- 1 -              Revd 2923/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2923/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz V., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik iz V., protiv tuženice P. b. Z. d.d. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćniku J. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. & p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici posl. br. Gž-1736/2021-2 od 27. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-673/2019-24 od 25. studenoga 2021.,u sjednici održanoj 13. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom:

 

- u stavku I. izreke, utvrđena je „ništetnom odredba čl. 4 Ugovora o kreditu broj …“ sklopljenog 27. rujna 2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao davateljice kredita „u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke te stoga isti članak ne proizvodi pravni učinak za ugovorne stranke“,

 

- u stavku II. izreke, utvrđena je ništetnom odredba članka 7. istoga Ugovora o kreditu kojom „se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru, te stoga isti članak ne proizvodi pravni učinak za ugovorne stranke“,

 

- u stavku III. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 15.083,62 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa po njihovom dospijeću (pa tako na prvi iznos od „307,88 kn od 31.08. 2007. godine do isplate“),

 

- u stavku IV. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici „s naslova preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli“ 17.098,29 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa po njihovom dospijeću, i to:

- na iznos od 1,42 kn od 30. 11. 2005 do isplate,

- na iznos od 17.096,87 kn od 31.01. 2010. do isplate,

 

kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka od 8.878,00 kn „s zakonskom kamatom tekućom od presuđenja tj od 25. 11. 2021. pa do isplate i sve u roku od 15 dana.“

 

2. Tuženica je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

1. „Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postajalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?“,

 

2. „Može li se valutna klauzula u ugovorima u valuti CHF smatrati nepoštenom, u situaciji kada čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dopušta odredbu ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, a navedena zakonska odredba nije ukinuta niti je postavljeno pitanje njene ustavnosti, odnosno primjenjuje li se odredba čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na ugovore sa valutnom klauzulom u CHF?“,

 

3. „Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka nakon što je ugovorni odnos prestao, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu?“,

 

4. „Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?“.

 

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 27. siječnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Predmetom spora zahtjev je tužiteljice na utvrđenje da je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj …“ kojeg je kao korisnica kredita 27. rujna 2005. sklopila sa tuženicom kao davateljicom kredita „u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke te stoga isti članak ne proizvodi pravni učinak za ugovorne stranke“, kumuliran sa zahtjevom da se ništetnom utvrdi i odredba članka 7. istoga Ugovora kojom „se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru, te stoga isti članak ne proizvodi pravni učinak za ugovorne stranke“ - te zahtjevom na obvezivanje tuženice isplatiti tužiteljici s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 15.083,62 kn i „s naslova preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli“ 17.098,29 kn, sve to s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

8. Drugostupanjski sud je zahtjeve tužiteljice ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio.

 

9. U podnesenom prijedlogu postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

10. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje se ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

11. Naime, osporena presuda je u odnosu na ta pitanja (za slučaj kakav je ovdje: gdje su tužiteljica i tuženica 27. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu, a prema kojem je tuženica kao kreditor, tužiteljici, kao korisnici kredita, odobrila i stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 87.915,30 CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita, s time da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu godišnja kamatna stopa iznosila 4,65 % , ugovorena kao promjenjiva tijekom otplate kredita odlukama tuženice - a kredit je u konačnom u cijelosti otplaćen) temeljena na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati: shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda izraženo je (i određeno obrazloženo) u nizu odluka revizijskog suda, primjerice u odlukama posl. br. Revd 3019/2022-2 od 6. prosinca 2022., Revd 3042/2022-2 od 6. prosinca 2022., Revd 2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Revt 249/2014-2 od 9. travnja 2015., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 499/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 452/2020-2 od 15. prosinca 2020.

 

12. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

 

12.1. da pitanja iz prijedloga tuženice nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

 

12.2. da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

13. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenost revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 13. prosinca 2022.