Poslovni broj: 64 Gž-403/2021-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž-403/2021-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja H. š. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. B., zaposlenik tužitelja, protiv tuženika I. V. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. K. i M. K. Č. u Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-102/2019-22 od 2. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-102/2019-22 od 2. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.262,00 kn/300,22 eura[1].

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku I. V. iz B., OIB: … da tužitelju H. š. d.o.o. Z., OIB: …, isplati iznos od 75.287,00 kn u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom od 2. studenog 2017., prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 postotna poena (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata od 7. ožujka 2016. do 1. studenoga 2017. (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.262,00 kn u roku od 15 dana (točka III. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i III. izreke, pobija žalbom tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbama čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove sastava žalbe, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj osporava žalbene navode tuženika te predlaže odbiti žalbu u cijelosti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 75.287,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, na temelju odredaba čl. 1113., u vezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

 

6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je:

 

- da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji poslovni broj P-502/12 od 22. ožujka 2013. obvezan tuženiku, njegovu radniku, zbog ozljede na radu, na ime naknade štete zbog izgubljene zarade plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 1.889.77 kn, počevši od ožujka 2013. pa dok za to postoje zakonski uvjeti;

 

- da je tuženik na temelju navedene presude u postupku izravne naplate kod Financijske agencije s računa tužitelja naplatio iznos od 80.896,46 kn, smatrajući da mu dosuđeni iznos pripada u neto iznosu, i to kroz dvije uplate: iznos od 6.010,97 kn, isplaćen na račun punomoćnika tuženika te iznos od 74.885,49 kn, isplaćen na račun tuženika;

 

- da je tužitelj redovno vršio uplate i uredno plaćao poreze i doprinose po navedenoj presudi, smatrajući kako su u presudi navedeni bruto iznosi, pa da je tuženik iznos od 80.896,46 kn, neosnovano i neutemeljeno naplatio u postupku izravne naplate kod FINA-e.

 

7. Sud prvog stupnja je, na temelju odredbe čl. 1111., čl. 1113. i čl. 1115. ZOO u vezi s odredbom čl. 433.a ZPP, usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti, u bitnom, ocijenivši kako se tuženik na temelju iste pravomoćne presude Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-502/12 od 22. ožujka 2013., dva puta naplatio.

 

8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni.

 

9. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, jer je u konkretnom slučaju predmet spora povrat stečenog bez osnove isplatom utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-502/12 od 22. ožujka 2013. odlučeno o naknadi štete uzrokovane ozljedom na radu tuženika, kao radnika tužitelja, slijedom čega ne postoji objektivni identitet spora, pa nije riječ o presuđenoj stvari.

 

10. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

11. Nadalje, okolnost što je sud prvog stupnja, a nakon što je u prethodnom postupku odbio prijedlog tužitelja za provođenja dokaza financijskim vještačenjem da bi, potom, radi utvrđenja odlučnih činjenica bilo potrebno stručno znanje s kojim ne raspolaže (čl. 250. ZPP), odredio izvođenje tog dokaza, ne može ići na štetu tužitelja koji je pravovremeno predložio izvođenje navedenog dokaza, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 299. ZPP, a koja bi bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari. Neosnovano žalitelj prigovara i provedenom financijskom vještačenju budući da je vještak prema zadatku suda izvršio obračun spornog potraživanja tužitelja, a na matematički obračun tuženik nije imao primjedbi, dok su ostali (suštinski) prigovori pravnog karaktera o kojima odlučuje sud, a ne vještak koji je stručna pomoć suda.

 

12. Na žalbene navode tuženika, a vezano uz predmetno sporno pravno pitanje, valja odgovoriti kako je porezni tretman naknade štete zbog posljedica ozljede na radu uređen odredbom čl. 10. toč. 7. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH - 120/13,125/13, 148/13, Odluka USRH - 83/14, 143/14 i 136/15 - dalje: Zakon) te odredbom čl. 7. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 - ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15 - dalje: Pravilnik).

 

13. Prema navedenim poreznim propisima, porez na dohodak ne plaća se na naknade štete zbog posljedica nesreće na radu prema odluci suda ili nagodbi u tijeku sudskog postupka, ako je naknada određena u jednokratnom iznosu.

 

14.  Međutim, ako je naknada štete određena u iznosu koji će se isplaćivati u točno utvrđenim obrocima za ograničeno ili neograničeno razdoblje (primjerice mjesečno), smatra se oporezivim primitkom od kojeg se plaća porez na dohodak u skladu sa Zakonom, a ovisno o izvoru dohotka. Ako se naknada štete u točno utvrđenim obrocima isplaćuje na temelju prijašnjeg radnog odnosa, smatra se primitkom od kojeg se utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada iz čl. 13. ZPD.

 

15. Što se tiče obveze doprinosa, prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o doprinosima (Narodne novine, br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14), osnovica za obračun doprinosa jest drugi dohodak.

 

16. Slijedom navedenog, prema isplaćenoj naknadi štete zbog izgubljene zarade koja je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-502/12 od 22. ožujka 2013. utvrđena kao renta u točno određenim obrocima, a koja se isplaćuje na temelju radnog odnosa tuženika kod tužitelja, tužitelj kao poslodavac je dužan obračunati i obustaviti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na način propisan za utvrđivanje obveze prema primicima po osnovi nesamostalnog rada, a obvezu doprinosa na način propisan za utvrđivanje obveze doprinosa prema ostvarenom primitku prema kojemu se utvrđuje drugi dohodak (te o istome izvijestiti Poreznu upravu na način i u rokovima propisanim čl. 76., 77. i 78. Pravilnika), pa su utoliko žalbeni navodi tuženika neosnovani.

 

17. Na žalbene navode tuženika, a vezano za sporno pitanje je li naknada štete dosuđena u neto ili bruto iznosima također valja odgovoriti kako o pitanju obujma popravljanja štete kada radnik od poslodavca potražuje naknadu štete s osnova izgubljene zarade u visini razlike primanja koje je ostvario (u tom slučaju naknade plaće za vrijeme bolovanja) i (bruto) plaće koju bi ostvario, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje u presudi poslovnog broja Revr 954/15-2 od 19. listopada 2016. prema kojem shvaćanju:„… radnik ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu, jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete…. Prema odredbi čl. 83. st. 5. Zakona o radu (Narodne novine, br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) i čl. 84. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine, br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) plaćom se smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (tako i Vrhovni sud u Revr 1027/13-2 od 28. rujna 2016. i drugim odlukama). Ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete, tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje. Zato se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika…“

 

18. Naposljetku, tuženik, slijedom navedenih razloga tuženik neosnovano upire i na odredbu čl. 1117. st. 1. ZOO, kojom je propisano da se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju, jer se tuženik koji je utuženi iznos naplatio prisilnim putem u ovršnom postupku putem Financijske agencije, i tako je došlo do dvostruke naplate po istoj pravomoćnoj presudi, ne može se smatrati poštenim stjecateljem (tako i u odluci ovog suda Gž-6448/18 od 9. srpnja 2019.).

 

19. Slijedom izloženih razloga, a budući da je u postupku, na temelju dokumentacije i provedenog financijskog vještačenja, utvrđeno da je tužitelj u skladu s citiranim propisima kod isplate pravomoćno dosuđene naknade štete zbog izgubljene zarade u obliku rente (u bruto iznosu), obračunavao i uplaćivao poreze i doprinose, a što je bio u obvezi prema citiranim poreznim propisima, to je prisilnom naplatom utuženog iznosa u postupku izravne naplate došlo do dvostruke naplate prema predmetnoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-502/12 od 22. ožujka 2013., pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo u smislu odredbe čl. 1113. i čl. 1115., a u vezi s odredbom čl. 1111. ZOO, kada je tužbeni zahtjev djelomično usvojen u zahtijevanom iznosu s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2. studenoga 2017. do isplate.

 

20. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, potvrditi.

 

U Zagrebu 13. prosinca 2022.

 

 

         Predsjednik vijeća

         Robert Jambor, v.r.