- 1 -              I Kž 236/2019-18

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 236/2019-18

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika Š. L. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika Š. L., optuženika Z. M. i oštećenice C. b. d.d. u stečaju, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 2. svibnja 2018. broj K-4/2016-48, u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika Š. L., I. B., odvjetnika iz S., u zamjeni za A. Š., odvjetnika iz S., branitelja optuženika Z. M., I. Š., odvjetnika iz S. te branitelja optuženika M. L.,  S. B., odvjetnika iz Z., u zamjeni za V. Lj., odvjetnika iz O. d. Lj. - V. & P. sa sjedištem u S.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženika Š. L. i optuženika Z. M., ukida se prvostupanjska presuda:

- u osuđujućem dijelu u odnosu na optuženika Š. L. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. te optuženika Z. M. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1., člankom 37. i člankom 52. KZ/11. te

- u oslobađajućem dijelu u odnosu na optuženika M. L. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/11.

te se u tim dijelovima predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba oštećenice C. b. d.d. u stečaju je bespredmetna.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 2. svibnja 2018. broj K-4/2016-48, optuženici Š. L. i Z. M. proglašeni sud krivima zbog produljenog kaznenog djela protiv gospodarstva i to optuženik Š. L. zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. I člankom 52. KZ/11., a optuženik Z. M. poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1., člankom 52. i člankom 37. KZ/11.

 

1.1. Na temelju 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17), odlučeno je da je optuženik Z. M. dužan isplatiti oštećenici C. b. d.d. (a pravilno je: C. b. d.d. u stečaju) na ime imovinskopravnog zahtjeva 21.388.093,89 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, u vidu pričinjene štete banci, dok je s viškom imovinskopravnog zahtjeva oštećenica upućena u parnicu, kao i u odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev u odnosu na optuženika Šimu Luketina.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1.  u vezi s članom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08-17, odlučeno je da su optuženici Š. L. i Z. M. dužni isplatiti sudu na ime troškova kaznenog postupka i to solidarno trošak vještačenja od 16.764,55 kuna, na ime troškova svjedoka 1.312,50 kuna te na ime paušala svaki iznos od 5.000,00 kuna, sve u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

 

2. Istom je presudom, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08-17, optuženik M. L. oslobođen optužbe zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/11., dok je, na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08-17, protiv optuženika M. M. odbijena optužba zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/11.

 

2.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08-17, oštećenica C. b. d.d. u stečaju upućena je da imovinskopravni zahtjev u odnosu na optuženike M. L. i M. M. može ostvarivati u parnici.

 

2.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-17 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08-17 u odnosu na optuženike M. L. i M. M. padaju na teret proračunskih sredstava (a pravilno bi bilo: troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. - 5. ZKP/08-17 te nužni izdaci optuženika M. L. i M. M. i nužni izdaci i nagrada branitelja M. L. i M. M. padaju na teret proračunskih sredstava).

 

 

3. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio presude te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08-17) u odnosu na oslobađajući dio presude, s prijedlogom „da vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske temeljem članka 390. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku prihvati ovu žalbu ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovnu odluku“.

 

4. Žalbu protiv presude podnio je i optuženik Š. L. osobno i po braniteljici M. M., odvjetnici iz S. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, a žalba po braniteljici je i dopunjena posebnim podneskom. Predloženo je žalbu prihvatiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je zatraženo da se optuženika i branitelja izvijesti o vremenu održavanja drugostupanjske sjednice. Budući da je optuženik L. u tijeku žalbenog postupka otkazao punomoć navedenoj odvjetnici, to je ovaj sud o sjednici vijeća izvijestio novo izabranog branitelja A. Š., odvjetnika iz S..

 

5. Protiv presude se žali i optuženik Z. M. po branitelju I. Š., odvjetniku iz S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 480.st.1. ZKP, ukine presudu Županijskog suda u Šibeniku, posl.br. K-4/16-48 od 27. travnja 2018.g., u dijelu u kojem se ista odnosi na optuženika Z. M. te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku“. Također je zatražena obavijest o vremenu održavanja sjednice na kojoj će se odlučivati o podnesenim žalbama.

 

6. Žalbu je podnijela i oštećenica C. b. d.d. u stečaju po punomoćniku T. K., odvjetniku iz O. d. K. & K. d.o.o. sa sjedištem u S., zbog dijela odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom „drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu oštećenika, preinači presudu u pobijanom dijelu na način da naloži 1. optuženom Z. M. i 2. optuženom Š. L. da solidarno naknade oštećeniku štetu u visini postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, podredno da ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“.

 

7. Na žalbu državnog odvjetnika odgovor je podnio optuženik M. L. po branitelju V. Lj., odvjetniku iz O. d. Lj. - V. & P. sa sjedištem u S., predlažući „žalbu odbiti i potvrditi presudu suda I stupnja u odnosu na M. L.“. U odgovoru na žalbu zatraženo je da se optuženika i branitelja izvijesti o vremenu održavanja sjednice na kojoj će se raspravljati o žalbi.

 

8. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika Š. L., I. B., odvjetnika iz S., u zamjeni za A. Š., odvjetnika iz S., branitelja optuženika Z. M., I. Š., odvjetnika iz S. te branitelja optuženika M. L., S. B., odvjetnika iz Z., u zamjeni za V. Lj., odvjetnika iz O. d. Lj. - V. & P. sa sjedištem u S., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izvješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, optuženik Š. L., optuženik Z. M. i optuženik M. L. pa je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22;  dalje: ZKP/08-22), održana u njihovoj odsutnosti.

 

10. Žalbe državnog odvjetnika, optuženika Š. L. i optuženika Z. M. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, u odnosu na osuđujući dio presude, su osnovane pa je njihovim prihvaćanjem prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti, kako u njezinom osuđujućem, tako i u oslobađajućem dijelu, uslijed čega je žalba oštećenice C. b. d.d. u stečaju u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu  postala bespredmetna.

 

11. Nije u pravu optuženik L. kada u žalbi tvrdi da je nejasno po kojoj je optužnici proglašen krivim jer je u ranijem tijeku postupka po optužnici uređenoj u rujnu 2017. bio terećen za stjecaj dva kaznena djela, dok je po izmjenjenoj optužnici od travnja 2017. (ispravno je: 2018.) terećen za jedno produljeno kazneno djelo za što je i proglašen krivim, čime upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17.

 

11.1. Naime, državni odvjetnik je na raspravi koja je održana 13. travnja 2018. u spis predmeta predao uređenu optužnicu, tereteći optuženike L. i M. koji su do tada bili terećeni za dva kaznena djela svaki, za po jedno produljeno kazneno djelo. Prvostupanjski sud je postupao upravo po toj izmjenjenoj optužnici iz travnja 2018., izmijenivši činjenični opis djela u skladu s, prema njegovom stanovištu, utvrđenim činjeničnim stanjem. Budući da je prvostupanjski sud i trebao postupati po zadnjoj optužnici, pri čemu sve ranije izmjene više nisu odlučne, sasvim je jasno po kojoj je optužnici postupljeno pa nije počinjena navedena bitna postupovna povreda.

 

11.2. Nije u pravu optuženik L. niti kada tvrdi u dopuni žalbe da je prvostupanjski sud počinio u pobijanoj presudi daljnji oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 jer da nije obrazložio iz čega proizlazi da je postupao s izravnom namjerom. Naime, na 48., 49. i 50. stranici pobijane presude prvostupanjski sud je sasvim jasno, potpuno i dostatno dao razloge na temelju kojih zaključuje da je optuženik L. počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11., postupajući pritom s izravnom namjerom (s kojim oblikom krivnje je jedino i moguće počiniti ovo kazneno djelo).

 

11.3. Neosnovano ovaj optuženik smatra i da je na njegovu štetu u tijeku prvostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 441. stavkom 6. i člankom 415. stavkom 3. ZKP/08-17 jer da ga sud, nakon što je državni odvjetnik u spis premeta predao izmijenjenu optužnicu, nije pozvao da se očituje o osnovanosti tako izmijenjene optužnice. Naime, iz zapisnika s rasprave održane 13. travnja 2018., kada je u spis predmeta predana izmijenjena optužnica, vidljivo je da je nakon toga optuženik L. iznio svoju obranu, na koji mu je način, premda nije izričito upitan kakav je njegov stav prema optužnici, dana mogućnost da se očituje o osnovanosti tada izmijenjene optužnice. Drugačija je situacija u odnosu na optuženika Z. M. te optuženike M. L. i M. M. koji su ispitani prije izmjene optužnice i nije im dana mogućnost da se očituju o njezinoj osnovanosti, no, oni se ne žale na ovu povredu, a ne radi se o povredi na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11.4. Optuženici Š. L. i Z. M. oba u svojim žalbama smatraju i da im je, odbijanjem novog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te čitanja osvrta sudskog vještaka S. K. na nalaz i mišljenje vještaka V. K., povrijeđeno pravo na obranu i pravično suđenje koje se očituje kroz pravo na „jednakost oružje“. Međutim, niti s tim žalbenim navodima nisu u pravu jer su novo vještačenje predložili na okolnosti koje predstavljaju pravne standarde, na koje okolnosti se vještak niti nije ovlašten očitovati, već odluku o tome može donijeti jedino sud.

 

11.5. Pogrešno optuženik Z. M. smatra i da u činjeničnom opisu djela za koje je proglašen krivim, kao i obrazloženju presude nije opisano poticanje. Naime, i nakon što je prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa izostavio dijelove kojima je detaljnije bilo opisano poticanje optuženika L. od strane optuženika Z. M. (na koju se okolnost državni odvjetnik nije žalio), riječima „na njegov nagovor i traženje“ je i prema ocjeni ovog suda sasvim dostatno konkretizirano poticanje. Pritom izvlačenjem u žalbi iz konteksta dijela rečenice da „nema neposrednih i izričitih dokaza“ o poticanju, nije potvrđen ovaj stav obrane optuženika M. jer je u ostatku obrazloženja jasno i dostatno obrazloženo iz čega proizlazi da je optuženik Z. M. poticao optuženika Š. L. na počinjenje kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11.

 

11.6. Neosnovano i državni odvjetnik tvrdi u žalbi da je u oslobađajućem dijelu presude počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 jer da je nejasno oslobađa li sud optuženika M. L. jer smatra da nema dokaza da nije počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. ili primjenom pravila „in dubio pro reo“. Naime, iz obrazloženja oslobađajućeg dijela presude sasvim je jasno da prvostupanjski sud smatra da nema dokaza da je optuženik L. počinitelj djela koje mu je stavljeno na teret, dok izričaj u prvostupanjskoj presudi „da sa sigurnošću nije utvrđeno provedenim dokazima“ ni na koji način ne upućuje na zaključak prvostupanjskog suda o dvojbi o činjenicama. Takvu dvojbu prvostupanjski sud nije imao, nego je utvrdio da nema dokaza da je optuženik L. počinio djelo za koje se tereti.

 

12. Međutim, protivno navodima u prvostupanjskoj presudi, s pravom optuženik Z. M. u svojoj žalbi tvrdi da je u odnosu na njega prvostupanjski sud prekoračio optužbu, počinivši na taj način bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 46. stavka 1. točke 9. ZKP/08-17. Naime, izmijenjenom optužnicom je optuženik Z. M. terećen da je počinio produljeno kazneno djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. i člankom 52. KZ/11., pri čemu da je on osobno stekao korist podizanjem dva kredita opisana u dvije alineje jedinstvenog činjeničnog opisa (jednim u iznosu glavnice od 2.815.335,02 kune, a drugim u iznosu glavnice u iznosu 4.014.536,64 kune), dok da su korist preostalim podignutim kreditima opisanim u tri alineje, korist stekli M. L., M. M. i trgovačko društvo N. s. d.o.o. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud mijenja činjenični opis jer je zaključio da je podizanjem svih pet kredita korist stekao samo optuženik Z. M. i to u ukupnom iznosu 21.388.093,89 kuna (za koji iznos ga obvezuje i nadoknaditi oštećenici C. b. d.d. štetu kroz dosuđeni imovinskopravni zahtjev), zbog čega u odnosu na optuženika M. L. donosi oslobađajuću presudu (u odnosu na optuženika M. M. je državni odvjetnik odustao od optužbe, zbog čega je protiv njega odbijena optužba). Takvim postupkom prvostupanjski sud je optuženika Z. M. proglasio krivim za veću kriminalnu količinu (ukupno pet kredita u iznosu 21.388.093,89 kuna) od one za koju je terećen optužnicom državnog odvjetnika (dva kredita u ukupnom iznosu 6.829.871,66 kuna), počinivši na njegovu štetu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08-17.

 

12.1. Osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe da je u osuđujućem dijelu pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi. Ovo stoga što je u činjeničnom opisu kojeg je izmijenio prvostupanjski sud najprije navedeno da su optuženici L. i M. postupali „s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi opt. Z. M. kao fizičkoj osobi i direktoru TD N. s. d.o.o., S., iz čega proizlazi da je korist pribavljena samo optuženiku Z. M.. Potom se u činjeničnom opisu u alineji koja se odnosi na kredit odobren trgovačkom društvu N. s. d.o.o. navodi „čime je TD N. s. d.o.o. na štetu C. b. d.o.o. pribavljena protupravna materijalna dobit s osnova glavnice u iznosu od 9.067.289,33 kn“, iz čega proizlazi da je i tom trgovačkom društvu pribavljena korist, što je proturječno prvom navodu. I u konačnici se navodi „čime na opisani način II. optuženi Š. L., I. optuženom Z. M. i TD N. s. d.o.o. pribavio nepripadnu materijalnu korist i to Z. M. u iznosu od 21.017.872,49 kn, oštetivši time C. b. d.d. za sveukupni iznos od  21.388.093,89 kn“ iz čega je u potpunosti nerazumljivo kome je pribavljena imovinska korist i u kojem iznosu.

 

12.2. Na nerazumljivost izreke s pravom upiru u svojim žalbama i optuženici Š. L. i Z. M., s obzirom na to da iznosi kredita iz pojedinih alineja ne odgovaraju u zbroju niti po prvostupanjskom sudu navedenom iznosu koristi koju je stekao optuženik Z. M. niti iznosu štete za oštećenicu C. b. d.d. koju je također prvostupanjski sud izmijenio u odnosu na optužnicu pa je i u tom dijelu u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17.

 

12.3. S tim u vezu utvrđena je i daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, na koju također u svojim žalbama upiru optuženici L. i M.. Naime, premda je prvostupanjski sud, izmijenivši činjenični opis djela na način da je, između ostaloga, kako u odnosu na pojedine kredite opisane po alinejama u izreci pobijane presude, tako i odnosu na ukupnu štetu te korist stečenu za optuženika Z. M. (koji se iznosi, prema presudi, razlikuju, s time da nije navedeno što je s ostatkom koristi do visine štete), izmijenio i njihove iznose u odnosu na one navedene u izmijenjenoj optužnici, a u obrazloženju presude nije dao razloge zbog čega je te iznose izmijenio niti na temelju čega ih je utvrdio u iznosima različitim od onih koji su optuženicima u optužnici stavljeni na teret. Stoga u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se, kao i zbog ostalih oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, ta presuda u osuđujućem dijelu ne može ispitati.

 

13. Slijedom svega navedenog, trebalo je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08-22., zbog utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točaka 9. i 11. ZKP/08-17 na koje se upire u žalbama državnog odvjetnika i optuženika L. i M., prihvaćenjem tih žalbi ukinuti prvostupanjsku presudu, kako u njezinom osuđujućem dijelu, tako i u oslobađajućem dijelu jer su ti dijelovi povezani i nužno ih je, za pravilno presuđenje, ukinuti u cijelosti. Uslijed takve odluke, žalba oštećenice C. b. d.d. u odnosu na imovinskopravni zahtjev je bespredmetna.

 

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će, nakon što izvede sve raspoložive dokaze, utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, u skladu s odredbama članka 459. ZKP/08-22, i valjano obrazložiti. Pritom će naročitu pozornost obratiti na to da u slučaju eventualnih novih izmjena optužnice u tijeku ponovljenog postupka treba, u skladu s člankom 441. stavkom 6. ZKP/08-22, optuženike pozvati da se očituju o osnovanosti nove optužnice te im dati mogućnost da iznesu svoju obranu i nakon izmjene, ako su, kao u ovom postupku, obranu iznijeli prije izmjene optužnice. Također će voditi računa i kod odlučivanja o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, da u situaciji kada utvrđuje da je neki od optuženika počinio kazneno djelo kojim je pribavljena korist u iznosu koji je naveden u izreci, ne stoji tvrdnja da nema podataka o visini koristi. Pritom u konkretnoj situaciji, s obzirom da se radi o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, optuženik L. odgovara solidarno za štetu sa svakim od optuženika kojem je odobrio kredit i to u visini odobrenog kredita za konkretnog optuženika, odnosno ako se utvrdi da je samo jedan optuženik stekao svu korist, solidarno s njim u visini stečene koristi. Za slučaj da i u ponovljenom postupku utvrdi da neki od optuženika nije počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, prvostupanjski sud će voditi računa i da, u skladu s odredbom članka 454. ZKP/08-22, u izreci presude kojom se optuženik oslobađa optužbe, treba navesti činjenični i pravni opis te naziv kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret, dakle, onako kako je u optužnici opisano za konkretnog optuženika.

 

Zagreb, 13. prosinca 2022.