Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4574/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja,
Branka Medančića, Damira Kontreca i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj
stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko
državno odvjetništvo u Rijeci, protiv prvotuženika Liburnia Riviera Hoteli d.o.o., Opatija,
Maršala Tita 198, OIB: 15573308024, kojeg zastupa punomoćnica Karmen Pende
Kovačević, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri u Rijeci i
drugotuženika Petra Karadakića iz Opatije, Stubište Joakima Pilata 2, OIB:
91400603628, kojeg zastupa punomoćnik Gordan Stanković, odvjetnik iz Odvjetničkog
društva Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
odlučujući o prijedlozima tužiteljice i drugotuženika za dopuštenje revizije protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2906/2021-5
od 19. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni
broj P-205/2020-20 od 14. travnja 2021., u sjednici održanoj 13. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice Republike Hrvatske za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Prijedlog drugotuženika Petra Karadakića za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i drugotuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. Sud je prijedlog razmotrio postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14
i 70/19 – dalje: ZPP).
3. Tužiteljica, iako je postavila dva pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a,
nije uputila na odluke sudova u smislu toga članka u kojima bi bilo izraženo pravno
shvaćanje nepodudarno s onim izraženim u pobijanoj odluci, niti je na ikoji drugi način
dostatno i adekvatno obrazložila važnost postavljenih pravnih pitanja za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava.
Inzistiranje da se revizijski sud o toj materiji mora „nedvosmisleno izjasniti oko
upravljanja pomorskim dobrom, kao najvrjednijim resursom, ne može biti kompromisa“
ne dokazuje važnost postavljenih pravnih pitanja u smislu navedenog.
4. Prvo pravno pitanje drugotuženika ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a
ZPP-a. Hoće li se određeni objekt, karakteristika navedenih u tom pitanju, kvalificirati
pokretninom ili nekretninom, ovisit će o okolnostima svakog konkretnog slučaja i na to
se pitanje ne može dati precizan i sveobuhvatan odgovor koji bi, u odnosu na
postavljeni činjenični kontekst pitanja, predstavljao standard i pravilo primjenjivo na
buduće situacije.
5. Odgovor na drugo pravno pitanje drugotuženika, kojim se problematizira mogućnost
davanja u zakup poslovnog prostora na pomorskom dobru, bi ovisio o nizu dodatnih
činjeničnih okolnosti koji nisu obuhvaćeni postavljenim pravnim pitanjem (odmah se,
tako, nazire nedorečenost u pogledu određenosti vrste poslovnog prostora i
koncesijski status zakupodavca i zakupnika u tom odnosu). Stoga je to pitanje
nedostatno činjenično određeno te se na njega, također, ne može dati jasan i precizan
odgovor koji bi predstavljao pravni standard za sve buduće (dakle, činjenično
neodređene) situacije. Dakle, ni u ovom se slučaju ne radi o pravnom pitanju u smislu
odredbe čl. 385.a ZPP-a.
6. U pogledu trećeg pravnog pitanja je također za uvidjeti njegovu nedostatnu
određenost, jer se postavlja pravno pitanje može li osoba koja nije koncesionar sklapati
ugovor o zakupu poslovnog prostora, pri čemu se ne naznačuje u kojoj ulozi je ta
legitimacija sporna (zakupodavca ili zakupnika – što bi ipak bilo odlučno u ovoj pravnoj
stvari). No, čak i ako bi se predmetno pitanje uzelo kao dostatno obrazloženo, izostala
bi njegova važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni ili za razvoj prava. Naime, niti u jednoj od odluka na koje se, kao na
razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a poziva drugotuženik, nije izraženo pravno
shvaćanje da pokretnina ne bi mogla u situaciji podudarnoj s ovopredmetnom biti
predmetom zakupa. Napominje se u tom smislu, da je činjenično utvrđenje
nižestupanjskih sudova, da se u konkretnom slučaju radi o (poslovnom prostoru)
pokretnini – odvojivom dijelu od nekretnine (pri čemu se naglašava da ovaj, revizijski
sud svoju odluku donosi u okviru činjeničnih utvrđenja učinjenih po nižestupanjskim
sudovima i u njih ne intervenira).
7. Za četvrto pravno pitanje drugotuženik nije uputio na odluke sudova u smislu čl.
385.a ZPP-a niti je na ikoji drugi način adekvatno obrazložio razloge važnosti toga
pitanja u smislu navedene zakonske odredbe.
8. Niti u jednoj od odluka na koje se, kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a
poziva drugotuženik u svom prijedlogu, nije izraženo pravno shvaćanje o problematici
postojanja aktivne legitimacije u ovršnom postupku u kontekstu činjeničnopravne
situacije kakvu je postavio drugotuženik u tom pitanju pa tako, a ni na ikoji drugi način,
nije dokazan razlog važnosti tog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
9. Slijedom svega navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke
za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na
temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 13. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug
Kontrolni broj: 0070e-28fb9-d4920
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.