1                                                  Broj: Ppž-12525/2022

 

                               

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I. B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 16. studenog 2022., broj: 22. Pp-2016/2022, u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. I. B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), izriče novčana kazna u iznosu 5.000,00 HRK (pettisućakuna), u koju se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunava lišenje slobode od uhićenja 13. studenog 2022. pa do prestanka zadržavanja 18. studenog 2022. kao šest dana zatvora odnosno 1.800,00 HRK (tisućuosamstokuna) novčane kazne, tako da je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 3.200,00 HRK (tritisućedvjestokuna)/424,71 EUR (četiristodvadesetčetirieuraisedamdesetjedancent)[1], koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne

 

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. I. B. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okr. I. B. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona.

             

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama od 16. studenog 2022., broj: 22. Pp-2016/2022, proglašen je krivim okr. I. B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 7.000,00 kuna, u koju je lišenje slobode od 13. do 18. studenog 2022. uračunato kao pet dana zatvora odnosno 1.500,00 kuna pa je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 5.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.

 

1.1. Istom presudom, okrivljeniku je, na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva (adresa: K. S., S. c. xx) u trajanju od tri mjeseca, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 100,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem braniteljice odvjetnice L. P. D., naznačujući u uvodu žalbe da se žali pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda ukine u cijelosti, a podredno da se preinači na način da se smanji visina izrečene novčane kazne i troškova prekršajnog postupka.

 

2.1. Uz žalbu, okrivljenik je dostavio tužbu radi utvrđenja, koju je podnio protiv I. B., obračunsku listu od 30. rujna 2022., očevidnik Fine o neizvršenim osnovama za plaćanja bez specifikacije naplate od 13. listopada 2022., kao i specifikaciju izvršenja prema rješenju o ovrsi broj OVRVPL-587/04-02.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Okrivljenik, u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističe da je prvostupanjski sud neopravdano zanemario njegovu obranu, da je punu vjeru poklonio iskazima oštećene i njihove malodobne djece zanemarujući činjenicu da su predmetnom događaju „svjedočili“ jedino oni te da oštećena nedvojbeno ima neposredni utjecaj na svoju malodobnu djecu jer žive zajedno, odvojeni od oca. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud zanemario motiv oštećene da navede djecu da svjedoče protiv njega, a to je činjenica da je on protiv oštećene pokrenuo parnični postupak. Okrivljenik u žalbi navodi i da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer njegovi bratić i sestrična, koje je on inkriminiranog dana posjetio, mogu nedvojbeno potvrditi kako je on bio opušten i u potpunosti nesvjestan događaja koji se navodno dogodio tog jutra, a neupitno je da bi se u njegovom ponašanju manifestirala uznemirenost izazvana takvom situacijom za koju je proglašen krivim.

 

6. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedokinje žrtve nasilja I. B. i svjedoka M. B. i A. B., malodobne djece, u čijoj se nazočnosti inkriminirani događaj dogodio. Svi svjedoci su iskazivali detaljno i neproturječno, njihovi iskazi su međusobno sukladni, pri čemu je jasno vidljivo da je svaki svjedok, na svoj način, opisivao inkriminirani događaj, a što ukazuje da se ne radi „naučenim“ iskazima pa, po ocjeni ovog suda, nema nikakve sumnje da se ne radi o izmanipuliranim svjedocima kako to okrivljenik pokušava prikazati u žalbi. Isto tako, ovaj sud smatra da ni žalbeni navod o podnošenju tužbe radi utvrđenja kao motivu žrtve za lažno terećenje okrivljenika nije osnovan. Naime, iz priloga koje je okrivljenik podnio uz žalbu vidljivo da je on doista 24. listopada 2022. podnio tužbu radi utvrđenja protiv žrtve nasilja I. B., ali iz ispisa e-komunikacije, koja je također dostavljena uz žalbu, nije vidljivo bi žrtva nasilja o tome imala saznanja u vrijeme kada se inkriminirani događaj dogodio. Osim toga, kao što je već navedeno, o ponašanju okrivljenika za koje je proglašen krivim detaljno i vjerodostojno su svjedočili M. B. i A. B. pa, stoga, čak i da je žrtva nasilja znala za činjenicu podnošenja tužbe, ovaj sud smatra da to ne bi dovelo u sumnju vjerodostojnost njenog iskaza, kao ni pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja.

 

7. U odnosu na žalbene navode da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nisu ispitani okrivljenikovi bratić i sestrična, uz navođenje okolnosti na koje su isti trebali biti ispitani, treba navesti da okrivljenik, kako to proizlazi iz podataka u spisu, u prvostupanjskom postupku nije predlagao izvođenje dokaza ispitivanjem navedenih osoba. Shodno tome, a po osnovi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona ovi žalbeni navodi ne mogu se s uspjehom isticati u žalbi. Navedena zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.

 

8. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

9. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik ističe da je lošeg imovnog stanja, ističe postojanje prisilne naplate potraživanja s njegovog računa, o čemu je uz žalbu dostavio vjerodostojnu dokumentaciju te ističe da je vrijeme koje je proveo u zadržavanju dostatno utjecalo da će se ubuduće suzdržavati od činjenja bilo kakvih prekršajnih i/ili kaznenih djela, kao i da će izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva polučiti znatne i nenadoknadive troškove na ime plaćanja naknade za smještaj.

 

10. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku, s obzirom da je relevantnim dokumentima dokazao da ima niska primanja te postojanje prisilne naplate potraživanja, što uz činjenicu njegove prethodne neosuđivanosti, po ocjeni ovog suda, u svojoj ukupnosti, čini posebno izražene olakotne okolnosti, koje daju punu osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne i ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i blažom novčanom kaznom od zakonom propisane. Stoga je ovaj sud primijenio odredbu o ublažavanju kazne i za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini 5.000,00 kuna, koja je, po ocjeni ovog suda, primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, težina djela koja se ogleda u činjenici intenziteta i žestine izgovorenih riječi, u povezanosti s činjenicom da se protiv okrivljenika vodi kazneni postupak zbog kaznenog dijela prijetnje počinjenog na štetu iste žrtve (koju okolnost okrivljenik ne osporava), i po ocjeni ovog suda ukazuje da je izricanje ove zaštitne mjere nužno kako bi se otklonile sve okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

12. Okrivljenik je u uvodu žalbe istaknuo da se žali i zbog odluke o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže, pa stoga ista nije niti razmatrana.

 

13. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, jer prethodno navedene okolnosti koje imaju odraza na imovno stanje okrivljenika upućuju na zaključak da bi plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i osoba koje je dužan uzdržavati.

 

14.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 14. prosinca 2022.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu nasilja, CSS i tužitelja.