1

Poslovni broj: 2 UsI-1381/2021-26

Poslovni broj: 2 UsI-1381/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja N. d.o.o. N. G., OIB: …., kojeg zastupaju opunomoćenici M.T. i J. B., odvjetnici u Z., M., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Z., OIB: …, kojeg zastupaju službene osobe M. M. i D. J., radi dodjele bespovratnih sredstava, 13. prosinca 2022.

p r e s u d i o   j e

I  Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske KLASA: UP/I-910-04/21-02/365, URBROJ: 538-05-3-2-1/296-21-4 od 14. listopada 2021. i obavijesti Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, Klasa: 910-04/21-20/482, Urbroj: 567-20-21-2 od 30. kolovoza 2021.

II  Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

III  Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 981,58 kn/130,36 EUR[1] i to sve u roku od 30 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

IV  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška upravnog spora iznad iznosa određenog u točki III izreke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave za programe i projekte EU, Europske i međunarodne poslove, povodom obavijesti Klasa: 910-04/21-20/482, Urbroj: 567-20-21-2 od 30. kolovoza 2021., o isključenju iz postupka dodjele bespovratnih sredstava.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila upravnog postupka. Smatra da je nezakonito i neosnovano isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava te osporava da njegov projektni prijedlog ne udovoljava svim kriterijima ocjene kvalitete. Ukazuje na pripadajuću kontrolnu listu prema kojoj projektni prijedlog kumulativno mora ostvariti propisani minimalni broj bodova kako bi bio upućen u sljedeću fazu postupka, a gdje se pod kriterijem 3.3 procjenjuje je li prijavitelj adekvatno obrazložio da ima osigurane financijske resurse za nesmetanu provedbu i likvidnosti projekta, a u odnosu na koji dio je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete. Pri tome naglašava kako je u toj točki ostvario maksimalan broj bodova po svakom drugom kriteriju, međutim da u smislu provedbenih kapaciteta nije adekvatno obrazložio da ima osigurane financijske resurse. Pojašnjava na koji način se prijavio na predmetni natječaj te ističe da se rukovodio uputama za prijavitelje i pitanjima i odgovorima, putem kojih je pojašnjen postupak podnošenja prijedloga. Iz istih je vidljivo kako je tužitelj trebao obrazložiti da ima osigurane financijske resurse te se isti prilikom obrazlaganja pridržavao pitanja i odgovora na radionicama gdje se daju upute prijaviteljima od strane djelatnika tuženika i prvostupanjskog tijela na koji način treba ispuniti prijave. Posebno naglašava kako je u uputama za prijavitelje u točki 4.2 generalno navedeno da će se ocjena kvalitete prijedloga vršiti sukladno kriterijima iz priloga 3. postupka dodjele bespovratnih sredstava, a koji sadrži obrazac kontrolne liste za ocjenu kvalitete s definiranim pojedinim kriterijima, uz naznaku broja bodova i izvora provjere. Upućuje na dio koji se odnosi na sporni kriterij 3.3, a u kojemu se navodi da će se procjenjivati je li prijavitelj opisao na koji način će struktura troškova, planirani izvori i uvjeti financiranja poslovanja biti održivi za vrijeme trajanja projekta. Isto tako u pitanjima i odgovorima pojašnjava se da prijavitelj kroz projektni prijedlog mora objasniti iz kojih izvora će osigurati vlastito sufinanciranje te da nije nužno dostavljati dokaze, već da je potrebno objasniti iz kojih izvora će se osigurati vlastito sufinanciranje, a da prijavitelj može dostaviti dodatnu dokumentaciju koju smatra relevantnom. Stoga je mišljenja kako u provedenom postupku nije bio u obvezi dostavljati bilo kakve dokaze izvora financiranja pa je nejasno zbog čega se prijedlog isključuje uslijed postojanja neobvezujućeg pisma namjere banke. Na te okolnosti predlaže saslušanje tužitelja i tuženika te kao svjedoka konzultanta D. B. i konzultanta B. M.. Zatim ističe kako iz dokumenata na temelju kojih se provodi natječaj ne proizlazi da je isti u obvezi zatvoriti financijsku konstrukciju, već opisati izvor financiranja pa smatra da su upute za prijavitelje neusklađene s dokumentacijom natječaja, a posebno što to proizlazi i iz pojašnjenja kroz pitanja i odgovore. Stajališta je kako je u svom projektnom prijedlogu jasno naveo da izvore sredstava planira osigurati kroz vlastita sredstva i kreditna sredstva, kao što je naveo financijske pokazatelje zadržane dobiti te ostvarene neto dobiti godina koje prethode godini projektnog prijedloga te je na takav način opisao planirane izvore sredstava. Činjenica da je dostavio i neobvezujuće pismo namjere banke za iznos kredita do 7.000.000,00 kn ne znači da tužitelj ne može ostvariti dodatna kreditna sredstva kod drugih subjekata, što se u postupku izgubilo iz vida, već se rukovodilo samo navedenim pismom namjere. Da tužitelj ima osigurana financijska sredstva vidljivo je i iz obrasca 4. investicijske studije, kao sastavnog dijela projektnog prijedloga, a koju tuženik i prvostupanjsko tijelo uopće nisu uzeli u obzir. Ponavlja kako na njegovoj strani nije bilo obveze dostavljanja dokaza kao priloga određenim činjenicama pa je stoga nejasno zbog čega se u provedenom postupku rukovodilo navodima iz priloga koje je tužitelj dostavio uz prijedlog. Nastavno na navedeno tužitelj osporava i način na koji je tuženik vršio matematički izračun u svezi razlike između iznosa bespovratnih sredstava i iznosa navedenog u neobvezujućem pismu namjere pa je isti tako došao do razlike od 4.687.993,90 kn, jer za to nije bilo nikakve zakonske osnove. Stoga je vidljivo da se tuženik prilikom donošenja odluke rukovodio isključivo neobvezujućim pismom namjere banke te se istovremeno upuštao i u procjenu kreditne sposobnosti tužitelja, bez da se referirao na to je li tužitelj adekvatno opisao izvore financiranja. Takvim postupanjem tužitelj je doveden u nejednak položaj u odnosu na druge prijavitelje, koji nisu dostavljali dokaze uz prijedloge, iako je na strani tužitelja postojala obveza da samo adekvatno opiše izvore financiranja, bez dostave dokaza. Zbog toga je nejasno na koji način je provođena ocjena projektnih prijedloga drugih kandidata, koji nisu dostavljali dokaze, a tužitelj raspolaže informacijom kako su njihovi prijedlozi ocjenjeni pozitivno. Također, ukoliko je u postupku evaluacije sporno pismo namjere ocjenjeno kao neadekvatan dokaz, tada je isto trebalo biti zanemareno, a tužitelju je trebalo omogućiti da objasni načine financiranja projekta. Osporava i dio obrazloženja tuženika u kojem se navodi da tužitelj nije adekvatno obrazložio na koji način će zatvoriti financijsku konstrukciju projekta te se spominje i potreba dostave dokaza zatvaranja financijske konstrukcije, iako to nije bila obveza tužitelja te je vidljivo da tuženik pogrešno tumači pojmove financijske konstrukcije i izvora sredstava pa proizlazi da se od tužitelja tražilo da dokaže zatvaranje financijske konstrukcije, a ne da isto obrazloži. Vidljivo je i da se prvostupanjsko tijelo upustilo u ocjenu činjenice da li je tužitelj u mogućnosti dobiti kredit u punom iznosu vlastitog udjela, a koje stajalište je prihvatio i tuženik, iako se pri tome isti pogrešno rukovode tim što predstavlja dokaz osiguranja sredstava i da se radi o razdoblju od deset godina kada će se provoditi investicije. Kako je stajališta da je tuženik odluku utemeljio na možebitnim utvrđenjima predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnosti mogućnosti financiranja predmetnog projekta. U skladu s navedenim mišljenja je da se prvostupanjsko tijelo i tuženik tijekom postupka nisu rukovodili načelom utvrđivanja materijalne istine, budući službene osobe nisu utvrdile sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje ove upravne stvari pa je i obrazloženje pobijane odluke u suprotnosti s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21., nastavno: ZUP). Nadalje, pojašnjava i da je postupanje javnopravnih tijela bilo suprotno članku 30. ZUP, obzirom mu nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima slučaja, a radi se o dobivanju bespovratnih sredstava, čija uskrata tužitelju pričinjava ogromnu štetu. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje pobijanog rješenja tuženika i odluke prvostupanjskog tijela.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu. Ističe da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva na dostavu projektnih prijedloga: „Jačanje konkurentnosti poduzeća ulaganjima u digitalnu i zelenu tranziciju“, KK.11.1.1.01, koji se vodio kao otvoreni postupak u modalitetu privremenog poziva. Pojašnjava kako je prigovor tužitelja odbijen jer njegov projektni prijedlog pod nazivom: „Diverzifikacija poslovanja kroz zelenu i digitalnu tranziciju poduzeća NG DRVO d.o.o.“, referentne oznake: KK.11.1.1.01.0527, nije udovoljio svim kriterijima ocjene kvalitete te ne udovoljava zahtjevima postavljenim u 1. fazi postupka: Administrativna provjera i provjera prihvatljivosti prijavitelja, projekta, aktivnosti i troškova, koje su definirane u Uputama za prijavitelje i Prilogu 3. Postupka dodjele bespovratnih sredstava.  Ovo iz razloga jer je utvrđeno kako isti nije zadovoljio kriterij odabira pod 3. provedbeni kapaciteti, gdje je ostvario dva boda, umjesto minimalno potrebno četiri boda. U pogledu tužbenih navoda tuženik prvenstveno navodi kako provođenje virtualne radionice te njeni zaključci i odgovori nisu obvezni za provođenje postupka, a što je i navedeno na samom početku iste niti sadržaj te radionice predstavlja pravnu podlogu za predmetni natječaj. Ističe i kako tužitelj opetovano ponavlja da nije bio obvezan dostavljati dokaze izvora financiranja, što nije sporno, ali je isti mogao dostaviti dodatnu dokumentaciju, koju smatra relevantnom te je na njemu teret dokazivanja relevantnih činjenica pa tuženik naglašava da tužitelj nije isključen iz postupka nedostatka dokaza, već što nije adekvatno obrazložio na koji način će zatvoriti financijsku konstrukciju projekta u cjelokupnom iznosu. Osporava navode tužitelja kako je odluka utemeljena na neobvezujućem pismu namjere te pojašnjava kako je ocjenjivao cjelokupnu dokumentaciju, a tako i dokaze koje je tužitelj priložio kao relevantne te naglašava kako je u smislu kriterija 3. provedbenih kapaciteta predmet ove upravne stvari bila ocjena da li je tužitelj kao prijavitelj adekvatno opisao na koji način će struktura troškova, planirani izvori i uvjeti financiranja poslovanja biti održivi za vrijeme trajanja projekta. Navodi i kako je tužitelj u projektu naveo da će projekt financirati kombinacijom bespovratnih sredstava, kredita od banke i vlastitim sredstvima te da je isti po tom pitanju priložio dokaze u svezi osiguranih 7.000.000,00 kn s osnove kredita banke, a da bi ostatak ostvario iz vlastitih sredstava, iako je iz godišnjeg financijskog izvješća i BON-2 za tužitelja vidljivo da isti nema financijska sredstva u pogledu preostalog dijela troškova pa je prema stajalištu tuženika i propustio obrazložiti kako će osigurati preostali iznos od 4.687.995,90 kn. Upućuje na natječajnu dokumentaciju te pojašnjava koje odredbe su relevantne za konkretni slučaj te ponavlja kako tužitelj nije opisao na koji način će zatvoriti financijsku konstrukciju, kao što isti nije adekvatno opisao izvore financiranja. Napominje i kako je financijski tok sredstava opisan u projektu utemeljen na kontradiktornim podacima i kao takav nije izrađen po pravilima struke pa je i to dodatni dokaz da nije adekvatno obrazloženo osiguranje financijskih resursa za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta. Osporava i stajalište tužitelja kako mu kao stranci nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima te da odluka nije adekvatno obrazložena u smislu odredbi ZUP, pojašnjavajući koja je zadaća prvostupanjskog tijela i tuženika u svezi ocjene kvalitete projekta pa zbog toga nema mjesta prigovorima u svezi provođenja upravnog postupka i pozivanje na načela iz istoga. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. U svom očitovanju na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj podneskom od 10. veljače 2022. ustraje na navodima tužbe. Smatra da uslijed činjenice što je virtualna radionica organizirana od strane prvostupanjskog tijela i tuženika te da su istu provodile službene osobe navedenih tijela, ne mogu  biti prihvatljivi navodi da se zaključci i činjenice iznesena na toj radionici nisu relevantni, jer to dovodi do pravne nesigurnosti u postupanju tuženika. Ponavlja kako je iz postupka isključen banalnim izračunom zbrajanja određenih iznosa te da nije bio u obvezi dostavljati dokaze, a da je tuženik propustio ocijeniti njegov prijedlog i dokumentaciju na relevantan način. Mišljenja je da ukoliko bi se prihvatilo stajalište tuženika, tada bi postojala mogućnost paušalnog navođenja izvora financiranja, dok je u konkretnom slučaju tužitelj adekvatno opisao izvore financiranja te dostavio relevantne dokaze. Na takav način tužitelj je objasnio iz kojih izvora će osigurati vlastito financiranje, a postupanje tuženika je kontradiktorno i protivno natječajnoj dokumentaciji te se radilo o netransparentnoj ocjeni projekta tužitelja.
5. Podneskom od 28. travnja 2022. tuženik se očitovao na navode iz podneska tužitelja od 10. veljače 2022. U istome navodi kako se u obrascu 4. ne spominju odgovori na pitanje, dok obrazac 2. na koji se tužitelj poziva nije definiran kao dostatno obrazloženje i dokaz osiguranja financijskih sredstava. Ponavlja kako tužitelj nije objasnio izvore financiranja na način kako je to propisivala natječajna dokumentacija te citira kriterije i način bodovanja konkretnog slučaja. Dodatno pojašnjava kojim dokazima se rukovodio prilikom ocjene te da se ne radi o paušalnom matematičkom izračunu, a da smisao postupka nije omogućavanje dopune projektnih prijedloga, jer bi to izgubilo svrhu samog ocjenjivanja.
6. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je zakazana javna rasprava te je ista održana na ročištima dana 31. svibnja 2022., 15. studenog 2022. i 6. prosinca 2022. pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Na ročištu održanom 31. svibnja 2022., opunomoćenica tužitelja i službene osobe tuženika ostale su u cijelosti kod navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu te su se suglasile da se u ovom upravnom sporu provede financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja da li projektna prijava ispunjava kriterije samog postupka za dodjelu bespovratnih sredstava, u smislu financijske podobnosti tužitelja za zatvaranje financijske konstrukcije projekta, na način kako je to propisano u projektu, odnosno da li je tužitelj u svojoj prijavi adekvatno obrazložio dostatnost financijskih sredstava za likvidnost i provedbu projekta.
8. Tijekom ročišta održanog 6. prosinca 2022. opunomoćenica tužitelja ostala je u cijelosti kod navoda tužbe te je predložila da se u nastavku upravnog spora izvede dokaz saslušanjem ocjenjivača iz provedenog postupka, kao i predloženih svjedoka – konzultanata D. B. i B. M., na okolnosti tužbe.
9. Na istom ročištu izveden je dokaz i saslušanjem vještakinje J. B..
10. Sud je nadalje tijekom rasprave odbio dokazne prijedloge za saslušanjem stranaka te ocjenjivača iz provedenog postupka, kao i predloženih svjedoka – konzultanata D. B. i B. M., na okolnosti tužbe.
11. Naime, sud je prvenstveno stajališta kako su navedena vještačenja predložena na okolnosti tumačenja primjene pravnih normi u odnosu na dokaznu građu koja egzistira u spisu, a koju ocjenu će dati sud, kao što je i zadaća suda dati ocjenu u svezi samih prijava na navedene natječaje i postupanja tuženika po istima, a što se ne utvrđuje iskazima stranaka i svjedoka.
12. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti predložena saslušanja stranaka i svjedoka, vodeći pri tome i računa o načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS, prema kojem će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku.
13. Sud je izveo dokaze uvidom u spis te isprave sadržane u istome, kao i u spis natječajnog postupka, a izveden je i dokaz provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja na postupanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, povodom obavijesti KLASA: 910-04/21-20-482, URBROJ: 567-20-21-2 od 30. kolovoza 2021., o isključenju tužitelja iz postupka dodjele bespovratnih sredstava, jer ne ispunjava kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava.
15. Iz dokumentacije priložene u spisu predmeta proizlazi kako je  tužitelj sudjelovao u postupku dodijele bespovratnih sredstava na temelju Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Jačanje konkurentnosti poduzeća ulaganjima u digitalnu i zelenu tranziciju“ referentne oznake Poziva: KK.11.1.1.01.
16. Odredbom članka 1. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. (Narodne novine, broj 92/14, nastavno: Zakon) propisano je da se tim zakonom svrhu provedbe Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. (SL L 347, 20. 12. 2013., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1303/2013) uspostavlja institucionalni okviri za upravljanje i provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. (u daljnjem tekstu: ESI fondovi), određuju institucije koje obavljaju funkcije Koordinacijskog tijela za upravljanje ESI fondovima i Neovisnog revizijskog tijela, te njihove funkcije i odgovornosti.
17. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona propisano je da su ESI fondovi koji se provode u Republici Hrvatskoj Europski fond za regionalni razvoj (u daljnjem tekstu: EFRR) i Europski socijalni fond (u daljnjem tekstu: ESF), Kohezijski fond, Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (u daljnjem tekstu: EFPR) te Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (u daljnjem tekstu: EPFRR). Stavkom 2. točka 1. citirane zakonske odredbe propisano je kako se sredstva ESI fondova u Republici Hrvatskoj koriste na temelju programa kojima se podržava cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta“ i to Operativni program „Konkurentnost i kohezija“, financiranog iz EFRR-a i Kohezijskog fonda te Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali“, financiranog iz ESF-a.
18. Odredbom članka 5. Zakona, između ostalog, je propisano da Institucionalni okvir iz članka 1. ovoga Zakona obuhvaća Koordinacijsko tijelo, tijela u Sustavu upravljanja i kontrole za provedbu Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija“ i tijela u Sustavu upravljanja i kontrole za provedbu Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali“, dok je odredbom članka 7. stavkom 1. propisano da se u svakom od Sustava upravljanja i kontrole utvrđuju upravljačka tijela, Tijelo za ovjeravanje i Tijelo za reviziju.
19. Odredbom članka 7. stavka 7. podstavka 1. Zakona propisano je da će Vlada Republike Hrvatske uredbama razraditi dužnosti navedenih tijela u okviru pojedinog Sustava upravljanja i kontrole, a u smislu Uredbe (EU) br. 1303/2013, i to u skladu s njihovim zakonski propisanim djelokrugom, ovisno o specifičnostima pojedinog Programa iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona, kao i odrediti institucije koje obavljaju funkcije navedenih tijela.
20. Odredbom članka 5. stavka 1. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta“ (Narodne novine, broj 107/14., 23/15. i 129/15., 15/17. i 18/17. - dalje Uredba), propisano je da je središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Upravljačko tijelo za Operativni program iz članka 4. stavka 2. točke 1.a) Zakona.
21. Na temelju članka 7. točke 6. Uredbe, koju je Vlada Republike Hrvatske donijela na temelju članka 7. stavka 7. Zakona, posredničko tijelo razine 1 izrađuje kriterije za odabir projekata i sudjeluje u odabiru projekata, a u skladu s člankom 125. stavkom 3. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (u nastavku teksta: Uredba (EU) 1303/2013). Na temelju Priloga Uredbe – Prikaz posredničkih tijela nadležnih za provedbu izabranih investicijskih prioriteta, po operativnom programu, za specifični cilj 3d1 „Poboljšani razvoj i rast MSP na domaćem i stranim tržištima“, posredničko tijelo razine 1 (u nastavku teksta:PT1) je MGPO, a posredničko tijelo razine 2 (u nastavku teksta: PT2“) je Hrvatske agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (u nastavku teksta: HAMAG – BICRO). MPGO je na službenim internetskim stranicama objavio Poziv na dostavu projektnih prijedloga „Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP“.
22. Zatim, članak 74. stavak 3. Uredbe (EU) 1303/2013 propisuje da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na europske strukturne i investicijske fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom.
23. Članak 5. stavak 1. Uredbe propisuje da je središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove regionalnog razvoja i fondova Europske unije Upravljačko tijelo za Operativni program iz članka 4. stavka 2. točke 1.a. Zakona.
24. Nadalje, stavkom 3. točkom 28. istog članka Uredbe, a u skladu s člankom 74. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, Upravljačko tijelo osigurava postojanje mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondovima, ispituje žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja.
25. Osporavano rješenje tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja doneseno je na temelju odredbe članka 122. ZUP, prema kojoj se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora, te da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.
26. Iz navedenog proizlazi kako je, u skladu s odredbama članka 122. ZUP, u konkretnom slučaju odlučivano o prigovoru tužitelja izjavljenom na postupanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja povodom obavijesti, KLASA: 910-04/21-20-482, URBROJ: 567-20-21-2 od 30. kolovoza 2021., da ne ispunjava kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava. Naime, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja  je tijekom provjere u 1. fazi postupka dodjele utvrdilo da predmetna projektna prijava nije usklađena s kriterijima prihvatljivosti te da ne udovoljava zahtjevima postavljenim u 1. fazi postupka dodjele: administrativna provjera i provjera prihvatljivosti prijavitelja, projekta, aktivnosti i troškova te ocjena kvalitete, Uputama za prijavitelje i Prilogu 3. Postupak dodjele bespovratnih sredstava, budući da je ocjenjeno kako tužitelj ne ispunjava uvjete iz kriterija 3. koji se odnosi na provedbene kapacitete i to u odnosu na podkriterij 3.3, a koji traži da prijavitelj adekvatno obrazloži da ima osigurane financijske resurse za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta.
27. Naime, osporavane odluke utemeljene su na činjenici da tužitelj nije zadovoljio kriterij odabira 3. provedbeni kapaciteti, s obzirom da je u istome ostvario dva boda, od minimalno potrebna četiri boda te shodno tome nije uspješno prošao ocjenjivanje kvalitete i to sve iz razloga jer isti nije adekvatno obrazložio da ima osigurane financijske resurse za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta, a kako to određuje podkriterij 3.3.
28. S tim u vezi u provedenom postupku je utvrđeno da smisleno citiranim odredbama Uputa za prijavitelje, tužitelj ne može ostvariti traženu potporu u predmetnom natječaju, budući u svojoj projektnoj prijavi nije adekvatno opisao na koji način će struktura troškova, planirani izvori i uvjeti financiranja poslovanja biti održivi za vrijeme trajanja projekta. Ovo sve iz razloga jer je u projektnom prijedlogu tužitelj opisao kako financijska sredstva planira zatvoriti iz kredita od 7.000.000,00 kn, dok će ostatak potrebnog iznosa osigurati iz vlastitih sredstava, a iz priložene dokumentacije vidljivo je da iz stanja dobiti te stanja sredstava na računu tužitelj eventualno ima osigurano 7.624.560,52 kn, dok mu je potrebno 12.312.556,42 kn pa isti nije obrazložio kako će osigurati preostalih 4.687.993,90 kn. Pri tome se tuženik u ocjeni rukovodio priloženim neobvezujućim pismom namjere na navedeni kreditni iznos te obrazac BON-2, kao i na financijski tok poslovanja tužitelja pa je utvrdio da tužitelj ne može financijski ispuniti kriterije predmetnog projekta u pogledu osiguranja vlastitih sredstava za provedbu istoga.
29. Tužitelj u tužbi i tijekom upravnog spora u bitnome navodi kako je tuženik ocjenu donio isključivo na temelju neobvezujućeg pisma namjere banke te uz pogrešno tumačenje financijskog toka poslovanja tužitelja. Smatra kako je iz Uputa za prijavitelje jasno vidljivo da nije bio u obvezi dostavljati bilo kakve dokaze pa tako ni sporno neobvezujuće pismo namjere i da isto ne može predstavljati ključni dokaz za ocjenu njegove financijske sposobnosti u smislu provedbe projekta. Ukazuje i kako se radi o dugogodišnjem projektu te da je prilikom ocjene financijskog toka propušteno utvrditi buduće poslovanje tužitelja, kroz razdoblje trajanja projekta. Opetovano ponavlja kako je tuženik sporno neobvezujuće pismo namjere mogao i zanemariti, jer isto nije ni trebao priložiti kao dokaz te smatra kako iz postupanja tuženika proizlazi da je mogao samo paušalno opisati način financiranja projekta i da bi tuženik isto prihvatio, dok ga se iz projekta isključuje uslijed činjenice što je dostavio dokaze, iako iste uopće nije trebao dostaviti.
30. Dakle, u konkretnom slučaju je sporno da li je tužitelj u projektnom prijedlogu adekvatno obrazložio da ima osigurane financijske resurse za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta, a u smislu toga da li tužitelj raspolaže s adekvatnim vlastitim sredstvima za zatvaranje predmetnog projekta.
31. Nastavno na navedeno, a kako su se stranke upravnog spora složile da se tijekom istoga izvede dokaz provođenjem financijskog vještačenja na te okolnosti, to je tijekom upravnog spora izveden dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po F. . d.o.o. za usluge B..
32. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako tužitelj u prijavnom obrascu nije opisao na koji način će struktura troškova, planirani izvori i uvjeti financiranja poslovanja biti održivi za vrijeme trajanja projekta, već je opisao bilančne stavke iz financijskih izvješća prethodne 2020. godine, a kao obrazloženje osiguranih financijskih resursa za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta naveo je da će se predmetni projekt financirati kombinacijom bespovratnih sredstava, kredita od banke i vlastitim sredstvima te da je pregledom investicijske studije vidljiv pozitivan neto novčani priljev u svakoj od promatranih godina. Međutim, ako se uzmu u obzir svi priloženi podaci te ako se isčitaju svi dokumenti uz prijavu, struktura financiranja nije obrazložena, a podaci u prijavnom obrascu nisu niti usklađeni sa financijskim tokom iz investicijske studije. Iz prijavnog obrasca proizlazi da je ukupna vrijednost projekta 19.077.585,83 kn, a da su izvori sredstava za financijsku održivost iznos bespovratne potpore 6.765.029,41 kn te vlastiti udio u projektu 12.312.556,42 kn. Tužitelj je u prijavnom obrascu, prema Uputi za prijavitelje, trebao navedenu strukturu izvora financiranja, prvenstveno vlastiti dio ulaganja u projekt adekvatno obrazložiti, kako bi bilo jasno ima li tužitelj osigurane financijske resurse za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta. Dio vlastitog udjela od 7.000.000,00 kn tužitelj je obrazložio i pravdao neobvezujućim pismom namjere Slatinske banke za financiranjem tužitelja, a koje nije bilo nužno. Međutim samo pismo namjere ne obvezuje banku da ona u slučaju prihvata tužiteljevog projekta i odobrenih mu bespovratnih sredstava, mora tužitelju odobriti kredit, već isto navodi da će mogućnost financiranja navedenih sredstava ovisiti o primitku potpune ugovorne dokumentacije tužitelja i prihvatljivosti istih za banku, uz procjenu rizika koji su uključeni u odobrenje takvog financijskog praćenja, kreditnu sposobnost tužitelja i odgovarajućeg kolaterala tužitelja te konačne odluke banke. U samom pismu namjere banka naglašava da je predmetno pismo neobvezujuće i da je indikativne naravi te da isto zavisi o konačnom odobrenju od banke. Tužitelj je u prethodnim godinama imao zadržanu dobit i to u 2019. godini u iznosu od 56.713,00 kn, a u 2020. godini u iznosu od 335.284,00 kn, odnosno ukupno 391.997,00 kn koja bi mogla biti vlastito ulaganje u projekt. Novčana sredstva na računu i u blagajni tužitelja, prema bilanci na dan 31. prosinca 2020. iznosila su 3.533,00 kn, a novčana sredstva na računu tužitelju prema BON-2 obrascu koji daje informacije o solventnosti na dan 24. svibnja 2021. iznosila su 232.563,52 kn, međutim isto ne znači da bi navedena sredstva mogla biti raspoloživa za financiranje predmetnog projekta, budući da tužitelj u svojoj bilanci ima i značajne obveze. Uzevši u obzir obrazloženje tužitelja za vlastito ulaganje u predmetni projekt, uz koje je dostavio neobvezujuće pismo namjere te činjenicu da planirani dio udjela vlastitih sredstava u projekt prema prijavnom obrascu iznosi 12.312.556,42 kn, tužitelj je prema Uputi za prijavitelje u točki 3.3 trebao adekvatno obrazložiti iznos vlastitog ulaganja od 5.312.556,42 kn. Ukoliko bi se zadržana dobit iz prethodnih godina od ukupno 391.997,00 kn i novčana sredstva na računu prema BON-2 obrascu u iznosu od 232.563,52 kn smatrali obrazloženjem, iako isto nije navedeno u točki 3.3 prijavnog obrasca kao planirani izvor financijskih sredstava, preostaje neobrazloženih 4.687.995,90 kn. Iznos bespovratne potpore je 6.762.932,71 kn, od čega se u 2022. planira povući iznos od 4.508.847,24 kn, a u 2023. godini iznos od 2.254.085,47 kn, dok je u prijavnom obrascu planiran iznos bespovratne potpore u ukupnom iznosu od 6.765.029,41 kn. U financijskom toku kao izvor financiranja iz kredita naveden je iznos od 8.014.653,13 kn koji se planira u 2022. godini, međutim u prijavnom obrascu je navedeni iznos kreditnog zaduženja u iznosu od 7.000.000,00 kn. Razlika planiranih kreditnih sredstava u financijskom toku u odnosu na prijavni obrazac od 1.014.653,13 kn nije obrazložena. U slučaju kada bi u financijskom toku bio planiran iznos kreditnih sredstava od 7.000.00,00 kn, kako je navedeno u prijavnom obrascu, financijski tok bi bio negativan, a što nije dopustivo, jer isto ukazuje na nelikvidnost tužitelja. Podaci iz prijavnog obrasca tužitelja i financijskog toka nisu usklađeni, a odstupanje istih nije obrazloženo. Stoga je vještačenjem utvrđeno da prijavnim obrascem te dokumentacijom i dostupnim podacima vidljivo da tužitelj nije na adekvatan način obrazložio iz čega su osigurani financijski resursi za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta, a kako to određuje točka 3.3, već je samo nabrojao planirane izvore sredstava te vlastito učešće tužitelja u financiranju predmetnog projekta nije adekvatno obrazloženo.
33. Podneskom od 15. rujna 2022. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje te je istaknuo da nema nikakvih primjedbi na iste.
34. Iz očitovanja tužitelja od 6. listopada 2022. proizlazi da se isti u cijelosti protivi nalazu i mišljenju, budući smatra da u vještačenju nije na objektivan način pojašnjeno što se zahtijevalo predmetnim natječajem te je u potpunosti zanemario kriterije i upute natječajne dokumentacije, kao i značaj virtualne radionice. Ističe kako je vještak propustio utvrditi što sve predstavlja sastavni dio Uputa za prijavitelje, a u kojima su detaljno objavljeni odgovori i potrebita dokumentacija u svezi prijave te smatra da vještak neosnovano umanjuje važnost obrasca 2., u kojemu je tužitelj svojim potpisom preuzeo potpunu odgovornost za postupanje po natječajnim pravilima i istinitost podataka. Smatra kako je u vještačenju zanemarena činjenica da tužitelj nije morao dostavljati bilo kakve dokaze izvora financiranja, već se suprotno tome vještačenje temelji na priloženim dokazima, konkretno neobvezujućeg pisma namjere. Ponavlja kako se od njega nije zahtijevalo zatvaranje financijske konstrukcije, već adekvatni opis izvora financiranja te smatra da iz prijavnog obrasca jasno proizlazi kako je adekvatno opisao izvore financiranja, na što se vještak nije referirao. Ukazuje kako se u konkretnom slučaju treba razlikovati termine izvora financiranja od termina zatvaranja financijske konstrukcije te da se ovdje ne radi o potrebi zatvaranja financijske konstrukcije pa je nejasno upuštanje u matematičke izračune iznosa, a ne može se niti na temelju nekoliko dokumenata provesti dubinska analiza financijskog stanja tuženika. Ponavlja što se od njega tražilo prilikom prijave na natječaj te smatra da je tuženik sam sebi proturječan, jer iako to prvenstveno negira, u odgovoru na tužbu traži kako je potrebno zatvoriti financijsku konstrukciju te je isto očigledno suprotno pravilima natječaja propisanim Uputama za prijavitelje. Posebno naglašava kako je nalaz i mišljenje izrađen na način da se vještak stavi u poziciju tuženika, bez objektivnog sagledavanja pozicije tužitelja kao prijavitelja pa tako propušta utvrditi što i na koji način bi trebalo biti obrazloženo da bi bilo prihvatljivo. Zatim navodi kako je sporno to što se od tužitelja traži da ima osigurane financijske resurse, jer riječ ima u tome kontekstu upućuje na taj dan i trenutak te ga se dovodi u situaciju da je ipak morao dokazati svoje navode. Osporava to što je vještak uzeo u obzir iznos neobvezujućeg pisma namjere i stavio ga u kontekst iznosa predviđenog kredita te upućuje na dio vještačenja gdje je utvrđeno kako je financijski tok pozitivan, ali se iz neobjašnjivog razloga upušta u proračunavanje i dovodi ga se u vezu s neobvezujućim pismom namjere te se radi o proizvoljnom i arbitrarnom proračunu negativnog financijskog toka. Takvo postupanje smatra protivnim pravilima struke, natječajnom dokumentacijom i samim smislom provedbe ovakvog tipa natječaja. Upućuje i da je sam tuženik u tablici financijskog toka istu bodovao maksimalnim mogućim brojem bodova te smatra apsurdnim to što je ostvario maksimalni broj bodova u svim podkriterijima financijske održivosti projekta, a da istovremena nije adekvatno opisao izvore financiranja projekta. Nadalje, ukazuje i kako je iz financijskih pokazatelja vidljivo da je tužitelj ostvario rast financijskih rezultata u 2021. te zbog čega se propušta utvrditi rast financijskih rezultata tijekom trajanja projekta. Stoga je mišljenja da se prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak rukovodio stajalištima tuženika pa stoga u cijelosti osporava nalaz i mišljenje.
35. Obzirom na prigovore iz podneska tužitelja, dostavljena je dopuna nalaza i mišljenja i to dana 26. listopada 2022., a u kojem je dostavljeno očitovanje na prigovore tužitelja. U dopuni nalaza i mišljenja navodi se što je bio zadatak vještačenja te se prvenstveno osporava da se u vještačenju nije uzelo u obzir odgovor na pitanje 192., budući je na stranici 6. nalaza i mišljenja citiran odgovor na isto pitanje. Pojašnjava se da navedeni odgovor nije sporan, kao ni sadržaj obrasca 2 na koji se tužitelj poziva, već činjenica da u prijavi nisu obrazloženi izvori financiranja te na isto nema utjecaja sporno pismo namjere, budući tužitelj izvore financiranja nije objasnio na adekvatan način, jer podaci u prijavnoj dokumentaciji nisu usklađeni, a napose što se podaci u različitim obrascima navode u različitim iznosima i isti su značajni za ocjenu dostatnosti financijskih sredstava te likvidnost i provedbu projekta. Osporava se kako je vještačenje utemeljeno na podacima iz neobvezujućeg pisma namjere banke, već je nalaz i mišljenje utemeljen na činjenici da tužitelj nije adekvatno obrazložio dostatnost financijskih sredstava za likvidnost i provedbu projekta, temeljen neusklađenih podataka i neobrazloženih planiranih iznosa. Navedeno pismo namjere nije bilo nužno dostaviti niti isto znači da bi banka u tom iznosu odobrila kredit, već je u nalazu i mišljenju naznačeno kako se u prijavnoj dokumentaciji navodi potreba za kreditiranjem u jednom iznosu, a na drugom mjestu se navodi u nekom drugom iznosu te se radi o razlikama koje moraju biti adekvatno obrazložene, čega je svjestan i sam tužitelj, međutim isti je to propustio učiniti. U pogledu navoda o tome da li je zadaća tužitelja bila zatvoriti financijsku konstrukciju projekta, ističe se da to nije bio zadatak vještačenja, već očitovanje o financijskoj podobnosti tužitelja, dok traženje tužitelja predstavlja pravno pitanje. Dodatno obrazlaže strukturu novčanih iznosa iz prijavnog obrasca te izvore sredstava i ponavlja kako tužitelj vlastiti dio ulaganja u projekt nije adekvatno obrazložio, jer nije upisao koja su to njegova vlastita sredstva koja planira uložiti u predmetni projekt, a sve kako bi bilo jasno ima li tužitelj osigurane izvore financijskih resursa za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta ili od kuda ih planira pribaviti. Međutim, iz prijave tužitelja to se ne može zaključiti. Ponavlja da neobvezujuće pismo namjere nije bilo potrebno dostaviti, ali i da navedeno neobvezujuće pismo namjere nije dostavljeno, svejedno je bilo potrebno vlastiti udio u projektu obrazložiti te objasniti iz kojih izvora će se osigurati vlastito financiranje, a kako iz svih dokumenata uz prijavu, nije obrazložena struktura financiranja, odnosno kako podaci u prijavnom obrascu nisu usklađeni s financijskim tokom iz investicijske studije. Navode u svezi pokazatelja iz 2021. godine smatra neosnovanim, budući je rok za podnošenje projektnih prijedloga bio od 30. travnja do 31. svibnja 2021., kada pokazatelji za tu godinu još nisu bili realizirani te je zadaća vještačenja bila isto provesti sukladno dokumentaciji iz sudskog spisa. Stoga se u cijelosti ostaje kod vještačenja.
36. Tuženik se podneskom od 8. studenog 2022. očitovao na prigovore tužitelja u odnosu na zaključke dostavljenog vještačenja te ističe da su prigovori tužitelja u cijelosti neosnovani. Ukazuje što je bila zadaća vještačenja te navodi kako je u istome jasno utvrđeno da tužitelj nije adekvatno obrazložio dostatnost financijskih sredstava te da na isto nema utjecaja pitanje dostavljanja ili nedostavljanja dokaza. Smatra da je u vještačenju pravilno utvrđeno koji iznos je tužitelj trebao obrazložiti u smislu vlastito dijela financiranja projekta te upućuje na vještačenje u kojem su jasno navedeni iznosi potrebnog vlastitog ulaganja te iznosi financijskog stanja tužitelja u trenutku prijave. Ponavlja kako je u postupku utvrđeno da je glavni razlog isključenja činjenica što je isti propustio adekvatno obrazložiti ima li osigurane financijske resurse za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta te da je i putem vještačenja utvrđeno da se tuženik pridržavao kriterija natječaja. Utvrđena kontradiktornost podataka na koju upućuje vještak bila je i jedan od razlog zbog čega je tijekom postupka tužitelj isključen iz daljnjeg natječaja. Osporava navode tužitelja kako nije uzeto u obzir da je u svim ostalim kriterijima ispunio uvjete natječaja te pojašnjava kako svaki kriterij ima kontrolne liste za ocjenu kvalitete i predstavlja zasebnu cjelinu te je neovisan o drugim kriterijima. Stoga je mišljenja kako tužitelj samo paušalno osporava dostavljeno vještačenje i da isto nije dovedeno u dvojbu.
37. Na ročištu za raspravu održanu kod ovoga suda 6. prosinca 2022. vještakinja je u cijelosti ostala kod dostavljenog pismenog vještačenja te njegove dopune i navela da se prilikom izrade nalaza i mišljenja rukovodila svom materijalnom dokumentacijom u spisu, kao i prijavnim obrascem i prilozima koji su uz prijavni obrazac dostavljeni u spis. Pojasnila je da u uputama za prijavu prijavitelja za dodjelu novčanih sredstava nije nigdje navedena formula niti nekakav matematički način dokazivanja adekvatnosti obrazloženja izvora financijskih sredstava. Ne može se očitovati na to da li je cjelokupni postupak jasan i nedvosmislen, odnosno da li je podložan subjektivnoj ocjeni ocjenjivača, ali može reći kako u slučaju da je ona osobno trebala izraditi prijavu, da bi ju znala izraditi prema zadanim parametrima. Nije se upuštala u same ocjene ocjenjivača, obzirom da to niti nije bila zadaća vještačenja, već je iste vidjela i navela ih u vještačenju. Rukovodila se podkriterijem 3.3, a što je i bilo predmet vještačenja. Nakon pročitanih ocjena od strane ocjenjivače prvostupanjskog tijela, a u svezi podkriterija 3.3, izjavljuje kako je te ocjene pročitala i smatra da su oba ocjenjivača, iako ne ulazi u to kojim kriterijima su se vodili, pravilno utvrdili sve činjenice kako u pogledu dostavljenog neobvezujućeg pisma namjere, tako i u pogledu zatvaranja financijske konstrukcije te upućuje na dio nalaza i mišljenja gdje je to podrobnije navela. Pismo namjere bilo obvezujuće ili neobvezujuće nije bilo potrebno dostavljati, sukladno odgovoru 192, ali i da nije bilo dostavljeno svejedno je ocjena pravilna budući prijava nije adekvatno obrazložena. Teorijsko pitanje o tome koji iznos u smislu adekvatnog obrazloženja bi bio dostatan, je pitanje na koje  ne može odgovoriti, jer to nije bilo predmet vještačenja niti može o tome davati dodatna očitovanja. Neobvezujuće pismo namjere nije kvalitetan dokaz kojim bi se dokazalo zatvaranje financijske konstrukcije. U Uputama za prijavitelje nije navedeno na koji način bi se trebalo cijeniti eventualno dostavljanje neobvezujućeg pisma namjere banke, a isto nije niti nužno za dostavljanje. Kada se ulazi u investicije PDV se ne uzima kao trošak, a u dokumentaciji nije vidjela obrazloženje za isto. Dakle, PDV se ne financira te isti nije uzela u obzir prilikom obračuna, jer ne zna da li se isti uzima u obzir pa ta stavka nije promatrana.
38. Opunomoćenica tužitelja stavila je prigovor na dio iskaza koji je suprotan s navodima tužitelja u ovome sporu, a osobito navodima iz podneska od 6. listopada 2022. Ukazuje kako je bilo ključno uzeti date ocjene ocjenjivača kao bazu i polazište prilikom davanja mišljenja odnosno dovesti iste u kontekst sa samim zadatkom.
39. Sud u cijelosti prihvaća provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje, kao i njegovu dopunu, iz razloga jer je putem istoga u cijelosti udovoljeno traženju koje je sud postavio pred vještakinju, kako u pogledu ocjene spornih činjenica, tako i u pogledu samog zaključka vještaka. Vještačenje je provedeno u skladu s pravilima struke te je na iscrpan način pojašnjeno zbog čega se prigovori tužitelja ne mogu prihvatiti kao relevantni, odnosno vještačenjem je potvrđena pravilnost postupka tuženika kada je tužitelja isključio iz predmetnog natječaja. Pri tome se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da se vještakinja stavila u poziciju tuženika prilikom donošenja nalaza i mišljenja te da nije objektivno sagledala sve okolnosti slučaja, budući je upravo suprotno, vještakinja na objektivan način utvrdila sve relevantne činjenice te ocijenila dostavljene dokaze i dovela ih u vezu sa spornim pitanjima ove upravne stvari. Tužitelj svojim prigovorima ničim nije doveo u dvojbu sadržaj i zaključke vještačenja, već isto osporava općenito, budući je vještačenje suprotno stajalištima tužitelja tijekom ovoga spora. Stoga je i sud utvrdio kako dostavljeno vještačenje može predstavljati odgovarajuću podlogu za donošenje pravilne odluke u ovom upravnom sporu.
40. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, ovaj sud prihvaća stajalište tuženika kako tužitelj nije adekvatno obrazložio na koji način će se osigurati vlastito sufinanciranje projekta, budući da isto ne proizlazi iz Obrasca 2 na koji se tužitelj poziva, jer u istome iznosi samo paušalne navode u svezi osiguranih izvora financiranja za projekt.
41. Obzirom da se podkriterijem 3.3 jasno tražilo adekvatno obrazloženje u svezi osiguranih financijskih resursa za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta, to je i sud stajališta kako tužitelj nije adekvatno obrazložio navedeno te su u potpunosti neosnovani navodi tužitelja da je mogao samo paušalno obrazložiti izvore financiranja, budući takvo paušalno obrazloženje, bez navođenja konkretnih izvora financiranja i odgovarajućih dokaza, ne predstavlja adekvatno obrazloženje koje bi moglo biti ocijenjeno kao dovoljno za dobivanje prolazne ocjene u postupku ocjenjivanja. Istog mišljenja je i vještakinja, koja je nedvosmisleno utvrdila da nikakvi paušalni navodi u svezi financiranja ne predstavljaju adekvatno obrazloženje.
42. Sama svrha ocjene projekta je bila utvrditi da li je tužitelj adekvatno obrazložio vlastite izvore financiranja (zatvaranje financijske konstrukcije projekta) te je na tužitelju teret dokazivanja na koji način će isti adekvatno obrazložiti navedeno, a sve uzimajući u obzir da je isti bio u obvezi obrazložiti financiranje vlastitog udjela u projektu koji iznosi 12.312.556,42 kn. Kako je ukupna vrijednost projekta 19.077.585,83 kn, a iznos bespovratne potpore 6.765.029,41 kn, to se ne radi o tome da su vještak, a tako i tuženik u provedenom postupku vršili isključivo matematički izračun kako to smatra tužitelj, već su navedeni iznosi relevantni za ocjenu projekta te je zadaća tužitelja bila adekvatno obrazložiti na koji način će omogućiti nesmetanu provedbu i likvidnost projekta.
43. Budući je tužitelj u svrhu obrazloženja dostavio navedeno pismo namjere banke o tome da će ishoditi 7.000.000,00 kn kredita, a da će ostatak osigurati vlastitim sredstvima, to i tuženik nije imao druge mogućnosti nego utvrđivati o kojim vlastitim sredstvima se radi. Kako iz godišnjeg financijskog izvještaja te priloženog BON-2 nije proizlazilo da bi tužitelj imao dovoljno vlastitih sredstava za provedbu projekta, jer nije obrazložio na koji način će osigurati preostalih 4.687.995,90 kn, to je predmet ocjene bilo utvrđivanje na koji način će tužitelj osigurati preostali iznos koji je potreban te je pravilno ocijenjeno da tužitelj to nije adekvatno obrazložio niti to proizlazi iz njegovog dosadašnjeg poslovanja. Ne mogu se prihvatiti kao relevantni navodi tužitelja da je provedenim vještačenjem i ocjenom tuženika propuštena buduća dobit koju će isti ostvariti, jer se ocjena pravilnosti projekta donosila u trenutku podnošenja zahtjeva i u odnosu na referentno razdoblje, a ne na neko buduće razdoblje, kako je to pravilno otklonjeno u vještačenju.
44. Zaključke ocjenjivača u svezi njihove ocjene da projekt nije adekvatno obrazložen i da nije zatvorena financijska konstrukcija prihvatila je i vještakinja, koja iste smatra pravilnim, dok je sud stajališta kako njihove ocjene nisu kontradiktorne, već su utemeljene na ocjeni da tužitelj nije dostavio adekvatno obrazloženje u svezi svojih izvora financiranja, a što je opet detaljno opisano i u vještačenju. Pri tome je za pravilno rješavanje ove upravne stvari relevantno adekvatno obrazloženje izvora financiranja, a ne raspravljanje o potrebi dostavljanja ili nedostavljanja dokaza prilikom podnošenja zahtjeva za ostvarenje potpore, jer je zadaća tužitelja da adekvatno obrazloži izvore financiranja, a način na koji će isti adekvatno obrazložiti projekt jest prepušten samom tužitelju te predmet ove upravne stvari nije utvrđivanje na koji način se projekt može adekvatno obrazložiti pa da bi bio pozitivno ocijenjen.
45. Dakle, tužitelj tijekom postupka dodjele bespovratnih sredstava nije predočio adekvatno obrazloženje na koji način će uspjeti osigurati nesmetanu provedbu i likvidnost projekta niti je u tom pogledu dostavio bilo kakve dokaze koji dokazuju suprotno. Nastavno na navedeno, sud je proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na te okolnosti te su vještačenjem utvrđene istovjetne ocjene nedostatka adekvatnog obrazloženja, kao što je utvrdio i tuženik.
46. Sud nije usvojio daljnje dokazne prijedloge u vidu saslušanja konzultanata i ocjenjivača, jer zadaća suda i predmet ovoga upravnog spora nije utvrđenje na koji način je tužitelj mogao dati adekvatno obrazloženje da bi njegov projekt ostvario prolaznu ocjenu, jer je to protivno smislu ovakvih postupaka,  a tako i ocjeni zakonitosti tog postupka.
47. Isto tako sud je stajališta kako su neosnovani navodi tužitelja da se isti prilikom prijave na natječaj rukovodio uputama te pitanjima i odgovorima s radionice u organizaciji tuženika, a na koju su odgovore dostavljale službene osobe prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela. Naime, nesporno je da zaključci takvih vrsta radionica nisu obvezujući te sud ponavlja da ocjenu zakonitosti donosi na temelju dokaza iz spisa i uz  primjenu relevantnih propisa. U konkretnom slučaju sud je donio odluku na temelju podataka predmetnog spisa te na isto nemaju utjecaja neki drugi postupci dodjele bespovratnih sredstava na koje se poziva tužitelj, kao niti dostavljena sudska praksa, koja se odnosi na drugačiju činjeničnu situaciju.
48. Na kraju sud navodi kako činjenica da je tužitelj prilikom ocjene projekta dobio prolaznu ocjenu kod drugih parametara, a da je samo negativno ocijenjen u podkriteriju 3.3, nema utjecaja na pravilnost postupka, jer je tužitelj trebao dobiti prolaznu ocjenu prema svim kriterijima odnosno podkriterijima, a što je i smisao ovakve vrste natječaja te bi suprotno smislu natječaja bilo i traženje tužitelja da mu ocjenjivači prvostupanjskog tijela, odnosno tuženik tijekom samog natječaja dodatno obrazlažu i objašnjavaju što je sporno kod njegovog projekta pa da mu se omogući da isto ispravi.
49. Slijedom svega navedenog sud je stajališta kako je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da tužitelj nije adekvatno obrazložio način financiranja vlastitog udjela u predmetnom projektu te je isti pravilno isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava.
50. Slijedom navedenoga, sud je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.
51. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenicima odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
52. U pogledu zatraženih troškova tuženika, sud je stajališta kako tuženik ima pravo na naknadu troška u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS, obzirom da je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu.
53. Službene osobe tuženika su na raspravi zatražile trošak u iznosu od 244,00 kn na ime cestarine, 627,58 kn na ime goriva te pola dnevnice za dvije osobe, što iznosi 100,00 kn za svaku te trošak parkirne karte u iznosu od 10,00 kn.
54. Ovaj sud je stajališta da se tuženiku kao opravdan trošak može priznati iznos cestarine, goriva i parkirne karte te trošak jedne dnevnice, odnosno pola dnevnice, budući je za zastupanje pred sudom bilo nepotrebno dati punomoć u odnosu na dvije službene osobe.
55. Zbog toga je tuženiku kao opravdan priznat trošak od jedne polovine dnevnice u iznosu od 100,00 kn, cestarine u iznosu od 244,00 kn, parkirne karte u iznosu od 10,00 i trošak goriva u iznosu od 627,58 kn, odnosno ukupno 981,58 kn/130,36 EUR.
56. Slijedom navedenog sud je u pogledu troška tuženika donio odluku kao u točkama III i IV izreke presude.

U Osijeku 13. prosinca 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:  Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).