1                 Poslovni broj: 2 Us I-842/2022-6

 

 

                                                                Poslovni broj: 2 Us I-842/2022-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice N. B., iz V. L., V. N. 53A, koju zastupaju opunomoćenici u Z. o. u. M., P. i K., u Z., K. m. 2, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200a, kojeg zastupa službena osoba Antonela Di Gallo, radi obnove postupka - odobrenja polaganja stručnog ispita, 14. prosinca 2022.,

p r e s u d i o   j e

 

I. Poništava se rješenje Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/I-133-01/21-04/06, URBROJ: 534-07-2-3/5-22-14 od 7. srpnja 2022. godine.

II. Dopušta se obnova upravnog postupka dovršenog rješenjem Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/I-133-01/21-04/06, URBROJ: 534-07-2-3/5-21-12 od 30. prosinca 2021. godine.

III. Poništava se rješenje Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/I-133-01/21-04/06, URBROJ: 534-07-2-3/5-21-12 od 30. prosinca 2021. godine.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu dovrši postupak obnove postupka u kojem je doneseno rješenje Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/I-133-01/21-04/06, URBROJ: 534-07-2-3/5-21-12 od 30. prosinca 2021., donošenjem novog rješenja o zahtjevu tužiteljice N. B. za odobravanje polaganja stručnog ispita propisanog za magistre medicinske biokemije, polazeći od toga da rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034-04/19-01/03, URBROJ: 406-24-19-5 od 27. prosinca 2019. (ispravljeno rješenjem tog tijela, KLASA: UP/I-034-04/19-01/03, URBROJ: 406-01-21-6 od 2. travnja 2021.) proizvodi pravne učinke sve do možebitne izvršnosti rješenja kojim bi rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034-04/19-01/03, URBROJ: 406-24-19-5 od 27. prosinca 2019. (ispravljeno rješenjem tog tijela, KLASA: UP/I-034-04/19-01/03, URBROJ: 406-01-21-6 od 2. travnja 2021.) bilo stavljeno izvan snage, te od toga da sâmo vođenje postupka povodom izvanrednoga pravnog lijeka nije razlog za prekid upravnog postupka u upravnoj stvari odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za odobravanje polaganja stručnog ispita propisanog za magistre medicinske biokemije.

V. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu zdravstva da tužiteljici N. B. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 9.375,00 (devet tisuća tri stotine sedamdeset pet) kuna / 1.244,28 eura (tisuću dvjesto četrdeset četiri eura i dvadeset osam centi)[*], PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-133-01/21-04/06, URBROJ: 534-07-2-3/5-22-14 od 7. srpnja 2022., odbijen je prijedlog tužiteljice za obnovu postupka u predmetu odobrenja polaganja stručnog ispita propisanog za magistre medicinske biokemije, dovršenog rješenjem, KLASA: UP/I-133-01/21-04/06, URBROJ: 534-07-2-3/5-21-12 od 30. prosinca 2021. godine. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Rješenje tuženika od 31. ožujka 2022., kojim je poništeno rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara od 9. prosinca 2021. (kojim je poništeno rješenje navedene Komore o priznavanju tužiteljici inozemne stručne kvalifikacije) i predmet vraćen na ponovni postupak, nije razlog za obnovu postupka na temelju kojeg je moguće drukčije riješiti o zahtjevu tužiteljice za polaganje stručnog ispita za magistre medicinske biokemije jer u spis predmeta nisu dostavljene nove činjenice niti se stekla mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami, ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja.

 

2. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Završila je Fakultet za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani (Slovenija), priznata joj je inozemna stručna kvalifikacija, odradila je propisanu stručnu praksu, te ispunjava sve uvjete za polaganje stručnog ispita, a unatoč tomu ne može pristupiti polaganju stručnog ispita za medicinskog biokemičara. Nadležna Hrvatska komora medicinskih biokemičara (u nastavku teksta: Komora) rješenjem od 27. prosinca 2019. (ispravljenim rješenjem od 2. travnja 2021.) priznala joj je inozemnu stručnu kvalifikaciju u dijelu koji se odnosi na završetak studijskog programa Laboratorijska biomedicina na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, te je pravomoćnim rješenjem o priznanju utvrđeno da je stekla stručni naziv magistrice medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Nadalje, novim nepravomoćnim rješenjem Komore od 9. prosinca 2021., primjenom izvanrednoga pravnog lijeka, poništeno je rješenje o priznanju zbog očite povrede materijalnog propisa. Nakon navedenog, zaprimila je rješenje tuženika od 30. prosinca 2021. kojim je odbijen njezin zahtjev za odobrenje polaganja navedenog stručnog ispita, kao neosnovan. Smatra da je ispunjen zahtjev iz članka 123. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) za obnovu postupka, jer je tuženik rješenje o odbijanju zahtjeva za polaganje stručnog ispita utemeljio na činjenici nepravomoćnog rješenja Komore, kao prethodnom pitanju, a koje je nepravomoćno rješenje u međuvremenu poništeno. Tuženik pogrešno navodi da bi prekid upravnog postupka odobravanja polaganja stručnog ispita imao isti pravni učinak kao i obnova postupka, jer je prekid postupka zaseban procesni alat. U vidu je potrebno imati i prekluzivnost roka za prijavu stručnog ispita (čl. 9. Pravilnika o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika („Narodne novine“, broj 2/11, 14/13, 126/14 i 135/15, u nastavku teksta: Pravilnik). Tuženik pogrešno poistovjećuje postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije s postupkom mogućeg poništenja toga rješenja po izvanrednome pravnom lijeku. U vrijeme zaključenja rasprave u upravnom sporu postoji samo pravomoćno rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije. Tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika 7. srpnja 2022., te da Sud sam riješi upravnu stvar na način da donese presudu kojom joj se odobrava pristup polaganju stručnog ispita, podredno da donese presudu kojom se pokreće obnova postupka, podredno da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 9.375,00 kuna (PDV uključen).

 

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Rješenje Komore od 27. prosinca 2019. donijeto je bez usporedbe studijskih programa. Naknadno je, nakon usporedbe studijskih programa, utvrđeno da se radi o bitno različitim studijskim programima, zbog čega je tuženik Komori uputio dopis s prijedlogom za postupanje, nakon čega je doneseno rješenje Komore od 9. prosinca 2021. kojim se poništavaju rješenja Komore od 27. prosinca 2019. i od 2. travnja 2021. Budući da je Komora poništila rješenje kojim se tužiteljici priznaje inozemna stručna kvalifikacija magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine, nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje polaganja stručnog ispita popisani člankom 9. Pravilnika. Zbog toga je tuženik donio rješenje 30. prosinca 2021. kojim se odbija zahtjev tužiteljice za odobrenje polaganja stručnog ispita. Tužiteljica je predmetnom prijedlogu za obnovu postupka priložila rješenje tuženika od 31. ožujka 2022., a da nije dostavila nove činjenice, niti se stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja, budući da postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije nije okončan. U ovom je slučaju tuženik mogao primijeniti članak 55. stavak 1. ZUP-a i rješenjem prekinuti postupak za odobrenje polaganja stručnog ispita dok se pravomoćno ne okonča postupak po žalbi tužiteljice, ali bi pravni učinak koji bi proizvelo takvo rješenje bio jednak pravnom učinku koji proizlazi iz osporavanog rješenja. Tuženik će po službenoj dužnosti nastaviti postupak po zahtjevu tužiteljice za polaganje stručnog ispita u trenutku okončanja postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije pri nadležnom tijelu pod pretpostavkom donošenja pozitivnog rješenja. Ključno je u ovome predmetu to što je i dalje u tijeku postupak po izvanrednome pravnom lijeku u odnosu na rješenja o priznavanju kvalifikacije. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

4. Nesporno je da je tužiteljica završila studij Laboratorijske biomedicine na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, Republika Slovenija, te da je stekla stručni naziv magistrica laboratorijske medicine. Nadalje, nesporno je da je tužiteljica od Komore zatražila priznanje inozemne stručne kvalifikacije, o čemu je Komora odlučila rješenjima, KLASA: UP/I-034-04/19-01/03, URBROJ: 406-24-19-5 od 27. prosinca 2019. i KLASA: UP/I-034-04/19-01/03, URBROJ: 406-01-21-6 od 2. travnja 2021., priznavši tužiteljici inozemnu stručnu kvalifikacija u dijelu koji se odnosi na završetak studijskog programa Laboratorijska biomedicina. Nadalje, nesporno je da je Komora, primjenom izvanrednoga pravnog lijeka poništavanja rješenja (čl. 129. i čl. 131. ZUP-a), rješenjem, KLASA: UP/I-034-04/19-01/03, URBROJ: 406-24-19-7 od 9. prosinca 2021. poništila rješenja Komore od 27. prosinca 2019. i 2. travnja 2021., nakon čega je tuženik rješenjem, KLASA: UP/II-118-01/22-01/01, URBROJ: 534-07-1-2/3-22-03 od 31. ožujka 2022. poništio rješenje Komore od 9. prosinca 2021. godine. Nadalje, nesporno je i da je tužiteljica podnijela zahtjev za odobrenje polaganja stručnog ispita propisanog za magistre medicinske biokemije, koji zahtjev je tuženik rješenjem, KLASA: UP/I-133-01/21-04/06, URBROJ: 534-07-2-3/5-21-12 od 30. prosinca 2021. odbio kao neosnovan. Nadalje, nesporno je da je tužiteljica 14. lipnja 2022. podnijela prijedlog za obnovu postupka (pogrešno označen kao zahtjev za obnovu postupka, što je nepravilno učinio i tuženik u osporavanom rješenju, nap. Suda) u upravnoj stvari odobravanja polaganja stručnog ispita za medicinskog biokemičara, u kojoj je tuženik zahtjev tužiteljice odbio rješenjem od 7. srpnja 2022., a protiv kojeg rješenja je tužiteljica podnijela tužbu kojom je pokrenut ovaj upravni spor. Nesporno je i da, do zaključenja rasprave u ovome sporu, nije doneseno novo prvostupanjsko rješenje u predmetu izvanrednoga pravnog lijeka u odnosu na rješenja o priznavanju kvalifikacije. Među strankama nije sporno da u predmetnom slučaju prijedlog za obnovu postupka nije trebalo odbaciti (u smislu čl. 126. st. 1. ZUP-a, vezano uz čl. 124. st. 2. toga Zakona), ali je sporno je li ga trebalo odbiti (čl. 126. st. 2. ZUP-a).

 

5. Sporno je u ovom sporu jesu li ispunjeni uvjeti za obnovu upravnog postupka okončanog pravomoćnim rješenjem tuženika od 30. prosinca 2021. godine.

 

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog upravnog spora.

 

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 7. prosinca 2022., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

8. Člankom 123. stavkom 1. točkom 1. ZUP-a propisano je da obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba se može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Stavkom 2. točkom 3. toga članka propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja 3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

 

9. Nove činjenice iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a, odnose se na činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja upravnog postupka, ali se tada za njih nije znalo (pri čemu je potrebno da za njih nije znalo ni javnopravno tijelo koje je vodilo postupak). Novi dokazi u smislu navedenih odredaba ZUP-a, odnosno ZOMO-a, jesu dokazi koji su postojali u vrijeme vođenja upravnog postupka, ali se tada za njih nije znalo, ili kasnije nastali dokazi kojima se dokazuju činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja upravnog postupka.   

 

10. Odredbom članka 126. stavka 1. ZUP-a propisano je da je nadležno tijelo, kada primi prijedlog za obnovu postupka, dužno ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Prema stavku 2. navedenoga članka, ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

 

11. Kandidat za provedbu pripravničkog staža i polaganje stručnog ispita je zdravstveni radnik državljanin Europske unije ili treće države koji je stručnu kvalifikaciju stekao izvan Republike Hrvatske (čl. 2. podst. 14. Pravilnika). Prijava za polaganje stručnog ispita može se podnijeti ministarstvu najranije 30 dana prije isteka pripravničkog staža, a najkasnije 6 mjeseci nakon završenog pripravničkog staža (čl. 9. st. 3. Pravilnika).

 

12. Obnova upravnog postupka, kao izvanredni pravni lijek, omogućuje da se, pod za to propisanim pretpostavkama, obnovi upravni postupak koji je okončan donošenjem konačnog (ponekad i pravomoćnog) rješenja. Riječ je o izvanrednome pravnom lijeku, kojim se zadire u pravomoćne odluke, njegova primjena je iznimna. Istodobno, i izvanrednim pravnim lijekom poništavanja rješenja (čl. 129. i čl. 131. ZUP-a) zadire se u egzistenciju rješenja koje već može biti konačno, odnosno pravomoćno.

 

13. Nesporno je da rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije od 27. prosinca 2019. i 2. travnja 2021. zasad ni u jednom razdoblju nisu izgubila svojstva pravomoćnosti (u svjetlu čl. 13. ZUP-a), ni izvršnosti (čl. 133. ZUP-a). Naime, rješenje od 9. prosinca 2021. nije postalo izvršno, pa to rješenje nije utjecalo na pravnu egzistenciju rješenja o priznavanju kvalifikacije. Općenito, pravomoćnost je bitan element pravne sigurnosti, kao segmenta vladavine prava. Pravomoćnost razumijeva nedopustivost odlučivanja o riješenoj stvari i neizmjenjivost odluke donesene u toj stvari, te vezuje kako stranku, tako i donositelja odluke (osim pod pretpostavkama propisanima za primjenu izvanrednih pravnih lijekova). Pravomoćnost se odnosi samo na izreku odluke. Važno je i svojstvo izvršnosti upravnog akta, između ostalog, zbog toga što velika većina upravnih akata svojstvo izvršnosti stječe prije negoli steknu svojstvo pravomoćnosti.

 

14. Postupak po izvanrednome pravnom lijeku zaseban je postupak u odnosu na postupak u odnosu na postupak u kojem je doneseno rješenje koje u postupku po izvanrednome pravnom lijeku može biti stavljeno izvan snage. Stoga ovdje okolnost vođenja postupka po izvanrednome pravnom lijeku sâma po sebi ne utječe ni na opstojnost rješenja o priznavanju kvalifikacije, a ne utječe ni na izvršnost niti pravomoćnost rješenja o priznavanju kvalifikacije.

 

15. Dalje, vođenje postupka po izvanrednome pravnom lijeku (dakle, iznimnome pravnom sredstvu) sâmo po sebi ne čini razlog za prekid postupka iz članaka 55. i 56. ZUP-a. Tek ako izvršnim rješenjem u postupku primjene izvanrednoga pravnog lijeka prijašnje rješenje bude poništeno, ukinuto ili oglašeno ništavim, rješenje doneseno u povezanom predmetu, koje se temeljilo na rješenju stavljenom izvan snage, može biti poništeno, ukinuto ili oglašeno ništavim, primjenom odgovarajućega izvanrednoga pravnog lijeka. U dotičnom slučaju, dokle god rješenje o priznavanju kvalifikacije proizvodi pravne učinke, u predmetu odobravanja polaganja stručnog ispita polazi se od postojanja pravne egzistencije rješenja o priznavanju stručne kvalifikacije. Pri tome vođenje postupka po izvanrednome pravnom lijeku (ovdje: postupka poništavanja rješenja o priznavanju kvalifikacije) sâmo po sebi nije razlog za prekid postupka odlučivanja u upravnoj stvari odobravanja polaganja stručnog ispita. Ako rješenje o priznavanju kvalifikacije kasnije bude stavljeno izvan snage putem izvanrednoga pravnog lijeka, izvan snage (također primjenom izvanrednoga pravnog lijeka) može biti stavljeno i možebitno favorabilno rješenje o odobrenju polaganja stručnog ispita.

 

16. U vrijeme donošenja negativne odluke tuženika od 30. prosinca 2021., rješenje o poništavanju od 9. prosinca 2021. nije bilo izvršno. Zbog toga je nejasno zbog čega je tuženik, donoseći rješenje od 30. prosinca 2021. zaključio da favorabilna rješenja od 27. prosinca 2019. i 2. travnja 2021. ne treba prihvatiti u predmetu odobravanja polaganja stručnog ispita. No, predmet ovog upravnog spora primarno je ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 7. srpnja 2022. godine. U ovome sporu meritum rješenja od 30. prosinca 2021. može biti razmatran pod pretpostavkom prethodnog poništavanja rješenja od 7. srpnja 2022. i dopuštanja obnove postupka u kojem je doneseno rješenje od 30. prosinca 2021. godine. Ovdje nema zapreka za reformacijsko odlučivanje upravnog suda propisanih u članku 58. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Stoga sud, u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, ima one ovlasti koje u obnovi postupka pripadaju nadležnom javnopravnom tijelu.  

 

17. U vrijeme donošenja rješenja od 30. prosinca 2021., rješenje o priznavanju kvalifikacije bilo je izvršno i pravomoćno. Nesporno je da je to tada bilo poznato i javnopravnom tijelu i stranci (tužiteljici). I u vrijeme podnošenja prijedloga za obnovu postupka u predmetu odobravanja polaganja stručnog ispita, rješenje o priznavanju kvalifikacije bilo je izvršno i pravomoćno. Zbog toga, strogo formalno gledano, ovdje, nema nove činjenice, ni novog dokaza, u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a, niti rješenje od 31. ožujka 2022. razumijeva drukčije rješavanje prethodnog pitanja, u kontekstu članka 123. stavka 2. točke 3. toga Zakona. Ipak, u okolnostima konkretnog predmeta, uključujući prekluzivnost roka iz članka 9. stavka 3. Pravilnika, kao i to da tuženik očito pogrešno tumači utjecaj sâmog vođenja povodom izvanrednoga pravnog lijeka na pravne učinke rješenja o priznavanju kvalifikacije, rečeno gledište ne bi bilo samo strogo formalno, nego i pretjerano formalističko, u mjeri koja nerazmjerno dovodi u pitanje zbiljsku mogućnost da o zahtjevu tužiteljice za polaganje stručnog ispita bude odlučeno supstancijalno pravilno.

 

              18. S obzirom na netom izneseno, kao i na to da je tuženik svoju negativnu odluku od 30. prosinca 2021. utemeljio (makar pogrešno) upravo na činjenici donošenja rješenja Komore od 9. prosinca 2021., Sud utvrđuje da se rješenje tuženika od 31. ožujka 2022. (kojim je poništeno rješenje Komore od 9. prosinca 2021., uz pravne učinke poništenja iz čl. 115. st. 5. ZUP-a) može smatrati novom činjenicom, u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a. Iz toga proizlazi da je tuženik neosnovano odbio dotični prijedlog tužiteljice za obnovu postupka.

 

              19. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika od 7. srpnja 2022. (čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). U upravnom sporu čiji je meritum ocjena zakonitosti rješenja donesenog u obnovi postupka, Sud je ujedno sam riješio stvar dopuštanjem obnove postupka (čl. 126. st. 3. ZUP-a), te je u preostalom dijelu djelomice riješio stvar poništenjem rješenja od 30. prosinca 2021. (koje je, zbog prethodno iznesenog, doneseno bez valjanoga pravnog utemeljenja) i određivanjem dodatnog okvira odlučivanja tuženika pri rješavanju merituma upravne stvari odobravanja polaganja stručnog ispita, u primjeni članka 127. stavka 1. ZUP-a. U tom pogledu, tj. u dijelu obuhvaćenim točkom IV. izreke presude, predmet nije vraćen na ponovni postupak, već je o tome odlučeno sudskom presudom. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar, proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Netom navedeno u skladu je s razvojem prakse formuliranja izreka presuda upravnih sudova, na tragu solucija poznatih u usporednim upravnosudskim sustavima kontinentalnoga pravnog kruga. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-3220/20 i Usž-1388/20).

 

20. U izvršenju ove presude tuženiku preostaje donijeti novo rješenje povodom zahtjeva tužiteljice za odobravanje polaganja stručnog ispita (čl. 127. st. 1. ZUP-a), vodeći računa o sadržaju točke IV. izreke ove presude, prema kojoj odluci Suda je tuženik dužan postupiti (čl. 81. st. 1. i 2. ZUS-a). Ovo presudom ne prejudicira se ishod nove odluke tuženika (nedvojbeno je da se negativna odluka o zahtjevu tužiteljice ne može bazirati na rješenju od 30. prosinca 2021., ali nema zapreke da tuženik donese novo negativno rješenje o tom zahtjevu, bude li za to postojao valjan pravni temelj).  Uzgredno, radi mogućeg izbjegavanja dodatnih sporova i s njima povezanih troškova, Sud podsjeća tuženika da odredba članka 129. stavka 3. ZUP-a ne može biti primijenjena na podlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, čak ni kada je takva pogreška dovela do pogrešne primjene materijalnog prava (kod primjene čl. 129. st. 3. ZUP-a nema mjesta preispitivanju činjenica na kojima se bazira ranije rješenje).

21. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).

22. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), u okviru podnesenog troškovnika tužitelja, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužitelj, može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (3.750,00 kn), te pristup na ročište za raspravu (3.750,00 kn), tj. ukupno 7.500,00 kuna, što uvećano za PDV iznosi 9.375,00 kuna. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).

U Rijeci 14. prosinca 2022.

                                                                                                                   S u d a c

 

            dr. sc. Alen Rajko

 

 

             

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.