- 1 -              Rev 1151/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1151/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B., OIB ..., iz B., Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik S. Š. odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Vukovaru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-195/18-2 od 6. prosinca 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-517/17-8 od 21. prosinca 2017., na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženice se kao neosnovana odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

              „I. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

              Utvrđuje se da je tužitelj Z. B. iz B., S., OIB: ... dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. 94 k.o. M. a koja se sastoji od k.č. br. 261/1 oranica u selu sa 257 m2 što mu je tuženik Republika Hrvatska, zastupana po ODO Vukovar, Građansko - upravni odjel, A. Hebranga 2, Vukovar, OIB: ... dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti, kao i naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.765,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a koje teku od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

              II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi parnične troškove tuženiku u iznosu od 1.000,00 kn (slovima:tisućukuna) u roku od 15 (petnaest) dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije žalba tužitelja te potvrdi prvostupanjska presuda. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6.1. Tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u nastavku teksta: ZPP), postavljajući tri pravna pitanja, jer da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova o pravnom pitanju o kojem ovaj sud nije zauzeo shvaćanje, a sve radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanredna revizija).

 

6.2. Ovaj sud je predmetnu reviziju razmotrio kao redovnu reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, jer je ista po drugostupanjskom sudu donesena na temelju ovlasti iz odredbe čl. 373.a ZPP, kako se taj sud izričito pozvao. Prema toj odredbi žalbeni sud ima ovlaštenje preinačiti prvostupanjsku presudu uzimajući u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

 

6.3. Temeljna činjenica koja je utvrđena drukčije u navedenoj presudi odnosi se na kakvoću posjeda, a podredno i trajanje posjeda, u odnosu na spornu nekretninu, kao osnove za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, na koju činjenicu je drugostupanjski sud za razliku od prvostupanjskog suda afirmativno odgovorio.

 

6.4. Budući da je drugostupanjski sud postupao prema odredbama čl. 373.a ZPP, podnositelju revizije je time omogućeno pravo na podnošenje tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP. Zbog toga je osnovanost podnesene revizije razmatrana prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, na osnovu koje odredbe stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude i kada je ona donesena prema čl. 373.a ZPP.

 

7. Suglasno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, cijeneći s obzirom na sadržaj revizije, da je ista podnesena iz revizijskih razloga bitne povrede odredba parničnog postupka i to iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 8. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8.1. Ispitujući pobijanu presudu na opisan način ocijenjeno je da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se sadržajno pozvala podnositelja revizije. Pobijana drugostupanjska presuda ima jasne, dostatne i neproturječne razloge koji korespondiraju sa sadržajem spisa i utvrđenjima suda.

 

8.2. Pri tome ocjena izvedenih dokaza, posebice glede kakvoće posjeda tužitelja, izvršena je suglasno odredbi čl. 8. ZPP, dok se nasuprot tome prigovori revidentice iscrpljuju u tvrdnji o postojanju pogrešnog zaključka u činjeničnom smislu, što više ne može biti predmetnom revizijskog stupnja ispitivanja (arg. iz čl. 385. ZPP). 

 

9. Za razliku od prvostupanjskog suda koji polazeći od utvrđenja da su tužiteljevi roditelji predmetnu nekretninu dobili na korištenje od bivše mjesne zajednice  prije 50 godina i da su cijelo vrijeme bili u posjedu na način da je majke prvo imala vrt (10 godina), a potom da je posjed imao tužitelj koji je obrađivao nekretninu sam i putem trećih osoba te zasadio voćke, i koji zaključuje da nije protekao 40 godišnji rok posjedovanja računajući od 8. listopada 1991., drugostupanjski sud zaključuje da je protekao dvadeset godišnji rok  potreban u ovom slučaju za stjecanje prava vlasništva. To jer da su roditelji tužitelja imali valjan pravni temelj posjedovanja dobivanjem predmetne nekretnine na korištenje, pa da se radi o zakonitim posjedu.

 

10. Imajući u vidu revizijske prigovore tuženice koji se u bitnome očituju u prigovorima o mogućnosti kvalificiranog posjeda nekretnine kada je ista upisana kao vlasništvo tuženice koja nekretnina da je bila ranije u društvenom vlasništvu s upisanim pravom korištenja za korist treće osobe, o mogućnosti postojanje kvalificiranog posjeda kada se nekretnina koja je ranije bila u društvenom vlasništvu nalazila na području teritorija Republike Hrvatske koje je reintegrirano u pravni poredak postupkom mirne reintegracije započetim 15. siječnja 1996. a dovršenim 15. siječnja 1998. te o mogućnosti kvalificiranog posjeda u Republici Hrvatskoj kada je posjednik iselio iz Republike Hrvatske prije podnošenja zahtjeva revidentici, valja odgovoriti kao što slijedi.

 

11. Kako iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelji, zajedno sa svojim prednicima, u posjedu sporne nekretnine 50 godina gledajući do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 19. svibnja 2017. (pri čemu ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba glede spornih nekretnina), to je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini na kojoj je sada upisano pravo vlasništva Republike Hrvatske.

 

12. Naime, prema čl. 10. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,i 143/12. i 152/14., dalje u tekstu: ZVDSP), osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, te tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik. U ovom slučaju tužiteljevi prednici i on su neposredni posjednici. Zatim, prema čl. 11. st. 1. i 2. ZVDSP tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik.  Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. U ovom slučaju nije se ni tvrdilo niti dokazalo da se radi o nesamostalnom posjedu, već naprotiv u postupku je utvrđeno da na strani tužitelja upravo postoji posjedovanje nekretnine kao da su on (i prednici) vlasnik. Pri tome posjed je stečen prije 50 godine, te odredba čl. 13. ZVDSP određuje da je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, pri čemu se smatra, prema odredbi čl. 19. st. 2. ZVDSP,  da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Takvo što tuženica nije dokazala. Isto tako, prema odredbi st. 1. te odredbe posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetanje ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Pored toga posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, prema čl. 18. st. 5. ZVDSP, a što ovdje tuženica nije dokazala. To što tužitelj živi izvan područja gdje je nekretnina ne znači da on ne može imati faktičku vlast na istoj. Stoga su prigovori revidentice neosnovani.

 

13. Iz izloženih razloga po drugostupanjskom sudu pravilno je primijenjeno materijalno pravo. To isto i kada je zaključeno da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. ZVDSP, budući da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio zakonit, istinit i pošten.

 

14. Radi navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena.

 

Zagreb, 13. prosinca 2022.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  dr. sc. Jadranko Jug, v. r.