1

                           

Poslovni broj: Gž-857/2022-2

 

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: Gž-857/2022-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. T. iz K., OIB …, koju zastupa punomoćnica T. M. Š., odvjetnica u K., protiv tuženika T. K. iz R. S., L.,  OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. Z., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-65/2016-45 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o   je

 

I Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-65/2016-45 od 13. srpnja 2022.

 

II Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

 

"I. Nalaže se tuženiku T. K. iz R. S., L., OIB…, da tužiteljici Z. T. iz K., OIB …, naknadi štetu u iznosu od 146.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2016. do isplate, i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva.

 

III. Nalaže se tuženiku T. K. iz R. S., L., OIB…, da tužiteljici Z. T. iz K., OIB …, naknadi parnične troškove u iznosu od 18.917,54 kn sa zateznom kamatom od 13. srpnja 2022. do isplate, i to po koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2.     Tužiteljica je izjavila žalbu protiv odbijajućeg dijela presude (točka II izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i naloži tuženiku naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.

 

2.1. Tužiteljica smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito stoga što nema uopće razloga o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud propustio navesti zbog kojeg je razloga odbio tužiteljičin višak tužbenog zahtjeva, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Tužiteljica smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO) jer kod odlučivanja o visini štete nije vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

 

3.     Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4.     Na žalbu nije odgovoreno.

 

5.     Tuženik žalbom pobija točku I i III izreke prvostupanjske presude kojom mu je naloženo platiti iznos od 146.000,00kn kao i naknaditi parnične troškove zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. ZPP-a.

 

5.1. Tuženik smatra da mu je onemogućeno raspravljanje pred prvostupanjskim sudom jer ga sud nije saslušao a saslušao je tužiteljicu kao parničnu stranku. Iako je sud u parničnom postupku radi naknade štete vezan kaznenom presudom tuženik ukazuje da je tužiteljica i u kaznenom i u parničnom postupku tvrdila da tuženik u nju nije penetrirao, a o toj njenoj tvrdnji nema razloga u pobijanoj presudi čime je, po stajalištu tuženika, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

5.2. U odnosu na provedeno psihijatrijsko vještačenje tuženik ukazuje da je tužiteljica prije a i nakon utuženog događaja koristila anksiolitike i da je imala konverzivne simptome (tjelesne simptome uzrokovane psihičkim stanjem). Smatra da vještak psihijatrijske struke nije odgovorio na prigovore tuženika iznesene tijekom postupka, ukazuje da je tužiteljica kao i tuženik prije događaja konzumirala marihuanu.

 

5.3. Ističe da je tužiteljica imala druge brojne životne nedaće u to vrijeme, pa je tako imala razvod sa partnerom, da je pretrpila fizički napad od nepoznate osobe i da je imala prometnu nesreću u ožujku 2011. što je utjecalo na njeno zdravstveno stanje.

 

5.4. U odnosu na odluku o parničnim troškovima tuženik posebno ukazuje da je tužiteljici dosuđena svota od 2.780,86 kn za trošak vještačenja iako je bila oslobođena plateža troškova. Pri tom ukazuje da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na svoje rješenje od 16. ožujka 2022. kada navodi da bi tuženik bio obvezan vratiti tužiteljici razliku iznosa jer navedenim rješenjem tuženiku nije naložena nikakva obveza.

 

6.     Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

7.     Na žalbu nije odgovoreno.

 

8.     Žalbe nisu osnovane.

 

9.     Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice  za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo koja je nastala zbog silovanja.

 

10. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

-          da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Karlovcu broj K-25/12 od 3. prosinca 2013. tuženik proglašen krivim što je 16. srpnja 2010. oko 5,00 sati u R., u blizini V. na terasi vikend kuće svojih roditelja, želeći protiv volje tužiteljice s njom spolno općiti, iako mu je ona izričito dala do znanja da s njim ne želi imati spolni odnos, dok je ona sjedila na stolici srušio je na pod te legao na nju, a ona je cijelo vrijeme zazivala upomoć, molila ga da je pusti na miru, otimala se i pokušavala ga odgurnuti od sebe, plakala je, no on joj je zato što je bio jači od nje uspio skinuti gaćice i hlače do ispod koljena, a kada mu je Z. T. rekla da ima menstruaciju, iz njenog spolovila izvadio tampon i odbacio ga, gurao joj prste u spolovilo, te je potom svojim spolovilom prodro u njeno spolovilo nakon čega ju je uhvatio za glavu tražeći od nje da njegov spolni organ stavi u usta, no kako se ona izmicala u tome  nije uspio već je ejakulirao po njenoj lijevoj strani lica, uhu i kosi, čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode silovanjem iz članka 153. u vezi s člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje: KZ/11) zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci;

-          da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila lakše tjelesne ozljede dok ozljede genitalnog dijela nije bilo, da je zbog toga trpjela bol jakog intenziteta jedan sat, a srednjeg i slabijeg intenziteta tri dana ;

-          da je vještak dr. F., specijalist ginekologije i opstetricije, utvrdio duljinu trajanja fizičkih bolova a mišljenje nije dao temeljem medicinske dokumentacije već obzirom na opis kaznenog djela u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Karlovcu, te je pojasnio da refleksni vaginalizam, zbog kojeg je tužiteljica trpjela bol srednjeg i slabijeg intenziteta, nije dokumentiran medicinskom dokumentacijom, ali je uobičajena posljedica kaznenog djela silovanja, te se kod ginekološkog pregleda može dogoditi da takva refleksija postoji, a da nije zabilježena, da refleksni vaginalizam kao nevoljko grčenje muskulature kao odgovor na penetraciju raznim organima ili sredstvima, može se pojaviti i kod voljnog seksualnog odnosa, što nije uobičajeno obzirom da je tada muskulatura relaksirana;

-          da je tužiteljica prema mišljenju vještaka G. A., specijalista psihijatra, prihoterapeuta, forenzičkog psihijatra, doživjela primarni strah u trenutku kada je tuženik odjednom došao do njenog stolca, uhvatio ga za naslon i nakon toga počeo navaljivati na nju, skidao je, dirao po spolovilu, svršio po njoj, što je trajalo oko dvadesetak minuta, kada je tužiteljica osjećala strah, povrijeđenost, narušenost tjelesnog integriteta, zbog čega je i osjećala primarni strah, a sekundarni strah jakog intenziteta traje u pravilu do obrade ozljeda i smirivanja simptoma;

-          vještak smatra da je u konkretnom slučaju strah jakog intenziteta trajao jedan do dva dana, a strah se u srednjem stupnju nastavio dalje obzirom da vještak smatra da je to vidljivo iz tužiteljičinih opisa doživljavanja, te da je iz medicinskog kartona vidljivo da je tužiteljici povećana doza anksiolitika, kojeg je pila i prije toga, a takvo stanje je trajalo dva i pol mjeseca, nakon toga se simptomi nešto ublažavaju (što se posredno vidi iz činjenica da tužiteljica smanjuje dozu lijeka, ali i doživljava još neke traumatske događaje), s tim da tužiteljica i dalje ima simptome posttraumatske reakcije;

-          vještak dr. A. zaključuje da je tužiteljica pretrpjela primarni strah dvadesetak minuta, sekundarni strah jakog intenziteta jedan do dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta dva i pol mjeseca i sekundarni strah slabog intenziteta oko šest mjeseci, da ima trajne posljedice u vidu povremenih anksioznih reakcija koje su izazvane nekim vanjskim povodom tj. podsjetnikom na ovaj događaj kao što je npr. poziv za sudsku raspravu, razgovor o ovoj temi i sl.

 

11. Na prigovor tuženika da je tužiteljici nakon štetnog događaja mogao biti ordiniran lijek Helex zbog privatnih problema (prekid veze i s tim povezan prekid školovanja), a koji je koristila i prije štetnog događaja, vještak je objasnio da je ocijenio da je strah srednjeg intenziteta bio prisutan samo u onom razdoblju dok je tužiteljica uzimala anksiolitike u većoj dozi nego ranije, a što je povezao sa štetnim događajem.

 

12. U osvrtu na prigovore tuženika vještak je razjasnio razliku između traumatskog događaja i stresnog događaja, tako što je naveo da se traumatski događaji smatraju puno težima i kod većeg broja ljudi dovode do psihičkih posljedica nego stresni događaji, pa je tako ocijenio da je silovanje traumatski događaj, a ostali događaji koje je spominjao tuženik kao što su prekid veze, prekid školovanja, prometna nesreća i sl. su stresni događaji.

 

13. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti iz odredbe članka 1046. ZOO s obzirom da je tuženik nasilno izvršio spolni akt nad njom. Kako je trpjela fizičke bolove i strah uslijed nasilnog čina tuženika povrijeđeno je njeno pravo na tjelesno zdravlje. Isto tako došlo je do povrede prava na osobnosti na duševno zdravlje zbog poremećaja njenog dotadašnjeg duševnog mira obzirom da je zbog predmetnog štetnog događaja imala razne anksiozne reakcije zbog kojih je redovito išla psihijatru i koristila antidepresivnu terapiju, a povreda prava osobnosti se u konkretnom slučaju očitovala i kroz smanjenje životne aktivnosti tužiteljice obzirom da trpi trajne posljedice koje će osjećati zbog povremenih anksioznih reakcije koje su izazvane nekim vanjskim povodom tj. podsjetnikom na ovaj događaj. Sud također zaključuje da je došlo do povrede prava osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled tužiteljice s obzirom da se radi o gruboj prisili prilikom počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode koji štetni događaj je obilježio život tužiteljice u dobi od 21 godinu. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, a trajanje i intenzitet fizičkih bolova koje je trpila tužiteljica, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i duševnih bolova zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva predstavljaju kriterije za njeno određivanje, pa je tako, vodeći računa o Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužiteljici na ime naknade neimovinske štete dosudila svotu od 146.000,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva odbija kao neosnovan.

 

14. Ta odluka suda je pravilna.

 

15. Prvostupanjski sud je za utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe, pa se žalitelji, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuju na te razloge.

 

16. Na posve pravilan zaključak prvostupanjskog suda da težina povrede i konkretne okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, a kod dosuđenja te naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi naknada,te je pravilno utvrdio visinu pretrpljene štete.

 

17. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

 

18. O žalbi tužiteljice.

 

19. Protivno shvaćanju tužiteljice presuda nema nedostataka u odbijajućem dijelu (točka II izreke) zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Naime, prvostupanjski sud je vrlo podrobno utvrdio koje povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno zdravlje, duševno zdravlje i ugleda časti i dostojanstva je tužiteljica pretrpjela, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici svotu od 146.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Navedeni razlozi su dostatni i za donošenje odbijajućeg dijela presude, jer iz tih razloga proizlazi iznos naknade štete koja tužiteljici pripada, a navedeni razlozi su i oni zbog kojih se višak takvog tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan. Pretrpljeni fizički bolovi su samo jedan od kriterija  za utvrđivanje visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, dostojanstva, časti i ugleda tužiteljice, a gledajući ukupnost povreda prava osobnosti tužiteljice pravilna je odluka prvostupanjskog suda o visini pretrpljene štete.

 

20. O žalbi tuženika.

 

21. Time što nije saslušao tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer nije onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom. Naime, sud je dao razloge zbog čega je saslušao samo tužiteljicu, a taj dokaz je izveo samo radi utvrđivanja utjecaja štetnog događaja na njeno duševno i tjelesno zdravlje o čemu tuženik nije imao osobnih saznanja. Ovdje valja ukazati da prema odredbi članka 265. stavak 1. ZPP-a sud ima ovlaštenje odlučiti da sasluša samo jednu od stranaka kada se uvjeri da stranci koju ima saslušati nisu poznate sporne činjenice ili saslušanje te stranke nije moguće.

 

22. Žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na proturječja između presude donesene u kaznenom postupku i tvrdnji tužiteljice iznesene u tom postupku kao i na pregledu kod vještaka gdje je tvrdila da tuženik u nju nije penetrirao, a u kaznenoj presudi je utvrđeno drukčije, valja ponoviti ono što je prvostupanjski sud rekao da je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti sud vezan za pravomoćnu kaznenu presudu, a nalaz i mišljenje vještaka u pogledu fizičkih bolova i pretrpljenog straha tuženik nije uspio dovesti u pitanje tijekom postupka, a ni u žalbi.

 

23. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra kao stručan i objektivan, te mu je s pravom poklonio vjeru. U žalbi tuženik ponavlja tvrdnje iznesene tijekom postupka kojima pokušava dokazati da su duševne bolove zbog kojeg je trpila tužiteljica posljedica drugih događaja (prekid veze, prometna nesreća, gubitak posla i sl.), ali bez uspjeha. Naime, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je vještak, analizirajući korištenje anksiolitika od strane tužiteljice, zaključio da je nakon štetnog događaja u određenom razdoblju povećana doza anksiolitika, što je vještak s pravom povezao sa posljedicama iz štetnog događaja.

 

24. Ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da tužiteljica time što je konzumirala marihuanu prije štetnog događaja nije doprinijela da šteta u konkretnom slučaju bude veća. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio i tuženikov prigovor zastare zbog razloga koje je naveo u pobijanoj odluci, pa se žalitelja, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na te razloge.

 

25. U odnosu na žalbene navode o tijeku zakonskih zateznih kamata valja ukazati da prema odredbi članka 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a u konkretnom slučaju to je bio 1. lipnja 2016. Podnesak od 14. rujna 2016. na koji ukazuje tuženik u svojoj žalbi, je podnesak kojim je tužiteljica predložila sudu da tužbu dostavi prema odredbama Uredbe broj 1393/2007 Europskog parlamenta i vijeća, s obzirom da tuženik ima prebivalište u R. S..

 

26. U odnosu na odluku o troškovima tuženik ukazuje da tijekom postupka nije provedeno financijsko vještačenje, a u obrazloženju se spominje da se trošak dosuđuje za provedeno financijsko vještačenje. Očito je da se radi o grešci u pisanju, koju sud može ispraviti u svako doba.

 

27. Glavna žalbena objekcija tuženika je u odnosu na dosuđene troškove da je sud tužiteljici dosudio trošak u iznosu od 2.780,86 kn za koji je tužiteljica bila oslobođena od plateža. Točno je da je tužiteljica bila oslobođena od plaćanja troškova postupka u iznosu koji odgovara postotku od 80% tih troškova. (rješenje Upravnog odjela za opću upravu K. županije, l.s.130-131).

 

28. Tuženik, dakle smatra da nije dužan platiti navedene troškove s obzirom da ih tužiteljica nije ni podmirila, već se podmiruju iz proračuna.

 

29. Ovdje valja prvenstveno navesti da su troškovi vještačenja predstavljaju troškove parničnog postupka o kojima se odlučuje u tom postupku.

 

30. Prema odredbi članka 23. stavak 3. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", broj 143/13, 98/19, dalje: ZBP) ako korisnik pravne pomoći izgubi spor, odnosno ne uspije u postupku za koji mu je odobrena pravna pomoć, nije dužan vratiti plaćene troškove pravne pomoći, ali korisnik pravne pomoći dužan je troškove pravne pomoći isplaćene po obračunu vratiti u državni proračun ako mu je u postupku odmjereno pravo na naknadu troškova postupka pred sudom (članak 24. stavak 1. alineja 1. ZBP-a. Prema odredbi članka 24.stavak 2. ZBP-a korisnik pravne pomoći dužan je u roku od 15 dana od dana primitka naknade troškova postupka ispuniti svoju obvezu iz stavka 1. (vratiti sredstva u državni proračun), a ako to ne uradi upravno tijelo će mu po službenoj dužnosti naložiti ispunjenje te obveze. Po stajalištu ovog suda tužiteljica, kojoj je odobrena besplatna pravna pomoć ima pravo na naknadu troškova tog postupka, pa i troška vještačenja u cijelosti s obzirom da nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog koje nisu nastali posebni troškovi  (članak 154. stavak 5. ZPP-a).

 

31. Kako je žalba stranaka odbijena to su odbijeni i njihovi zahtjevi za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Dubrovnik, 14. prosinca 2022.

 

Predsjednik vijeća:

 

              Srđan Kuzmanić