je izrečena novčana kazna i to okr. M. G. u iznosu od 950,00 kuna, što je protuvrijednost 250 DEM, odnosno 127 EUR-a, okr. Z. B., novčana kazna u iznosu od 1.140,00 kuna, što je protuvrijednost 300 DEM, odnosno 153 EUR-a, okr. M. S. novčana kazna u iznosu od 760,00 kuna, što je protuvrijednost 200 DEM, odnosno 102 EUR-a, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trićine izrečene novčane kazne te su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka, svaki okrivljenik ponaosob, u iznosu od 150,00 kuna.

 

1.1.           Istom presudom, okr. A. Z., na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog

zakona, oslobođen je do optužbe da bi na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

2.              Protiv osuđujućeg dijela te presude, okr. M. G. osobno je pravodobno podnio žalbu iz čijeg je sadržaja vidljivo da se ista podnosi zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.             

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da su mu presudom kojom je proglašen krivim povrijeđena njegova ustavna prava kojim se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli i mirnog okupljanja, a koje vrijednosti su propisane i općom deklaracijom o ljudskim pravima te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osim toga, ističe da njegova poruka ničim nije dovodila u pitanje Domovinski rat i njegove vrijednosti, već je bila izraz njegovog subjektivnog mišljenja o ulozi dvojice političara u događajima koji su se dogodili na području bivše Jugoslavije, a samim time i na prosvjednom skupu održanom 1991. ispred  zgrade Banovine kao i događanjima koji su mu bili povod. Iz tih razloga, smatra da je neprihvatljivo obrazloženje u kojem se navodi da im je cilj bio izazvati nerede jer se nisu niti vikali, niti na drugi neprimjeren način ometali skup, niti su nakon napada i pogrdnih riječi na iste uzvratili.

 

5.1.              Međutim, iako niti žalbenim navodima, a niti u navodima obrane okrivljenik ne osporava da je inkriminirane prilike na javnom mjestu, Branimirova obala, pristupio na mjesto održavanja javnog okupljanja kojom prilikom je u istaknuo u rukama držeći transparent „SAŠA GEŠOVSKI KAVADARCI 31.10.1971. – Split 6.5. 91. NEVINA ŽRTVA RATNIH ZLOČINACA SLOBE I FRANJE“, jasno da je opisanim ponašanjem okr. M. G. ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

5.2.              Naime, potpuno su neprihvatljivi žalbeni navodi okrivljenika u kojima ističe da da se u konkretnom slučaju radilo o njegovom subjektivnom mišljenju o ulozi dvojice političara koji su se dogodili na području bivše Jugoslavije te da mu nije bio cilj izazivanje nereda te da mu je jedina želja bila da se Saši Gešovskom kao nevinoj žrtvi oda primjerena počast jer to godinama nije učinjeno. Prije svega, potrebno je istaknuti da je okrivljenik svoju želju da se oda počast Saši Gešovskom kao nevinoj žrtvi mogao ostvarivati na drugi način, a ne korištenjem imena Saše Gešovskog u transparentu kojim se ujedno omalovažavaju vrijednosti Domovinskog rata, a koji je, što je općepoznato bio obrambeno-osloboditeljski rat za neovisnost i cjelovitost Republike Hrvatske protiv agresije udruženih velikosrpskih snaga – ekstremista iz Hrvatske, BiH (posebice Republike Srpske) te Srbije i Crne Gore. Isticanjem sadržaja transparenta u dijelu koji sadrži natpis „…nevina žrtva ratnih zločinaca Slobe i Franje…“, a time i očito prozivanje Franje Tuđmana, prvog   predsjednika suverene i samostalne Republike Hrvatske, kao ratnog zločinca, u danim okolnostima - obilježavanju 28. obljetnice „prosvjeda ispred Banovine 1991. godine“, koji dan se smatra začetkom Domovinskog rata protiv velikosrpske agresije, nesporno je došlo do narušavanja javnog reda i mira. Pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude utvrdio da se opisanim ponašanjem okrivljenika kod okupljenih građana izazvao osjećaj povrijeđenosti i uznemirenosti, a time su i ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

5.3.              Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.              Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

6.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena u iznosu od 950,00 kuna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja blažu vrstu kazne, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 300 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao  teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

8.              Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

 

 

U Zagrebu 14. prosinca 2022.

 

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.