- 1 -              III Kr 115/2022-5

Broj: III Kr 115/2022-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. N. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 31. kolovoza 2021. broj K-1005/2016. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 29. lipnja 2022. broj Kž-294/2022., u sjednici održanoj 13. prosinca 2022.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 31. kolovoza 2021. broj K-1005/2016. D. N. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće opisano u članka 227. stavka 1. u vezi sa stavcima 2. i 6. KZ/11. Na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11. D. N. osuđen je na kaznu zatvora jedna godina.

2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 29. lipnja 2022. broj Kž-294/2022. odbijena je kao neosnovana žalba D. N. te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Osuđeni D. N. je po branitelju, odvjetniku Ž. V., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude "zbog porede Kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđen u članku 469. st. 1. točka 2 i točka 5. ZKP-a, jer je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu."

4. Zahtjev sa spisom je, u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. i 80/2022. - dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik je proglašen krivim za kazneno djelo za koje je predviđena kazna zatvora od jedne do osam godina (članak 227. stavak 6. KZ/11.). Osuđenik je na temelju te odredbe osuđen na kaznu zatvora jedna godina. Budući da je osuđeniku izrečena kazna u okviru zakonom predviđenog raspona (kazna koja je predviđena kao posebni minimum), to odlukom o kazni nije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.  

7. Treba dodati da iz zahtjeva osuđenika proizlazi da smatra da je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu jer da on nije niti trebao biti proglašen krivim. To zato "jer se u obrazloženju [pobijane presude] navodi i obrazlaže samo postupanje okrivljenika odnosne prigode, dok se postupanje i te kako značajni propusti … drugog sudionika … uopće ne uzimaju u obzir … što je dovelo do pogrešnih zaključaka o uzroku nastanka prometne nezgode … pa tako i do pogrešne odluke u krivnji okrivljenika". U zahtjevu se ističe da je pokojni oštećenik "odnosne prigode upravljao vrlo snažnim motociklom, bez vozačke dozvole, bez kacige, bez registracijskih pločica, bez dovoljno iskustva i brzinom koja je bila skoro dvostruko veća od dopuštene, s svjetlom koje nije smio koristiti u naseljenom mjestu". Sve te "utvrđene činjenice govore kako na strani vozača motocikla … postoji ako ne isključiva odgovornost onda postoji visoki stupanj krivnje i doprinosa nastanku same nesreće". Potom se iznose okolnosti koje su utvrđene na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke te se zaključuje da "način vožnje vozača motocikla može se okvalificirati jedino kao bezobzirnu vožnju". Ističe se da "nema opravdanja da se ove odlučne okolnosti nisu uzele u obzir prilikom donošenja odluke o krivnji okrivljenika". Osuđenik prigovara i kazni na koju je osuđen jer su "sudovi nižeg stupnja trebali voditi računa da se okrivljenik mlad čovjek koji do sada nije ni prekršajno a kamoli kazneno gonjen, da se korektno držao pred sudom, da je pokazao iskreno žaljenje, da se ispričao obitelji oštećenika … da nema otegotnih okolnosti". Predložio je da se "presuda suda I i II stupnja ukinu i predmet vrati na ponovni postupak".

7.1.              Svi ovi navodi zahtjeva su prigovori činjenične naravi. Osuđenik se očito ne slaže s činjeničnim i pravnim zaključcima nižestupanjskih sudova. No, to nezadovoljstvo ne predstavlja prekoračenje ovlasti koje sud ima u odnosu na odlučivanje o kazni. Drugim riječima, srž osuđenikova zahtjeva su prigovori činjenične naravi koji ne mogu biti predmet ocjenjivanja ovoga izvanrednog pravnog lijeka. Usput treba napomenuti da su nižestupanjski sudovi ocjenjivali sve činjenične navode koje osuđenik navodi u zahtjevu i to prvostupanjski sud kod utvrđivanja kaznenopravne odgovornosti osuđenika, a drugostupanjski sud u okviru istovjetnih žalbenih navoda.

8. Slijedom iznesenoga, zahtjev osuđenog D. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08. presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 13. prosinca 2022.