Poslovni broj: Gž-1081/2019-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, kao sucu pojedincu, u
izvanparničnom predmetu predlagatelja 1. Z. M. pok. I. iz N. B., R. S. i 2. M. T., Z., R. S., oboje zastupani po punomoćniku L. V., odvjetniku u Z., protiv predloženika 1. R. M. iz Z., 2. Ž. M. iz Z., 3. Ž. K. iz Z., svi zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., 4. I. B., L., Š., 5. M. M. iz P., 6. J. M. pok. G. iz T. Š., 7. M. M. pok. J. iz B., 8. M. K. iz Z., zastupane po punomoćniku i suprugu D. K. iz Z., i 9. M. R. iz Z., radi osnivanja nužnog prolaza, odlučujući o žalbama predlagatelja te predloženika 1. R. M., 2. Ž. M. i 3. Ž. K., izjavljenih protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: R1-438/2014-58 od 20. prosinca 2018., 13. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I./ Odbijaju se kao neosnovane žalba predlagatelja i žalba predloženika 1. R. M., 2. Ž. M. i 3. Ž. K. te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: R1-438/2014-58 od 20. prosinca 2018.

 

II./ Odbija se zahtjev predloženika 1. R. M., 2. Ž. M. i 3. Ž. K. za naknadu troškova sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:

 

''I. Osniva se nužni prolaz u korist povlasnog dobra oznake čest. ... i čest. ... obje k.o. T. u vlasništvu predlagatelja ad 1) Z. M. i predlagateljice ad 2) M. T., kao pravo služnosti puta i to kao pravo staze i kolnika, a na teret nekretnina u vlasništvu predloženika ad 4) I. B., ad 5) M. M., ad 6) J. M., ad 7) M. M., ad 8) M. K. i ad 9) M. R., te predlagateljice ad 2), oznake čest. ..., ..., ..., ... i ... k.o. T., kao poslužnog dobra i to njihovog dijela označenog plavom linijom i žutom bojom te likom i točkama 20-21-22-23-24-25-26-27-28-29-50-30-31-32-33- 34-35-36-37-38-39-40-41-42-43-44-45-46-47-48-49-20 ukupne površine 365 m2, sve prema skici sudskog očevida sudskog vještaka T. Ć. od 12. travnja 2016. godine - dopuna skice, koja skica čini sastavni dio ovog rješenja.

II . Nalaže se predlagateljima platiti novčanu naknadu i to predlagatelju ad.1. Z. M. u iznosu od 33.899,37 kn te predlagateljici ad.2 M. T. u iznosu od 25.354,87 kn, koju novčanu naknadu su dužni platiti i to predloženiku ad.4. I. B. (kao vlasniku čest. ... k.o. T.) u iznosu od 8.544,50 kn, predloženiku ad.5. M. M. (kao vlasniku čest. ... k.o. T.) u iznosu od 7.987,25 kn, predloženiku ad.6. J. M. (kao vlasniku čest. ... k.o. T.) u iznosu od 7.987,25 kn, predloženicima ad.7. M. M., ad.8. M. K. i ad.9. M. R. (kao vlasnicima čest. ... k.o. T.) u iznosu od 26.190,75 kn, te predlagateljici ad.2. M. T. (kao vlasniku čest ... k.o. T.) u iznosu od 8.544,50 kn, u roku od 30 dana. Osnivanje nužnog prolaza iz točke 1. ovog pravorijeka uvjetuje se potpunom isplatom navedene ukupne novčane naknade u iznosu od 59.254, 25 kn.

III. Odbija se zahtjev predlagatelja ad.1. i ad.2. te predloženika ad.1-3 za naknadu troškova postupka, kao neosnovan''.

 

Protiv točaka I i II izreke žalbu podnose predlagatelji pozivom na sve žalbene
razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlažu ukinuti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

Protiv točke III. izreke žalbu podnose predloženici 1. R. M., 2. Ž. M. i3. Ž. K. te predlažu usvojiti njihovu žalbu.

 

Odgovorom na žalbu predloženika, predlagatelji osporavaju navode žalbe i predlažu potvrditi točku III. izreke.

 

Pobijanim se rješenjem osniva nužni prolaz u korist nekretnina predlagatelja opisan u točki I. izreke i predlagateljima je naloženo predloženicima, koji su vlasnici poslužnog dobra isplatiti naknadu.

 

Provedenim očevidom te vještačenjem po vještaku T. Ć. u bitnom utvrđuje da predloženici do svojih nekretnina (čest. .. i ... k.o. T.) nemajunikakve ili prikladne putne veze s javnim putem (čl. 191. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te svrsishodnim i osnovanim ocjenjuje prijedlog za osnivanje nužnog prolaza.

 

Uzimajući u obzir po vještaku utvrđene dvije varijante mogućeg prolaza – tzv. ''istočnu'' i ''zapadnu'' varijantu, nužni prolaz otvara prihvaćanjem ''zapadne'' varijante, uz obrazloženje da je korist od otvaranja takvog prolaza za gospodarenje nekretninama oznake čest. ... i ... k.o. T., veća od štete na poslužnim nekretninama u vlasništvu predloženika ad. 4 – 9. koje su u naravi ledine na kojima nije potrebno bilo što rušiti jer nužni prolaz prati postojeće stanje, manje šteti i narušava prostor tih parcela jer se nalazi uz rub suhozida.

 

''Istočnu'' varijantu prvostupanjski sud ne prihvaća uz obrazloženje što se u pogledu nekretnine predloženika ad 1 -3 oznake čest. ... k.o. T., kojom bi se prostirao prolaz, u naravi radi o jedinstvenom kompleksu kuće i dvorišta koji je ograđen te ističe da se nužni prolaz ne može osnovati kroz ograđena kućna dvorišta (čl. 224 st. 2. ZV-a). otklanja navode predlagatelja da bi prema njihovom prijedlogu ta "istočna varijanta" nužnog prolaza teretila isključivo jednu nekretninu predloženika, da je taj put znatno kraći te da taj put vodi u središte samog sela i to do prikladnog asfaltiranog javnog puta, dok sve navedeno nije slučaj sa ''zapadnom'' varijantom u kojem slučaju bi put išao preko četiri nekretnine te bi se predlagatelj spajao s još neformiranim makadamskim putem koji tek 200 m od pravca zaseoka vodi na magistralnu cestu, cijeneći da se ovi navodi ukazuju pravno irelevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

 

Osnovano je prvostupanjski sud otvarajući nužni prolaz prihvatio ''zapadnu'' varijantu prolaza. Suprotno stavu predlagatelja, vezano uz mišljenje vještaka koja bi varijanta prolaza bila povoljnija, treba istaknuti da se povoljnost prolaza ne ocjenjuje samo tehničkim parametrima (zbog kojih je vještak ''istočnu'' varijantu ocijenio povoljnijom), već treba sagledati i druge okolnosti, između ostalog i kako i na koji način što manje opteretiti poslužno dobro.

 

Nadalje, čl. 224. st. 2. ZV-a propisano je da sud ne može osnovati nužni prolaz kroz ograđena kućna dvorišta pa je pravilno stoga prvostupanjski sud odbio prijedlog predlagatelja za osnivanje nužnog prolaza ''istočnom'' varijantom, koja u naravi predstavlja kuću s pripadajućom ograđenom okućnicom, što je pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

 

Stoga su ostali žalbeni navodi predlagatelja u pravcu da bi predloženici od 1-3, odnosno njihovi prednici postupanjem u zloj i nepoštenoj namjeri onemogućili prolaz predlagateljima (očito sadnjom voćnjaka i ograđivanjem), obzirom da su nekretnina predlagatelja i nekretnina 1-3 predloženika nastale cijepanjem jedne jedinstvene četice, a obzirom da je citiranom odredbom čl. 224. st. 2. ZV-a propisano da sud ne može osnovati nužni prolaz kroz ograđena kućna dvorišta, na koju odredbu ne utječe pitanje imaju li predloženici, kako se to u žalbi navodi, ''itekako dovoljno okućnice i dvorišta oko izgrađenog objekta'', čime bi se isključila primjena čl. 224. ZV-a.

 

U odnosu na žalbene navode 1-3 predloženika valja navesti da se na postupak otvaranja nužnog prolaza i nadalje primjenjuju pravna pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku (Sl. nov. od 1. kolovoza 1934., br. 45-175-1934), koja se primjenjuju na temelju odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/91).

 

Stoga je kod odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski sud pravilno primijenio pravno pravilo iz paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku.

 

Prema navedenom pravnom pravilu osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova, o njima odlučuje sud na način da ih određuje razmjerno, koje pravilo predstavlja bitnu razliku u odnosu na parnični postupak.

Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju samo troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja, dok trošak zastupanja po punomoćniku ne predstavlja nužan trošak i on pada na zastupanog.

 

Prema stavku 4. pravnog pravila iz paragrafa 20. tog Zakona sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući i troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom, a koje se postupanje i po stavu ovog suda, ne nalazi u postupanju predlagatelja tijekom postupka, neovisno o činjenici što predlagateljima nije prihvaćen prolaz tzv. ''zapadnom'' varijantom.

 

Budući da 1-3 predloženici nisu uspjeli u žalbenom postupku valjalo je odbiti njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Rijeci 13. prosinca 2022.

 

Sudac

 

Larisa Crnković, v.r.