Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić u pravnoj stvari tužitelja I.
M. iz S., O.: …, zastupan po pun.
T. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika N. D. iz Š.,
O.: …, zastupan po odvjetnicima iz O. društva
B. i partneri, radi poništenja rješenja, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene 13. prosinca 2022. u prisutnosti pun. tužitelja T. M., odvj. u
S. i zamjenika punomoćnika tuženika I. Š., odvj. vježbenika u O.
B. i partneri, S., objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.Proglašava se nedopuštenom prinudna ovrha određena rješenjem o ovrsi O. suda u S. br. O.-3019/14 od 12. prosinca 2016."
II.Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku
parnični trošak u iznosu od 13.100,00 kn/1.725,40 EUR-a.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj 31. siječnja 2018. tužitelj navodi kako je rješenjem ovog
suda O.-3019/14 od 12. veljače 2016. naloženo obavljanje ovršne radnje na
nekretnini u njegovom vlasništvu, u cilju prinudnog namirenja tuženika kao
ovrhovoditelja za iznos od 19.054,80 kn i zatraženih zateznih zakonskih kamata.
Rješenjem suda O.-30191/14 od 16. siječnja 2018. da su ukinute provedene ovršne
radnje i naloženo brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama tužitelja, te je tužitelj
upućen u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Nadalje, tužitelj ističe kako nema zakonske osnove za provođenje ovršenih radnji s
obzirom da je podmirio glavnicu, a kamata da je nepravilno iskazana. Predložio je
donošenje presude kojom će se ovrha određena rješenjem o ovrsi br. O.-3019/12
od 12. veljače 2016. proglasiti nedopuštenom.
2.U podnesku od 22. ožujka 2019. tužitelj navodi kako mu je prije podnošenja
računa R.-31/12 od 21. studenog 2012. tuženik podnio identičan računa pod br. R.-
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
25/12 24. listopada 2012., te da je tako tuženik naplatio dva puta istu uslugu, što
pobijano rješenje o ovrsi čini neutemeljenim. Podredno, navodi da se protivi izračunu
kamata iz pobijanog rješenja o ovrsi, koje tuženik potražuje od dana obavljanja radnji
umjesto dospijeća računa od 22. studenog 2012. Tuženik da ničim ne dokazuje kako
se potvrde o uplatama iznosa od po 1.000,00 kn od 26. listopada 2010. i 17. veljače
2011. odnose na neka druga potraživanja tuženika prema tužitelju, tj. da potraživanja
za čije namirenje su izdane predmetne potvrde nisu obuhvaćene račune R.-31/12.
Nadalje, na ime podmire potraživanja obuhvaćenog predmetnim rješenjem o ovrsi,
tužitelj da je uplatio ukupno iznos od 23.500,00 kn. Prodaja nekretnine u njegovom
vlasništvu da bi narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka, te se tužitelj
poziva na odredbu čl. 80. b st. 2. i odredbu čl. 75. st. 1. i 5. Ovršnog zakona, te stav
ESLJP u predmetu Vaskrsić/Slovenija. Ovim podneskom tužitelj preinačuje tužbeni
zahtjev na način da u točci I. traži utvrđenje nedopuštenosti ovrhe, a u točci II.
naplatu iznosa od 23.500,00 kn.
3.Podneskom od 18. lipnja 2019. tužitelj ponovno preinačuje tužbeni zahtjev
na način da potražuje isplatu iznosa od 39.260,00 kn, budući je tijekom postupka
došlo do obustave ovršnog postupka pod br. O.- 3019/14, te više ne postoji pravni
interes tužitelja za utvrđenje ovrhe nedopuštenom. Postavlja kondemnatorni tužbeni
zahtjev na iznos od 39.260,00 kn, jer je, kako tvrdi, ovrha obustavljena prije nego što
je sud odlučio o deklaratornom zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom, a
tužitelj po donesenom rješenju o ovrsi nije dugovao nikakav iznos.
4.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Spori
navode tužbe da bi podmirio glavnicu, jer je u više navrata uplatio svega 21.500,00
kn, a prema Općim pravilima obveznog prava namiruju se troškovi, kamate, te potom
glavnica. Ukupna glavnica da iznosi 22.493,68 kn, od čega 19.054,80 kn iz
vjerodostojne isprave, 3.438,88 kn troškova, potom, da teku i zatezne kamate od
2010., te postoji i daljnji trošak ovršnog postupka, budući sam trošak po rješenju o
ovrsi iznosi 1.574,93 kn.
5.U podnesku od 29. ožujka 2018.tuženik navodi da je tužitelj upućen u
parnicu rješenjem ovršnog suda zbog tvrdnji da je potraživanje prema ovrhovoditelju
namireno. Ovrhovoditelj da je ukupno primio 21.500,00 kn u razdoblju od 20. siječnja
2015. do 5. siječnja 2017., a što se tiče potvrda od 17. veljače 2011. i 26. listopada
2010. na iznos od po 1.000,00 kn, tužitelj da je prigovore u tom pravcu mogao istaći
u postupku O.-484/12, za što su istekli rokovi, budući temelj donošenja rješenja o
ovrsi O.-3019/14 nije račun, već pravomoćno rješenje O.-484/12 javnog bilježnika
I. Š. od 28. studenog 2012. Ističe se također kako se te dvije uplate ne odnose
ni na jedno potraživanje tuženika iz rješenja o ovrsi, te da je osnov za donošenje
rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. Š. O.-484/12 račun br. R.-31/12, prilikom
kojeg sastavljanja je tuženik imao na umu navedene uplate, te je račun za iste
umanjen. Tuženik opetovano ističe poziv na odredbu čl. 182. ZOO-a da se najprije
podmiruju troškovi, zatim kamate i glavnica, te da tužitelj nije u cijelosti podmirio
utuženo potraživanje.
6.Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 22.
ožujka 2019., te je istakao da se pozivanje tužitelja na narušenje pravične ravnoteže
interesa ovršenika i ovrhovoditelja kao pravni institut uvodi u primjenu Zakonom o
izmjenama i dopunama Ovršnog zakona objavljenog u NN 73/17, te se ne primjenjuje
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
na predmetni ovršni postupak koji je započet ranije. Također, tuženik se usprotivio i
preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 22. studenog 2019. pozivom na odredbu
čl. 190. ZOO-a. Ističe kako je tužitelj 21. kolovoza 2019. uplatio iznos od 15.760,00
kn o čemu je tuženik dostavio dokaz podneskom od 23. kolovoza 2019., čime je u
cijelosti podmirio svoje dugovanje prema tuženiku koje je bilo predmet ovrhe pod br.
O.-3019/14, zbog čega je došlo do obustave ovršnog postupka. Do podmirenja
dugovanja tužitelja da je došlo na inicijativu samog tužitelja dopisom od 9. kolovoza
2019. putem njegovog odvjetnika iz ovršnog postupka, a tuženiku je dostavljen
izračun dugovanja koje je 21. kolovoza 2019. u cijelosti podmirio. Bez obzira na
nedopuštenost preinake tužbenog zahtjeva, tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev
neosnovan jer je do obustave ovršnog postupka došlo isključivo zbog činjenice što je
tuženik kao ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu nakon što je tužitelj kao
ovršenik u cijelosti podmirio potraživanje koje je bilo predmet ovrhe u postupku br.
O.-3019/14. Opreza radi, tuženik se poziva na odredbu čl. 1112. ZOO-a, da tužitelj
ne bio mogao tražiti vraćanje isplaćenog imajući u vidu sadržaj dopisa tužiteljevo
punomoćnika od 9. kolovoza 2019.
7.Presudom ovog suda P-… od 30. 12. 2019. odbijen je tužbeni zahtjev
tužitelja kojim traži proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se pred ovim sudom vodi
O.. 3019/14, te je riješeno da se ne dopušta preinaka tužbe izvršena podnescima
od 22. 3. 2019. i 22. 11. 2019. kojim je tužitelj umjesto proglašenja ovrhe
nedopuštenom tražio isplatu.
8.Odlučujući po žalbi tužitelja Ž. sud u R. rješenjem broj G.-
2608/2020 od 8. 6. 2022. ukinuo je presudu ovog suda P-… od 30. 12. 2019. i
predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje, dok je odbio žalbu
tužitelja i potvrdio rješenje ovog suda iste oznake i datuma u dijelu koji se odnosi na
odbijanje preinake tužbe izvršene podneskom od 22. 3. 2019. i 22. 11. 2019.
9.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda O.-3019/14,
uplata od 20. 01. 2015., 6.8.2015., 9.9.2015., 20.10.2015., 17.11.2015., 12.12.2016.,
12.1.2016., 12.2.2016., 12.3.2016., 5.1.2017., nalaza M. T., sudskog vještaka
za graditeljstvo od 3.9.2015., računa tuženika od 26.9.2007., potvrde tuženika od
26.10.2010. i 17.2.2011., uplatnica, računa od 13.8.2008., uplatnica S. banke i
uplatnica P. banke.
10.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
11.Među strankama nije sporno sljedeće:
- kako je 15. svibnja 2014. ovrhovoditelj N. D. podnio prijedlog za
ovrhu na temelju ovršne isprave, protiv ovršenika I. M. radi
naplate iznosa od 22.493,68 kn;
- kako ovršnu ispravu temeljem koje je određeno rješenje o ovrsi predstavlja
rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave j.b. I. Š. iz S.
O.-484/12 od 28. studenog 2012. kojim je određena ovrha te naloženo
I. M. kao ovršeniku da isplati N. D. kao ovrhovoditelju
iznos od 19.054,80 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po
stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a koje na pojedinačno navedene
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
iznose teku u razdoblju od 7.5.2010. do 21.11.2012., te mu je naloženo da
isplati tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.438,88 kn;
- kako je naprijed navedeno rješenje o ovrsi j.b. I. Š. br. O.-484/12
od 28. studenog 2012. postalo pravomoćno i ovršno 2. svibnja 2013.;
- kako je uz prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave od 28. studenog 2012. priložen i račun R.-31/12 iz kojeg proizlazi
da se utuženo potraživanje u iznosu od 19.054,80 kn odnosi na zastupanje
I. M. u predmetnima vođenim pred ovim sudom pod br. I.-
1736/07 i I.-352/08;
- kako je odlučujući o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave od 15.
svibnja 2014. ovaj sud donio rješenje o ovrsi br. O.-3019/14 12. prosinca
2016. te odredio predloženu ovrhu na nekretnini ovršenika I. M.
upisanoj u Z. 3255 poduložak 3 položenoj u K.O. S., i to čest. zgr. 3985
kuća s dvorom, drvarnicom i praonom, 3. etaža u naravi jedan stan koji
zaprima čitav prvi kat i sastoji se od 6 soba i sporednih prostorija, te mu
naložio da naknadi ovrhovoditelju i trošak postupka u iznosu od 1.574,93
kn;
- kako je I. M. protiv donesenog rješenja o ovrsi O.-3019/14 od 12.
prosinca 2016. izjavio žalbu navodeći da je utuženo potraživanje
podmireno u cijelosti;
- kako je rješenjem ovog suda O.-3019/14 od 16. siječnja 2014.
obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi pod br. O.-5327/16 te su
ukinute provedene radnje na nekretnini u vlasništvu I. M. te je
istim rješenjem ovršenik upućen u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga navedenog u žalbi protiv
rješenja o ovrsi (da je utuženo potraživanje podmireno);
- kako je ovrhovoditelj N. D. 23. kolovoza 2019. izvijestio ovršni sud
da je ovršenik I. M. 21. kolovoza 2018. podmirio potraživanje
prema rješenju o ovrsi br. O.-3019/14;
- kako je rješenjem O.-3019/14 od 26. kolovoza 2019. utvrđeno da je
ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu te je ovrha određena rješenjem
O.-3019/14 od 12. prosinca 2016. obustavljena;
12.Sva naprijed navedena utvrđenja nisu sporna među strankama i proizlaze iz spisa O.-3019/14 te ostalih dokaza koji su izvedeni u postupku.
13.Predmetna tužba podnesena je nakon što je tuženik izjavio žalbu protiv
rješenja o ovrsi O.-3019/14 od 12. prosinca 2016., te nakon što je rješenjem
ovršnog suda od 16. siječnja 2018. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom zbog razloga navedenih u žalbi protiv rješenja o ovrsi da je
potraživanje ovrhovoditelja N. D., odnosno tuženika namireno. Kako je
tužitelj upućen u parnicu temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. i 52. st. 3. i 4. Ovršnog
zakona, predmet raspravljanja je time određen, dakle u postupku je trebalo raspraviti
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
i utvrditi je li tužitelj kao ovršenik podmirio tražbinu tuženika kao ovrhovoditelja u cijelosti.
14.Prema odredbi čl. 51. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je
upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istakao u žalbi povodom
koje je upućen u parnicu. To znači da se razlozi zbog kojih je ovršenik upućen u
parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne mogu u parničnom postupku
proširivati jer je parnični sud vezan uputom ovršnog suda ( Ž. V. G.-2168/18 i
G.-192/19).
15.U činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka, tužitelj tvrdi kako je u
cijelosti podmirio dužnu glavnicu radi čega je kamata na istu nepravedno iskazana,
da je predmetna tražbina prestala ispunjenjem novčane obveze prema tuženiku,
pozivajući se pritom na dokaze priložene uz podnesak – žalbu od 5. 1. 2017.
izjavljenu u ovršnom prijedlogu. Radi se o uplatnicama koje su priložene na strani 33
do 38 ovršnog spisa, te koje su priložene i uz podnesak tužitelja od 28. 1. 2019. u
ovom postupku. Tuženik pak navodi da mu je tužitelj isplatio 21.500,00 kn po osnovi
ovrhe broj O.-3019/14, od čega se najprije namiruju kamate, potom troškovi i na
kraju glavnica, kod glavnice od 22.493,68 kn, te troška ovrhovoditelja od 1.574,93 kn
iz rješenja o ovrsi od 12. 12. 2016., pa stoga ne bi bio točan navod žalbe ovršenika,
odnosno tužbe tužitelja da je namirio cjelokupno potraživanje.
16.Nesporno je također da je tužitelj dostavio sudu uplatnice koje se odnose
na dugovanje prema tuženiku s osnova predmetne ovrhe kako slijedi: iznos od po
2.000,00 kn s uplatom 20. 1. 2015., 6. 8. 2015., 9. 9. 2015., 20. 10. 2015., 17. 11.
2015., 12. 12. 2015., 12. 1. 2016., 12. 2. 2016. i 12. 3. 2016. te iznos od 3.500,00 kn
od 5. 1. 2017., što ukupno predstavlja iznos od 21.500,00 kn, no tužitelj nije predložio
niti jedna relevantni dokaz iz kojeg bi sud nedvojbeno utvrdio da je isplatom naprijed
navedenih iznosa podmireno potraživanje tuženika u predmetnom ovršnom
postupku. Naime, u ovršnom postupku se najprije namiruju kamate, potom troškovi i
n kraju glavnica, pa bi jedino financijski vještak mogao utvrditi odnose li se naprijed
navedene uplate na podmirenje duga u predmetnom ovršnom postupku, odnosno je
li navedenim uplatama tužitelj podmirio cjelokupno ovršno potraživanje po redu
namirenja kako je naprijed naveden. Ovo tim više što tuženik osporava potvrde od
17. 2. 2011. i 26. 10. 2010. na iznos od po 1.000,00 kn, navodeći da se ne odnose ni
na jedno potraživanje tuženika prema tužitelju iz predmetnog rješenja o ovrsi. Jedino
vještak financijske struke stoga je mogao utvrditi što i kada je tužitelj uplatio s osnova
dugovanja po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave O.-484/12 i
predmetnog rješenja o ovrsi O..3019/12, odnosno je li izvršenim uplatama
podmireno utuženo potraživanje tuženika. Sud u ovakvim i sličnim postupcima ne
može sam temeljem dokaza koji su mu priloženi utvrditi što i kada je plaćeno, te je li
izračun kamata i redoslijed namirenja ispoštovan, iz jednostavnog razloga što je
potrebno primijeniti pravila financijske struke i znanosti kojima ne raspolaže.
17.Slijedom naprijed izloženog, u postupku je trebalo utvrditi je li u trenutku
podnošenja tužbe, odnosno upućivanja tužitelja u parnicu, potraživanje tužitelja
prema tuženiku postojalo, odnosno je li tuženik kao ovrhovoditelj do tada u ovršnom
postupku namiren isplatama izvršenim od strane tužitelja i provedbom u postupku
određenih ovršnih radnji. Kako na temelju dokaza predloženih od strane tužitelja,
odnosno stranaka u postupku to nije moguće utvrditi, jer tužitelj nije predložio
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
financijsko vještačenje, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neutemeljen, jer se
temeljem dokaza koji su predloženi ne mogu utvrditi sporne činjenice, posebno u
situaciji kad tuženik tvrdi kako nije isplaćen, odnosno kako izvršenim uplatama u
iznosu od 21.500,00 kn nije namiren u cijelosti s obzirom na red namirenja (troškovi
postupka, troškovi o određenoj ovršnoj ispravi, kamata i glavna tražbina). Pritom je
za navesti kakao tuženik nije u obvezi dokazivati negativnu činjenicu već se teret
dokazivanja činjenice da je tražbina podmirena nalazi na tužitelju sukladno odredbi
čl. 7. st. 1. , čl. 186. st. 1, i čl. 219. st. 1. ZPP-a.
18.Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.
19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a
tuženiku je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova,
sastav 2 podneska (29.3.2018. i 6.12.2019.) po 100 bodova, zastupanje na ročištima
od 22.2.2019., 18.3.2019., 12.4.2019., 18.6.2019., 25.11.2019., 6. 10. 2022. po 100
bodova, zastupanje na ročištima od 29.1.2019. 25 bodova, odnosno ukupno 1025
bodova, odnosno 10.250,00 kn uvećano za 2.562,50 kn PDV-a, i trošak pristojbe
odgovora na tužbu od 287,50 kn, tako da ukupni trošak tuženika iznosi 13.100,00
kn/1.725,40 EUR-a.
U Splitu, 13. prosinca 2022.
S U D A C
Vica Roščić v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun tužitelja;
- pun. tuženika;
- u spis