1                            Poslovni broj: I Kžzd-52/2022-4

Poslovni broj: I Kžzd-52/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kzd-5/2021-135 od 19. rujna 2022. u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog G. K. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi G. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja opisanog u članku 153. stavak 1. KZ/11., kako je to činjenično i pravno opisano u izreci te presude pa je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu zatvora mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 15. lipnja 2021. nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženik je oslobođen obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi G. K. po branitelju T. P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi optužbe, a podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno postupanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je obrazloženje pobijane presude kontradiktorno i proturječno dokazima provedenim u kaznenom postupku pa da je time izreka presude nerazumljiva i ne može se ispitati, odnosno da za istu nema razloga. Protivno takvim žalbenim navodima, drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer u pobijanoj presudi nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, a izneseni razlozi su jasni, razumljivi i potpuno sukladni stanju spisa.

 

6.1. Također, ovaj drugostupanjski sud je, u povodu podnesene žalbe, ispitao pobijanu presudu u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., te je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Optuženikove primjedbe, koje u žalbi naznačuje pod bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odnose se zapravo na pobijanje činjeničnih utvrđenja izražavanjem nezadovoljstva o ocjeni dokazne građe. Tako optuženik nastoji relativizirati značaj i vjerodostojnost iskaza oštećene V. L. kao i vjerodostojnost rezultata provedenog kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja oštećene tvrdnjom da je činjenično stanje proizašlo iz krajnje kontradiktornih i nejasnih iskaza oštećenice čime su i vještački nalazi puni kontradikcija.

 

7.1. Međutim, analizirajući iskaz oštećene V. L., kako u odnosu na kvalitetu njenog iskazivanja te potkrijepljenost drugim provedenim personalnim i materijalnim dokazima,  prvostupanjski sud je osnovano ocijenio njen iskaz u pogledu odlučnih činjenica vjerodostojnim i životno logičnim. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je oštećena, na dokaznom ročištu i na raspravi, dosljedno i detaljno iskazivala u dijelu u kojem je opisivala kako je došlo do vaginalnog spolnog odnosa između nje i optuženika, a koji nije željela i što mu je dala do znanja riječima i odmicanjem od njega te da je do istog došlo nakon što je to optuženik zatražio od nje povišenim tonom i priprijetivši joj riječima „da se ne bi nešto desilo“. Manje nedosljednosti u vezi toga što je prije inkriminiranog događaja imala odjeveno, na kojem je katu predmetne zgrade došlo do spolnog odnosa te je li došlo do analnog odnosa ili ne, imajući pritom na umu rezultate provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, koje je pravilno prihvaćeno kao objektivno i stručno, ne čine njen iskaz nevjerodostojnim.

 

7.2. Naime, vještaci, psihologinja J. Z. i psihijatar J. P., su utvrdili da su neke različitosti u iskazivanju oštećenice rezultat njene mentalne dezorganizacije i slabih kognitivnih sposobnosti, lake mentalne retardacije, koje joj ne omogućuju adekvatnu socijalnu percepciju, razumijevanje odnosa te upućuju na slabe kapacitete pamćenja no unatoč tome zaključuju da je žrtva iskazivala na način koji karakterizira autentični doživljaj i emocije, uklopljenost u odgovarajući socijalni milje i situaciju te konzistentnost u iskazivanju.

 

8. Nadalje, bez uspjeha žalitelj ponavlja obranu da se inkriminirani događaj nije dogodio, jer da je i majka oštećenice navela, kako svojoj kćeri ne vjeruje. Naime, majka oštećenice, svjedokinja J. L. je iskazala da oštećenici puno puta ne vjeruje, međutim suprotno tvrdnji žalitelja, isto nije navela za inkriminirani događaj, štoviše upravo je majka oštećenicu savjetovala da ukoliko je silovana to prijavi policiji,dođe kući kod oca, što je ona i učinila. Tom prilikom kada ju je kćer nazvala i rekla da je silovana, oštećenica je bila jako emotivna, plakala je i govorila da ne zna što napraviti i da joj je teško.

 

8.1. Također, suprotno tvrdnji žalitelja da je otac oštećenice naveo da o događaju ne zna ništa te da je oštećenica više puta prijavljivala razne osobe za isto kazneno djelo, iz iskaza svjedoka Z. L., oca oštećenice, proizlazi da mu je oštećenica rekla da je došlo do spolnog odnosa koji je bio prisilan te da je samo jednom, ne više puta, podnijela kaznenu prijavu za isto kazneno djelo, koja je odbačena, no ta okolnost sasvim je irelevantna za postojanje kaznenopravne odgovornosti optuženika za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

8.2. Niti žalbenim navodima o tome da je svjedok S. H. izričito naveo da optuženik nikada nije ostao nasamo sa oštećenicom, nije dovedena u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je svjedok naveo da optuženik nije želio ostati nasamo s V. niti je njega zamolio da ih ostavi nasamo što ne isključuje da su optuženik i oštećenica bili doista zajedno.

 

9. Nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da bi se kontradikcije u iskazu oštećenice i nalazu i mišljenju vještaka mogle otkloniti provođenjem dodatnih dokaza no da su svi odreda odbijeni čime upire na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

9.1. Naime, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano odbio dodatne dokazne prijedloge obrane (dodatno ispitivanje oštećenice, provođenje novog psihijatrijskog vještačenja oštećenice i pribavljanje rješenja o odbačaju kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja), a iz razloga koji su navedeni u točki 3.1. pobijane presude, budući da su na raspravi provedeni  svi potrebni i relevantni dokazi koji su potom, uključujući i obranu optuženika, pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, savjesno i valjano analizirani te kritički ocijenjeni, a potom je izveden pravilan zaključak o tome da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Pritom je prvostupanjski sud u točkama 15.9. do 17.2. presude dao valjane razloge zbog kojih je izmijenio činjenični opis i pravnu kvalifikaciju na blaže kazneno djelo, ne dirajući time identitet optužbe.

 

10. Žalitelj u žalbi navodi da se prvostupanjski sud u presudi uopće nije osvrnuo na razloge odbijanja njegovih dokaznih prijedloga s rasprave 14. siječnja 2022. za provođenje psihijatrijskog vještačenja optuženika jer boluje od epilepsije te je u trenutku uhićenja kod njega utvrđena koncentracija alkohola 0,76 g/kg, a što je po njemu od bitnog značaja za utvrđivanje eventualne kaznene odgovornosti svakog optuženika, a posebno u odnosu na specifičnost kaznenog djela, niti je od Zatvora u Zagrebu pribavio njegovu medicinsku dokumentaciju.

 

10.1. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na tom ročištu doista odbio dokazni prijedlog obrane za pribavom medicinske dokumentacije i provođenje psihijatrijskog vještačenja optuženika, no obrana, nakon što je rasprava zbog promjene u sastavu raspravnog vijeća, više puta počela iznova, zadnje 8. srpnja 2022., više nije iznosila te dokazne prijedloge zbog čega prvostupanjski sud nije niti bio dužan u presudi iznijeti razloge o ranijem odbijanju tih dokaznih prijedloga. Pritom valja napomenuti da iz stanja spisa ne proizlaze okolnosti koje bi dovele u sumnju ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a posebice ne okolnost da je u vrijeme uhićenja (15. lipnja 2021. u 13:30 sati), dakle dan i pol nakon počinjenja kaznenog djela ( 13. lipnja 2021. oko 21:00 sati) bio pod utjecajem alkohola.

 

10.2. Iz navedenih razloga neutemeljena je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i povrede kaznenog zakona (u žalbi se navodi materijalnog prava) koja se u žalbi posebno ne obrazlaže već naznačuje kao posredna povreda odnosno ona povreda koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ujedno je ovaj drugostupanjski sud  u povodu podnesene žalbe, ispitao pobijanu presudu u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., te je utvrdio da nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o kazni, koju optuženik samo naznačuje, ali ponavlja argumentaciju koja se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

11.1. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio otegotnim dosadašnju višestruku prekršajnu i kaznenu osuđivanost po čak devetnaest pravomoćnih presuda, pretežito zbog kaznenih djela protiv imovine, ali i kaznenih djela s elementima nasilja te kaznenog djela bludnih radnji što upućuje na optuženikovu sklonost protupravnom postupanju unatoč više puta izrečenim bezuvjetnim kaznama zatvora. Također, prvostupanjski sud je opravdano otegotnom cijenio činjenicu da je optuženik bio svjestan razlike u godinama od čak 20 godina između njega i oštećenice.

 

11.2. Zbog navedenih otegotnih okolnosti, bez utvrđenih olakotnih okolnosti, uzimajući u obzir okolnosti i težinu počinjenog kaznenog djela te stupanj krivnje kojim je kazneno djelo počinjeno, odnosno, da je kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom kao i zapriječeni raspon kazne zatvora od najmanje jedne do pet godina, izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci odgovara i težini i opasnosti počinjenog djela, te će se upravo takvom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 13. prosinca 2022.