Poslovni broj: Gž-1148/22-2

 

Poslovni broj: Gž-1148/22-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1) Općine R., R., OIB:…, zastupane po načelniku D. J., a ovaj zastupan po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z. i 2) Općine P., P., OIB:…, zastupane po načelniku I. K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2669/15-74 od 26. svibnja 2022., 13. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2669/15-74 od 26. svibnja 2022. pod točkom I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod poslovnim brojem P-2669/15-74 od 26. svibnja 2022., točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. B. koji glasi: „Nalaže se tuženicima pod 1) Općini R., OIB: …iz R., i pod 2) Općini P., OIB:…iz P., solidarno isplatiti tužitelju M. B., OIB:…iz S., na ime naknade za umanjenu vrijednost nekretnine katastarske oznake čest. zem. 2097/28 k.o. S., u naravi kuća i dvorište pov. 1.723 m2, upisane u zk. ul. 586 k.o. S., iznos od 9.800,00 kuna (devettisućaiosamsto kuna) za zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, uz obvezu naknade troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.“ Točkom II. izreke naloženo je tužitelju M. B. da tuženiku pod 1) Općini R. naknadi parnični trošak u iznosu od 35.436,50 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok je preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 41.234,00 kuna odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika pod 1) za naknadom parničnog troška. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika pod 2) Općine P. za naknadom parničnog troška.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude, točke I. i II. izreke, žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno uvaži žalbu tužitelja te ukine u cijelosti prvostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              U ovom stadiju postupka, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.800,00 kuna na ime naknade štete koju trpi tužitelj umanjenjem vrijednosti i koristivosti nekretnine kat. čest. 2097/28. Z.U. 586 K.O. S., u naravi kuća i dvorište površine 1723 m2, vlasništvo tužitelja. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženik neovlašteno izvršio iskop i položio vodovodne cijevi u dubinu tužiteljevog dvorišta, izvan okvira zadanih gabarita i time u bitnom umanjio vrijednost tužiteljeve nekretnine, radi čega, između ostalog, ne može ostvariti pravo na poslovnu namjenu donjeg kata zgrade.

 

6.              S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.  ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

 

7.              Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju o predmetu spora ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti i na koje u žalbi ukazuje žalitelj, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

8.              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 214. stavak 1. i 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) nakon što je utvrdio da je tužitelj pravnu zaštitu isticanjem odštetnog zahtjeva, odnosno, zahtjeva za isplatu naknade, zatražio po proteku zakonskog kako subjektivnog tako i objektivnog roka zastare, a imajući u vidu da se izgradnja magistralnog vodovoda dovršila 18. srpnja 2009. (uključujući i radove na nekretnini tužitelja) o čemu je tužitelj odmah i imao saznanja, kada je zastarni rok za isplatu naknade počeo teći, a da je tužitelj odštetni zahtjev, odnosno, zahtjev za isplatu naknade, istakao u tužbi kojom je pokrenut predmetni postupak, koja je predana prvostupanjskom sudu neposredno 27. kolovoza 2015., točnije, nakon proteka više od pet godina od dovršetka predmetnih radova.

 

9.              Žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude s obzirom da su razlozi prvostupanjske presude o vremenu dovršetka izvođenja predmetnih radova i saznanja tužitelja o istima utemeljeni na pravilnoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza i rezultatima raspravljanja, te presuda o navedenim odlučnim činjenicama sadrži dostatno obrazložene i jasne razloge.

 

10.              Člankom 214. ZOO-a, stavkom 1. propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

 

11.              Odredbom članka 230. stavkom 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (stavak 2).

 

12.              Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, nakon što je utvrdio:

- da je tužitelj 27. kolovoza 2015. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete, navodeći da je tuženik položio vodovodne cijevi cca 4,5 m od ceste, u dubinu tužiteljevog dvorišta, a ne uz rub njegove nekretnine, čime trpi neposrednu štetu jer radi toga ne može dobiti dozvolu za poslovni i parkirni prostor, odnosno, ne može ostvariti i pravo na poslovnu namjenu donjeg kata zgrade;

- da se radi o naknadi štete radi umanjenja vrijednosti nekretnine na kojoj je izgrađena obiteljska kuća tužitelja M. B. zbog izvođenja radova na magistralnom cjevovodu vodoopskrbnog sustava R.-J., vodoopskrbne mreže naselja J., R., M., S. D. i okolnih zaseoka u Općini R. i Općini P.,

- da je tuženik istaknuo prigovor zastare,

- da iz uporabne dozvole od 18. srpnja 2009., Klasa: UP/I-361-05/09-01/12, Ur. broj: 2198/1-11/4-09-6 proizlazi da je povjerenstvo izvršilo pregled izvedenih građevinskih radova, te da se investitoru Općini R. odobrava uporaba vodoopskrbnog sustava R.-J., vodoopskrbne mreže naselja J., R., M., S. D. i okolnih zaseoka u Općini R. i Općini P., iz čega proizlazi da je najkasnije 18. srpnja 2009. magistralni cjevovod bio u cijelosti dovršen u građevinskom smislu i pušten u uporabu, o čemu je nedvojbeno tužitelj imao saznanja

- da je protekao subjektivni zastarni rok od tri godine za podnošenje tužbe (dana 18. srpnja 2012. ), a obzirom da je tužba podnesena dana 27. kolovoza 2015.

 

13.              Kod izloženih činjeničnih utvrđenja, sukladno citiranim zakonskim odredbama, pravilno je prvostupanjski sud primijenjeno materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja cijeneći osnovanim prigovor zastare.

 

14.              Tužitelj se u svojoj žalbi uglavnom iscrpljuje u prigovorima koji se odnose na utvrđivanje štete koju je pretrpio tužitelj, na izvođenje dokaza vještačenjem te prigovorima na nalaze i mišljenja vještaka, kao i na visinu nastale štete, pri čemu ne ističe dopuštene žalbene razloge kojima bi doveo u pitanje zakonitost pobijane presude u dijelu ocjene osnovanosti prigovora zastare potraživanja tužitelja.

 

15.              Ponovno se naglašava kako je prvostupanjski sud pravilno smatrao da je tužitelj odštetni zahtjev za isplatu naknade nastale štete umanjenjem vrijednosti njegove nekretnine mogao istaknuti najkasnije dovršenjem radova od strane tuženika, o čemu je, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, tužitelj nedvojbeno imao saznanja, a kada je zastarni rok počeo teći, tim više što je, prema navodima i samog tužitelja, još 2009. godine postala pravomoćna građevinska dozvola za izvođenje radova, a uporabna dozvola je, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, nakon izvršenog pregleda izdana 18. srpnja 2009.

 

16.              Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan nakon što je utvrdio da se radi o potraživanju koje je zastarjelo, (što predstavlja odlučnu činjenicu za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva koji je bio predmet postupka).

 

17.              Kako, u izloženim okolnostima, preostali žalbeni prigovori nemaju značaj relevantnih prigovora kojima bi se dovela u pitanje zakonitost pobijane presude, a nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 467. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno, odlučiti kao u izreci.

 

18.              Potvrđena je i odluka o troškovima postupak jer je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, a tužitelj odluku o troškovima postupka pobija isključivo u okolnostima pobijanja odluke o glavnoj stvari i bez isticanja konkretnog žalbenog prigovora.

 

U Splitu 13. prosinca 2022.