1

Poslovni broj: 9 Gž-4227/2019-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Gž-4227/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestitelja i člana vijeća te Gabriele Topić Kordej, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz O.1, OIB: …, koju zastupa punomoćnica G. P.-T., odvjetnica u O.2, protiv tuženika G. S. iz O.1, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & M. u O.1, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-746/2017-29 od 30. srpnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-746/2017-29 od 30. srpnja 2019. u stavku 1. izreke te stavku 2. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.047,54 kuna sa zateznim kamatama od 30. srpnja 2019.

 

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-746/2017-29 od 30. srpnja 2019. u stavku 2. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. srpnja 2019. i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.250,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. srpnja 2019.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              „1. Utvrđuje se da je M. K. iz O.1, OIB  … vlasnica kč.br. 3868/15 ORANICA, površine 16 čhv upisana u zk.ul.br. 6240 K.O. O. u ¾ dijela stečena  dosjelošću, što joj je tuženik G. S. iz O.1, OIB … dužan priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice u ¾ dijela.

 

2. Nalaže se tuženom G. S. iz O.1, OIB … da tužiteljici M. K. iz O.1, OIB  … naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 15.297,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 30. srpnja 2019. pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH, 70/2019 i 80/2022– dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva kč.br. 3868/15 odnosno suvlasništva u ¾ dijela, u naravi oranica, površine 16 čhv, upisana u zk.ul.br. 6240 k.o. O., a koji zahtjev temelji na stjecanju prava dosjelošću što joj je tuženik dužan priznati te trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice u 3/4 dijela.

 

6. U žalbenom postupku, sporno je da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu odredaba upire tuženik.

 

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

 

- da je kč.br. 3868/15, oranica, površine 16 čhv upisana u zk.ul.br. 6240 k.o. O. u vlasništvu S. G. mldb., O.1, dakle tuženika ( list 4 spisa);

- da je kč.br. 4459/4 vrt površine 74 m2 (voćnjak površine 74 m2) upisana u P.L. 1610 k.o. O. na posjednike i to tužiteljicu u 3/4 dijela i S. Z., oca tuženika u 1/4 dijela (list 6 spisa);

- da iz identifikacije čestica proizlazi da kč.br. 4459/4 (katastar) upisana u posjedovni list 1610, površine 74 m2 odgovara kč.br. 3868/15 (zemljišna knjiga) upisana u zk.ul.br. 6240, površine 16 čhv, sve za k.o. O.;

- da prema Zapisniku od 27. listopada 1992. (list 15 ostavinskog spisa O-97/92) proizlazi da je nasljednicima po geometru D. S. prezentirana Diobna osnova nakon čega su prisutni nasljednici K. M., S. Z. i K. Lj. suglasno konstatirali da je geometar S. D. na terenu izvršio identifikaciju parcela prema oporuci te su predložili da se ostavinska imovina uruči prema izvršenoj identifikaciji i sastavljenoj Diobnoj osnovi i da je vještak S. D. izjavio je da je u prisutnosti stranaka na licu mjesta izvršio identifikaciju parcela kako su bile navedene u oporuci te da je prema identifikaciji odnosno prema oporuci sastavio je i Diobnu osnovu;

- da je geodeta napomenuo da je prilikom identifikacije parcela prema oporuci utvrdio da se unutar kat.čest.br. 4459/1 – novi premjer nalazi i kat.čest.br. 3868/15 (omaškom napisano 3858/15) u površini od 16 čhv – stari premjer, a na kojoj je kao korisnik upisan S. G., dakle tuženik (list 16 ostavinskog spisa);

- da su rješenjem suda nasljednicima iza pok. S. K. na osnovi oporuke proglašeni kćerka K. M., dakle tužiteljica, sin S. Z., otac tuženika i unuka K. Lj. te su istima uručune nekretnine prema Oporuci i izvršenoj identifikaciji (list 15 spisa);

- da je navedeno rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno 23. prosinca 1992.;

  - da je nakon ostavinskog postupka izvršena parcelacija Prijavnim listom od 12. listopada 2012. geodete D. S. (list 47-52 spisa);

- da iz navedenog Prijavnog list za z.k. odjel 932-07/92-01-05; UPI-2154-10-01-92 za k.o. O. od 12. listopada 1992. izrađenog po geodeti D. S. proizlazi da se cijepaju dosadašnje parcele 3869/1 upisana na suvlasnike K. M., tužiteljicu i S. Z., oca tuženika, kuća i dvor površine 160 čhv, upisana u zk.ul.br. 375 i kč.br. 3868/2, u naravi oranica, površine 216 čhv upisana na S. G., tuženika upisana u zk.ul.br. 6240, na kč.br. 3869/1 kuća i dvor površine 137 čhv i kč.br. 3869/3 dvor površine 23 čhv, obje upisane u zk.ul.br. 375 k.o. O. te kč.br. 3868/2 oranica površine 200 čhv i kč.br. 3868/15, dakle predmetnu, oranica površine 16 čhv, obje upisane u zk.ul.br. 6240 k.o. O.;

- da iz obrazloženja (rezultata uviđaja) navedenog Prijavnog lista proizlazi da je na zahtjev tužiteljice izvršeno na kč.br. 3869/1 formiranje građevinske parcele i to na prijedlog Zavoda za prostorno planiranje pod brojem 350-05/92-01/88 od 29. listopada 1992., a u svrhu diobe nekretnina iza pok. S. K. u ostavinskom predmetu O-97/92 i da na navedeni postupak nije stavljen prigovor te je isti i potpisan po strankama, dakle tužiteljici i tuženiku te ocu tuženika;

- da prema Skici lica mjesta mjerničkog vještaka N. B. proizlazi da je prijepor u površini 111 m2 i obuhvaća kč.br. 4459/4 i dio kč.br. 4459/1 nove izmjere odnosno kč.br. 3868/15 i dio 3869/1 stare izmjere, te su ucrtani panjevi voćaka (list 64 spisa);

- da iz Dopune skice lica mjesta mjerničkog vještaka N. B. odnosno iz legende proizlazi da prijepor u površini 74 m2 koji obuhvaća kč.br. 4459/4 nove izmjere odnosno kč.br. 3868/15 stare izmjere te da prijepor u površini od 37 m2 obuhvaća dio kč.br. 4459/1 nove izmjere odnosno dio kč.br. 3869/1 stare izmjere (list 79 spisa);

- da je prijeporna kč.br. 3868/15 k.o. O. u ovom obliku i površini nastala nakon provedbe oporuke, ostavinskog postupka iza pok. K. S. i nakon provedenog Prijavnog lista od 12. listopada 1992. koji je i proveden u katastru, a mjernički vještak D. S. prema priloženom računu izvršio je i okolčenje međe kako to tvrdi tužiteljica u iskazu;

- da je prijepornu česticu ogradio otac tuženika Z. S. nakon navedene parcelacije od 12. listopada 1992., a s kojom se i suglasio i tuženik (omaškom navedeno Z. S.);

- da je tužiteljica tako nesmetano posjedovala predmetnu nekretninu od provedenog ostavinskog postupka 1992. pa sve do 10. mjeseca 2017., dakle preko 25 godina;

- da je ograda oko predmetne nekretnine maknuta u periodu od 1. do 15. listopada 2017., a što je tužiteljica vidjela 19. listopada 2017.;

- da je tužiteljica zbog toga pokrenula postupak smetanja posjeda protiv Z. S., oca tuženika, koji postupak se vodi pod posl.br. Psp-39/2017;

- da je tužiteljica stupila u posjed nekretnine nakon provedenog ostavinskog postupka iza svoje majke K. S. i Prijavnog lista od 12. listopada 1992. i da posjeduje utuženu nekretninu više od 25 godina;

- da je tužiteljica posjedovala predmetnu nekretninu i to nesmetano od bilo koga te istu kosila i uređivala kao svoje vlasništvo, dakle ponašala se kao vlasnik predmetne nekretnine, dakle bila je samostalni i pošteni posjednik;

- da tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi tužiteljica znala ili mogla znati da joj posjedovanje predmetne nekretnine ne pripada i da bi tužiteljica bila nepošten posjednik time da upis tuženika ne utječe na poštenje.

 

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da su ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću i na temelju čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 81/2015 -pročišćeni tekst i 94/2017- dalje u tekstu: ZV) odlučio na navedeni način.

 

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

 

13. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

 

14. Na žalbene navode valja reći da je u pravu tuženik kada navodi da je sud vezan činjeničnim navodima tužbe time da u odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev i činjenične navode tužbe ukazuje se na slijedeće.

 

15. Prvenstveno, prvostupanjski sud je odlučio o tužbenom zahtjevu sukladno čl. 2. ZPP-a, a koji zahtjev je tužiteljica i postavila u tužbi.

 

16. Nadalje, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tuženik upisan kao formalni vlasnik predmetne nekretnine, u naravni vrt i voćnjak, tj. kčbr. 3868/15, zk. ul br. 6240 k.o. O., dok je kao posjednik u katastru oznake kčbr. 4459/4 vrt i voćnjak u posjedovnom listu 1610 k.o. O. upisana tužiteljica u 3/4 dijela, a otac tuženika Z. S. u 1/4 dijela.

 

17. Pored navedenog, u činjeničnim navodima tužbe tužiteljica također navodi da ju u ostavinskom postupku iza smrti njezine majke, a bake tuženika, tužiteljici pripalo u suvlasništvo 3/4 dijela nekretnina tj. kčbr. 3869/1 upisane u zk. ul. 375 k.o. O. odnosno kčbr. 459/, kao i kčbr. 4459/4 upisana u posjedovni list 160 k.o. O.

 

Nadalje, iz stanja spisa odnosno identifikacije čestica (list 5 spisa) i proizlazi da predmetna čest. 3868/15 koja je upisana u zk. ul. 6240 k.o. O. odgovora kat. čest. 4459/4 upisanoj u posjedovni list 1610 k.o. O. kako je to i navedeno u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-97/92 od 27. listopada 1992.

 

18. U činjeničnim navodima tužbe koja je podnijeta 20. studenog 2017. tužiteljica navodi da se nalazi u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine u cijelosti duže od 20 godina i da je ista bila ograđena po tuženikovoj obitelji od ostalog posjeda tuženika i njegove obitelji nakon ostavinskog postupka pa do trenutka kada je ista uklonjena, a radi čega je u tijeku i postupak radi smetanja posjeda kako to proizlazi iz stanja spisa prema tužbi tužiteljice od 15. studenog 2017., kao i da je smatrala da je vlasnik nekretnine u 3/4 dijela.

 

19. Dakle, iz činjeničnih navoda tužbe kao i samog petita postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na stjecanju prava vlasništva dosjelošću te kvalificiranom posjedu cijele predmetne nekretnine.

 

20. Nadalje, na žalbene navode valja odgovoriti da iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica ušla u posjed predmetne nekretnine nakon provedenog ostavinskog postupka iza smrti svoje majke i Prijavnog lista od 12. listopada 1992. koji je i proveden u katastru time da je otac tuženika predmetnu nekretninu i ogradio te da istu posjeduje više od 25 godina i da za vrijeme vršenja posjeda nije bila uznemiravana i da je bila u samostalnom posjedu kao i da nije znala niti je mogla znati da joj posjed ne pripada, dakle da je tužiteljica pošteni posjednik te temeljem čl. 159. ZV-a utvrdio tužiteljicu suvlasnicom predmetne nekretnine prema postavljenom tužbenom zahtjevu u 3/4 dijela.

 

21. Stoga, to što je tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe između ostalog navela i utvrđenja iz ostavinskog postupka iza smrti njezine majke poslovni broj O-97/92, a u koji predmet kao dokaz je uvid izvršio i prvostupanjski sud a sve sukladno čl. 8. ZPP-a, to prema stanovištu ovog suda polazeći od naprijed navedenog zaključka prvostupanjskog suda i stjecanja prava vlasništva dosjelošću temeljem poštenog posjedovanja, žalbeni navodi da je tužbeni zahtjev i prekoračen su bez pravnog uporišta.

 

22. Kako iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije stavio zahtjev za izuzećem to žalbeni navodi tuženika o pristranosti suca su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

23. Na žalbene navode, te imajući u vidu činjenicu da je prema pravilnom zaključku prvostupanjskog suda predmetne nekretninu tužiteljica stekla dosjelošću, a koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to prigovor zastare istaknut s osnova nasljeđivanja nije bilo potrebe posebno obrazlagati, a kako je naveo i prvostupanjski sud.

 

24. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud utvrdio tužiteljicu suvlasnicom u 3/4 dijela, a iz obrazloženja proizlazi da je bila u samostalnom posjedu cijele nekretnine tuženiku se ukazuje da iz nalaza i mišljenja vještaka (list 64 i 79) te usmenog očitovanja na ročištu 11. prosinca 2018. (list 78 spisa) i proizlazi da je prijepor cijela predmetna čestica kčbr. 3868/15, a ne njezin dio, te iz rezultata provedenog postupka i proizlazi da je ista bila u posjedu cijele čestice, pa su suprotne tvrdnje tuženika bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

 

25. Također, na žalbene navode valja reći da tuženik ispušta iz vida odlučnu činjenicu da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je otac tuženika i ogradio i odvojio posjed predmetne nekretnine tužiteljice od posjeda obitelji tuženika i to još 1992. kao i da su u postupku parcelacije prema prijavnom listu od 12. listopada 1992 (list 85-89) koji je napravljen nakon ostavinskog postupka, te je i proveden u katastru sudjelovali kako tužiteljica tako i tuženik kao i njegov otac te je temeljem istog tužiteljica i upisana kao posjednik kako je to već navedeno u 3/4 dijela, a koji prijavni list je i potpisan po navedenim osoba te iz istog, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud i proizlazi da nije bilo prigovora.

 

Dakle, nakon navedenog tužiteljica je od tada u nesmetanom posjedu cijele nekretnine, a sve obzirom na navedeno i prema usmenom sporazumu stranaka.

 

26. Stoga, kako je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je zaključio da je tužiteljica bila u samostalnom i poštenom posjedu cijele predmetne nekretnine kontinuirano 25 godina, dakle od 1992. godine do podnošenja tužbe 20. studenog 2017. odnosno do micanja ograde, to bi ista stekla dosjelošću pravo vlasništva cijele nekretnine, međutim kako tužiteljica prema postavljenom tužbenom zahtjevu traži manje, tj. 3/4 dijela, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio da je tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo odnosno suvlasništvo predmetne nekretnine u 3/4 dijela.

 

27. U pravu je tuženik kada navodi da tužiteljica nije mogla u ostavinskom postupku steći pravo vlasništva odnosno suvlasništva kat. čest. 4459/4, a kojoj odgovara predmetna zk. čest. 3868/2, a kako to i proizlazi iz identifikacije čestica prema katastru (list 5 spisa) obzirom da je tada kao vlasnik iste bio upisan tuženik, a ne pok. majka tužiteljice, a što i proizlazi iz obrazloženja ostavinskog rješenja time da je omaškom navedeno da se radi o 3858/15 umjesto 3868/15 a koja činjenica je među strankama nesporno tj. da se radi o zk. čest. 3868/15 (list 97 spisa i list 11 ostavinskog predmeta).

 

28. Međutim, tuženik zanemaruje činjenicu da je nakon ostavinskog postupka i izrađen Prijavni list 12. listopada 1992. čiji sadržaj je već naprijed naveden i utvrđen, , a koji je potpisan i po tuženiku te i proveden u katastru, a upravo nakon njega je tužiteljica  i stupila u posjed predmetne nekretnine koji je otac tuženika i ogradio i odvojio od posjeda obitelji tuženika, time da je tužiteljica istu obrađivala kao vlasnik, a u kojem nije bila ometana od nikoga tijekom svih 25 godina posjedovanja kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud i za svoje uvjerenje dao valjane razloge, to su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

29. Pored navedenog, tuženiku se ukazuje da pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao nekog ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je to slučaj u ovom predmetu (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-76/14).

 

Naime, zaključak o (ne)savjesnosti posjeda moguće je donositi samo uvažavanjem svih okolnosti konkretnog slučaja,

 

30. Stoga, u svim naprijed iznesenim okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je zaključio da je posjed tužiteljice pošten u smislu čl. 18. st. 3. ZV-a i da su u trenutku podnošenja tužbe postojale pretpostavke iz čl. 159. ZV-a, to su suprotne tvrdnje tuženika neutemeljene.

 

31. U odnosu na ostale žalbene navode kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

 

32. Kako tuženik u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drukčiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

 

33. Nadalje, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

34. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

35. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022- dalje u tekstu: Tarifa), osim u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđen trošak pristupa na ročište 2. travnja 2019., a koji ukupno s PDV-om 25% iznosi 1.250,00 kuna.

 

Ovo stoga, što navedeno ročište nije bilo održano pa su žalbeni navodi u tom dijelu osnovani.

 

U odnosu na žalbene navode vezano za trošak pristupa na ročište za objavu valja reći da je odredbom čl. 335. st. 7. ZPP-a koji je bio na snazi u trenutku donošenja odluke propisano da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu, dok je st. 8. iste odredbe propisano da će sud stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje uručiti ovjereni prijepis presude, odnosno, da će se sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrati da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

 

Obzirom na navedeno, to se trošak zastupanja na ročište za objavu presude može smatrati potrebnim radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a time da je punomoćnik tužiteljice na navedeno ročište pristupio i zatražio trošak sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 155. ZPP-a kada je tužiteljici i dosudio troška pristupa na ročište za objavu presude te su žalbeni navodi neosnovani.

 

Nadalje, to što prvostupanjski sud nije i naveo određene odredbe Tarife nije odlučno obzirom da se visina troška za pojedine radnje može utvrditi prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora i dosuđenom trošku, a imajući u vidu bodove prema Tarifi za određenu radnju, to su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o trošku.

 

Također, polazeći od odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio i trošak pristojbi za zk. izvatke i posjedovne listove, a koji troškovi su i nastali kako to proizlazi iz stanja spisa.

 

36. Slijedom navedenog, tužiteljici ukupno pripada trošak postupka u iznosu od 14.047,54 kuna, dok zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 1.250,00 kuna nije osnovan, pa je odlučeno kao u stavku I i II izreke ove drugostupanjske odluke.

 

37. Kako je tuženik uspio samo u dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

38. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika djelom odbiti kao neosnovanu, a dijelom prihvati te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u stavku I i II izreke, a na temelju 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku III izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 13. prosinca 2022.

 

 

         Predsjednik vijeća

         Vesna Skerlev, v.r.