Poslovni broj: 2. Ps-14/2020-19                                                                                                 

 

 

 

                                                                                            

Republika Hrvatska                                                                    Poslovni broj: 2. Ps-14/2020-19                                                           

Općinski sud u Osijeku                                                                           

Europska avenija 7

31000 Osijek

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. N., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. Š. & S. N. iz O., protiv tuženika B. B. iz L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz Odvjetničkog društva P. J. i M. J. j.t.d. iz O., radi iseljenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 18. listopada 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tuženika D. N., odvjetničkog vježbenika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. Š. & S. N. iz O. i punomoćnika tuženika M. J., odvjetnika iz Odvjetničkog društva P. J. i M. J. j.t.d. iz O., uz javnu objavu dana 14. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I/ Nalaže se tuženiku B. B. iz L., OIB: …, da iseli i preda u posjed slobodnu od osoba i stvari tužitelju S. B. iz L., OIB: …, nekretninu upisanu u zk. ul. broj …, k.o. L., k.č.br. …, u naravi kuća, dvor i oranica u L., površine 4812 m2, k.č.br. …, u naravi put u selu, površine 83 m2 i k.č.br. …, u naravi oranica u selu, površine 2685 m2, sve u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku B. B. iz L., da tužitelju S. B. iz L., naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.050,00 kuna / 802,97 Eura[1] (slovima: šest tisuća i pedeset kuna / osam stotina dva eura i devedeset sedam centi), sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

 

              1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 7, k.o. L., k.č.br. …, u naravi kuća, dvor i oranica površine 4812 m2, k.č.br. …, u naravi put u selu površine 83 m2 i k.č.br. … u naravi oranica u selu površine 2685 m2. Tuženik je brat tužitelja koji uz dopuštenje tužitelja stanuje zajedno sa tužiteljem i njihovim roditeljima. Međutim, već neko duže vrijeme tuženik zbog prevelike konzumacije alkohola verbalno maltretira tužitelja kao vlasnika, kao i ostale ukućane. Isto tako, tuženik odbija sudjelovati u plaćanju režijskih troškova. Sve to je uzrokovala da tužitelj opozove svoje dopuštenje za stanovanje u kući, te je zatražio da tuženik iseli iz kuće, što tuženik odbija. Budući tuženik odbija iseliti iz kuće za čije korištenje nema pravnu osnovu to tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci presude, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i smatra kako su isti neosnovani. Tuženik prije svega ističe kako u navedenoj nekretnini ima pravo na dom koje je zaštićeno čl. 8. Konvencije. Naime, Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju 7. studenog 1997. godine („Narodne novine“, br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) te od tog dana Konvencija je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Nakon ratifikacije sva su državna tijela Republike Hrvatske obvezna Konvenciju izravno primjenjivati u svome radu, a to pravilo odnosi se jednako i na domaće sudove koji, iako su u svom radu neovisni, odluke donose na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Domaći sudovi su obvezni prvi pružiti zaštitu konvencijskim pravima pojedinaca pri čemu je među najvažnijim pravima zajamčenim Konvencijom pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života koje štiti čl. 8. Konvencije. Člankom 8. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te da se javna vlast neće miješati u ostvarenje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Nadalje, tuženik ne spori da je tužitelj formalno upisan kao knjižni vlasnik nekretnine upisane u k.o. L., zk.ul.broj …, kč.br. …, u naravi kuća, dvor i oranica površine 4812 m2 , kč.br. … put u selu površine 83 m2 , kč.br. … u naravi oranica u selu površine 2685 m2. Tuženik ističe kako je čitav svoj život, osim razdoblja okupacije za vrijeme rata, živio u obiteljskoj kući iz koje tužitelj sada traži da se iseli. Kuća je za vrijeme rata u potpunosti srušena te je obnovljena temeljem odredbi Zakona o područjima posebne državne skrbi i Zakona o obnovi na način da je na temeljima stare kuće u skladu s zakonom i brojem članova obitelji ponovno izgrađena potpuno nova kuća. L. je prema čl. 5. Zakona o područjima posebne državne skrbi naselje koje spada u područje posebne državne skrbi. Tuženik je invalid Domovinskog rata te je, obzirom da je 1997. godine bio oženjen, dobio od RH pravo na obnovu kuće kao novonastala obitelj, a izvedeni su i unutrašnji građevinski radovi, postavljeni su parketi i pločice, kao i obnova vanjskog pročelja kuće, koji radovi upravo proizlaze iz njegovog statusa HRVI. Kuća sada ima oko 110m2 tj. znatno više od onog što je obnovom bilo predviđeno, te je tuženik i na temelju navedenih propisa a i temeljem građenja stekao pravo suvlasništva. Pored toga se ističe kako tuženik u predmetnoj nekretnini odvojeno živi s majkom M. B. za koju skrbi a obzirom da je bolesna otkako je imala moždani udar te je zbog toga slabo pokretna i treba stalnu tuđu njegu i skrb u vidu kuhanja, spremanja, pranja rublja, nabave namirnica i ostalih potrepština, davanja medicinske terapije i slično. Tuženik se slaže s tvrdnjom da je došlo do pogoršanja odnosa između članova obitelji te kako otac i brat tuženika gotovo uopće ne razgovaraju sa majkom, niti o njoj vode brigu. Tuženik s njima također duži vremenski period ne razgovara, ali smatra neistinitima navode o tome da ih verbalno maltretira. Tužitelj, brat tuženika je formalnim vlasnikom navedene nekretnine postao temeljem ugovora o darovanju br. OU-… od dana 24.01.2020. Navedenim ugovorom o darovanju otac tužitelja i tuženika I. B. prenio je vlasništvo predmetne nekretnine na tužitelja ne uzimajući u obzir odredbe Obiteljskog zakona kojima bračni drug ne smije otuđiti ili opteretiti obiteljsku kuću koja predstavlja bračnu stečevinu bez pisane suglasnosti drugog bračnog druga. Isto tako je zanemario činjenicu da je tuženik temeljem zakona postao suvlasnik. Kako je majka tužitelja i tuženika M. B. u braku s ocem tužitelja i tuženika I. B. od 1970. godine te kako ona također živi u predmetnoj nekretnini, tuženik smatra da ovakvo raspolaganje vlasništvom obiteljske kuće na štetu drugih članova obitelji nije u skladu sa zakonskim odredbama. Tuženik ističe kako je obiteljska kuća u kojoj živi obnovljena temeljem tada važećih odredbi Zakona o područjima posebne državne skrbi pa je na temeljima stare kuće koja je srušena za vrijeme Domovinskog rata pa stoga kao član obitelji ima pravo na stanovanje u istoj. Tuženik je invalid Domovinskog rata te je, obzirom da je 1997. godine bio oženjen, dobio je od države pravo na obnovu kuće kao novonastala obitelj, a izvedeni su i unutrašnji građevinski radovi, postavljeni su parketi i pločice, kao i obnova vanjskog pročelja kuće. Tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka, odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

 

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u O. za nekretninu upisanu u zk. ul. …, k.o. L., i to k.č.br. …, … i … na listu 4 spisa, izvadak iz matice vjenčanih za I. B. i M. Š. na listu 16 i 17 spisa, Ugovor o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće/stana od 13. veljače 1998. na listu 21 do 22 spisa, rješenje o nasljeđivanju broj O-… od 9. siječnja 1997. na listu 23 do 24 spisa, darovni ugovor od 25. travnja 1997. između A. B. i I. B. na listu 25 do 27 spisa, proveo dokaz saslušanjem svjedoka V. B. na ročištu od 31. ožujka 2021., svjedoka I. B. na ročištu od 31. ožujka 2021., izvršio uvid u ovosudne spise poslovni broj P-… i P-…, proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu stranke na ročištu od 17. svibnja 2021., izvršio uvid u rješenje Ureda za prostorno uređenje stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Osijeku od 13. veljače 1998. na listu 42 do 44 spisa, te proveo dokaz saslušanjem svjedokinja S. V. i M. B. na ročištu od 18. listopada 2022.

 

4. Svjedok V. B. u svom iskazu navodi da mu je poznato da jedan brat tjera drugog brata van iz kuće, da dosta dugo nisu u dobrim odnosima i da ne komuniciraju. Radi se o jednoj kući, nema posebno odvojenih stambenih cjelina. B. B. zajedno s majkom boravi u boravku, ali svatko od njih ima svoju sobu, dok S. B. ima na katu svoju sobu, isto kao i otac I. B. Kupaonica je zajednička, a postoji još jedna soba i kupatilo koji nisu uređeni. Čuo je da je otac S. prepisao kuću bez ičijeg znanja i sada je vlasnik S. B., te je upisan kao vlasnik 1/1. Kada je bila izgradnja u obnovi ratom porušene kuće otac je bio nositelj obnove, a u zahtjevu za obnovu su bili navedeni B. B. i njegova sada bivša supruga S., on, S. B. i majka M. B. Misli da je ranije kuća bila na imenu oca. Ne zna da li S. daje ocu novce za režije, ali zna da B. ne daje. Ne zna zašto S. tuži B. S. je u više navrata istukao oca i otac se došao žaliti k njemu i vidio mu je posjekotinu na lijevom uhu. Ne razgovara sa S.. Nije u zavadi s bratom, samo nije u kontaktu s njim.

 

              5. Svjedok I. B. u svom iskazu navodi da u kući u L. živi on, S., njegova supruga M. i B. Radi se o jednoj kući. Podijelili su se po sobama, kupatilo koriste zajedno, on u svojoj sobi kuha za S. i za sebe, a B. kuha u kuhinji za sebe i za majku. Bio je vlasnik kuće, ali je kuću prepisao S. 2020. Stara kuća je porušena za vrijeme Domovinskog rata 1991. i 1992., a u obnovi nositelj obnove je bio on. U zahtjevu za obnovu naveo je da će s njim živjeti sva trojica sinova i supruga. B. je kao invalid Domovinskog rata nakon što je on predao zahtjev za obnovu dobio pravo na 30 m2, isto kao što je dobio i on. B. je ispočetka rekao da bi zidao kuću, međutim kuću nije počeo zidati, nije postavio niti temelje. Kada je završena obnova uselili su se, a nakon useljenja odselio je V. iz kuće, a sada tuže sina zato što je nasilan, kronični alkoholičar. B. pije godinama. B. je u vojnoj mirovini. B. vodi brigu nažalost o majci i tako skuha jelo, pa onda ispred nje baci na dvorište i naziva ju pogrdnim imenima. B. vodi brigu o majci zato što je tako ona htjela. Između S. i B. ne može doći do mira u kući, jer ako B. ne napada njega onda napada S. Deset godina je u mirovini i deset godina plaća sam režije. Sin mu je razbio naočale i udario ga šakom u čelo, a to nije bio jedini napad, prijavio je to policiji, jedanput su došli, drugi put nisu, ali su ga savjetovali da B. tuži sudu. S. popije, ali rijetko. S. je prenio vlasništvo cijele nekretnine jer netko to mora naslijediti. Htio je V. prepisati kuću, ali mu je rekao da to ne učini, jer da on ima puno kazni za platiti i da će mu država odmah oduzeti kuću. B. je mogao imati vlastitu kuću kao ratni vojni invalid, međutim, nije htio otići nikuda. Rekao mu je da si riješi stambeno pitanje i zašto ne ide i ne traži kuću. Majka mu je rekla to isto, ali kako nije htio, navela ga je u zahtjevu za obnovu, a on je potvrdio da B. bude uveden u članove obitelji za obnovu. Ako bi slučajno B. bio iseljen on će se nastaviti brinuti o njegovoj majci, a svojoj supruzi. S. se ne opija, popije samo nekada štamplicu dvije rakije, a možda ako se i napije jednom u pet godina to nije opijanje. Ne zna zašto je V. rekao da ga je S. napao, možda ga je na to nagovorio B., S. ga nikada nije pipnuo.

 

6. Tužitelj S. B. u svom iskazu navodi da brata tuži zbog nemira u kući, što zna trajati nekada i po cijeli dan i cijelu večer kada ih on vrijeđa i psuje. Jednom je fizički napao oca. Majku i njega nije nikada fizički napao. To maltretiranje i taj nemir s njegove strane prema njima ukućanima traje godinama. Jedanput je otac prijavio to policiji, a jedanput je on sam osobno otišao na policiju i prijavio, gdje su mu rekli da će mu napisati kaznu, a on im je odgovorio da im to ne znači ništa, jer oni hoće samo mir u kući i onda su mu rekli da potraži pravnu pomoć pa se obratio odvjetniku. Otac i on snose trošak režija, brat ne da ništa. Maminom mirovinom raspolaže brat. Mama ne daje za režije, nema veliku mirovinu, ali ne traže to od nje ni otac ni on. Brat ne daje za režije, rekao je da kada to bude njegovo, kada on bude gazda, onda će on plaćati. Što se tiče opijanja, to se događa svaki dan, prvo mu je da popije pivo, pa rakiju pa tek onda kavu ujutro. I prema majci je grub, zna joj psovati svašta.

 

7. Tuženik B. B. u svom iskazu navodi da u kući živi otac, mater, brat i on. Svatko ima svoju sobu, kuhinju koriste majka i on, a brat i otac su se preselili u sobu pored gdje spavaju, a tamo i kuhaju. To su napravili svojevoljno nitko ih nije tjerao. Režije valjda plaća otac. Ne maltretira roditelje. Pije onda kada mu se pije, ali nije alkoholičar. Nikoga nije maltretirao. Brine se o majci i tako se s njom dogovorio. Oca nije napadao fizički već su otac i brat napali njega, pa se morao braniti. Država mu je dala stan, međutim, otac to nije dao, jer je htio veću kuću, a sada on ne može više dobiti ništa zbog kuće. Imao je kao 40% invalid i branitelj pravo na stan. Ne zna da li je dobio neko rješenje o pravu na stan kada je to bilo preko 20 i nešto godina. Otac čim je dobio mirovinu odmah se separirao. Zadnje dvije godine nije dao ništa novaca za režije ni za sebe ni za majku. Sve svoje osobne potrebe od na primjer pranja rublja, kuhanja, gledanja televizije i slično zadovoljava u kući. S njegova stajališta je u redu da to sve koristi, a da mu netko drugi to plaća.

 

8. Svjedokinja S. V. u svom iskazu navodi da se s tuženikom razvela 1998., a bili su u braku od 14. rujna 1996., a 1998. su se službeno razveli. Prije nego što su se vratili u L. živjeli su u O. Živjeli su i u Č. kao prognanici, a u obitelji se nitko s nikim nije slagao i ne sjeća se nikakvih razgovora tuženika s njegovim ocem vezano za obnovu kuće i gdje će tko živjeti. Ne zna tko je nju i bivšeg supruga stavio na popis osoba koje će se vratiti u L., a ona se odrekla tih 10 kvadrata i to još na razvodu.

 

9. Svjedokinja M. B. u svom iskazu navodi da o njoj brine B.. Nema nikakvu drugu nekretninu gdje bi mogla preseliti i tamo živjeti. Što se tiče obnove zahtjev za obnovu su podnijeli njen suprug i sin B. koji je bio u vojsci. Ne zna da li se pričalo nešto o tome da B. ima pravo na stan zato što je ranjen.

 

              10. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja, iskazima svjedoka V. B. i I. B. u dijelovima koji nisu u međusobnoj suprotnosti, a vezano za predmet postupanja, budući su isti dani okolnosno.

 

11. Što se tiče iskaza svjedokinje S. V., sud je istom iskazu poklonio vjeru, budući svjedokinja nije zainteresirana za uspjeh tužitelja ili tuženika u sporu, a osim toga, iskazivala je i o činjenicama o stanju u obitelji dok je bila u braku sa tuženikom, navodeći da se nitko s nikim nije slagao te da se ne sjeća nikakvih razgovora tuženika s ocem vezano za obnovu kuće i gdje će tko živjeti. Što se tiče iskaza svjedokinje M. B. ista je iskazala samo o tome da se o njoj brine sin B. i da ima samo tu jednu nekretninu u kojoj živi, dok o drugim okolnostima vezano za tužbu i odgovor na tužbu nije svjedočila.

 

12. Vezano za iskaz tuženika, sud istome nije poklonio vjeru, budući je u suprotnosti sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka i sa iskazom samog tužitelja, s tim što ne spori da zadnje dvije godine nije dao ništa novaca za režije te da je s njegova stajališta u redu da koristi nekretninu i živi u nekretnini, a da mu netko drugi za to plaća.

 

              13. Pozivanje tuženika na članak 8. Konvencije, iako ne navodi koje Konvencije, pretpostavka je da se radi o Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s obzirom na predmet spora te da se radi o pravu na dom. Međutim, to pravo je, a što ne negira i sam tuženik, uvjetovano činjenicom da se to pravo neće štititi ako je potrebno zaštiti prava i slobode drugih. U konkretnom slučaju u ovom predmetu radi se o zaštiti prava vlasništva i prava na dom te o poštovanju privatnog i obiteljskog života u konkretnom slučaju tužitelja. Tuženik, kako je navedeno i utvrđeno u provedenom dokaznom postupku, zbog svakodnevne konzumacije alkohola verbalno maltretira sve ukućane, uključujući i tužitelja, uz jedan i fizički ispad prema ocu. Tuženik nije stanovao cijeli život u predmetnoj nekretnini, već se u istu uselio 1997. zajedno sa svojim ocem I. B., a nakon što je nekretninu prednik tužitelja naslijedio iza svog pokojnog oca A. B., kako je to utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju broj O-… od 9. siječnja 1997., u 5/6 dijela, dok je 1/6 naslijedio A. B., drugi sin pokojnog oca A. B. Nakon toga, A. B. je darovnim ugovorom od 25. travnja 1997. svoj suvlasnički dio u 1/6 dijela predmetne nekretnine darovao suvlasniku svome bratu I. B.

 

              14. Što se tiče prava na obnovu nekretnine nakon Domovinskog rata istu je dobio prednik tužitelja I. B., te je s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom razvitka i obnove 13. veljače 1998. sklopio ugovor o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće.

 

15. Prema tome, tuženik nema nikakvih vlasničkih prava po osnovi obnove, a takav stav potvrđen je od strane Županijskog suda u O. u presudi Gž-… od 27. ožujka 2014., kojom odlukom je potvrđena presuda Općinskog suda u O. broj P-… od 20. lipnja 2013. te u presudi Općinskog suda u O. broj P-… od 3. studenog 2005., potvrđenoj presudom Županijskog suda u O. broj Gž-… od 20. travnja 2006.

 

16. Isto tako, nisu točni navodi tuženika da bi predmetna nekretnina bila bračna stečevina prednika tužitelja i njegove majke M. B., jer iz provedenih dokaza je utvrđeno da je otac tužitelja ovu nekretninu naslijedio od svog oca u 5/6 dijela, a 1/6 mu je darovana od strane njegovog brata A. B., tako da ista nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu.

 

17. Isto tako, iz rješenja Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije od 13. veljače 1998. utvrđeno je da je prednik tužitelja I. B. korisnik prava na obnovu te da će isti sklopiti s Ministarstvom razvitka i obnove ugovor o obnovi obiteljske kuće. Između ostalog, utvrđeno mu je i pravo na potporu za opremanje obiteljske kuće najnužnijim predmetima kućanstva.

 

18. Tuženik tijekom postupka nije u spis dostavio niti jedan dokaz da je dobio od Republike Hrvatske pravo na obnovu kuće kao novonastala obitelj, a iz kojih dokaza bi se moglo nedvojbeno utvrditi da je dobio od RH pravo na obnovu kuće kao novonastala obitelj te da su izvedeni i unutrašnji građevinski radovi, a koji radovi upravo proizlaze iz njegovog statusa HRVI.

 

19. Prema odredbama članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

 

20. Kako je tijekom postupka utvrđeno da tuženik bez valjanog pravnog temelja koristi kuću koja je u vlasništvu tužitelja, to je sud, temeljem navedenih zakonskih odredbi, usvojio tužbeni zahtjev kao osnovan, te odlučio kao u izreci presude.

 

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud tužitelju priznao pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kuna, za podnesak od 21. siječnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna, za ročišta 17. veljače 2021., 31. ožujka 2021., 17. svibnja 2021., 9. srpnja 2021. i 18. listopada 2022. za svako u iznosu od 750,00 kuna, za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 400,00 kuna, za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 400,00 kuna, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 6.050,00 kuna.

 

 

                                          Osijek, 14. prosinca 2022.

                                                                                                        

                                                                                               SUTKINJA

                                                                                                                          Dubravka Čapelj,v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

 

 

Dostaviti:

      1. Punomoćniku tužitelja

      2. Punomoćniku tuženika