Poslovni broj: 64 Gž-2102/2020-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž-2102/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja I.T. Z. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i Partneri j.t.d., Z., protiv tuženika H.-O. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnice S. P. i I. P., odvjetnice u Odvjetničkom društvu O., P. & Partneri d.o.o u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1976/12-145 od 29. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1976/12-145 od 29. svibnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I./1. izreke u kojem je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 247.624,33 kn/32.865,40 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2011. do isplate, u pobijanom dijelu pod točkom I./2. izreke u kojem je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 5.870,00 kn/779,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2011. do isplate, kao i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te u pobijanom dijelu pod točkama I./3. i III. izreke u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen u iznosu od 78.910,00 kn/10.473,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2022. do isplate, i u tom dijelu sudi:

 

„1. Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 247.624,33 kn/32.865,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 5.870,00 kn/779,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 44.625,00 kn/5.922,76 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2020. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

4. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 78.910,00 kn/10.473,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2022. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1976/12-145 od 29. svibnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I./1. izreke u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 247.624,33 kn/32.865,40 eura za razdoblje od 1. siječnja 2004. do 18. prosinca 2011., u pobijanom dijelu pod točkom I./2. Izreke u kojem je u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos 5.870,00 kn/779,08 eura za razdoblje od 1. prosinca 2004. do 18. prosinca 2011., kao i u pobijanom dijelu pod točkama I./3. i III. izreke u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 78.910,00 kn/10.473,16 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

 

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 9.558,75kn/1.268,66 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2022. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 247.624,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2004. do isplate, sukladno promjenama iste i to do 31. prosinca 2007. po čl. 277. ZOO u vezi s čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate u visini zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena u roku od 15 dana (točka I./1. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 5.870,00 kuna s istom kamatom od 1. prosinca 2004. do isplate sukladno promjenama iste i to do 31. prosinca 2007. po čl. 277. ZOO u vezi s čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena (točka I./2. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama počevši od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I./3. Izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 44.625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2020. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka s pripadajućim kamatama kao neosnovan (točka III. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu pobijanu presudu u cijelosti preinačiti te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka u skladu s troškovnikom predanim sudu 21. svibnja 2020., uvećanim za troškove žalbenog postupka, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, podredno pobijanu presudu ukinuti u cijelosti, i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik u cijelosti osporava žalbene navode te predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tužitelja, i potvrditi presudu u pobijanom dijelu. Zahtijeva troškove odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete isplatom iznosa od 247.624,33 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2004. do isplate, te iznosa od 5.870,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2004. do isplate, usmjeren prema tuženiku kao osiguravatelju po osnovi obveznog osiguranja iz profesionalne djelatnosti zbog, nesavjesnog zastupanja odvjetnika kao punomoćnika tužitelja u ovršnom postupku (poslovni broj Ovrv-3827/04) te potom u parničnom postupku u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/2005, koji je tužitelj vodio protiv trgovačkog društva K. i. d.d. radi ispunjenja ugovorne obveze (u utuženom iznosu od 247.624,33 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2004. do isplate te troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.780,00 kn), a na temelju odredaba čl. 965. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) i odredaba Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, br. 9/94, 117/08, 50/09, 18/11 – dalje; ZO).

 

6. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno da je tužitelja u postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu, poslovni broj Ovrv-3927/04 (kasnije P-402/05) zastupao odvjetnik M. R. na temelju potpisane punomoći, a koji je u sporno vrijeme bio osiguran od odgovornosti kod tuženika te da je na temelju prijedloga za ovrhu Trgovački sud u Splitu, 1. prosinca 2004. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3927/04 kojim je usvojio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo ovršeniku K. i. d.d. namiriti tražbinu ovrhovoditelja I.T. Z. d.o.o u iznosu od 247.624,33 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2004. do isplate te troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.870,00 kn s kamatama od dana donošenja rješenje o ovrsi do isplate, da je po prigovoru ovršenika rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, da je u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/05 glavna rasprava zaključena 30. rujna 2005. te da je istoga dana donesena presuda poslovni broj P-402/05 kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-3927/04 od 1. prosinca 2004. i tužbeni zahtjev odbijen, i da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, 26. svibnja 2009. donio presudu Pž-176/06-4 kojim je odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Splitu.

 

7. U postupku je bilo sporno postojanje štetne radnje osiguranika tuženika - odvjetnika M. R., osnova i visina eventualne štete, uzročno - posljedična veza između radnje osiguranika tuženika i štete nastale tužitelju i protupravnost, te je bilo sporno materijalnopravno pitanje zastare tražbine tužitelja i tijek zateznih kamata.

 

8. Nadalje, u postupku je utvrđeno sljedeće:

 

- da je postupak kod Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/05 započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kojeg je 23. studenoga 2004. u ime ovrhovoditelja I.T. Z. d.o.o. podnio punomoćnik M. R., odvjetnik, protiv ovršenika K. i. d.d. iz S., u kojem prijedlogu se navodi da je na temelju izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovršenik obvezan platiti ovrhovoditelju iznos od 247.624,33 kn te u kojem je ovrhovoditelj predložio da sud donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti ovršeniku da ovrhovoditelju namiri tražbinu u iznosu od 247.624,33 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2004. do isplate te da mu nadoknadi troškove postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, da je uz prijedlog za ovrhu priložena punomoć kojom ovrhovoditelj opunomoćuje odvjetnika M. R. te analitička kartica, da je 1. prosinca 2004. Trgovački sud u Splitu donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3927/04 kojim je u cijelosti usvojio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja te odredio i troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.870,00 kn, da je protiv navedenog rješenja ovršenik pravodobno podnio prigovor pobijajući isto u cijelosti, da je ovršenik naveo kako je uvidom u poslovne knjige utvrdio da je potraživanje ovrhovoditelja po pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti neosnovano i predložio je uvažiti prigovor ovršenika, obustaviti ovršni postupak i ukinuti provedene radnje, da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-3927/04-4 od 31. prosinca 2004. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3927/04 od 1. prosinca 2004. stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog navoda, da je nakon toga 30. rujna 2005. održano ročište na koje je za tužitelja pristupila zamjenica punomoćnika tužitelja S. K., odvjetnica, te punomoćnica tuženika, da je punomoćnica tužitelja izložila i predložila kao u ovršnom prijedlogu, sada tužbi, a glede prigovora tuženika izjavila da tuženik u prigovoru nije ništa naveo već samo općenito osporio zahtjev tužitelja, a također nije predložio nikakve dokaze, pa da je u vezi toga predložila da sud zaključi raspravljanje i donese odluku kojom će usvojiti tužbeni zahtjev, da je tuženik izložio i predložio kao u prigovoru, te naveo da je tužitelj bio dužan dostaviti u dokazne svrhe određene isprave na osnovu kojih temelji svoju tužbu i tužbeni zahtjev, a to do navedenog ročišta nije učinio, da je nakon toga sud donio rješenje izvođenjem dokaza pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, da daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo te da su punomoćnici stranaka stavili zahtjeve za nadoknadu troškova postupka, nakon čega je glavna rasprava zaključena te je sud donio i objavio presudu kojom se u točki I. platni nalog sadržan u rješenju Trgovačkog suda u Splitu, Ovrv-3927/04 od 1. prosinca 2004. ukida i tužbeni zahtjev odbija, a u točki II. nalaženo je tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.820,00 kn, da je pisani otpravak presude dostavljen punomoćniku tužitelja i tuženiku 22. studenoga 2005., da je u obrazloženju presude prvostupanjski sud naveo da je izveo dokaz pregledom i čitanjem utuženog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja iz kojeg proističe saldo u korist tužitelja u iznosu 247.624,33 kn s danom 1. siječnja 2004., no da međutim nije jasno, niti tužitelj do zaključenja glavne rasprave, navodi niti pruža dokaze na okolnost na što se predmetni saldo u korist tužitelja odnosi ni od čega se sastoji, da je kraj prigovora osnovanosti zahtjeva tužitelja koji ističe tuženik, tužitelj bio dužan navesti iz kojih međusobno pravnih odnosa stranaka proističe utuženo potraživanje i dostaviti dokaze na takve okolnosti jer utuženi iznos kroz prikazani saldo predstavlja samo jednostranu ispravu sastavljenu od strane tužitelja, da ona mora biti sačinjena i usuglašena s ostalim relevantnim ispravama iz međusobnog poslovanja stranaka, a upravo takvim ispravama i ostalim dokaznim sredstvima se dokazuje činjenična i pravna osnova tužbenog zahtjeva, da je tužitelj do zaključenja glavne rasprave propustio iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i time pobiti prigovor tuženika te da je tada njegov tužbeni zahtjev ostao nedokazan suglasno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 229. st. 1. ZPP, slijedom čega je sud u tom postupku, a pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP odlučio kao u izreci, jer je na tužitelju bio teret dokaza;

 

- da je protiv navedene presude tužitelj po punomoćniku izjavio žalbu i to radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, da je u žalbi u bitnom naveo da je tužitelj već u prijedlogu za ovrhu priložio izvod iz poslovnih knjiga iz kojih proizlazi pozitivan saldo tužitelja u odnosu na tuženika u iznosu od 247.624,33 kn, da pritom tuženik uopće nije osporio da postoji pravni odnos između tužitelja i tuženika niti je predložio bilo kakav dokaz o tome da bi otvorene stavke kod tužitelja bile zatvorene kod tuženika, da isto tako, tuženik nije naveo niti jednu okolnost iz koje bi proizlazilo da ne postoji potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika, pa da je s obzirom na tu činjenicu, prvostupanjski sud bio dužan temeljem čl. 221.a ZPP o postojanju činjenica zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a budući da je tužitelj dostavio izvod iz poslovnih knjiga iz kojeg proizlazi njegovo potraživanje, a tuženik nije naveo niti jedan dokaz iz kojeg proizlazi da je to potraživanje platio, to je primjenom tereta dokazivanja svakako trebalo zaključiti da je tražbina tužitelja osnovana te da je tužitelj dalje naveo da - ako je prvostupanjski sud smatrao potrebnim provoditi neke druge dokaze - da je trebao pozvati tužitelja da iste dostavi, a što sud nije učinio te da budući da nije imao priliku niti dostaviti odgovarajuće dokaze to je uz žalbu dostavio račune, narudžbenice i otpremnice iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je osnovana tražbina tužitelja u odnosu na tuženika te je predložio da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovljeno suđenje prvostupanjskom sudu;

 

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, presudom poslovni broj Pž-176/06-4 od 26. svibnja 2009. odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj-402/05 od 30. rujna 2005., da su navedenu presudu punomoćnik tužitelja, odvjetnik M. R. i tuženik zaprimili 10. rujna 2009.;

 

- da je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-41725-2009 od 23. veljače 2011. utvrđeno da je ustavna tužba podnesena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-176/06-4 od 26. svibnja 2009., odbačena;

 

- da je uvidom u presliku predmeta vođenog između tužitelja I.T. Z. d.o.o te K. i. d.d. iz S. kojeg je dostavio odvjetnik M. R. utvrđeno da se u istom nalazi prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom o primitku pošiljke, analitička kartica I.T. Z. d.o.o., prigovor ovršenika protiv rješenja o ovrsi Ovrv-3927/04, dopis A. V. od 15. prosinca 2004. u kojem se navodi da mu se u prilogu dostavlja rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Splitu, broj Ovrv-3927/04 te nalog za plaćanje sudske pristojbe na prijedlog i rješenje, rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv- 3927/04 od 31. prosinca 2004. o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi, nalog za plaćanje, podnesak tužitelja po punomoćniku od 19. svibnja 2005. na predmet Ovrv-3927/04 kojim ovrhovoditelj predlaže da sud nastavi s postupkom te zakaže ročište s potvrdom o primitku pošiljke, zapisnik s ročišta od 30. rujna 2005., presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/2005 od 30. rujna 2005., opomena za plaćanje sudske pristojbe za presudu, opomena za plaćanje sudske pristojbe za žalbu, nalog za plaćanje, podnesak punomoćnika tužitelja u predmetu P-402/05 od 5. prosinca 2005. u kojem se navodi da tužitelj dostavlja uplatnice iz kojih je vidljivo da je uplaćena sudska pristojba za presudu i žalbu sa potvrdom o primitku pošiljke, žalba u predmetu P-402/05 i potvrda o primitku pošiljke sa prilozima (računi, narudžbenice i otpremnice), dopis punomoćnika tužitelja predsjedniku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2006. kojim požuruje donošenje odluke po žalbi s potvrdom o primitku pošiljke, dopis punomoćnika tužitelja ministrici ministarstva Republike Hrvatske od 20. lipnja 2007. kojim požuruje postupanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu Pž-176/06 s potvrdom o primitku, dopis ministarstva Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske od 9. srpnja 2007, dopis ministarstva RH Odvjetničkom društvu R. i partneri od 6. rujna 2007., odgovor Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ministarstvu RH, a vezano uz predstavku odvjetnika M. R. od 23. srpnja 2007., dopis Odvjetničkog društva R. i partneri A. V. od 17. rujna 2007. u kojem se navodi da se priloženo dostavlja dopis predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. srpnja 2007. s potvrdom o primitku pošiljke, dopis Odvjetničkog društva R. i partneri predsjedniku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 5. veljače 2009. s potvrdom o primitku, dopis v.d. predsjednika Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Odvjetničkom društvu R. i partneri od 9. ožujka 2009., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-176/06-4 od 26. svibnja 2009., dopis Odvjetničkog društva R. i partneri tužitelju od 10. rujna 2009. s potvrdom o primitku pošiljke, ustavna tužba s potvrdom o primitku pošiljke i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-41725/2009 od 23. veljače 2011.;

 

- da je na temelju financijskog vještačenja provedenog u ovom postupku utvrđeno da je tužitelj uz tužbeni zahtjev priložio račune na kojima temelji svoje potraživanje u ovom predmetu, da su uz svaki račun priložene i odgovarajuće narudžbenice i otpremnice potpisane od ovlaštenih osoba u društvu K. i. d.d. iz čega proizlazi da je roba po tim računima naručena i preuzeta od navedenog društva, da je društvo K. i. d.d. dostavilo cjelokupnu dokumentaciju vezanu uz poslovni odnos s tužiteljem za razdoblje od 2003-2009 (računi, izvodi, kartice) uz koju su među ostalim, priloženi i svi računi na kojim tužitelj temelji svoje potraživanje, a isti su evidentirani u analitičko knjigovodstvenoj kartici društva K. i. d.d., konto 220-dobavljači zaliha i usluga, za partnera I.T. Z. d.o.o. za razdoblje od 31. listopada 1997. do 30. studenog 2009., da iz navedene kartice, kao i iz priloženih izvoda o stanju i prometu po računima društva K. i. d.d. proizlazi da je od spornih računa jedino račun broj: … djelomično podmiren 3. rujna 2003. uplatom u iznosu od 78.424,21 kn, da je vještak tabelarno prikazao potraživanje tužitelja po predmetnim računima kao i datum kada su ti računi evidentirani u poslovnim knjigama društva K. i. d.d., a koji su vidljivi iz analitičko knjigovodstvene kartice vođene za tužitelja koju je navedeno društvo dostavilo u spis predmeta, da je ukupno potraživanje tužitelja po predmetnim računima iznosilo 326.048,54 kn od čega je podmireno 78.424,21 kn, iz čega proizlazi preostalo potraživanje tužitelja u iznosu od 247.624,33 kn;

 

- da je vještak u svom usmenom očitovanju, povodom prigovora tuženika, na ročištu 6. lipnja 2017. istaknuo kako je društvo K. i. d.d. u svojim knjigama evidentiralo obveze prema tužitelju s datumom kako je to vještak iskazao u stupcu „f“ Tabele 1 nalaza te kako je to uobičajen način evidentiranja obveze u poslovnim knjigama, jer se računi u poslovnim knjigama kupca (konkretno K. i. d.d.) evidentiraju nakon što su primljeni od dobavljača (u konkretnom slučaju tužitelja);

 

- da je u dopunskom pisanom knjigovodstveno - financijskom vještačenju od 16. studenoga 2018. vještak uvidom u spis predmeta i dokumentaciju priloženu spisu nakon izrade osnovnog nalaza i mišljenja naveo kako je pregledao pribavljene izvatke o prometu po poslovnim računima društva K. i. d.d. te da je iz istih utvrdio kako su novčani priljevi na račune navedenog društva unutar razdoblja od 1. lipnja 2009. do 31. srpnja 2009. bili dostatni za podmirenje dospjelih obveza društva, da je iz priloženih prometa po računima društva također je vidljivo da je društvo K. i. d.d. unutar navedenog razdoblja, po većini računa za koje su priloženi prometi u više navrata raspolagalo s dovoljno sredstva za podmirenje potraživanja tužitelja unutar navedenog razdoblja, da je vještak u Tabeli 1a nalaza prikazao izvatke o stanju i prometu po računima društva K. i. d.d. na najranije datume unutar obrađenog razdoblja, na koje bi potraživanje tužitelja, s obzirom na raspoloživo stanje na promatranom računu nakon svih izvršenih transakcija, bilo moguće podmiriti u cijelosti, da je uz broj računa i izvatka prikazan i datum izvatka kao i preostalo raspoloživo stanje na računu na taj datum nakon svih izvršenih transakcija, kao i broj lista spisa na kojem se promatrani izvadak nalazi, da se predmetno potraživanje tužitelja po pojedinim računima zapravo moglo u više djelomičnih transakcija podmiriti i ranije, no da su u obzir uzeti samo izvadci za one datume na koje je preostalo stanje po računima društva K. i. d.d. bilo dovoljno za podmirenje tužiteljevog potraživanja odjednom u cijelosti da je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak zaključio da bi tužitelj s obzirom na raspoloživa sredstva društva K. i. d.d., vidljiva iz prometa po računima priloženih u spisu predmeta u razdoblju od 1. lipnja 2009. do 31. srpnja 2009., bio u mogućnosti u cijelost naplatiti svoje potraživanje;

 

- da je vještak u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 17. siječnja 2020. naveo da s obzirom da je likvidnost društva K. i. d.d. u razdoblju od 1. rujna do 31. prosinca 2009. utvrdio na temelju pribavljenih prometa po poslovnim računima društva K. i. d.d. za navedeno razdoblje, da je iz priloženih prometa po računima vidljivo, da je društvo K. i. d.d. unutar navedenog razdoblja, po većini računa za koji su priloženi prometi u više navrata raspolagao s dovoljno sredstava za podmirenje potraživanja tužitelja unutar navedenog razdoblja, da su u skladu s navedenim u Tabeli 1b u nalazu prikazani izvadci o stanju i prometu po računima društva K. i. d.d. na najranije datume unutar obrađenog razdoblja, na koje bi potraživanje tužitelja, s obzirom na raspoloživo stanje na promatranom računu nakon svih izvršenih transakcija, bilo moguće podmiriti u cijelosti, da su pritom prikazani računi vođeni samo kod onih banaka na kojima je u predmetnom razdoblju barem u jednom trenutku bilo dovoljno sredstava za podmirenje potraživanja tužitelja, da je uz broj računa i izvatka prikazan i datum prometa kao i preostalo raspoloživo stanje na računu na taj datum nakon svih izvršenih transakcija, da je u skladu s utvrđenjima iz dopunskih nalaza vještak mišljenja da bi tužitelj s obzirom na raspoloživa sredstva društva K. i. d.d. vidljivih iz prometa po računima priloženih u spisu premeta u razdoblju od 1. rujna do 31. prosinca 2009. bio u mogućnosti u cijelosti naplatiti svoje potraživanje;

 

- da je zakonski zastupnik tužitelja A. V. u bitnom iskazao kako je njegovo društvo bilo u poslovnom odnosu s društvom K. i. d.d., da je nakon što usluge tužitelju nisu plaćene bio prisiljen sudskim putem ostvarivati zaštitu, da je putem supruge saznao za odvjetnika M. R. te da su kod njega došli supruga N., sin G. i on, da su se na prvom kod odvjetnika R. u studenom 2004. dogovorili da će isti zastupati ovdje tužitelja u predmetu protiv K. i. d.d. radi naplate potraživanja te da je istome predana cjelokupna dokumentacija iz koje bi proizlazio osnova i visina tužbenog zahtjeva, da je kao ovlaštena osoba tužitelja odvjetniku M. R. potpisao punomoć za zastupanje tužitelja, da je na sastanku kod od strane odvjetnika R. obaviješten da je stavljen prigovor protiv rješenja o ovrsi, da je sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi, te da je spis upućen u parnicu, da je na tom sastanku bio prisutan ponovo njegov sin G., da je punomoćnika pitao je li predao svu potrebnu dokumentaciju na što je isti odgovorio potvrdno da se ništa ne brinu i da će sve biti u redu, da su od punomoćnika zatražili da ih izvijesti o datumu održavanja ročišta kod Trgovačkog suda u Splitu kako bi osobno prisustvovali istome, no da ih isti nije obavijestio o terminu ročišta, da ih je punomoćnik obavijestio da je prvostupanjski sud donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, da su nakon toga ponovno bili na sastanku kod punomoćnika gdje ih je punomoćnik uvjeravao da je presuda Trgovačkog suda u Splitu besmislena, neodrživa i da će biti ukinuta od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, da su presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske čekali četiri godine te su tek tada utvrdili da je tužbeni zahtjev odbijen radi pogreške punomoćnika, da je punomoćnik podnosio i ustavnu tužbu, no da su i na toj instanci bili odbijeni, da je obrazloženje svih sudova bilo je da je tužitelj bio dužan do zaključenja glavne rasprave predati dokumentaciju odnosno narudžbenice, otpremnice, primke i račune uz ovjerovljene izvode iz poslovnih knjiga iz koje proizlazi osnova i visina tužbenog zahtjeva, da su kontakt vršili isključivo s punomoćnikom gospodinom R., a da su preko tajnice telefonskim putem dogovarali sastanke s gospodinom R., a s istim su imali neposredan sastanak te da je njegova supruga prije podnošenja ovršnog prijedloga razgovarala s odvjetnikom R. koji joj je rekao točno koju dokumentaciju mora donijeti prije podnošenja ovršnog prijedloga te da su punomoćniku R. predali svu dokumentaciju koju je isti zahtijevao te da nakon dostave dokumentacije od strane gospodina R. nikada nije zatražena dostava bilo kakve dodatne dokumentacije;

 

- da je svjedok M. R. u bitnom iskazao da je bio punomoćnik ovdje tužitelja u postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu, poslovni broj Ovrv-3927/04, da uz prijedlog za ovrhu priložio ovjerenu presliku iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja iz razloga jer se radilo o vjerodostojnoj ispravi, da prije podnošenja ovršnog prijedloga kao punomoćnik nije imao nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazila osnova i visina tužbenog zahtjeva osim ovjerovljenog izvoda iz poslovnih knjiga, ne može se sjetiti kada mu je od strane tužitelja predana dokumentacija u smislu narudžbenica, računa, otpremnica i slično, da li u vremenu podnošenja žalbe na presudu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/05, ili nešto ranije, da je prigovor K. i. d.d. protiv rješenja o ovrsi bio paušalan, da se ne sjeća da bi sa zakonskim zastupnikom tužitelja razgovarao o potrebi predavanja dokumentacije u smislu dokaza na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, pretpostavlja da je sa sinom zakonskog zastupnika tužitelja G. V. razgovarao za određene predmete tužitelja, no ne sjeća se je li razgovarao za konkretan predmet i to telefonskim putem, ne sjeća se je li ikada razgovarao s N. V., da su G. V. i A. V. dolazili su u njegov ured no ne sjeća se da li radi konkretnog predmeta ili drugih predmeta tužitelja, ne sjeća se tko je u njegov ured donio izvod iz poslovnih knjiga, da tajnica njegova ureda B. Š. formira spis u uredu, da dokumentacija sigurno nije predana prije podnošenja ovršnog prijedloga, jer bi u takvoj situaciji prijedlog za ovrhu temeljio na računu, nema saznanja je li o činjenici da će ga na ročištu održanom kod Trgovačkog suda u Splitu dana 30. rujna 2005. zamijeniti kolegica odvjetnica iz S. obavijestio zakonskog zastupnika tužitelja te istaknuo kako nikada stranku ne obavještava o takvim situacijama, ne sjeća se na koji je način obavijestio zakonskog zastupnika tužitelja o sadržaju presude Trgovačkog suda u Splitu, ali u pravilu to radi pisanim putem, te da je po njegovom mišljenju prigovor ovršenika u spisu Trgovačkog suda u Splitu sukladno odredbama Ovršnog zakona trebalo odbaciti s obzirom na to da je zakon definirao da prigovor protiv rješenja o ovrsi mora biti obrazložen, a konkretan prigovor je bio paušalan te je naveo kako vjeruje da nije imao dokumentaciju predanu u žalbi prije zaključenja glavne rasprave, jer bi istu vrlo vjerojatno predao u spis prije zaključenja glavne rasprave;

 

- da je svjedokinja B. Š. iskazala kako je utuženom periodu bila zaposlena kao tajnica u uredu odvjetnika M. R., sjeća se da je zakonski zastupnik tužitelja A. V. sa sinom G. dolazio u ured odvjetnika R., a vezano uz možebitni spor između njegove tvrtke I.T. Z. te K. i. d.d., da se ne može sjetiti je li zakonski zastupnik tužitelja nosio bilo kakve papire da se u uredu M. R. u to vrijeme spis oformio na način da je na korice spisa ona upisivala imena stranaka, a unutar korica spisa polagana je dokumentacija koju je stranka predala da se na korice spisa nije upisivao sadržaj dokumenata niti su stranice dokumenata numerirane da se u uredu M. R. spisi čuvaju trajno, da se ne može sjetiti je li od zakonskog zastupnika tužitelja ikada tražena dodatna dokumentacija te je li netko od tužitelja osim tog prvog puta ikada više bio u uredu gospodina R., da se komunikacija odvjetnika R. sa strankama odvijala se putem maila, ili telefonom ili dopisima, da se ne sjeća kakva je komunikacija bila u konkretnom predmetu, da o sadržaju svake presude odvjetnik R. stranke obavještava pisanim dopisom ili putem maila i da se ne može sjetiti sadržaja konkretnog spisa;

 

- da je svjedok G. V. iskazao da je u utuženom periodu 2004. bio član uprave tužitelja da su tijekom 2004. sadašnji zakonski zastupnik tužitelja A. V., on i njegova majka N. V. išli na razgovor kod gospodina R. radi možebitnog sklapanja ugovora o zastupanju tužitelja protiv tvrtke K. i. d.d., da je na taj sastanak nosio kompletnu dokumentaciju (otpremnice, narudžbe, račun i primke), da je zakonski zastupnik tužitelja potpisao odvjetniku R. punomoć za zastupanje ovdje tužitelja protiv tvrtke K. i. d.d. te su tom prilikom odvjetniku R. predali kompletnu dokumentaciju, da punomoćnik M. R. niti tada, a niti kasnije do donošenja odluke suda nije tražio od njih dostavu bilo kakve dokumentacije, da im je odvjetnik R. faxom uputio prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Splitu te naveo kako ih odvjetnik R. niti tada nije tražio dostavu bilo kakve daljnje dokumentacije, da od trenutka potpisivanja punomoći pa do donošenja prvostupanjske odluke Trgovačkog suda u Splitu nije bilo nikakve komunikacije, da je odvjetnik R. vodio još jedan spis za tužitelja vezano za vlasništvo nad tužiteljem, da se ne sjeća datuma kada je odvjetnik R. faksirao prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Splitu te je naveo kako je to sigurno bilo između donošenja prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Splitu te žalbe protiv iste;

 

- da je svjedokinja N. V. iskazala da je 2004. obnašala funkciju suca Županijskog suda u Zagrebu, da je upoznata sa svim pravno relevantnim činjenicama vezanim za zastupanje tužitelja od strane odvjetnika M. R. vezano za spor tužitelja s tvrtkom K. i. d.d., da je odvjetnik R. radio s njom niz godina na Županijskom sudu u Zagrebu te da ga je ona preporučila nakon što je isti otišao u odvjetnike, da je osobno sa suprugom A. V., direktorom tužitelja i sinom G. otišla na razgovor kod odvjetnika R., da je kao sudac Županijskog suda u Zagrebu u drugom stupnju rješavala iste predmete te da je bila upoznata sa stavom viših sudova oko toga koja dokumentacija je potrebna za podnošenje prijedloga za ovrhu i vođenje spora, da je radi navedenog tužitelj sakupio svu potrebnu poslovnu dokumentaciju (narudžbenice, otpremnice, primke i račune) te svu dokumentaciju predao odvjetniku R. na prvom sastanku, da nije vidjela što je odvjetnik R. napravio s dokumentaciju niti zna tko kod odvjetnika R. formira spis, da odvjetnik nije izdavao nikakve potvrde strankama o zaprimljenoj dokumentaciji, da je u nekoliko navrata, a prije donošenja prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Splitu kontaktirala s odvjetnikom R., da je kontaktirala nakon prigovora na rješenje o ovrsi te je očekivala da će odvjetnik R. radi prijateljstva, poznanstava i profesionalnosti predati svu dokumentaciju koju je imao zaprimljenu te da će o vremenu i mjestu održavanja ročišta obavijestiti tužitelje kako bi isti mogli pristupiti na isto, no da odvjetnik R. ništa od navedenog nije učinio, da je odvjetnik faksom direktora tužitelja izvijestio o sadržaju prvostupanjske presude, da je nakon toga, ona osobno kontaktirala s odvjetnikom R. telefonskim putem, da ga je uvjeravala da je napravio pogrešku radi činjenice da predanu dokumentaciju nije predao u sudski spis, a odvjetnik R. ju je tada, ali i sada uvjeravao, da su pogriješili i prvostupanjski Trgovački sud u Splitu i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske;

 

- da je svjedok Ž. Ž., direktor društva K. i. d.d. iskazao da mu je poznat predmet spora, da je, nakon što je izvršio uvid u prigovor na rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv-3297/04, naveo kako pretpostavlja da su prigovor pisali pravnici tvrtke kojih je u to vrijeme bilo desetak, da se predmetni račun odnosi na radove na tunelu V., a to je vidio u dokumentaciji koju je tužitelj na dan njegovog iskaza predao tuženiku, da se tada radilo na tunelu V. te mu je poznato da je tvrtka K. i. d.d. financijski dobro stajala. 2004. i 2005. te da ne bi bio nikakav problem financijske prirode da tvrtka K. i. d.d. isplati i milijunski iznos ukoliko bi sud tako odlučio obzirom da je tvrtka u to vrijeme radila veliku količinu građevinskih projekata i to red veličine 15.000.000,00 kuna mjesečno, da se radi o iznosu koji je mali pa da stoga takvi prigovori nisu dolazili kod njega na procjenu nego su o takvim prigovorima odlučivali ekonomisti, financijski direktor i pravnici, pretpostavlja da je prigovor napisan na navedeni način iz razloga što iznos nije bio točan ili je dio dugovanja bio plaćen te pretpostavlja da bi u slučaju da tvrtka K. i. d.d. ima u svojim poslovnim knjigama dokaz da je nekakvo dugovanje u cijelosti ili djelomično plaćeno tada uz prigovor bila priložena kopija virmana ili otvorene stavke ili neki drugi pisani dokument koji bi potvrđivao navedeno, da je u predmetno vrijeme direktor ekonomskog sektora bio F. G., a M. D. bi u to vrijeme obično udarala pečat tvrtke K. i. d.d. na prigovor protiv rješenja o ovrsi štambilj br. 9) te da navedene osobe više ne rade u K. i. d.d., da na otpremnici ne mora biti potpis K. i. budući da tvrtka potpisuje primku kada robu primi, da ako bi vozač tvrtke K. i. d.d. preuzeo robu tada bi on potpisao i otpremnicu, time da je svjedok napomenuo da vozači nemaju pečat tvrtke K. i. d.d., da je nakon izvršenog uvida u narudžbenice iskazao da pretpostavlja da je isti potpisao N. I. i Đ. R., ali nije siguran te ne spori da su na narudžbenicama potpisi djelatnika K. i. d.d.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja te ocjene izvedenih dokaza, sud prvog stupnja je zaključio kako je odvjetnik M. R. u zastupanju tužitelja u predmetu pred Trgovačkim sudom u Splitu, posl. br. P-402/05 postupio protivno odredbi čl. 7. ZO, jer je propustio do zaključenja glavne rasprave iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i time pobiti prigovor tuženika. Sud je obrazložio kako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj raspolagao dokumentacijom iz koje proizlazi osnovanost njegovog potraživanja, a tuženikov prigovor isključive odgovornosti tužitelja za štetu koja mu je nastala, jer nije na vrijeme odvjetniku M. R. dostavio poslovnu dokumentaciju (narudžbenice, račune i otpremnice) u predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu pod posl. br. P-402/05, sud je ocijenio neosnovanim u cijelosti, obrazloživši kako su odvjetniku M. R., kao stručnoj osobi, poznate posljedice neiznošenja činjenica na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i nepredlaganja dokaza kojima se utvrđuju te činjenice u parničnom postupku te da nije utvrđeno da je punomoćnik tužitelja istog pozivao na dostavu dokumentacije nužne za vođenje parničnog postupka, a što je isti, zastupanju tužitelja bio dužan učiniti.

 

10. Sud prvog stupnja je ocijenio kako je opisani propust, odnosno pogreška u zastupanju, rezultirao štetom na strani tužitelja s obzirom na to da je tijekom ovog postupka uvidom u dokumentaciju tužitelja te provođenjem knjigovodstveno financijskog vještačenja utvrđeno da je potraživanje tužitelja prema društvu K. i. d.d. iz S. u iznosu od 247.624,33 kn osnovano, a uvidom u spis Trgovačkog suda u Splitu posl. br. P-402/05 utvrđeno je da je osnovano i potraživanje u iznosu od 5.870,00 kn na ime troškova ovršnog postupka te da je tijekom postupka temeljem provedenog vještačenja utvrđeno da bi tužitelj od K. i. d.d. uspio naplatiti svoje potraživanje, da je presuda Trgovačkog suda u Splitu koja je postala pravomoćna dana 26. svibnja 2009., a koju su stranke zaprimile dana 10. rujna 2009., donesena u korist tužitelja odnosno da je tužbeni zahtjev usvojen (što je u svom iskazu potvrdio i saslušani svjedok Ž. Ž. koji je u predmetno vrijeme bio zakonski zastupnik navedenog društva), pa je slijedom navedenog utvrđeno postojanje odštetne odgovornosti s obzirom na to da je uz postojanje štetne radnje, odnosno propusta u poduzimanju dužne radnje, utvrđeno i postojanje uzročno-posljedične veze između propusta i nastale štete.

 

11. Međutim, sud prvog stupnja je ocijenivši tuženikov prigovor zastare tražbine osnovanim, pozivom na odredbe čl. 361. i čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), u vezi s čl. 16. st. 2. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, a polazeći od shvaćanja da je zastara u konkretnom slučaju počela teći od dana zaključenja glavne rasprave u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/05 – od 30. rujna 2005. te da je predmetna tužba (4. svibnja 2012.) podnesena nakon proteka petogodišnjeg zastarnog roka, odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao neosnovan.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu sadržajno ukazuje žalitelj u žalbi. Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

13. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1., u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi. Naime, sud može iskaze stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim, odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje, a za odluku o predmetu spora bitno, činjenično i pravno shvaćanje, a na koji je način sud prvog stupnja, u pogledu odluke o tuženikovom prigovoru zastare, i postupio ocijenivši sve izvedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

 

14. Slijedom iznesenih razloga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).

 

15. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je došlo do propusta u zastupanju tužitelja, kojeg je u postupcima pred sudom (ovršnom i parničnom), a radi namirenja tražbine tužitelja prema trgovačkom društvu K. i. d.d. iz S. u iznosu od 247.624,33 sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2004. do isplate i troškova ovršnog postupka u iznosu 5.870,00 kn, zastupao odvjetnik, a koji je do zaključenja glavne rasprave u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/05, u procesnoj situaciji kada je ovrhovoditelj/tužitelj svoju tražbinu u podnesenom prijedlogu za ovrhu utemeljio (samo) na izvodu iz poslovnih knjiga, nakon prigovora ovršenika/tuženika, osnovi i visinu tužbenog zahtjeva, propustio iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i time osporiti osnovanost prigovora tuženika, odnosno dostavom dokumentacije - narudžbenice, račune i otpremnice, dokazati osnovu i visinu svoje tražbine prema trgovačkom društvu K. i. d.d.

 

16. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je, na temelju u ovom postupku izvedenih materijalnih i personalnih dokaza (uvida u spis predmeta Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/05, uvida u spis odvjetnika R., iskaza zakonskog zastupnika tužitelja te iskaza svjedoka i knjigovodstveno – financijskog vještačenja), zaključio kako je tužitelj u ovom postupku dokazao da bi u parničnom postupku koji je vodio protiv trgovačkog društva K. i. d.d. iz S. radi isplate iznosa od 247.624,33 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2004. te troškova ovršnog postupka 5.870,00 kn sa kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi (1. prosinca 2004.) uspio, odnosno da je njegova tražbina prema trgovačkom društvu K. i. d.d. osnovana u utuženom iznosu te da bi tužitelj svoju tražbinu, a s obzirom, na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka i iskaza svjedoka Ž., zakonskog zastupnika trgovačkog društva K. i. d.d., utvrđenu likvidnost društva u sporno vrijeme (tuženik nije imao primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja vještaka koji je obuhvatio razdoblje od 1. lipnja 2009. do 31. srpnja 2009., odnosno od 1. rujna do 31. prosinca 2009.) mogao naplatiti. Slijedom navedenih razloga, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio postojanje odgovornosti osiguranika tuženika (odvjetnika) za štetu tužitelju, koju je tuženik, kao osiguravatelj, na temelju odredbe čl. 965. ZOO, dužan naknaditi tužitelju.

 

17. Međutim, kako je prethodno navedeno, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženikov prigovor zastare tražbine, računajući tijek zastarnog roka od dana zaključenja glavne rasprave, u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/05, ocijenio osnovanim, i posljedično tome, odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan.

 

18. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

 

19. Nadalje, prema odredbi čl. 230. st. 3. ZOO, tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze (st. 3.).

 

20. Prema odredbi čl. 234. st. 5. ZOO, neposredni zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.

 

21. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku osiguravatelju po osnovi obveznog osiguranja iz profesionalne djelatnosti, a zbog povrede ugovora koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja ugovor o nalogu.

 

22. U konkretnom slučaju šteta tužitelju zbog povrede ugovorne obveze u smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZOO, nastala je tek danom pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/05, kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja je postala pravomoćna 26. svibnja 2009. (presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-176/06-4 i tek od tada je počeo teći petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 3. u vezi s odredbom čl. 225. ZOO/05, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 4. svibnja 2012., dakle u zakonskom roku od pet godina, to tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, valja reći kako zastara naknade štete ne može početi teći prije nego što je šteta nastala, što znači da u konkretnom slučaju zastara nije počela teći zaključenjem glavne rasprave u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/05, jer tada još nije nastupila šteta tužitelju, odnosno nisu nastupile pravne posljedice povrede ugovorne obveze, jer je osiguranik tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-402/05 podnio žalbu i tužitelju je tek pravomoćnim odbijanjem njegove žalbe, odnosno kako je prethodno obrazloženo, pravomoćnošću odluke kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev, nastupila šteta (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-485/2006).

 

23. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u utuženim iznosima od 247.624,33 kn 5.870,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2011. do isplate, od kada je tuženik odgovorio na odštetni zahtjev koji je tužitelj podnio tuženiku (čl. 965. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, list 28 spisa predmeta).

 

24. S obzirom na to da je odluka suda prvog stupnja djelomično preinačena, to je i uspjeh parničnih stranaka u ovom sporu izmijenjen, pa je valjalo tužitelju dosuditi troškove postupka u smislu odredaba čl. 154. st. 3. i čl. 155. st. 1. ZPP, a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje Tarifa).

 

25. Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), troškovi zastupanja na ročištima za glavnu raspravu koja su održana 15. listopada 2012., 4. prosinca 2012., 28. siječnja 2013., 27. ožujka 2013., 22. svibnja 2013., 21. listopada 2013., 21. veljače 2014., 20. listopada 2014., 25. studenoga 2014., 16. rujna 2015., 14. listopada 2015., 8. ožujka 2016., 6. lipnja 2017. i 29. svibnja 2020. za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) te za pristup na ročište za objavu 125 bodova (Tbr. 9/3 Tarife) u visini od 50 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 4. ožujka 2013., 15. travnja 2014., 15. prosinca 2014. i 28. prosinca 2018. za svaki po 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te za sastav podneska od 28. studenoga 2014., 14. prosinca 2016., 5. svibnja 2017., 20. srpnja 2017., 8. rujna 2017., 6. listopada 2017., 15. ožujka 2018., 2. svibnja 2018., 12. studenoga 2018., 4. travnja 2019., 8. travnja 2019., 17. svibnja 2019., 28. lipnja 2019. i 30. kolovoza 2019. za svaki po 50 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), odnosno ukupno 5500 bodova, što uz vrijednost boda (10,00 kn) i uz 25% PDV-a iznosi 68.750,00 kn, i uz troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 5.660,00 kn te troškova vještačenja u iznosu od 4.500,00 kn, ukupno iznosi 78.910,00 kn/10.473,16 eura. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka, koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

 

26. Slijedom izloženih razloga, zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka je, kao neosnovan u iznosu od 44.625,00 kn, preinačenjem presude suda prvog stupnja, valjalo odbiti.

 

27. Slijedom svih navedenih razloga, valjalo je na temelju odredaba čl. 377. toč. 3. i čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu uvažiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, preinačiti te kao djelomično neosnovanu odbiti te pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

 

28. Tužitelju su priznati troškovi žalbe u iznosu od 9.558,75kn/1.268,66 eura (Tbr. 10/1 Tarife) koji se sastoje od troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi na žalbu, a dosuđeni su prema uspjehu žalitelja u sporu.

 

29. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, jer navedena procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice.

 

U Zagrebu 13. prosinca 2022.

 

 

Predsjednik vijeća

Robert Jambor, v.r.