Poslovni broj: 79 Gž-2398/2021-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 79 Gž-2398/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljanom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. D., odvjetniku iz R., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-43/2020-15 od 20. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-43/2020-15 od 20. travnja 2021. pod toč. I. izreke za iznos od 64.350,00 kn/8.540,71 Eur[1] sa zateznom kamatom, te pod toč. II. izreke za iznos od 5.869,20 kn/778,98 Eur sa zateznom kamatom.

 

              II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-43/2020-15 od 20. travnja 2021. pod toč. I. izreke za iznos od 15.650,00 kn/2.077,11 Eur sa zateznom kamatom, te pod toč. II. izreke za iznos od 1.430,80 kn/189,90 Eur sa zateznom kamatom i u tim dijelovima zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

              III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 237,50 kn/31,52 Eur u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 80.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 5. travnja 2019. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I. izreke). Naloženo je tuženoj naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.300,00 kn sa zateznom kamatom koje teče od 20. travnja 2021. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. II. izreke). Konačno, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.250,00 kn (toč. III. izreke).

 

2. Protiv navedene presude, sadržajno u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i II. izreke presude žali se tužena zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22- dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i zahtjev tužitelj odbije, uz naknadu troškova postupka. Tužena potražuje i troškove žalbenog postupka.

 

3. Žalba tužene djelomično je osnovana.

 

4. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:

              - da je Općinsko državno odvjetništvo u D. 30. lipnja 2010. podnijelo optužni prijedlog protiv tužitelja zbog kaznenog dijela iz čl. 220. st. 1. i 4. u vezi čl. 38. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 4. Kaznenog zakona,

- da je u tijeku postupka Općinsko državno odvjetništvo D. odustalo je od kaznenog progona te je isti preuzeo V. Z., oštećenik kao tužitelj, koji je preminuo 8. studenoga 2018., a njegova supruga Lj. Z. nije željela preuzeti niti nastaviti kazneni progon tužitelja nakon smrti supruga, slijedom čega je rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-358/2017 od 10. siječnja 2019. kazneni postupak protiv tužitelja obustavljen,

              - da je u tijeku kaznenog postupka protiv tužitelja bio određen istražni zatvor te je izdana tjeralica, a po rješenju i nalogu Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kv-372/2018, K-358/2018,

- da je tužitelj temeljem tog rješenja i rješenja o produljenju istražnog zatvora u istražnom zatvoru proveo 143 dana u razdoblju od 30. srpnja 2018. do 19. prosinca 2018.

 

5. Polazeći od utvrđenja:

- da za osnovanosti zahtjeva za naknadu štete nisu od utjecaja razlozi zbog kojih je pritvor bio određen te njegova zakonitost ili nezakonitost kao niti razlozi zbog kojih je postupak obustavljen već je u primjeni odredbe čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 178/04- dalje: ZKP) bitan samo ishod kaznenog postupka,

- da je tužitelju je pritvor određen u dobi od 39. godina,

- da je tužitelj proveo u istražnom zatvoru (143 dana),

- općepoznatu prenapučenost zatvora,

- da je tužitelj bio neosuđivana osoba koja je zasigurno teško podnosila ograničenje slobode, činjenicu da je u tom trenutku bio otac djeteta starog 12. godina što je posebno osjetljiva dob djeteta da bi otac bio nepunih pet mjeseci odsutan i k tome još u istražnom zatvoru,

- da činjenica da se netko nalazi u pritvoru nepunih pet mjeseci ne može ostati nepoznata prijateljima i poznanicima te se takva vijest brzo širi i osobi koja je bila u istražnom zatvoru zasigurno nije ugodno objašnjavati razloge, i u jednu ruku braniti se od optužbi, sud prvog stupnja primjenom odredbi čl. 19., čl. 1046. i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO) tužitelju dosuđuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u zatraženom iznosu od 80.000,00 kn sa zateznom kamatom od dana kada se je obratio ministarstvu tj. 5. travnja 2019. i odlučuje kao pod toč. I. izreke.

 

6. Tužena žalbom osporava pravilnost presude, kao u pogledu osnova tako i u pogledu visine, u bitnom navodeći da u konkretnom slučaju tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete budući je tužitelj svojim postupcima prouzročio uhićenje, kao i da je predmetni postupak obustavljen jer je privatni tužitelj u daljnjem tijeku postupka odustao od kaznenog progona, slijedom čega je valjalo primijeniti odredbu čl. 480. st. 3. uz analognu primjenu odredbe čl. 476. ZKP, a ne odredbu čl. 480. st. 1. ZKP, kako je to pogrešno učinio sud prvog stupnja.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

8. Također nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja koji upiru na ostvarenje žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. No dosuđivanjem tužitelju naknade štete u zatraženom iznosu od 80.000,00 kn sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

10. Prema odredbi čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) svatko tko je nezakonito bio lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku.

 

11. Odredbom čl. 9. st. 5. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, a koje je Republika Hrvatska prihvatila retroaktivno počev od 6. listopada 1991. propisano je da svaka osoba koja je bila žrtva nezakonitog uhićenja ili pritvora ima pravo na naknadu štete.

 

12. Pravo na slobodu i sigurnost, uključujući i pravo na odštetu žrtvama nezakonitog uhićenja ili pritvaranja propisano je i odredbom čl. 5. st. 1. i 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj: 6/99, 88/99).

 

13. Nadalje, odredbom čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP propisano je da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćno presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

 

14. Iz navedene odredbe proizlazi pravo osobe koja je nezakonito lišena slobode da joj Republika Hrvatska naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode.

 

15. Na primjenu odredbe čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP ne utječu ni razlozi zbog kojih je pritvor određen ni to je li određivanje pritvora bilo zakonito. U primjeni navedene zakonske odredbe odlučan je dakle konačan rezultat kaznenog postupka, a to znači da svaka osoba protiv koje je redovni kazneni postupak dovršen obustavom, kao u ovoj stvari, ili oslobađajućom, odnosno odbijajućom presudom, ima po pravilu pravo na naknadu štete bez obzira na to da li su u vrijeme postupka postojali zakonski uvjeti za preventivno lišenje slobode (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2664/2014 od 3. srpnja 2019. i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-1839/2006 od 7. svibnja 2009.)

 

16. Stoga neosnovano u žalbi upire tužena da je u konkretnom slučaju isključeno pravo na naknadu štete, pozivajući se na odredbe čl. 480. st. 3. ZKP koja se primjenjuje u vezi s čl. 95. ZKP jer se te odredbe odnose na postupanje redarstvenih vlasti u slučaju uhićenja osobe za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo, a u ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode.

 

17. Jednako tako, nema mjesta primjeni odredbe čl. 476. ZKP jer je tom odredbom propisano pravo na naknadu štete neopravdano osuđenim osobama, što se na tužitelja ne odnosi, jer tužitelj nije uopće bio osuđen.

 

18. Pri dosuđivanju naknade štete valja imati u vidu sve okolnosti slučaja, kao što su trajanje lišenja slobode, uvjeti izdržavanja kazne, činjenica izdvajanja iz obitelji, reakcija sredine na lišenje slobode, zabrinutost zbog uhićenja i moguće osude. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja visine naknade vodio je računa o svim prethodno navedenim okolnostima.

 

19. Osoba neosnovano lišena slobode ostvaruje pravo na novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, kao temeljnog ljudskog prava, samom činjenicom neosnovanog pritvaranja, pri čemu okolnost da se radi već o ranije osuđivanoj osobi ne isključuje to pravo, već utječe na visinu dosuđene naknade.

 

20. Osnovano ukazuje tužena da je tužitelj ranije osuđivana osoba, budući da iz sadržaja optužnog prijedloga (list 6-9 spisa) proizlazi da je tužitelj presudom Županijskog suda u Rijeci, broj K-66/04 od 5. siječnja 2006. bio osuđen za kazneno djelo zloupotrebe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

 

21. Vodeći računa o svim naprijed iznesenim okolnostima koje su inače bitne kod ocjene visine naknade neimovinske štete zbog nezakonitog lišenja slobode, po ocjeni ovog suda primjerena pravična naknadu u smislu odredbe čl. 1100. u vezi s čl. 19. st. 1. i 2. ZOO predstavlja iznos od 64.350,00 kn, dok je iznos iznad dosuđenog previsok i ne služi cilju kojem ta naknada služi.

 

22. Slijedom iznesenog, za iznos od 64.350,00 kn presudu suda prvog stupnja valjalo je potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

23. U preostalom dijelu, za iznos od 15.650,00 presudu suda prvog stupnja valjalo je preinačiti primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP i taj dio zahtjeva tužitelja odbiti, te odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

24. Kako je ovom presudom izmijenjen uspjeh stranka u sporu, o troškovima postupka valjalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

 

25. Tužitelj je s obzirom na osporavanu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva (prema vps 80.000,00 kn) uspio u parnici s 90,2%, a tužena s 9,8%. Kada se sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP od postotka uspjeha tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u sporu oduzme uspjeh tužene, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u omjeru od 80,4%. Troškove tužitelja sud prvog stupnja pravilno je utvrdio u iznosu od 7.300,00 kn pa kada se isti pomnoži s omjerom uspjeha od 80,4% tužitelj ima pravo na trošak postupka u iznosu od 5.869,20 kn.

 

26. Slijedom iznesenog, o troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP (pod toč. I. izreke presude), a primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP (pod toč. II. izreke presude).

 

27. Tuženoj je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika –„Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), što sukladno uspjehu u žalbenom postupku (cca 19%) iznosi 237,50 kn.

 

U Zagrebu 13. prosinca 2022.

 

 

               Predsjednica vijeća:

                                                                                                        Gordana Bošković Majerović, v.r.