Poslovni broj: 4 P- 559/21-24

Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao
sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz I., B. , OI zastupane po punomoćniku K. K., odvjetnici iz Vinkovaca,.protiv tuženika R. H. OIB , zastupane po u Vinkovcima, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon
zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužiteljice
odvjetnice K. K. i zamjenika G. V., 22.
studenog 2022. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 13. prosinca 2022.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica A. M. iz I., B.,
OIB , dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine
kč. br. oranica Gacke njive sa 11508m2, uknjižene u zk. ul.
k.o. I., te je slijedom toga tužena R.H.
OIB ., dužna priznati ovu činjenicu i izdati joj tabularnu
ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva ili će u
protivnom istu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj R. H. OIB , da
tužiteljici A. M. iz I., B., OIB ,
nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna/
1.327,23 eura1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od
presuđenja tj. od 13. 12. 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva. U
tužbi navodi da je na predmetnoj nekretnini upisanoj u zk. ul. k.o. I. tužena
uknjižena kao vlasnik, temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u
Vinkovcima br Z-84/19 od 3. 1. 2019. Nadalje navodi da je kč. br. . bila upisana u zk.
ul. kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine V.. Tužiteljica navodi
da je ona posjednik predmetne nekretnine, a da su prije nje posjednici bili njezini pravni
prednici M. R. i M. A., koji su kao posjednici bili upisani u
posjedovnom listu br. k.o. I. Nadalje u tužbi navodi da je M. R.
umrla 11. 11. 2016, da je njezinim nasljednikom utvrđen M. D. koji je umro

18.9.2017., a njegovim isključivim nasljednikom proglašena ona. Navodi da je je njezin

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 4 P- 559/21-24

prednik , pok. M. A. stupio u posjed parcele 1963. u postupku komasacije na
način da je isti nadijeljen, te da se od tada pa do danas ona kako osobno tako i putem
svojih pravnih prednika nalazi u kontinuiranom i nesmetanom posjedu parcele. Stoga
tužiteljica smatra da je njezin tužbeni zahtjev osnova i da je vlasništvo predmetne
nekretnine stekla istekom roka za dosjelost, a sve sukladno pravnim mišljenjima
izraženim u odluci Vrhovnog suda RH i odlukama Europskog suda za ljudska prava.
Stoga predlaže sudu da donese presudu kojom se utvrđuje da je dosjelošću stekla
pravo vlasništva nekretnine kč. br. oranica Gacke njive sa 11508m2, uknjižene
u zk. ul. 4 k.o. I., kao i da obveže tuženika da joj naknadni trošak parničnog
postupka.

2.U odgovoru na tužbu tužena navodi da je nesporno da je upisana kao vlasnik
nekretnine označene kao kč. br. . oranica Gacke njive sa 11508m2, zk. ul. br.
. k.o. I. Navodi da je navedene nekretnina bila upisana kao društveno
vlasništvo i prema Uvjerenju Službe za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša u
Vukovarsko-srijemskoj županiji, a da se dana 24. 7. 1991. nalazila izvan granica
građevinskog područja naselja I., slijedom čega je R. H. i
temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu stekla pravo vlasništva na predmetnoj
nekretnini. Tužena nadalje ističe da je odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim
vlasničkopravnim odnosima bilo propisano da na stvarima u društvenom vlasništvu
pravo vlasništva ne može steći dosjelošću, koja odredba je stavljena izvan snage čl.

3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je
stupio na snagu 8.10. 1991,, te da je stoga vrijem potrebno za dosjelost nekretninama
u društvenom vlasništvu počinjalo teći od dana stupanja na snagu navedenog zakona
tj od 8.10.1991., i također navodi da rok za dosjedanje ne može uračunavati vrijeme
koje je proteklo prije 8. 10. 1991., te da stoga nije točna tvrdnja tužiteljice da su njeni
pravni prednici stekli predmetnu nekretninu dosjelošću 31.12.1983. Nadalje navodi da
je pravno relevantna činjenicu jesu li pravni prednici tužiteljici posjed stvarno izvršavali.
Slijedom svega tužena predlaže sudu da odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim
zahtjevom u cijelosti, te je obveže na platež parničnih troškova.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak br. .,
povijesni izvadak zk. ul. ., zk. uložak br. . povijest promjena na kč., Rješenje o
nasljeđivanju iza M. R., Rješenje o nasljeđivanju iza M. D., rješenje
o komasaciji, te povijesni zk izvadak.

4.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom
postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14,
70/19 dalje ZPP-a)

Odlukom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-. od 25.
studenog 2021. ukinuta je presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-
1347/2019-14 od 15. lipnja 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i predmet
vraćen na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

5.Nesporno je, da je predmetna nekretnina vlasništvo tužene R.
H. Nesporno je, da je tužena stekla vlasništvo predmetnih nekretnina, koje su
bile u društvenom vlasništvu.

Sporno je, da li su tužiteljica i njezini prednici u posjedu predmetnih nekretnina, koje su klasificirane kao poljoprivredno zemljište s oznakom oranica Gacke njive.

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 4 P- 559/21-24

Spornom se ukazuje pravna osnovanost stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina pozivom na institut dosjelosti.

6.Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i stvarnog stanja, sud je ocijenio
tužbeni zahtjev neosnovanim, budući tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva
dosjelošću, jer u vremenu od 6. travnja 1941. do 08. listopada 1991. nije bilo dopušteno
na nekretninama u društvenom vlasništvu stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
7.Naime, za stjecanje prava vlasništvu dosjelošću, kao originarna osnova
stjecanja prava vlasništva, na općinskim dobrima, prema paragrafu & 1472. Općeg
građanskog zakonika potrebno je vrijeme trajanja posjeda od 40 godina i više. To pravo
vlasništva dosjelošću moglo se stjecati na općinskim dobrima sve do 06. travnja 1941.
godine. Međutim, kada je donesen Zakon o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije

06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list FNRJ br. 86/46 )
stjecati pravo vlasništva dosjelošću na državnoj ili općenarodnoj imovini nije bilo
dopušteno, ali je bilo dopušteno ustati tužbom radi stjecanja prava vlasništva
dosjelošću time da je podnositelj tužbe trebao dokazati da je u mirnom posjedu
nekretnine 40 i više godina računajući od 06. travnja 1941. godine pa unatrag u 19.,
18… stoljeće. Takvo stanje traje sve do 08. listopada 1991. godine, kada je ponovno
moguće stjecanje prava vlasništva na –općenarodnoj imovni- dosjelošću, time da se
vrijeme između 06. travnja 19941. godine do 08. listopada 1991.ne uračunava u
vrijeme dosjelosti, već ono vrijeme nakon 08. listopada 1991. godine (čl. 388. st. 4.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima , Narodne novine RH br. 91/96, 137/99,
22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12. i 152/14. –dalje:
ZV).

8.Dakle, u ovom slučaju radi se o razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada

1991. godine kada nije bilo dopušteno stjecanje prava vlasništvu na imovini u
društvenom vlasništvu ili općenarodnoj imovini.

9.U razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. u primjeni su bila pravna
pravila bivšeg OGZ do 1. rujna 1980. kada je na snagu stupio Zakon o
vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine RH br.53/91 :dalje ZOVO). a ZOVO bio
je u primjeni do donošenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - ZV, do 1.
siječnja 1997.

10.Člankom 29. ZOVO bilo je propisano da se na stvarima u društvenom
vlasništvu dosjelošću ne može steći pravo vlasništva, što upućuje da tužitelj nije mogao
u tom razdoblju na temelju dosjelosti steći pravo vlasništva na predmetnim
nekretninama, jer su iste upisane kao društveno vlasništvo.

11.Prema članku 388. stavak 4. ZV - 96 je propisano da se rok za stjecanje
dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu,
kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme
posjedovanja proteklo prije tog dana.

12. Međutim, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-58/1997,
U-I-235/97, U-I-237/97 i U-I-1054/97, od 17. studenog 1999. (Narodne novine r.
137/99) odredba članka 388,. stavak 4. ZV – 96 je ukinuta kao neustavna, pa je
Zakonom o izmjenama i dopunama ZV (Narodne novine 114/01) izmijenjen članak

388. stavak 4. ZV te je propisao da za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dana

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 4 P- 559/21-24

8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao u za stjecane stvarnih prava na
tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga
dana (prije 8. listopada 1991.)

13. Tužiteljica u tužbi ističe da je dosjelošću stekla vlasništvo jer da je u vrijeme
dok je bio na snazi članak 388. stavak 4. ZV-96 po zakonu stekla vlasništvo dosjelošću.
Svoju tvrdnju potkrepljuje odlukama Europskog suda za ljudska prava: Trgo
protiv Republike Hrvatske broj:35298/04; Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske
broj:37685/10 i Jakelić protiv Republike Hrvatske broj:22768/12. U tim odlukama
odlučivalo se zahtjevu za stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u
društvenom vlasništvu i u svima je odlučeno da je, u odnosu na tužitelje, došlo do
povrede članka 1. Protokola broj 1. Konvencije koji glasi:

„Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva.
Nitko se ne može lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete
predviđene zakonom općim načelima međunarodnog prava.“

14.Naime, tužiteljica ističe, da u svim tim odlukama Europskog suda za ljudska
prava je navedeno mišljenje istog Suda kojim „smatra da podnositelji zahtjeva koji se
razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao
– s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi
posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis, već
državna tijela te države moraju snositi štetu“.

15.To bi upućivalo na zaključak da je Europski sud za ljudska prava zauzeo
stajalište da svaka osoba koja je ispunila sve pretpostavke za stjecanje vlasništva
nekretnine dosjelošću u vrijeme kada je članak 388. stavak 1. ZV iz 1996. bio na snazi,
pa sve do donošenja Ustavne odluke 17. studenog 1999., ima pravo postaviti takav
tužbeni zahtjev i nakon što je članak 388. stavak 1. ZV izmijenjen (Narodne novine
114/01).

16. Vodeći se uputom županijskog suda prema kojoj je potrebno utvrditi je li
tužiteljica stekla nekretninu u postupku komasacije provedene 1963. od kada se
njezini prednici, odnosno ona osobno nalazi u nesmetanom posjedu utužene
nekretnine, sud je izvršivši uvid u povijesni promjena na katastarskoj čestici ( list 7
spisa) utvrdio da su prednici tužiteljice ( Miškulin Dane) stekli predmetnu nekretninu
u postupku komasacije te da se vrijeme posjedovanja ima računati od navedenog
stjecanja.

17. Slijedom navedenog, a sukladno čl. 159. st. 3. i st. 4. ZV-a, sud je ocijenio
da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva
dosjelošću, jer je proteklo vrijeme od 40 godina, koliko je potrebno da bi bile ispunjenje
pretpostavke za stjecanje.

18.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl.

155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tužiteljici troškove za zastupanje po punomoćniku
određene sukladno odvjetničkoj Tarifi i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora,
za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima od 9. 6. 2020., 13.5.2021., po 1.000,00
kuna, za zastupanje na ročištu od 22. 11. 2022. 1.500,00 kuna, za pristupe na ročišta
za objavu presude od 15. 6. 2021. i 13. 12. 2022. po 500,00 kuna, za sastav žalbe
protiv presude 1.250,00 kuna, odnosno ukupno 9.000,00 kuna. Sud je nadalje priznao

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 4 P- 559/21-24

tužiteljici i trošak na ime sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna.

Temeljem izrečenog tužiteljici je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna, kao u točci II izreke.

U Vinkovcima, 13. prosinca 2022.

Sudac; Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje
Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. punomoćnik tužitelja

2. punomćnik tuženika

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450