- 1-

Broj: Gž-278/2020

 

 

                                 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                       

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe K. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe D. B., zbog prekršaja iz članka 167. stavka 1. točke 19. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe K. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe D. B., podnesenoj po braniteljici M. Š., odvjetnici u G., protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, broj: 45. Pp G-642/2019 od 29. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

1. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe K. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe D. B., a po  službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela činjenično opisanog u izreci i novčanoj kazni, tako da se djelo okrivljenika pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 167. stavka 1. točke 19. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom te se okrivljenoj pravnoj osobi K. d.o.o., na temelju istog pravnog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna/2.654,46 eura [1] (dvijetisućešestopedesetčetiri eura i četdresetšest centi), a okrivljenoj odgovornoj osobi D. B., uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna/663,61 eura (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent).

 

2. Izrečene novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

 

3. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe K. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe D. B. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

 

4. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3c. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba K. d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba D. B. su obvezani naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna/39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa)1, svaki u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

             1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba K. d.o.o. u iznosu od 150.000,00 (stopedesettisuća) kuna, a okrivljena odgovorna osoba D. B. u iznosu od 25.000,00 (dvadesetpettisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 170. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19.), činjenično opisanog u izreci.

 

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, svaki.

 

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih osnova.

 

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

 

5. Žalba je neosnovana.

 

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:  107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Međutim, novim Zakonom o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/21.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021., dakle nakon počinjenja prekršaja i donošenja pobijane presude, za predmetni prekršaj je u članku 167. stavku 1. točki 19. i stavku 2., a koji predstavlja pravni kontinuitet u odnosu na prekršaj opisan u članku 170. stavku 1. točki 14. i stavku 2. ranijeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom, propisana blaža kazna za počinitelje (u rasponu od 20.000,00 kuna do 200.000,00 kuna za pravnu osobu i u rasponu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za odgovornu osobu, u odnosu na prethodno propisane kazne u rasponu od 150.000,00 kuna do 400.000,00 kuna za pravnu osobu i u rasponu od 50.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za odgovornu osobu) te je, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, primijenjen novi propis kao propis blaži za okrivljenike.

8. Okrivljenici neosnovano ističu kako se prvostupanjskom presudom okrivljenoj odgovornoj osobi D. B. stavlja na teret obavljanje djelatnosti u svojstvu odlagatelja otpada, a što on nije, jer je on odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi. Naime, iz prvostupanjske presude jasno proizlazi da je okrivljeni D. B. direktor, odnosno odgovorna osoba odlagatelja otpada, te je u tom svojstvu i proglašen krivim i kažnjen.

 

9. Neosnovan je i žalbeni navod da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog dodavanjem u izreku presude da su okrivljenici obavljali djelatnost zbrinjavanja otpada na način koji nije dopušten važećom dozvolom za gospodarenje otpadom jer dio na koji okrivljenici upiru žalbom nije dio izreke, koja sadrži potpun činjenični opis djela za koje se okrivljenici optužuju, već je dio pravnog opisa djela.

 

10. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude tereti okrivljenike za povredu Ustava RH, koje povrede nisu obuhvaćene optužnim prijedlogom, ističe se da je ponašanje okrivljenika u konkretnom slučaju, ponašanje kojim se povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom RH, međunarodnim pravom i zakonima, čija zaštita nije moguća bez prekršajno pravnog sankcioniranja te da iz sadržaja normi koje se odnose na predmetni prekršaj proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti, čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava, kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata pa, u tom kontekstu, takvim ponašanjem okrivljenika povrijeđen je i Ustav RH, a djelo nije beznačajno, posebno imajući u vidu i subjektivni stav počinitelja prema počinjenom prekršaju, čiji značaj okrivljenici umanjuju te djelo ne priznaju, kao i raspon zakonom propisanih kazni za navedeni prekršaj.

 

11. Također, neosnovano okrivljenici u bitnom ponavljaju navode svoje obrane te osporavaju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, jer su, u svojoj usmenoj obrani pred sudom, priznali sve odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje prekršaja za koji se terete, a okolnost da nisu premašili ukupni kapacitet odlagališta, nego su zbrinuli veću količinu otpada od dozvoljene samo po 4 ključna broja, ne može se smatrati beznačajnim niti ih može ekskulpirati od odgovornosti, kako im je to već odgovorio i prvostupanjski sud, na način s kojim je suglasan i ovaj sud, a čiji zaključak okrivljenici nisu doveli u sumnju niti sada u žalbi te, suprotno navodima žalbe, nije bilo potrebno ispitivanje više inspektorice zaštite okoliša, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Naime, žalitelji niti u žalbi nisu osporavali odlučnu činjenicu, da djelatnost gospodarenja otpadom, u smislu zbrinjavanja istog odlaganjem, nisu obavljali u skladu s izdanom dozvolom. Pritom valja naglasiti, da se, suprotno njihovom stavu koji iznose u žalbi i prekoračenje količine zbrinutog otpada, smatra načinom na koji su okrivljenici zbrinuli otpad protivno važećoj dozvoli.

 

12. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, imao dovoljno osnova za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se pobijanom presudom terete i, slijedom toga, pravilno ih proglasio krivima i kaznio. 

 

13. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o izrečenim kaznama, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti koje se odnose na  prirodu i težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenika, kao i ostale okolnosti odlučne za odmjeravanje kazni te je za svoju odluku o visini izrečenih novčanih kazni dao je valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Međutim, kako je djelo okrivljenika pravno označeno po blažem propisu, ovaj sud je preinačio odluku o izrečenoj novčanoj kazni tako da je okrivljenoj pravnoj osobi izrekao kaznu u iznosu sada važećeg zakonskog minimuma, a okrivljenoj odgovornoj osobi je ublažio novčanu kaznu na iznos ispod zakonom propisanog posebnog minimuma novčane kazne te smatra da će se takvim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja i okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja.

 

14. Stoga ovaj Sud smatra da će se izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

 

15. Također, žalitelji se upozoravaju na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

             

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

 

           18. Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 13. prosinca 2022.

 

                                   

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.