Poslovni broj: 8 Gž-602/2022-2

1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u izvanparničnom predmetu predlagatelja B. K. iz S., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. G., odvjetnici iz H., ..., protiv protustranaka: 1) B. M. iz R. S., B., …, OIB: … i 2) M. M. iz R. S., B., …, OIB: …, zastupani po punomoćniku B. B., odvjetniku iz J. broj …, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranaka pod 1) i 2) protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj R1-9/2019 od 11. travnja 2022., dana 13. prosinca 2022.,

 

r i j e š i o   j  e

 

I Odbija se djelomično žalba protustranke pod 1) B. M. i 2) M. M. i potvrđuje djelomično rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj R1-9/2019 od 11. travnja 2022. pod toč. I/ izreke u dijelu kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica na nekretnini stranaka, i to čest. zgr. …, u naravi kuća i dvor u H. na adresi …, ukupne površine 184 m², upisana u zk. ul. … k.o. H., na kojoj su upisani: - B. K. za ½ dijela, B. M., za ¼ dijela, - M. M., za ¼ dijela, uspostavom etažnog vlasništva, prema elaboratu etažiranja sudskog vještaka M. T. dipl. inž. grad., od 22. prosinca 2020. i potvrdi Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava H., Klasa: …., Ur.broj:… od 9. veljače 2022., pod toč. I/1. i I/2., II/, III/ i V/ izreke.

 

II Uvažava se djelomično žalba protustranke pod 1) B. M. i 2) M. M. i preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj R1-9/2019 od 11. travnja 2022. u dijelu pod toč. I/ izreke kojim je određeno da se suvlasnička zajednica stranaka na čest. zgr. … k.o. H. razvrgava sporazumom stranaka, i u tom dijelu prijedlog predlagatelja B. K., odbija kao neosnovan.

 

III Odbacuje se žalba protustranke pod 1) B. M. i 2) M. M. protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj R1-9/2019 od 11. travnja 2022. u dijelu pod toč. IV/ izreke, kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:

 

"I/ Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini stranaka, i to: č.zgr. …, u naravi kuća i dvor u H. na adresi …, ukupne površine 184 m², upisana u z.ul. … k.o. H., na kojoj su upisani:

 

- K. B. pok. J., za ½ dijela

- M. B., za ¼ dijela

- M. M., za ¼ dijela,

 

SPORAZUMOM STRANAKA uspostavom etažnog vlasništva, prema elaboratu etažiranja sudskog vještaka M. T. dipl. inž. grad. od 22. prosinca 2020. i potvrdi Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Hvar, Klasa:…, Urbroj:… od 9.02.2022.

 

tako da pripadne:

 

1. B. K., OIB:., u cijelosti:

 

- stan označen crvenom bojom smješten u nivou prizemlja ukupne netto korisne površine 42,74 m², a koji se sastoji od kuhinje, kupaonice, hodnika, unutrašnjeg stubišta, sobe i dnevnog boravka s blagovaonicom, kojem dijelu pripadaju slijedeći sporedni dijelovi:

trijem, nenatkrivena, terasa, stepenište sa konobom, gustirna, pečenjara, te vrt i dvor,

ukupne površine stana sa pripadajućim sporednim dijelovima od 193,90 m² (80 m²), koji posebni dio se povezuje sa suvlasničkim dijelom od 80/134 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1);

 

2. B. M., OIB:…, za ½ dijela i M. M., OIB:., za ½ dijela

 

- stan označenom plavom bojom smješten u nivou prvoga kata ukupne netto korisne površine 53,18 m², a koji se sastoji od hodnika, unutrašnjeg stubišta, 3 sobe i kupaonice, kojem pripada kao sporedni dio - dio okućnice površine 5,16 m², ukupne površine stana sa pripadajućim sporednim dijelom od 58,34 m² (54 m²) koji posebni dio se povezuje sa suvlasničkim dijelom od … ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2).

 

II/ Zemljišno knjižni odjel ove Stalne službe, izvršit će uknjižbu suvlasničkih omjera, te upis etažnog vlasništva kao pod I/ izreke, po pravomoćnosti ovog rješenja a na prijedlog bilo koje stranke.

 

III/ Predlagatelj B. K. je na ime razlike vrijednosti suvlasničkih dijelova dužan isplatiti protustrankama zajedno 224.026,75 kn dvjestodvadesetčetiritisućedvadesetšestkuneisedamdesetpetlipa), u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.

 

IV/ Predlagatelj B. K. je dužan protustrankama dati suglasnost za dogradnju terase (rekonstrukciju stambene zgrade) prema prethodno pribavljenoj suglasnosti Konzervatorskog odjela u Splitu i dozvoliti im dogradnju potkrovlja, ali samo ako takva dogradnja bude moguća i dopuštena.

 

V/ Protustranke su na ime troškova postupka dužne platiti predlagatelju svaka po 1.911,79 kn (tisućudevetstojedanaestkunaisedamdesetdevetlipa), u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja."

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu su izjavile protustranke pod 1) i 2) (dalje protustranke) zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ističu da je prvostupanjski sud protivno odredbi čl. 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zaključio da bi stranke postigle sporazum o diobi predmetne nekretnine. U pogledu nacrta Ugovora o podjeli kuće u Hvaru od 17. srpnja 2017. ističe se da nije potpisan od protustranke M. M. Nadalje, prvostupanjski sud se potpuno neosnovano pozvao na navode stranaka na ročištu od 21. veljače 2017. koji da bi predstavljali sporazum u pogledu diobe. Iako su protustranke angažirale ovlaštenog arhitekta za izradu idejnog projekta vezano za nadogradnju i prenamjenu potkrovlja predmetne zgrade, do danas nije pribavljeno bilo kakvo očitovanje nadležnog Konzervatorskog odjela u S. kao što je to bio slučaj sa pitanjem dogradnje terase na prvom katu za koji je pribavljeno očitovanje od 8. srpnja 2015. Dakle, pobijana odluka preuranjena je budući da navedeno pitanje mogućnosti prenamjene potkrovlja nije riješeno pred nadležnim tijelom, a o tom pitanju ovisilo je i postizanje sporazuma stranaka o načinu diobe i o visini naknade što ju je predlagatelj trebao isplatiti protustrankama. Stoga sud nije ovlašten jer ne postoji sporazum ni zakonska osnova naložiti predlagatelju da protustrankama mora dati suglasnost za dogradnju terase odnosno da im dozvoli dogradnju potkrovlja, ali samo ako takva dogradnja bude moguća i dopuštena. Ovo sve uz činjenicu da se potkrovlje u postojećem stanju po pravilima struke množi koeficijentom nula i nema nikakvu vrijednost kao što je navedeno od strane punomoćnika protustranaka na ročištu 4. prosinca 2017. Ističe se i to da su protustranke tijekom cijelog postupka osporavale procjenu visine vrijednosti predmetne nekretnine koju je dao vještak M. T. navodeći da se nekretnina nalazi na jednoj od najatraktivnijih lokacija u G. H. za koju je još 2016. od strane treće osobe bila ponuđena cijena od 800.000,00 EUR. Radi upornog procjenjivanja predmetne nekretnine na iznos koji je daleko niži od realnog protustranke su 17. studenoga 2020. predložile odrediti drugog vještaka koji će izvršiti procjenu predmetne nekretnine. Međutim, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije obrazložio zašto je prihvatio nalaz i mišljenje imenovanog vještaka u pogledu procjene vrijednosti nekretnine i zašto nije prihvatio prijedlog za novim vještačenjem zbog čega se pobijano rješenje uopće ne može ispitati. Svojim vještačenjima vještak kontinuirano daje istu procjenu vrijednosti nekretnine u Gradu Hvaru i to isključivo temeljem podataka Porezne uprave. Takva vještačenja što zbog notornog povećanja vrijednosti nekretnina u Gradu Hvaru zadnjih šest, sedam godina su potpuno promašena, netočna i nelogična te protivna odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina. Vještak je bio dužan uzeti u obzir odredbe potonjeg Zakona koji je donesen 2015., a ovo kada je sačinio dopunsko vještačenje 2020., a što nije učinio pa se radi o nezakonitom vještačenju na kojem je sud utemeljio pobijano rješenje. Nakon što je vještak dostavio posljednje vještačenje 22. prosinca 2020. prvostupanjski sud nije pozvao stranke da se o istom očituju niti je zakazao ročište povodom dopune vještačenja. Također nije sud dao priliku protustrankama da se tijekom postupka očituju o potvrdi od 9. veljače 2022. izdanoj od strane Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Hvar. Navedena potvrda upućena je punomoćniku protustranaka koji ju je zaprimio 22. travnja 2022. nakon što je sud već donio pobijano rješenje 11. travnja 2022. pa se o istoj uopće nije mogao očitovati tijekom postupka time je počinjena apsolutno bitna povreda postupka. U navedenom upravnom postupku izdavanja potvrde protustranke nisu sudjelovale, nisu obaviještene od strane tog tijela, nisu prisustvovale navodnom očevidu prilikom kojeg je navodno utvrđeno da u predmetnoj kući postoje dvije samostalne uporabne cjeline. Također navedenom potvrdom da nisu mogli biti uspostavljeni drugačiji suvlasnički omjeri na predmetnoj nekretnini kako to pogrešno drži prvostupanjski sud niti je sud ovlašten mijenjati suvlasničke omjere upisane u zemljišnoj knjizi prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice etažiranjem kada nema pristanka suvlasnika, a protustranke nikada nisu dale takvu suglasnost. Nezakonitim mijenjam suvlasničkih omjera nastaje izravna šteta protustrankama budući se umanjuje njihovo suvlasništvo na zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine koji nisu predmet etažiranja (temelji kuće, nosivi zidovi, krovište i drugi zajednički dijelovi). Slijedom navedenog, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo te počinio bitne povrede postupka čime je donio nezakonitu odluku na štetu protustranaka. Predlaže se ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelj se protivi navodima žalbe u cijelosti, i predlaže da ista bude odbijena. Nadalje, navodi kako iz vještačenja slijedi da je moguća podjela na dva dijela kao fizički odvojene cjeline, na način da je potrebna isključivo pregradnja unutar kuće, jer već postoje samostalni ulazi sa javne ulice za prizemlje i l. kat. Predlagatelj je pribavio dokumente, napravio idejni projekt za terasu na l. katu, pribavio načelnu suglasnost konzervatora za terasu, uvjerenje izgrađenosti prije 1968. Tavan se može prenamijeniti u stambeni prostor ako je to dozvoljeno sukladno propisima prostornog uređenja, sa čime se predlagatelj složio i potpisao sporazum. Iz tog razloga je i određena nadoknada u novcu koja obvezuje predlagatelja, upravo jer je bez prava nadogradnje nesporno da prizemlje s vrtom ima veću vrijednosti od l. kata i tavana. U odnosu na procjenu vrijednosti nekretnine vrijednost je procijenjena od strane ovlaštenog sudskog vještaka i to dopunom elaborata od 19. listopada 2020. Ponuda radi prodaje nekretnine je odbijena od stane protustranaka i riječ je o ponudi trećih osoba koja nema značaj pravne isprave – podataka na kojima bi se mogla temeljiti procjena vještaka. Predlaže se odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Protustranke prvostupanjsko rješenje sadržajno pobijaju zbog povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), u svezi čl. 381. istog Zakona, a sve u svezi pravnih pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku (Službene novine broj 185-XLV od 1. kolovoza 1934.; dalje ZSVP) koja se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91).

5.1. Navedena bitna povreda odredaba postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

5.2. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da pred prvostupanjskim sudom nije počinjena navedena bitna povreda budući da je prvostupanjski sud strankama po punomoćnicima dostavio dopunu elaborata mogućnosti fizičke diobe nekretnina od 22. prosinca 2020. koju je punomoćnik protustranka zaprimio 13. siječnja 2021. (list spisa 217), a na koju dopunu ni predlagatelj ni protustranke kroz vrijeme od tri mjeseca nisu prigovorile, pa u takvoj procesnoj situaciji, time što sud prvog stupnja nije izričito pozvao stranke na očitovanje odnosno „zakazao ročište povodom dopune vještačenja“, nije postupio nezakonito odnosno nije protustrankama uskratio mogućnost da pred sudom raspravljaju.

5.3. Na navedenu bitnu povredu postupka protustranke ukazuju i tvrdnjom da im sud prvog stupnja nije dao priliku da se tijekom postupka očituju o potvrdi od 9. veljače 2022. izdanoj od strane Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava H. (list spisa 229). Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svezi s tim potrebnim se nalazi navesti da je iz zapisnika sačinjenog na ročištu održanom 17. studenoga 2020. (list spisa 197) razvidno da je sud prvog stupnja odlučio od vještaka zatražiti dopunu nalaza i mišljenja, između ostalog, i zbog potrebe izdavanja potvrde o etažiranju, zatim da je sud prvog stupnja dopisom od 2. veljače 2021. zatražio od nadležnog Ureda za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava H., da izda potvrdu o samostalnim uporabnim jedinicama (list spisa 219) uz dostavu izrađenog elaborat imenovanog vještaka, da je u nekoliko navrata požurivana dostava potvrde i da je ista potvrda dostavljena prvostupanjskom sudu 17. veljače 2022., a kako to sve slijedi i iz eSpis sustava, pa kada se tome doda da je navedena potvrda donesena u primjeni odredbe čl. 73. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14, dalje: ZVDSP) od strane za to nadležnog tijela i da je dopuna elaborata od 22. prosinca 2020., koju dopunu su stranke uredno zaprimile, sastavni dio te potvrde, po ocjeni ovog suda, protustrankama nije uskraćena mogućnost da raspravljaju u predmetnom izvanparničnom postupku odnosno nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

6. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati radi čega nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u svezi čl. 381. istog Zakona, a na koju ukazuje žalba protustranaka tvrdnjom da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije obrazložio zašto je prihvatio nalaz i mišljenje imenovanog vještaka u pogledu procjene vrijednosti nekretnine i zašto nije prihvatio prijedlog za novim vještačenjem zbog čega da se pobijano rješenje uopće ne može ispitati. Točno je da su protustranke na ročištu 17. studenoga 2020. predlažile da sud odredi drugog vještaka koji će izvršiti procjenu predmetne nekretnine, međutim, kako je zatraženo od vještaka M. T. da se izjasni o prigovorima na nalaz i mišljenje te je vještak odgovorio na prigovore protustranaka, a protustranke nakon toga nisu svojim prigovorima dovele u sumnju danu dopunu to, suprotno žalbenim navodima, nije nejasno iz kojih razloga sud prvog stupnja nije provodio dokaz novim vještačenjem.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona. 

8. Prvostupanjski sud je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, a tako donesenu odluku obrazlaže time da smatra nedvojbenim utvrđeno da su tijekom postupka, stranke kao upisani suvlasnici zgrade, postigli sporazum da se njihova suvlasnička zajednica razvrgne uspostavom etažnog vlasništva, pa kako da nije sporno da novo utvrđene samostalne uporabne cjeline nisu jednako vrijedne i da je razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva moguće i dopušteno, to je odluku donio primjenom odredbe čl. 53. ZVDSP. Obrazlaže da s obzirom da je stan u prizemlju povezan sa vlasništvom suvlasničkog dijela od 80/134, a što je više od ½ (ili 67/134), da je predlagatelj obvezan protustrankama naknadi, na ime razlike vrijednosti suvlasničkog dijela iznos od 224.026,75 kn (toč. III/ izreke). Preostali suvlasnički dio od 54/134 dijela se povezuje sa etažnim vlasništvom stana E-2, na kojemu ostaju uknjižene protustranke u jednakom omjeru.

9. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno postoji li valjani sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća predmetne nekretnine što se ima sagledati kroz odredbu čl. 50. st. 1. ZVDSP .

9.1. Naime, odredbom čl. 50. st. 1. ZVDSP propisano je da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. U stavku 2. tog članka određeno je da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. tog članka, da će nekretnine dijeliti geometrijski.

9.2. Sud prvog stupnja u svezi s tom spornom činjenicom utvrđenim nalazi da su stranke izvanraspravno dogovarale detalje oko odvajanja posebnih dijelova i visine isplate cijene, te o budućoj dogradnji, pa su u spis dostavile Ugovor o podjeli kuće od 17. srpnja 2017. (list spisa 124), koji da su potpisali samo predlagatelj B. K. i protustranka B. M., ne i M. M. te nadalje da su na ročištu 21. veljače 2017. stranke na zapisnik izjavile kako su postigle sporazum o načinu diobe. Točno je da je na ročištu održanom 21. veljače 2017. konstatirano da "Nazočni suglasno iskazuju da su se stranke u načelu dogovorile da će prizemlje sa dvorištem pripasti predlagatelj, a protustrankama zajedno I kat, s time što će predlagatelj isplatiti razliku viška površine prema procjeni vještaka." Međutim, po ocjeni ovog suda, tako iznesen navod nema značaj sporazuma u pogledu diobe, a ovo kada se uzme u obzir sadržaj kasnije dostavljenog podneska protustranaka od 2. lipnja 2017. (list spisa 114) iz kojeg slijedi da "Nikakav sporazum između stranaka nije postignut…".

9.2.1. U pogledu sadržaja citiranog ugovora ovaj sud se već izjasnio u ranije donesenoj odluci prema kojem stavu je za valjani sporazum o razvrgnuću suvlasništva potrebna suglasnost volja svih suvlasnika (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1304/1995-2 od 26. svibnja 1998.) što je u konkretnom slučaju, suprotno stavu predlagatelja, izostalo.      

9.3. Dakle, po ocjeni ovog suda u smislu odredbe čl. 50. st. 1. ZVDSP sud prvog stupnja nije bio vezan valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća jer takav u konkretnim slučaju nije postignut pa se osnovanim ukazuje žalbeni navod iznesen u svezi s time. 

9.4. Protustranke žalbenim navodima dovode u pitanje i ovlaštenje suda da razvrgne suvlasničku zajednicu nekretnina uspostavom etažnog vlasništva bez suglasnosti nekog od suvlasnika odnosno bez njihove suglasnosti.

9.5. Iz spisa predmeta slijedi da u konkretnom slučaju među strankama nije postignut sporazum odnosno suglasnost da se uspostaviti etažno vlasništvo to je prvostupanjski sud u svezi s time na temelju utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak, iako je pravilno primijenio odredbu čl. 53. ZVDSP.

9.6. Prema odredbi čl. 53. ZVDSP ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

9.7. Nadalje, čl. 73. st. 2. ZVDSP propisuje da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela.

9.8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u vezi primjene citiranih odredaba ZVDSP u presudama poslovni broj Rev-200/09-3 od 3. svibnja 2009., Rev x-680/10-2 od 9. rujna 2010. i Rev -1553/13-2 od 8. siječnja 2014. zauzeo pravno shvaćanje da nepostojanje sporazuma sukladno čl. 53. ZVDSP ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnim nekretninama razvrgne uspostavom etažnog vlasništva u smislu odredbe čl. 71. st. 1. ZVDSP, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.9. Dakle, iz spisa predmeta slijedi zaključak da u konkretnom slučaju nije bilo sporazuma između stranaka o uspostavi etažnog vlasništva na predmetnoj nekretnini, no ne postojanje takvog sporazuma, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnoj nekretnini razvrgne uspostavom etažnog vlasništva. Naime, u smislu odredbe čl. 71. st. 1. ZVDSP vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtjeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

9.10. Upravo je smisao odredaba o sudskom razvrgnuću suvlasničke zajednice uspostaviti etažno vlasništvo ako netko od suvlasnika bez valjanog razloga osujećuje provedbu etažiranja (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1553/13 od 8. siječnja 2013. i Rev-200/09 od 3. svibnja 2009.).

9.11. Slijedom navedenog žalbeni navodi koji dovode u pitanje uspostavu etažnog vlasništva bez sporazuma suvlasnika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

10. Niti žalbeni navodi u pogledu uspostave "drugačijih suvlasničkih omjera" nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

10.1. Naime, odredbom čl. 9. st. 1. ZVDSP određeno je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući sve što je s njom razmjerno i trajno povezano na njezinoj površini i ispod nje; ali kada je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina, a sukladno kojoj odredbi je sud prvog stupnja utvrdio činjenice relevantne za njihovu primjenu.

10. 2. Utvrđeno je tako : - da je čest. zgr. …, u naravi kuća i dvor u H., …, ukupne površine 184 m2, upisana u zk. ul. … k.o. H., kao suvlasništvo predlagatelja za ½ dijela, a protustranaka svake za po ¼ dijela, - da je predlagatelj pokrenuo postupak diobe suvlasničke zajednice uspostavom prava vlasništva i to na način da predlagatelju pripadne I kat s pripadajućom dvorištem, a prednici predloženika II kat, dakle uspostavom etažnog vlasništva, - da protustranke nisu osporile niti predmet diobe, niti opseg predmetne nekretnine odnosno nisu osporili niti pravo suvlasništva i veličinu udjela, - da je 3. lipnja 2020. izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke M. T., - da je imenovani vještak dao prijedlog diobe navodeći da onome kome bi pripala prva samostalna uporabna cjelina (podrum i prizemlje s vrtom i dvorom) u nacrtu označeno crvenom bojom predstavlja neto korisnu površinu od 70,06 m2, a površina koja bi pripala drugoj samostalnoj uporabnoj cjelini (kat) predstavlja neto korisnu površinu od 54,38 m2. Ukupna neto korisna površina kuće i izvanskog prostora iznosi 124,53 m2 što podijeljeno s dva iznosi 62,27 m2 (1/2), a ukupna neto korisna površina dvora i vrta iznosi 103,78 m2 tj. ½ 51.89 m2. Razlika između tih samostalnih uporabnih cjelina da je 7,89 m2 korisne vrijednosti površine u korist prve samostalne uporabne cjeline (62,27 – 54,38 = 7,89 m2). Vrijednost 7,89 m2 iznosi 126.240,00 kn (7,89 m2 x 16.000,00 kn). Nadalje, vrijednost troškova na preinakama (troškovi izvedbe pregradnog zida, novog priključka struje, novog priključka vode i vodomjera, novih instalacija za vodu i struju i kanalizaciju za kuhinju na katu te iskopa okna za vodomjer i novo mjerilo struje te ostalih radova vezanih uz prespajanja na nove priključke), iznosi 38.113,25 kn. Također je dana vrijednost polovice vrta i dvora u iznosu od 59.673,50 kn. Zaključak vještaka je da onaj tko dobije prvu samostalnu uporabnu cjelinu treba isplatiti onome koji dobije drugu samostalnu uporabnu cjelinu iznos od 224.026,75 kn (126.240,00 kn + 38.113,25 kn + 59.673,50 kn), - da je u dopuni nalaza od 10. listopada 2020. vještak dvije samostalne uporabne cjeline prikazao u tablici odgovarajućim parametrima, prema kojima stan u prizemlju sa podrumom i vrtom predstavlja jednu samostalnu uporabnu cjelinu u nacrtima označenu crvenom bojom, a vrijednosno prikazanu suvlasničkim omjerom od 80/134 dijela cjeline, dok drugi stan, koji je u nacrtu označen plavom bojom i koji također predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, vrijednosno je određen suvlasničkim omjerom od 54/134 dijela cjeline, - da su se na ročištu održanom 17. studenoga 2020. protustranke posebno usprotivile prosječnoj vrijednosti vrta na predmetnom području u iznosu od 1.150,00 kn/m2 što da je prenisko. Procjena same kuće da je također preniska i da vještak nije naveo koji je propis i metodologiju prilikom procjene primijenio te da nije dao usporednu vrijednost sličnih kuća u G. H., - da je u svom očitovanju na prigovor protustranaka vještak dao objašnjenje za izrađenu procjenu nekretnine, te - da je konačni elaborat vještaka o mogućnosti fizičke diobe predmetne nekretnine od 22. prosinca 2020. i sastavni dio je potvrde Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Hvar Klasa:…, Ur. broj: … od 9. veljače 2022., prema kojoj u okviru čest. zgr. … k.o. H., postoje dvije samostalne uporabne cjeline koje po veličini nisu jednake.

11. Žalbeni navodi kojima se osporava nalaz i mišljenje građevinskog vještaka nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, što se tiče procjene vrijednosti nekretnine iz vještačenja proizlazi da je temeljem dostavljene procjene Porezne uprave, Ispostave Hvar razvidno da se vrijednosti stambenih prostora na području Grada Hvara vrednuju u rasponu od 7.000,00 do 21.000,00 kn što slijedi iz dopisa te Uprave koji datira s 13. ožujka 2014. (list spisa 44), a ne od vremena prije 2013. kako to neosnovano tvrde žalitelji. Vještak je obrazložio da za predmetnu nekretninu vrijednost iznosi 16.000,00 kn/m2 s obzirom na položaj i ostale čimbenike u kojima se nalazi. Veće vrijednosti da postižu nekretnine koje su bliže središtu grada odnosno moru. Nadalje, vještak je u očitovanju na prigovore protustranaka naveo da je provjerom elektronskih oglasnika i agencija koje se bave kupoprodajom graditeljskih zemljišta u Gradu Hvaru utvrdio da se cijene kreću oko 1.500,00 kn/m2 za zemljišta koja nisu prvi red uz more, ali se nalaze na privlačnom položaju te najviše 2.250,00 kn/m2 za zemljišta prvi red uz more. Predmetno zemljište odnosno dvor i vrt ne predstavljaju zemljište na kojima se može graditi i zbog toga se ne može postići veća vrijednost. Također, da je provjerom elektronskih oglasnika i agencija koje se bave kupoprodajama kuća u Gradu Hvaru utvrdio cijene uređenih (novoobnovljenih kuća, što predmetna nije od izgradnje, a izgrađena je prije 1968.) kuća kreću od 22.500,00 do 30.000,00 kn/m2 za kuće prvi red uz more i luksuzno uređene. Nadalje, da je predmetnoj kući potrebna cjelovita obnova i to iznosi od 8.000,00 do 10.000,00 kn/m2 ovisno o materijalima i opremi koja će biti ugrađena za standardne materijale, a za luksuznu obnovu i do 15.000,00 kn/m2. Na predmetnom području novoobnovljene kuće se prodaju za najviše 22.500,00 kn/m2, pa kada se oduzme vrijednost radova obnove, dođe se do najviše 16.000,00 kn/m2.

12. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda imenovani vještak je na jasan, potpun i neproturječan način izvršio procjenu te je istu ispravno vrednovano i procjena odgovara stvarnoj vrijednosti na tržištu i to ne samo temeljem podataka Porezne uprave kako to neosnovano tvrde žalitelji budući da je vještak dostavio primjere za nekoliko kuća koje se nude u oglasnicima za prodaju (list spisa 214-216.).

12.1. Protustrankama je odgovoriti da su na ročištu održanom 1. srpnja 2014. u svezi s danom procjenom navele : "Po ocjeni protustranke vrijednost od 16.000 kn je dosta visoka." Osim toga spisu predmeta je priložena procjena vrijednosti nekretnina sačinjena od strane H. J., dipl. ing građ. koju su procjenu dostavile protustranke, a prema kojoj je tržišna vrijednost po m2 16.766,88 kn (sačinjeno u rujnu 2016., list spisa 85), dakle, ne odstupa bitno od podataka vještaka kojeg je sud angažirao za potrebe ovog postupka i koji je dao za sačinjen nalaz i mišljenje argumentirane razloge, pa to tim više žalbeni navodi kojima se osporava procjena nekretnine nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. 

12.2. To što vještak nije naveo koji je propis i metodologiju prilikom procjene primijenio ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost danog nalaza i mišljenja, a time ni pobijanog rješenja, budući da iz nalaza i mišljenja jasno slijedi da se vještak M. T. koristio poredbenom metodom koja je primjerena za utvrđivanje tržišne vrijednosti neizgrađenih i izgrađenih zemljišta i za procjenu vrijednosti kuća, a kojom se tržišna vrijednost određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina (čl. 24. Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina "Narodne novine" br. 78/15.) na koji način je, između ostalog, vještak u konkretnom i odredio vrijednost nekretnine.

12.3. Žalbeni navodi da je od strane treće osobe bila ponuđena kupoprodajna cijena od 800.000,00 eur također nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost procjene po vještaku M. T. budući da spisu predmeta nije priložena takva ponuda, a osim toga iz podneska predlagatelja od 31. siječnja 2017. (list spisa 103) slijedi da su protustranke odbile ponudu treće osobe radi prodaje svog suvlasničkog dijela, u svakom slučaju stranke su bile u mogućnosti disponirati svojim pravima tako da istaknuti žalbeni razlog nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

13. U pogledu navedene potvrde Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Hvar reći je da se radi o ispravi koju je izdalo nadležno tijelo u okviru svojih ovlasti koja dokazuje ono što je njome potvrđeno ili određeno, a u tom postupku očevidom je utvrđeno da su popisani i opisani posebni dijelovi zgrade zajedno s pripadajućim sporednim dijelovima svaki za sebe samostalne uporabne cjeline i da su izgrađeni u skladu s aktima za građenje kako su isti precizirani pod toč. I potvrde (list spisa 231).

13.1. Slijedom navedenog, žalbeni navodi, da navedena potvrda nije upravni akt i da je izdana uz niz povreda procesnih propisa odnosno da je suprotna zakonu, nisu relevantni za donošenje ove drugostupanjske odluke, već mogu biti od utjecaja u eventualnom upravnom postupku.

14. Činjenica da su protustranke angažirale arhitekta radi ispitivanja mogućnosti nadogradnje postojećeg prostora, ali do donošenja pobijane odluke da nisu dobile konačni odgovor, ne utječe na donošenje ove drugostupanjske odluke, a niti nedostatak suglasnosti Konzervatorskog odjela u Splitu da se dozvoli dogradnja potkrovlja, odluku o razvrgnuću uspostavom etažnog vlasništva čini preuranjenom, kako to neosnovano tvrdi žalba.

15. Kako je, dakle, sud prvog stupnja pravilno utvrdio odlučne činjenice o mogućnosti razvrgnuća uspostavom etažnog vlasništva po čl. 53. ZVDSP odnosno da su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom te je utvrdio odlučne činjenice u pogledu prava protustranaka na isplatu razlike vrijednosti njihovog suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini i obvezao predlagatelja da im isplati iznos od 224.026,75 kn, to je po odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo djelomično odbiti žalbu protustranaka i djelomično potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje kako je to odlučeno pod toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja, dok je primjenom odredbe čl. 373. st. 2. ZPP valjalo djelomično uvažiti žalbu protustranaka i preinačiti pobijano rješenje na način kako je to odlučeno pod toč. II izreke ovog rješenja.

16. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda odlučujući o troškovima postupka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 54. ZVDSP kada je naložio protustrankama da predlagatelju naknade trošak, tako da je po čl. 380. toč. 2. ZPP, žalba protustranaka odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđeno je i u tom dijelu.

17. Protustranke su izjavile žalbu pobijajući u cijelosti prvostupanjsko rješenje, međutim prvostupanjskim rješenjem u dijelu pod toč. IV/ izreke obvezan je, predlagatelj dati suglasnost za dogradnju terase odnosno dozvoliti dogradnju potkrovlja u okviru tavanskog prostora, ali samo ako takva dogradnja bude moguća i dopuštena. U svezi s time reći je da je odredbom čl. 358. st. 1. ZPP propisano da će nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu rješenjem odbaciti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta, s time što je prema st. 3. tog članka žalba nedopuštena ako je podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Kako, dakle, predlagatelj nije izjavio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u tom dijelu, a protustranke nemaju pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv toč. IV/ izreke prvostupanjskog rješenja, to je po odredbi čl. 367. st. 1. ZPP u svezi čl. 358. st. 1. i 3. istog Zakona odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod toč. III.

 

U Zadru, 13. prosinca 2022.

Sutkinja

 

Sanja Dujmović, v.r.