Poslovni broj: 37. Gž-4353/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                           Poslovni broj: 37. Gž-4353/2022-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

         Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz N. V., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u N. V., protiv tužene M. Š. iz O., OIB:…, koju zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2035/21-12 od 2. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog  suda u Rijeci poslovni broj P-2035/21-12 od 2. rujna 2022.

 

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 29.000,00 eura sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate i za naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Naloženo je tužitelju da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu od 49.771,25 kn sa zateznom kamatom od 2. rujna 2022. do isplate.

 

2. Protiv presude je tužitelj izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 2. i t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužena je osporila njenu zakonitost i predložila odbijanje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodu žalitelja, prvostupanjski sud je u ponovnom suđenju utvrdio činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke, u skladu sa pravnim shvaćanjem u rješenju ovoga suda broj Gž-4213/19 od 19. listopada 2021., u ovom slučaju prvenstveno o prigovoru zastare, a kako je utvrđena zastara tražbine, ostala pitanja su neodlučna. Stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 377. st. 2. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP.

 

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene i proizlaze iz isprava u spisu dok žalitelj sadržajem navoda osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.

 

7. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji tužitelja da je njegov, sada pokojni otac F. K., sklopio 4. kolovoza 2009. s tuženom ugovor o kupoprodaji nekretnina s ugovorenom cijenom od 58.000,00 eura, njegov prednik je izvršio ugovornu obvezu,  tužena je upisana kao vlasnica predmetne nekretnine ali nije izvršila obvezu u pogledu isplate cijene. Tužitelj, koji je sa svojom majkom zakonski nasljednik iza pokojnog oca F. K., zahtijeva isplatu pola ugovorenog iznosa cijene.

 

8. Tužena se protivila tužbenom zahtjevu, ističući uz ostalo prigovor zastare.

 

9. U postupku je utvrđeno i nije sporno da su F. K. kao prodavatelj i M. Š. kao kupac sklopili dana 4. kolovoza 2009. ugovor o kupoprodaji nekretnina k.č.br. 3398 upisane u z.k.ul. 3344 k.o. M. i k.č.br. 3396/3 upisane u z.k.ul. br. 3342 k.o. M., uz ugovorenu cijenu od 58.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama na dan isplate.

 

10. Iz odredbe čl. 3. ugovora proizlazi da je kupac upoznat sa činjenicom da su predmetne nekretnine opterećene pravom zaloga u korist E.&S. B. d.d. R. temeljem ugovora o kreditu od 26. kolovoza 2008. za iznos od 58.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti uz pripadajuće kamate, naknade i troškove.

 

10.1. U čl. 5. ugovoreno je da će kupac obvezu isplate kupoprodajne cijene izvršiti ili prethodnim brisanjem prava zaloga na predmetnim nekretninama ili preuzimanjem obveze podmirenja kreditne obveze na način kako je to prethodno činio prodavatelj, na dan 4. kolovoza 2009. trošak brisanja prava zaloga prijevremenom otplatom kredita iznosi 59.151,00 eura te je kupac suglasan taj iznos platiti u cijelosti ukoliko se odluči na prijevremenu otplatu. Prodavatelj je ovlastio kupca da bez ikakvog daljnjeg odobrenja izvrši uknjižbu prava vlasništva nekretnine na svoje ime.

 

11. Nesporno je da je tužena upisana temeljem ovog ugovora kao vlasnica predmetnih nekretnina, da nije isplatu ugovorenog iznosa izvršila brisanjem založnog prava odnosno da nije prijevremeno otplatila kreditnu obvezu prodavatelja F. K..

 

12. Kreditna obveza prednika tužitelja i založno pravo na predmetnim nekretninama proizlazi iz ugovora o kreditu koji su 26. kolovoza 2008. sklopili s E.&S. B. d.d. K. D. kao korisnik kredita i F. K. kao sudužnik i založni dužnik, za iznos od 58.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, uz rok vraćanja od 216 mjeseci, otplatom u anuitetima od po 552,23 eura. Prema ugovoru o kreditu prednik tužitelja je bio dužan redovito plaćati anuitete te je pravo banke da otkaže ugovor i učini dospjelom cjelokupnu obvezu ugovoreno već za slučaj neispunjenja bilo koje obveze u razdoblju od 15 dana.

 

13. Kako tužena nije nastavila plaćati kredit umjesto prednika tužitelja banka je otkazala kredit 11. travnja 2012. što znači da svakako nije bio plaćen makar jedan anuitet.

 

14. Obveza tužene prema tužiteljevom predniku proizlazi iz  predmetnog ugovora o  kupoprodaji, okolnost da je obveza isplate kupoprodajne cijene ugovorena na način da ona umjesto prodavatelja isplati njegovu kreditnu obvezu ne znači da je ona postala strankom ugovora o kreditu i stupila u bilo kakav pravni odnos sa bankom.

 

15. Stoga njena obveza prema prodavatelju zastarijeva u općem zastarnom roku u smislu odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 67/08, dalje: OZ) tj u roku od pet godina.

 

16. Prodavatelj je prema prirodi te obveze (čl. 173. ZOO) imao pravo od nje zahtijevati izvršenje tražbine čim je propustila platiti prvi anuitet u roku u kojem ga je on bio dužan platiti, u svakom slučaju je to pravo imao najkasnije danom kada je ugovor o kreditu otkazan zbog neplaćanja i kada je dospjela cjelokupna tražbina odnosno kada je javni bilježnik stavio potvrdu ovršnosti ugovora o kreditu.

 

17. Budući da je kredit otkazan 11. travnja 2012. proizlazi da ona nije do tada uplatila najmanje jedan anuitet, što znači da je već i ožujku te godine prednik tužitelja imao pravo zahtijevati izvršenje njene obveze, a svakako najkasnije 11. travnja 2012. kada je dospio  cijeli iznos kredita.

 

18. Budući da je tužba podnesena 9. listopada 2017. proizlazi da je potraživanje tužitelja u zastari zbog proteka roka od pet godina propisanog odredbom čl. 225. ZOO.

 

19. Pogrešno je shvaćanje žalitelja da zastara nije nastupila jer da je njegov prednik podnio tužbu protiv tužene zbog ove tražbine pred Općinskim sudom u Rijeci 2012. Naime, nije sporno da je prednik tužitelja preminuo 20. listopada 2012. Međutim, sudski postupak protiv tužene radi naplate cjelokupne tražbine u sudskom postupku je kao nasljednica vodila majka tužitelja D. K., njen zahtjev je djelomično prihvaćen, za isplatu polovine iznosa, razmjerno njenom nasljednom dijelu jer su naljednicima iza pokojnog F. K.  proglašeni ona i sin, ovdje tužitelj. To proizlazi i iz priložene presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-263/15 od 16. svibnja 2017. kojom je odbijena žalba tužiteljice D. K. protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude.

 

20. Stoga, sve i da je navedeni sudski postupak i započeo prednik tužitelja (što ne proizlazi iz citirane sudske presude), kraj činjenice da ovdje tužitelj u tome postupku nije preuzeo postupak već je tužiteljica bila smo njegova majka u odnosu na cijelu tražbinu, podnošenje tužbe u tome postupku u odnosu na njega nema učinak prekida zastare.

 

21. Naime, prema odredbi čl. 242. st. 1. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

 

22. Kako tužitelj nije sudjelovao u drugom parničnom postupku koji je vođen protiv tužene radi namirenja predmetne tražbine, on je u odnosu na učinke prekida u istoj poziciji kao tužitelj koji je odustao od tužbe ili druge radnje koju je poduzeo što znači da prekid zastare u odnosu na njega nije nastupio. Okolnost da je u vrijeme vođenja druge parnice bio maloljetan nije u ovom slučaju zapreka za tijek zastare budući da je nesporno imao zakonskog zastupnika, majku, po čijoj tužbi je i vođena druga parnica (čl. 239. st. 2. ZOO).

 

23. Zbog izloženih razloga tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan pravilnom primjenom materijalnoga prava.

 

24. Odluka o naknadi parničnoga troška je zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a žalitelj njenu pravilnost ne osporava ikakvim konkretnim navodima.

 

25. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

 

26. Kako tužitelj nije uspio u postupku, neosnovan je i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u povodu žalbe a tuženoj nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu, 13. prosinca 2022.

 

                                                                                                         Predsjednik vijeća:

                                                                                                         Ksenija Grgić, v.r.