1                     Poslovni broj: K-13/2021-36

Poslovni broj: K-13/2021-36

 

                                                                                                               

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od, suca mr. sc. Zorislava Kaleba predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Slavice Bamburač i Petra Sustolčića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Davorke Klarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. F. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11; dalje: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-29/10 (sada broj: KO-DO-18/2021) od 21. prosinca 2012. s izmjenama od 10. studenoga 2015., 15. ožujka 2018. i 15. rujna 2022, nakon održanih javnih rasprava 15. rujna 2022, 18. listopada 2022. i 8. prosinca 2022. u prisutnosti županijske državne odvjetnice Jadranke Huskić, optuženog A. F. uz branitelja T. G., odvjetnika u Z., 13. prosinca 2022. objavio je i

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Optuženi A. F., OIB:…, sin S. i majke A. rođene P., rođen …u Z., s prebivalištem u Z., državljanin RH, dipl. ekonomist, oženjen, otac troje djece od kojih je jedno maloljetno, a jedno dijete je invalid kojem je produljena roditeljske skrb nakon punoljetnosti, podnio je zahtjev za mirovinom s akontacijom od 4.900,00 kuna, bez imovine, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Turopolju do 7. siječnja 2025.,

 

 

k r i v j e

              I. što je:

 

              (prije toč. 4) dana 10. travnja 2007. u S. kao glavni direktor trgovačkog društva S. d.o.o. S., odgovoran za zakonito poslovanje društva i ovlašten za raspolaganje sredstvima na žiro-računu društva, obavezan postupati pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, suprotno odredbi članka 252. stavak 1. u svezi članka 430. Zakona o trgovačkim društvima i članka 2. Ugovora o radu glavnog direktora od 6. srpnja 2005., zajedno sa sada pok. izvršnim direktorom P. P., u namjeri da D. G. pribavi nepripadnu materijalnu dobit, u računovodstvu društva naložio da se 100.000,00 kuna novca društva S. d.o.o. uplati na tekući račun D. Č. broj 3210124941 kod H. A.-A. B. d.d. Z., kojem je D. G. bio dužan 100.000,00 kuna, što je po njegovom nalogu učinjeno, na koji način je vraćen dug D. G. D. Č., iako je znao da društvo S. d.o.o. S. nema nikakvu osnovu za plaćanje tog duga, a da bi to prikrio, naložio da se sačini Ugovor o kratkoročnoj pozajmici D. Č., znajući da je isti fiktivan jer taj novac neće biti vraćen, na koji način je za D. G. pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 100.000,00 kuna/13.272,28 eura[1], čime je za društvo S. d.o.o. S. nastupila štetu u istom iznosu,

 

              - dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi i drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,

 

              - čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11; dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 246. stavak. 2. KZ/11.

 

              II. Te se na temelju članka 246. stavka 2. uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11,

 

o s u đ u j e

 

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

             

              III. Na temelju članka 560. st. 1 i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08) utvrđuje se da novčani iznos od 100.000,00 kuna/13.272,28 eura1 predstavlja imovinsku korist koju je ostvario D. G. kaznenim djelom optuženog A. F. iz članka 246. stavak 2. i 1. KZ/11 opisanog u optužnici i da je novčani iznos od 100.000,00 kuna/13.272,28 eura1 postao imovina Republike Hrvatske te se nalaže se D. G., OIB … iz Z., da Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 100.000,00 kuna/13.272,28 eura1 u korist državnog proračun RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

              IV. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi A. F. se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

1. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je optužnicu protiv optuženog A. F. broj K-DO-29/10 od 21. prosinca 2012. zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4 KZ/97 (u odnosu na toč. 4) koja je izmijenjena podneskom od 10. studenog 2015., u kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. Optužnica je također izmijenjena 15. ožujka 2018. i 15. rujna 2022.

 

2. Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi, optuženik je izjavio se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela opisanog u toč. 4. optužnice iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11 koje mu je stavljeno na teret.

 

              3. Tijekom dokaznog postupka Vijeće je saslušao kao svjedoka osobu na koju je prenesena imovinska korist, D. G. te svjedoke M. R., D. Č., A. B. i D. B..

3.1. Uz suglasnost stranaka Vijeće je pročitalo dio nalaza i mišljenja bivše vještakinje za knjigovodstvo i financije V. A., dipl. oec. od 2. kolovoza 2011. list 824-839 koji se odnosi na predmetnu točku 4. optužnice i iskaz svjedokinje A. F. sa zapisnika od 6. listopada 2010. list 758-760 i 5. ožujka 2016. list 1162 – 1164.

3.2. Na temelju članka 431. stavak 1. toč. 8. ZKP/08 Vijeće je bez suglasnosti obrane pročitalo iskaz svjedoka A. B. sa zapisnika od 9. lipnja 2017 (list 1236).

3.3. Vijeće je nadalje pročitalo: povijesni izvadak iz sudskog registra za S. d.o.o. u stečaju (list 29-36), ugovor o radu glavnog direktora između društva S. d.o.o. i A. F. od 6. srpnja 2005. (list 38-42), ugovor o radu izvršni direktora između društva S. d.o.o. i P. P. od 6. srpnja 2005.(list 43-47), prijavu potpisa i pečata osoba ovlaštenih za raspolaganje sredstvima na računu društva S. d.o.o. (list 545-546), potpisni karton društva S. d.o.o. (list 547), prijavu potpisa društva S. d.o.o. (list 547-552), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj 00414553 od 30. lipnja 2010. (list 362), ugovor o cesiji između društava S. d.o.o., S. trgovina d.o.o. i H. A. A. b. od 4. kolovoza 2006. (list 364), ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 10. travnja 2007. (list 363), izvadak o stanju i prometu po računu društva S. trgovina d.o.o. za dan 10. travnja 2007. (list 365) i analitika konta društva S. d.o.o. za period 1. siječnja do 31. prosinca 2007. (list 366) i izvod iz KE i PE za optuženika. Na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio svoju obranu.

 

4. Iz prvog iskaza svjedokinje M. R. danog u istrazi 6. listopada 2010. (list 775-776 spisa) proizlazi da je počela raditi u T. S. d.o.o. 1989., a u vrijeme događaja je bila v.d. direktora računovodstva i financija. Sjeća se kako ju je optuženik jednom pozvao u ured i rekao joj da sačini pozajmicu od 100.000,00 kuna po kojoj TD S. d.o.o. pozajmljuje taj iznos D. Č.. Navedeni ugovor je potpisao optuženik i novac je uplaćen na račun D. Č., a radilo se o kratkoročnoj pozajmici. Sredstva osiguranja za povrat navedenog iznosa nisu bila navedena niti je pozajmica vraćena.

4.1. U svoj drugom iskazu na raspravi od 24. lipnja 2016. (list 1156) svjedokinja iskazuje da je jedan dan pozvana u kancelariju tajnice tadašnjeg direktora F. te joj je naloženo da sačini ugovor o pozajmici od 100.000,00 kuna kojim S. d.o.o. posuđuje novac D. Č.. Dobila je broj žiro-računa na koji se trebala izvršiti uplata. Taj ugovor potpisan od Č. nikada nije dobila nazad u računovodstvo. Ne sjeća da je F. potpisao ugovor u njezinoj prisutnosti. Vidjela je da je netko sjedio u kancelariji direktora, no ne znam tko. Nakon što je sastavila ugovor dobila je nalog da izvrši isplatu. Koliko joj je poznato nedostajao je MBG ili OIB, a uplata je izvršena na žiro-račun. Ne sjeća se koji je bio rok vraćanja, a sjeća se da pozajmica nije vraćena.

4.2. S obzirom da je svjedokinja na raspravi od 18. listopada 2022. (list 1494-1495) odstupala od svojih ranijih iskaza su pročitani njezin iskazi sa zapisnika od 6. listopada 2010. list 755-756 i 24. veljače 2016. (1156) u odnosu na predmetnu točku 4. optužbe. Nakon toga svjedokinja je dodala da ju je u kancelariju pozvao P. ili tajnica A. F.. Navela je da ne zna zašto je u zapisniku kod prethodnih iskaza navedeno da je bila u kancelariji direktora, s obzirom da je bila ispred kancelarije gdje je bila tajnica. Što se tiče podataka isti su bitni za ugovor, a ne i za isplatu. Novac je Č. isplaćen i prije nego je potpisao ugovor, a u istrazi je vidjela da ugovor nikada nije ni potpisao. A. F. je bila tajnica glavnog direktora A. F. i izvršnog direktora P.. Direktora P. P. nije spominjala u prva dva iskaza kao osobu koja ju je pozvala. Možda je spominjala da ju je pozvao direktor. Ona je P. i F. oslovljavala s direktore. Kancelarija tajnice se nalazila u sredini, s jedne strane je bio ured jednog direktora, a s druge strane drugoga. Nije mogla pretpostaviti da joj se neće dostavi potpisani ugovor u računovodstvo. Direktor P. je također znao samostalno davati naloge, a imao je ovlasti za davanje naloga za plaćanje. U kancelariji tajnice su joj dali nalog na način da joj je dano ime osobe i žiro-račun. Više se ne sjeća tko joj je dao nalog, a uplata je izvršena elektronskim putem.

4.3. Na upit ŽDO da li je govorila istinu kada je davala iskaz pred sudom, svjedokinja je navela, da je svaki puta govorila istinu, no sada se slabije sjeća događaja, a prijašnjim iskazima sam se bolje sjećala. Na daljnje pitanje ŽDO s obzirom da sada kaže da se sada više ne sjeća, u svojom iskazu danom 2010. godine pred sucem istrage je iskazala da se sjeća da ju je u kancelariju pozvao optuženi A. F. i naložio joj da sačini ugovor o pozajmici 100.00,00 kuna kojom S. d.o.o. pozajmljuje D. Č. iz Z., te da je A. F. taj ugovor potpisao u njezinoj prisutnosti, svjedokinja navodi da se događaja i detalja ne sjeća zbog proteka vremena, a lagala sigurno nije. Kada je bila ispitivana pred istražnim sucem to je za nju bio stres, kao i pri ovom iskazu na sudu. Navela je da svoj iskaz iz istrage nije čitala, ali sam ga potpisala.

 

5. Iz iskaza svjedokinje A. F. proizlazi da je u navedenom vremenskom razdoblju bila zaposlena u S. d.o.o., na radnom mjestu tajnice uprave te je radila s optuženikom i pokojnim P. P.. Njezin posao se svodio na to da se javljala na telefon, primala faxove i piše neke dopise te obavljala sve poslove po nalogu direktora. Nije prisustvovala nikakvim sastancima, niti je pisala zapisnike sa sastanaka, a o poslovanju firme nije imala nikakvih saznanja.

 

6. Svjedok - osoba na koju je prenesena imovinska korist D. G. nakon upozorenja je izjavio da je razumio upozorenja te prihvatio blagodat i nije želio svjedočiti o načinu stjecanja imovinske koristi, stoga je svjedok saslušan na druge okolnosti.

6.1. Svjedok je naveo da optuženika pozna preko pok. Petra Petrića, a također poznaje i D. Č.. Nije radio u S. d.o.o., a niti ništa za njih, te nije poslovao s optuženim A. F. osobno. D. Č. mu je bio susjed i družili su se 10-ak godina, a nije ga vidio zadnjih 10-ak godina, s obzirom da je otišao raditi u BIH. S njim je bio u dobrim odnosima. Poznaje i A. B. koji mu je također bio susjed, te se s njim zna druži.

 

7. Iz iskaza svjedoka D. Č. proizlazi da prije početka postupka nije poznavao optuženika. Poznavao je D. G. koji mi je bio susjed u P. u D.. G. je posudio 100.000,00 kuna, a zbog proteka vremena zaboravio je na koji rok. Novac mu je isplatio u gotovini u lokalnom kafiću, a tome je bio prisutan i A. B.. G. mu je rekao da mu novac treba jer pokreće nekakav posao. Misli da nije sastavio nikakav ugovor ni potvrdu, s obzirom da su se družili svaki dan te je imao povjerenja u njega. Novac mu je vratio uplatom na tekući račun s tim da je prethodno tražio broj računa, no ne sjeća se nakon koliko vremena.

7.1. Nakon oko pola godine ili više, dobio je poziv od policije u S. te mu je tada predočeno da je iz S. d.o.o. na njegov tekući račun uplaćeno 100.000,00 kuna. Nije mogao dokučiti odakle ta uplata, a tada u izvodima iz tekućeg računa nije pisao uplatitelj. Taj novac je podigao jer mu je trebao za kupnju jedne nekretnine. Prije nego što je posudio novac G. podigao je u HPB kredit od 150.000,00 kuna te je od tog novca posudio 100,000,00 kuna D. G.. Za novac koji mu je uplaćen, a za koji je poslije saznao da je od S. d.o.o., mislio je da mu je D. G. vratio pozajmicu.

 

8. Iz iskaza svjedoka A. B. proizlazi da dugo godina poznaje D. G. i D. Č. jer stanuju u blizini u istom kvartu te su se često znali susretati u pizzeriji O. u D. i družiti. Sjeća se da je D. Č., D. G. u toj pizzeriji u njegovoj prisutnosti posudio 100.000,00 kuna početkom 2007. godine, na način da mu je D. Č. predao 100.000,00 kuna, a čini mu se da ih nije brojao. Nikakav pisani ugovor tada nisu imali, niti su ga potpisivali u njegovoj prisutnosti, a niti su govorili o roku u kojem novac treba vratiti. Shvatio je da D. novac treba nešto u vezi posla, a koliko mu je poznato on je bio često na putu za S.. U jednom susretu nekoliko mjeseci nakon pozajmice doznao je da je G. vratio Č. 100.000,00 kuna uplativši iznos na njegov tekući račun.

             

9. Iz iskaza svjedoka D. B. proizlazi da mu je poznato samo ono što je čuo tijekom suđenja, dok prije nije imao nikakvih saznanja o tom. U S. d.o.o. od 2005. do 2010. godine je bio savjetnik Uprave te je imao svoj ured s druge strane hodnika u odnosu na urede direktora. Ugovor o radu za mjesto savjetnika Uprave potpisao je sa predsjednikom Uprave. Njegova nadležnost su bila međuljudski odnosi unutar firme, suradnja sa sindikatom, suradnja s državnim tijelima Grada, ministarstava, pripremanje dopisa prema tijelima državne vlasti, a kasnije od 2007. i operativni dio poslovanja u vezi nabave repromaterijala i ambalaže.

9.1. U to vrijeme predsjednik uprave je bio optuženik, a izvršni direktor P. P.. Pozna D. G., a upoznao ih je pok. P. P.. D. Č. je vidio kada je dolazio na sud kao optuženik, a prije toga ga nije poznavao. Nije mu poznato kako su se odobravale pozajmice u S. d.o.o.. Koliko mu je poznato D. G. nije vratio S. d.o.o. 100.000,00 kuna, a P. je kao izvršni direktor mogao samostalno potpisivati sve ugovore i odluke.

9.2. Pretpostavlja da je na dan pozajmice bio na poslu. Tajnica je bila A. F. za obojicu direktora te je imala kancelariju između njih. S obzirom da je pošlo dostava vremena - 15 godina, ne može se sjetiti tko bi organizirao predmetnu pozajmicu. Sjeća se da je jednom G. dolazio u ured, ali ne toga datuma, a tada je odvezao u Poreznu upravu njega i P.. Ako je netko dogovarao sastanak sa G. to je jedno mogao biti P., s obzirom da je optuženi F. bio povučen. Misli da je P. mogao i samostalno dati pozajmicu, s obzirom da je P. mogao zastupati firmu pojedinačno.

 

10. Optuženi A. F. je iznio obranu na kraju dokaznog postupka na način da je ostao kod obrane sa zapisnika od 7. veljače 2018. s listova 1275-1277. U svojoj obrani, optuženik A. F. je naveo da D. Č. nikada nije vidio niti je čuo za njega, a P. P. mu je rekao da nekakav novac treba ići za Hercegovinu i da se tamo tiskaju katalozi, da se radi o kompenzaciji i da će sve to biti riješeno. D. G. je vidio samo jednom i to slučajno, kada mu ga je u jednom restoranu predstavo P. P. Naveo je kako ne želi odgovarati na pitanja suda ni ŽDO.

 

11. Tijekom postupka kao nesporno je utvrđeno da je D. Č. posudio D. G. bez ugovora i potvrde iznos od 100.000,00 kuna, a što su potvrdili svjedoci D. G. i A. B.. Nesporno je i da je na račun D. Č. vraćen iznos od 100.000,00 kuna, uplatom sa računa S. d.o.o., iako na navedenoj transakciji nije bilo vidljivo tko je uplatitelj navedenog novčanog iznosa. Također iz sudskog registra Trgovačkog suda i drugih akata tadašnjeg društva S. d.o.o. proizlazi da je optuženi A. F. kao glavni direktor u vrijeme događaja bio odgovorna osoba ovlaštena za predstavljanje tvrtke pojedinačno i samostalno.

11.1. Kako sporno pitanje bilo je potrebno utvrditi da li je sporni nalog za plaćanje 100.000,00 kuna svjedokinji M. R., dao optuženik osobno sam ili u dogovoru sa pok. P. P. ili je pak isti dao pok. P. P. sam bez dogovora i znanja optuženika.

 

12. Iz materijalne dokumentacije, ugovora o pozajmici te ugovora o cesiji proizlazi da je dana 10. travnja 2007. TD S. d.o.o. putem TD S. trgovina d.o.o. izvršila plaćanje iznosa od 100.000,00 kuna D. Č., a iz iskaza svjedoka M. R. danog u istrazi i na prvoj raspravi kada joj je sjećanje svježe, proizlazi da je nalog za plaćanje navedenog novčanog iznosa dao optuženik te joj je rekao da sačini ugovor o pozajmici D. Č., što je ona i učinila i isplatila navedeni novčani iznos.

12.1. Svjedokinja M. R. je u svoja prva dva iskaza potvrdila da je ugovor o pozajmici parfiran od strane optuženika. Stranke nisu predlagale da se parf vještači, a opće je poznato da je isti teško vještačiti i sa sigurnošću utvrditi skriptora istog. No, s obzirom da ugovor nije ni potpisan od strane D. G., a niti je dostavljen u računovodstvo društva, radi se zapravo o usmenom ugovoru i pozajmici te je stoga za predmetno djelo nebitno da li ga je optuženik i potpisao,

 

13. Iz pisanog nalaza i mišljenja sada bivše financijsko-knjigovodstvene vještakinje dipl. oec. V. A. koji je pročitan uz suglasnost stranaka, proizlazi da je dana 10. travnja 2007. sa žiro-računa TD S. d.o.o. isplaćen na račun D. Č. iznos od 100.000,00 kuna pozajmice, a koji iznos je D. Č. i podignuo. Navedena pozajmica nije vraćena davatelju sredstava, jer se uopće nije radilo o pozajmici, s obzirom da D. Č. ne poznaje optuženik, a niti je ikada bio u S. i sa optuženikom ili P. P. ikada razgovarao o pozajmici.

 

14. Obranu optuženika, u kojoj je naveo kako mu je sada pokojni P. P. rekao da novac treba ići u Hercegovinu i da se radi o nekakvoj kompenzaciji Vijeće je smatralo nevjerodostojnom i neuvjerljivom te u suprotnosti svim izvedenim dokazima posebice financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i usmjerenu ka izbjegavanju i umanjenju kaznene odgovornosti, jer ne postoji nikakva dokumentacija o dugovanju TD S. d.o.o. firmi iz Hercegovine, kao što ne postoji bilo kakva dokumentacija o dugovanju firme iz Hercegovine D. G.. Usprkos tome, optuženik je u dogovoru sa sada pok. P. P. dao nalog za isplatu navedenog novčanog iznosa v.d. direktorici računovodstva M. R. na tekući račun njemu nepoznate osobe te pri tome naložio da se uplata prikaže kao pozajmica, iako nije bilo govora o bilo kakvoj pozajmici te je na taj način nastala šteta za TD S. d.o.o. u iznosu od 100.000,00 kuna jer prema nalazu vještaka ista nije nikada vraćena. Isto je u svoja prva dva iskaza potvrdila i svjedokinja M. R. koje je iskaze prihvatilo i ovo Vijeće.

 

15. Vijeće je prihvatilo kao vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka D. Č., A. B. i D. Č. (u dijelu u kojem je svjedočio) te svjedokinje A. F. kao uvjerljive i istinite te međusobno podudarne, a koji su potvrđeni i navedenom materijalnom dokumentacijom. Svjedok D. B. nije imao saznanja o predmetnoj pozajmici u vrijeme događaja te je on svjedočio o tome da je u toj pozajmici sudjelovao i danas pok. P. P., kako drugi direktor što ovo Vijeće prihvaća kao moguće.

15.1. Iskaze svjedokinje M. R. danim u istrazi i na raspravi 24. veljače 2016. Vijeće je prihvatilo kao vjerodostojno, logično i uvjerljivo jer joj je tada sjećanje još bilo svježe, dok iskaz dan na raspravi 18. listopada 2022. pred ovim Vijećem nakon 15 godina od događaja, u bitnim dijelovima po inkriminaciju Vijeće smatra nevjerodostojnim, neuvjerljivim i nelogičnim usmjerenim na umanjenje i otklanjanje kaznene odgovornosti sa optuženika i prebacivanje u cijelosti na danas pok. direktora P. P., jer je u suprotnosti sa ostalim izvedenim materijalnim i personalnim dokazima.

15.2. Vijeće je nalaz i mišljenje sada bivše financijsko-knjigovodstvene vještakinje dipl. oec. V. A. u odnosu na bivšu toč. 4 u cijelosti prihvatilo kao dano od stručne osobe po pravilu struke i to na temelju pregleda i uvida u poslovnu dokumentaciju, a na čiji nalaz nije bilo primjedbi od stranaka.

 

16. Sud je poricanje optuženika smatrao usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti. Nesporno je da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio glavni direktor društva S. d.o.o., što proizlazi iz ugovora o radu glavnog direktora. Kao glavni direktor optuženik je bio odgovoran za zakonito poslovanje društva te ovlašten za raspolaganje sredstvima društva i bio obavezan postupati pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika što proizlazi iz članka 2. Ugovora o radu glavnog direktora te članka 430. Zakona o trgovačkim društvima. Optuženik je, u namjeri da za D. G. pribavi protupravnu imovinsku korist sredstvima društva S. d.o.o. izvršio plaćanje njegova duga prema D. Č.. To je učinio na način da je računovodstvu društva S. d.o.o. naložio da izvrši uplatu iznosa od 100.000,00 kuna na račun D. Č., što je i učinjeno, a kako bi prikrio svoju nezakonitu namjeru također je naložio direktorici računovodstva M. R. da sačini ugovor o navodnoj pozajmici 100.000,00 kuna od strane društva S. d.o.o. D. Č., što je i učinjeno te je sačinjen i fiktivni ugovor o cesiji tako da se može izvršiti plaćanje putem društva S. trgovina d.o.o., a to stoga što je račun društva S. d.o.o. bio u blokadi.

16.1. Da je optuženik postupio na opisani način proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, materijalne dokumentacije i nalaza financijskog vještačenja. Naime, svjedok D. Č. iskazao je da je on D. G. posudio 100.000,00 kuna koji mu je novac predao u gotovini u jednom lokalnom kafiću, čemu je bio prisutan i A. B.. Naveo je da mu je D. G. tih 100.000,00 kuna vratio uplatom na njegov račun u banci, prethodno ga tražeći broj njegova računa. Uplaćenih 100.000,00 kuna je podigao, a tek je naknadno saznao da je tih 100.000,00 kuna na njegov račun uplaćeno ne od D. G. već od strane društva S. d.o.o. sa kojim on nije bio u nikakvom poslovnom odnosu. Iz iskaza svjedoka A. B. proizlazi da je on bio prisutan kada je D. Č. D. G. posudio 100.000,00 kuna. Iz iskaza svjedoka D. G., za kojeg je pribavljena protupravna imovinska korist, i koji je u odnosu na način stjecanja te nezakonite imovinske koristi koristio blagodat nesvjedočenja, proizlazi da je on s D. Č. bio u dobrim odnosima, jednako kao i sa A. B. te su se družili te također proizlazi da sa društvom S. d.o.o. nije bio u poslovnim odnosima.

 

17. Iskazima tih trojice svjedoka dokazano je da je D. Č. sporni iznos novca posudio D. G. te da je taj novac D. Č. vraćen, no ne od strane G., već od strane društva S. d.o.o. Iskazom svjedokinje M. R. koja je u inkriminirano vrijeme bila v.d. direktorice računovodstva i financija u društvu S. d.o.o. dokazno je da je društvo S. d.o.o. predmetni novac uplatilo na račun D. Č., a pri tom je kao pokriće te uplate sačinjen ugovor o pozajmici između društva S. d.o.o. i D. Č.. Međutim, svjedokinja u svom iskazu naglašava da ugovor o pozajmici po D. Č. nije potpisan, a uplatu novca je izvršila na njegov račun, te da ugovor o pozajmici nije ni imao sve nužne sastavne dijelove, na što je upozoravala jer joj nije dostavljen matični broj D. Č.. Ista svjedokinja je također iskazala da je sačinjen i ugovor o cesiji temeljem kojeg je bilo moguće izvršiti plaćanje tog novca na račun D. Č..

17.1. Ispitana na raspravi u ponovljenom postupku svjedokinja M. R., nakon 15 godina od samog događaja iskazivala je da se samih detalja oko toga tko joj je naložio da sačini inkriminirani ugovor o pozajmici i ugovor o cesiji te da izvrši uplatu novca na račun D. Č. ona sada više ne sjeća. Ista svjedokinja ispitana u istrazi koja je provedena tri godine nakon inkriminiranog razdoblja i u kojem iskazu je izričito iskazivala da joj je takav nalog dao optuženi F. te ga je upozorava da nema matični broj D. Č. koji joj je potreban za ugovor o pozajmici, što optuženi obećavao pribaviti, ali isto nije nikada učinio. Nakon što joj je predočen raniji iskaz koji se razlikuje od iskaza na raspravi, kojih detalja se ne sjeća, svjedokinja je iskazala da je u vrijeme istrage imala svježa saznanja i da pred sudom nije lagala.

17.2. Nadalje iz iskaza svjedokinje A. F., tajnice direktora, proizlazi da ona nema nikakvih saznanja o inkriminiranom događaju iz kojeg proizlazi da joj zasigurno ona nije dala nalog niti podatke o broju računa na koji treba izvršiti isplatu, niti je tajnica bila ovlaštena davati takav nalog šefici računovodstva.

 

18. Spisu je priložena materijalna dokumentacija i to fiktivni ugovor o pozajmici, fiktivni ugovor o cesiji, izvodi iz stavaka sa žiro-računa iz kojih proizlazi da izvršeno plaćanje, te da sporni iznos novca nikada društvu S. d.o.o. nije vraćen, što upućuje na zaključak da se stvarno nije niti radilo o pozajmici. Sve navedeno je potvrđeno i nalazom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, odnosno da je društvo Segestica d.o.o. uplatilo 100.000,00 kuna na račun D. Č., te da D. Č. društvu S. d.o.o. nije vratio 100.000,00 kuna. Isto dokazuje da je optuženik postupio na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude, pri čemu njegova obrana u kojoj on navodi da se zapravo radilo o plaćanju nekakvih poslova izvršenih u BiH, proizlazi da je ista neistinita, neživotna, suprotna izvedenim dokazima. Pri tome optuženik ne poriče da je on sudjelovao zajedno sa sada pok. P. P. u tom postupku, davanja 100.000,00 kuna D. Č. i da je on s tim bio upoznat. Logično je da su optuženik kao glavni direktor i pok. P. kao izvršni direktor morali surađivati i jedan drugog obavještavati te se međusobno konzultirati oko poslova jer su činili dvočlanu upravu društva. No, optuženik nastoji otkloniti od sebe u cijelosti kaznenu odgovornost braneći se da je on smatrao da se radi o plaćanju usluga putem cesije, za kakvu obranu nema nikakvog utemeljenja. Slijedom iznijetog ovo Vijeće stoga otklanja kao mogućnost da bi predmetnu pozajmicu odobrio i dogovorio isključivo pok. P. P. kao izvršni direktor, bez znanja i dogovora sa optuženikom jer bi u protivnom bio optužen na početku postupka za predmetno djelo.

 

19. Vijeće je samo dopunilo činjenični opis djela na način da je dodalo da optuženik djelo počinio „zajedno sa sada pok. izvršnim direktorom P. P.,“ s obzirom da iz iskaza optuženika pa i svjedoka D. B. proizlazi da je predmetnu pozajmicu dogovarao sa izvršnim direktorom P. P., a D. G. je dolazio i u njegov ured. Time nije povećana kriminalna količina optuženiku, a pritom se nije zadiralo u identitet činjeničnog opisa optužnice, već je istim samo preciziran događaj i usklađen s provedenim dokazima.

 

Primjena blažeg zakona i pravni kontinuitet djela

 

20. Razmatrajući primjenu blažeg zakona i pravni kontinuitet u smislu članka 3. stavka 2. KZ/11, Vijeće je utvrdio da nakon stupanja na snagu Kaznenog zakona iz 2011. od 1. siječnja 2013. u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu više ne postoji kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97. Temeljem članka 3. stavka 3. KZ/11 Sud je podvodeći činjenični opis djela pod zakonska obilježja utvrdio da za kazneno djelo zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97 postoji pravni kontinuitet u kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. s obzirom da je u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist te time društvu S. d.o.o. o čijim se imovinskim interesima bio dužan brinuti, prouzročio znatnu štetu. U isto djelo je nakon stupanja na snagu KZ/11 ŽDO i izmijenilo pravnu kvalifikaciju.

20.1. S obzirom da je za oba kaznena djela predviđene kazna zatvora od 1 do 10 godina, Vijeće je utvrdilo da je noviji KZ/11 blaži od KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela jer za predmetno kazneno djelo iz članka 246. stavka 1 i 2. KZ/11 predviđa u članku 56. stavku 2. KZ/11 mogućnost izricanja uvjetne kazne bez zakonskog ublažavanja kazne zatvora ispod minimalne zapriječene kazne od jedne godine, za razliku od članka 67. stavka 3. KZ/97, po kojem to nije moguće.

 

U odnosu na oblik krivnje optuženika

 

21. Optuženik je kao odgovorna osoba u S. d.o.o. iz S., o čijim se imovinskim interesima bio dužan brinuti, svjesno postupao upravo suprotno tome te je u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi za D. G., oštetio S. d.o.o. o čijim se imovinskim interesima bio dužan brinuti te je prouzročio znatnu štetu za iznos od 100.000,00 kuna te je pritom htio djelo kao takvo i kao svoje. Ovakvim svojim postupanjem, optuženi A. F. je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11.

21.1. Kako su u ponašanju optuženika utvrđena sva bitna obilježja inkriminiranih mu kaznenih djela, a da pritom nije utvrđena niti jedna činjenica koja bi dovela u pitanje njegovu neubrojivost, kao nijedan ispričavajući razlog, iako je bio svjestan zabranjenosti svojih djela, Vijeće ga je kao kazneno odgovornog proglasio krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

 

U odnosu na vrstu i visinu kaznenopravne sankcije

 

22. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne optuženom A. F., ovaj sud je cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne pa mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost u dva navrata za istovrsna gospodarska djela na uvjetnu i bezuvjetnu kaznu zatvora prema izvodu iz KE, dok mu je kao olakotno cijenio protek vremena od 16 godina, obiteljski status i to da je otac troje djece, od kojih je jedno maloljetno, a drugo dijete je invalidno te mu je produljena roditeljska skrb nakon punoljetnosti, prekršajnu nekažnjavanost prema izvodu iz PE i trenutno zdravstveno stanje. Vijeće je stoga utvrdilo da u konkretnom slučaju postoje naročito olakotne okolnosti koje u svojoj ukupnosti koje daju ovom Vijeću mogućnost da primjenom odredbe članka 48. stavak 2. i članka 49. stavka 1. točke 4 KZ/11 o ublažavanju kazne zatvora izrekne blažu kaznu od propisane, radi čega je i ocijenilo da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom ispod predviđenog zakonskog minimuma za kazneno djelo članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11.

22.1. Stoga je Vijeće optuženog A. F. za počinjeno kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11, a uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. i 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. S obzirom da je i u prvoj presudi poslovni broj: K-32/12-133 od 17. travnja 2018. optuženik bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a na koju se kaznu nije žalio državni odvjetnik, Vijeće, sukladno članku 13. ZKP/08, nije ni moglo izreći strožu kaznu.

22.2. Ovo Vijeće smatra da je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci adekvatna kaznena sankcija, kako težini počinjenih kaznenog djela i proteku vremena od 16 godina od počinjenja djela, tako i ličnosti počinitelja te da će se istom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije.

 

U odnosu na oduzetu imovinsku korist

 

23. Na temelju članka 560. ZKP/08 u vezi članka 558. ZKP/08, od D. G. je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 4. u iznosu od 100.000,00 kuna, koja je postala imovina Republike Hrvatske i koju je dužan naknaditi u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Tijekom postupka je utvrđeno da je S. d.o.o. za njega uplatila novčani iznos od 100.000,00 kuna/13.272,28 eura1 D. Č., a koji iznos je D. Č. pozajmio D. G. i koji iznos je isti pribavio kao nepripadnu materijalnu dobit i to postupanjem optuženika koji je naložio isplatu iznosa 100.000,00 kuna/13.272,28 eura1 sa računa S. d.o.o. na tekući račun D. Č..

 

U odnosu na troškove postupka optuženika

 

24. Vijeće je optuženika oslobodilo plaćanja troškova kaznenog postupka s obzirom da je nezaposlen bez primanja i imovine u svom vlasništvu, a trenutno se nalazi i na izdržavanju kazne zatvora.

 

U Sisku 13. prosinca 2022.

 

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zorislav Kaleb, v.r.