1

Poslovni broj: 17 Gž-122/2022-2

 

 

   

 

          Poslovni broj: 17 Gž-122/2022-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, a na prijedlog sudske savjetnice Dore Prpić, u pravnoj stvari tužitelja Z. holding d.o.o., podružnica Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica iz Odvjetničkog društva H. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženika D. K. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenog protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 107 Povrv-3843/2020-18 od 4. studenog 2021., 14. prosinca 2022.

 

 

presudio je

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje točka I. i III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 107 Povrv-3843/2020-18 od 4. studenog 2021.

 

 

Obrazloženje

 

              1.Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-53483/19 od 31. prosinca 2019. i odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka II. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka III. izreke).

 

              2. Protiv točke I. i III. izreke te presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje u tekstu: ZPP), ističući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavkom 2. točkom 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je proturječna sama sebi, razlozi presude su nejasni i o odlučnim činjenicama nisu navedeni. Tužitelj navodi da je sukladno članku 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13., 73/17. i 14/19.; dalje u tekstu: ZOGO) obračunao cijenu prema volumenu spremnika i broju mjesečnih odvoza, a koji odvoz je obavljao sukladno rasporedu koji je dostavljen u ovom predmetu podneskom od 12. siječnja 2021. Nadodaje kako prvostupanjski sud tijekom postupka nije zatražio od tužitelja da dostavi dodatnu dokumentaciju niti da razjasni dostavljeni raspored otpada, a koji tuženik nije osporavao. Ističe da nije sporno da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, slijedom čega ističe da je prvostupanjski sud propustio primijeniti članak 30. stavka 5. ZOGO-a jer smatra da je logično i životno da se na predmetnoj nekretnini proizvodi otpad i da je usluga odvoza komunalnog otpada uredno izvršavana, a s obzirom da se predmetna nekretnina nalazi u centru Zagreba. Tužitelj navodi da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pogrešno poziva na načelo „onečišćivač plaća“ te da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 8. ZPP-a. Konačno, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a jer pogrešno smatra da je na tužitelju teret dokazivanja o izvršenju usluge odvoza komunalnog otpada. Predlaže preinačenje pobijane presude na način da se citirani platni nalog održi na snazi te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog i žalbenog postupka, a podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada na nekretnini u Z., … u razdoblju od siječnja do lipnja 2019. u ukupnom iznosu od 333,49 kuna.

 

              6. Nije sporno da je tužitelj pravna osoba ovlaštena za pružanje usluge odvoza komunalnog otpada na području Z. kao ni da je tuženik vlasnik stambenog prostora na adresi … u Z., dok je sporno je li tužitelj izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada na predmetnoj nekretnini.

 

              7. Prije svega, valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost premeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 467. ZPP-a.

 

              8. Stoga, u odnosu na isticanje tuženika na postojanje relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a valja istaknuti da se sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              9.  Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, utvrđeno je da ne postoji niti jedna od tih povreda, pa ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. na koju se tužitelj žalbom poziva jer pobijana presuda nije proturječna sama sebi, ima jasno navedene razloge o odlučnim činjenicama, te nema nedostataka zbog koji se ne može ispitati.

              10. Prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade za usluge odvoza komunalnog otpada pozivom na odredbu 221.a ZPP-a držeći da tužitelj nije dokazao da je usluga odvoza komunalnog otpada u utuženom razdoblju izvršena, te s obzirom da tužitelj nije dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika kao korisnika usluge u utuženom razdoblju iz koje bi proizlazilo da je cijena predmetne usluge obračunata sukladno članku 33. stavku 2. ZOGO-a. Prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 219. stavka 1. ZPP-a zauzima stav da je teret dokaza na tužitelju da je u utuženom razdoblju pružio uslugu odvoza komunalnog otpada tuženiku.

 

              11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava budući da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a donio pobijanu presudu.

 

              12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj, a na kojem je, sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a, bio teret dokaza, nije dokazao u ovom postupku da je izvršio uslugu odvoza komunalnog otpada tuženiku u utuženom razdoblju. Naime, iako nije sporno da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije propustio primijeniti odredbu članka 30. stavka 5. ZOGO-a, budući da to što je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, samo po sebi, ga ne obvezuje na plaćanje predmetne usluge u slučaju ako ista nije izvršena. Žalbeni navodi tužitelja kojima smatra da je predmetna usluga tužitelja nesporno uredno izvršavana iz razloga što se predmetna nekretnina nalazi u centru Z. nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude budući da lokacija nekretnine nije sama za sebe dokaz o izvršavanju predmetne usluge.

 

              13. Iako pravilno tužitelj žalbenim navodima ističe da je sukladno članku 33. ZOGO-a obračunavao cijenu tuženiku prema volumenu spremnika i broju mjesečnih odvoza, valja naglasiti da je sukladno članku 33. stavku 3. ZOGO-a tužitelj kao davatelj predmetne usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge, u ovom slučaju tuženika, u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada, odnosno prema volumenu spremnika i broju mjesečnih odvoza. Budući da tužitelj takvu evidenciju nije dostavio u sudski spis, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda  da tužitelj nije dokazao da je predmetna usluga izvršena, a raspored odvoza koji je tužitelj dostavio u sudski spis nije dokaz da je usluga tuženiku doista izvršena. S tim u vezi, činjenica da tuženik nije osporavao raspored odvoza smeća ne znači da se iz istog može utvrditi je li predmetna usluga izvršena.

 

              14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije bio dužan zatražiti od tužitelja da dostavi dodatnu dokumentaciju niti da razjasni dostavljeni raspored otpada, budući da je sukladno članku 7. stavku 1. ZPP-a dužnost tužitelja kao stranke predložiti dokaze kojima se utvrđuju činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

 

              15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci, 14. prosinca 2022.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković