1               Poslovni broj: I Kž-Us-123/2022-5

Poslovni broj: I Kž-Us-123/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog M. B. i optuženog T. J. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj K-Us-2/2019. od 27. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog M. B. i optuženog T. J. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj  K-Us-2/2019. od 27. rujna 2022. odbijeni su prijedlozi braniteljice optuženog M. B., V. D. L., odvjetnice iz Z., braniteljice optuženog T. J., Ž. P., odvjetnice iz Z. i branitelja optuženog I. M., T. G., odvjetnika iz Z. za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza rezultata posebnih dokaznih radnji na temelju naloga broj Kir-Us-830/2013. od 29. studenog 2013., 12. prosinca 2013. i 6. veljače 2014.

 

2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli optuženi M. B. putem braniteljice odvjetnice V. D. L. i optuženi T. J. putem braniteljice Ž. P..

 

2.1. Optuženi M. B. žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje.

 

2.2. Optuženi T. J. žali se zbog bitne povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22., dalje ZKP/08.) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsko rješenje i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da preinači prvostupanjsko rješenje na način da se iz spisa predmeta "u smislu odredbe članka 10.stavak 2. točka 2. i 3. ZKP/08., izdvoje kao nezakoniti sljedeći dokaze: - razgovore i tekstualne poruke na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Zagrebu Kir-Us-830/2013. od 29. studenog 2013., 12. prosinca 2013. i 6. veljače 2014. izdvojeni na poseban CD medij (list 7434) po sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu."

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženi M. B. nalazi u činjenici da izreka i obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrže zakonsku osnovu odlučivanja te da kod navođenja brojeva Narodnih novina u kojem je objavljen ZKP/08. i njegove izmjene i dopune nisu navedeni brojevi 121/11. i 130/20. zbog kojih propusta da je izreka rješenja nerazumljiva, a obrazloženje da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

5.1. Optuženi T. J. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer se pobijano rješenje ne može ispitati budući je izreka rješenja nerazumljiva te u rješenju nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno o činjenicama iz kojih prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da su postojale zakonske pretpostavke iz članka 332. stavak 1. ZKP/08. za izdavanje predmetnih naloga i primjenu posebnih dokaznih radnji.

 

5.2. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da okolnost što prvostupanjski sud nije, u smislu odredbe članka 168. stavak 3. ZKP/08., u izreci pobijanog rješenja naveo zakonsku osnovu temeljem koje je donesena odluka te da je propustio naznačiti broj Narodnih novina u kojima je objavljen pročišćeni tekst ZKP/08. te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske koja se odnosi na propitivanje ustavnosti odredbe 19e ZKP/08. o osnivanju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ne čini rješenje nerazumljivim i ono se da ispitati, tako da protivno navodima žalbe optuženog M. B., prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

5.3. Nadalje, suprotno žalbenim navodima oba optuženika, prvostupanjski sud je u obrazloženju rješenja iznio razloge o svim odlučnim činjenicama, o tome zašto u konkretnom slučaju ne nalazi osnovanim prijedlog za izdvajanjem predmetnih dokaza kao nezakonitih dokaza u smislu odredbe članka 10. ZKP/08., članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06. – dalje: Konvencija) zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Također, formalni propust citiranja u obrazloženju rješenja osnove odbijanja prijedloga za izdvajanje kao i propust nenavođenja svih brojeva Narodnih novina ne odnosi se na odlučne činjenice i ne čini rješenje nerazumljivim te se isto može ispitati.

 

6. Pozivajući se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava optuženi M. B. navodi da je prvostupanjski sud odbijanjem njegova prijedloga teško povrijedio pravo na pravično suđenje u vidu prava da se u sudskom postupku mogu uporabiti dokazi pribavljeni na zakonit način i prava na obrazloženu sudsku odluku pa da je time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Pritom ističe i da se prvostupanjski sud uopće nije referirao na činjenicu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj I Kž-Us-62/2018-10 od 17. svibnja 2022. revidirao svoju raniju praksu vezano uz ocjenu naloga suca istrage.

 

6.1. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno odbio navedeni prijedlog obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza, a za svoju odluku dao je jasne, dostatne i valjane razloge zbog čega nema govora o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Ujedno, ispitivanjem pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženi M. B. i optuženi T. J. ističu da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da bi nalozi bili izdani u skladu sa člankom 332. stavak 1. ZKP/08. jer da se radi o tri naloga koja imaju potpuno istovjetno obrazloženje o tome da se radi o kataloškom kaznenom djelu, da se redovitim izvidima ne bi mogli pribaviti podaci i dokazi za kazneni postupak ili bi pak pribavljanje dokaza o počinjenju kaznenog djela bilo povezano s nerazmjernim poteškoćama ili se uopće ne bi mogli pribaviti, a da takvo obrazloženje ne sadrži konkretne okolnosti i predstavlja prepisivanje zakonskog teksta nakon što je prethodno skeniran tekst zahtjeva USKOK-a. Ističu da su obrazloženja naloga paušalna, stereotipna i arbitrarna, koriste istu formulaciju, koja predstavlja običnu "šprancu" što je nedopustivo i predstavlja grubo kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, kao i da ne sadrže ocjenu osnova sumnje da je osoba protiv koje se traži izdavanje naloga počinila neko kataloško kazneno djelo i razloge o tome zašto se izvidi kaznenih djela ne mogu provesti na drugi, manje restriktivan način. Zbog navedenog smatraju da prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije poštivao standarde postavljene u nizu odluka Europskog suda za ljudska prava (Dragojević protiv Hrvatske, Bašić protiv Hrvatske i Matanović protiv Hrvatske) te ignorirao stav Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesen u odluci U-III-5807/2010. od 30. travnja 2013.

 

7.1. Vezano uz ove žalbene navode ističe se da je rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-54/2015. od 29. veljače 2016., prvi put odbijen kao neosnovan isti prijedlog obrana, okrivljenog M. B., okrivljenog T. J. i okrivljenog I. M., za izdvajanjem iz spisa nezakonitih dokaza i to, između ostalog, razgovora i tekstualnih poruka okrivljenog M. B. sa telefona pozivnih brojeva 098/250-193, 097/616-3960, 01/632-1300 i IMEI broja 35944301411275, snimljenih primjenom posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavak 1. točka 1. i 4. ZKP/08., određenih nalozima suca istrage Županijskog suda u Zagrebu, broj Kir-Us-830/2013. od 29. studenog 2013., 12. prosinca 2013. i 6. veljače 2014. i izdvojeni na poseban CD medij (list 7434) po sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu.

 

7.2. Potom su okrivljenici, M. B. i T. J., protiv navedenog rješenja optužnog vijeća podnijeli žalbe i isticali su iste okolnosti koje ističu i u žalbama na sada osporavano rješenje i to kako posebne dokazne radnje nisu provedene na temelju zakonitih i osnovanih naloga suca istrage, jer u istima nije obrazloženo postojanje osnove sumnje u počinjenje kaznenih djela te da je u istima samo prepisan zakonski tekst iz članka 332. ZKP/08. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj I Kž-Us-28/2016-4 od 26. siječnja 2017. odbio je žalbe okrivljenog M. B. i okrivljenog T. J. otklonivši na taj način žalbene navode da bi se posebne dokazne radnje provodile protivno odredbama članka 332. stavak 1. točka 1. i 4. ZKP/08. na temelju nezakonitih i neosnovanih naloga suca istrage, a prihvativši argumente optužnog vijeća da je sudac istrage u predmetnim nalozima detaljno obrazložio osnove sumnje da bi osobe za koje se traži izdavanje naloga za provođenje posebnih dokaznih radnji počinile kaznena djela za koja se sumnjiče te zbog čega se izvidi u konkretnom slučaju, prema tim osobama, ne bi mogli  provesti na drugačiji način ili bi bili mogući samo uz nerazmjerne teškoće. Pritom se ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci naveo i da je prilikom ocjene zakonitosti provedenih dokaznih radnji imao u vidu i zaključak Europskog suda za ljudska prava iznesen u presudi Dragojević protiv Hrvatske.

 

8. Žalitelji kao osnovu za predmetno, ponovno predlaganje izdvajanja iz spisa kao nezakonitih dokaza rezultata posebnih dokaznih radnji na temelju istih naloga broj Kir-Us-830/2013. od 29. studenog 2013., 12. prosinca 2013. i 6. veljače 2014. ističu "revidiran" stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesen u odluci broj I Kž-Us-62/2018.

 

8.1. U kaznenom predmetu I KŽ-Us-62/2018., na koji se žalitelji pozivaju, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da nalog za određivanje mjera nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora odnosno sredstava za tehničko komuniciranje na daljinu i mjera tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta ne sadržava obrazloženje, kako osnova sumnje o počinjenju kaznenih djela tako niti razloga zbog čega se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi bili povezani s nerazmjernim teškoćama zbog čega rezultati tako određenih mjera predstavljaju nezakonite dokaze.

 

8.2. Međutim, suprotno stavu žalitelja, takvo utvrđenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj I Kž-Us-62/2018. da sudski nalog "ne zadovoljava standarde postavljene za dopuštenost miješanja države u temeljna prava i slobode pojedinca" se procjenjuje konkretno za svaki predmet i ocjenjuje postojanje standarda, a prema presudama ESLJP Dragojević protiv Hrvatske i Bašić protiv Hrvatske, jer se zakonitost i osnovanost provođenja posebnih dokaznih radnji procjenjuje od slučaja do slučaja.

 

8.3. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da nalozi suca istrage br. Kir-Us-830/2013. od 29. studenog  2013., 12. prosinca 2013. i 6. veljače 2014. kojima su naložene primjene posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavak 1. točka 1. i 4. ZKP/08. prema M. B. nisu nezakoniti dokazi u smislu članka 10. stavak 2. ZKP/08. i da  nije došlo do povrede prava iz članka 8. stavak 2. Konvencije jer su izdani za kataloška kaznena djela iz članka 334. ZKP/08., temelje se na obrazloženim i dokumentacijom potkrijepljenim zahtjevima USKOK-a u kojima su sadržani podaci propisani odredbom članka 335. stavak 1. ZKP/08. te su obrazložene sve pretpostavke propisane odredbom članka 332. stavak 1. ZKP/08., odnosno navedeni su razlozi za postojanje osnova sumnje u odnosu na M. B. i razlozi zašto redovitim izvidima ne bi bilo moguće pribaviti dokaze za kazneni postupak ili bi to bilo povezano s nerazmjernim teškoćama. Naime, sudac istrage je, prihvaćanjem zahtjeva USKOK-a i njegovim ponovnim citiranjem, na razumljiv način obrazložio nalog i razloge njegovog izdavanja.

 

8.4. Stoga, suprotno žalbenim navodima, a kao što je utvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske već u odluci broj I Kž-Us-28/2016-4 od 26. siječnja 2017. odlučujući o žalbi protiv rješenja optužnog vijeća, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, takvi nalozi odgovaraju standardima zaštite ljudskih prava i prava optuženika propisanim odredbama ZKP/08., Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa nisu nezakoniti niti rezultati posebnih dokaznih radnji koji su nastali na temelju takvih naloga, kako to prvostupanjski sud pravilno zaključuje zbog čega na konkretan slučaj nije primjenjivo utvrđenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj I Kž-Us-62/2018.

 

9. Slijedom navedenog, te kako žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja valjalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 13. prosinca 2022.