1                            Poslovni broj: Gž-1190/2022-2

             

 

 

Poslovni broj: Gž-1190/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja S. S., OIB:… iz Z., zastupan po punomoćniku V. Z., odvjetniku iz R. i tužene J. P. (S.), OIB:… iz B., zastupana po punomoćniku N. I., odvjetniku u odvjetničkom društvu I. & parteri j.t.d., odvjetnicima iz S., radi poništenja ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-377/2019-14 od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-377/2019-14 od 7. lipnja 2022.

 

II.      Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe.

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o trošku postupka Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-377/2019-14 od 7. lipnja 2022., tako da se nalaže tužitelju da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu od 32.500,00 kuna/4.313,4 eura1, dok se u preostalom dosuđenom dijelu odbija u iznosu od 17.500,00 kuna/2.322,6 eura1.

__________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

I. Poništava se Ugovor o bračnoj stečevini ,sklopljen između tužitelja S. S. i tuženice J. S. rođ. P. od 12. travnja 2017. ovjeren dana 14. travnja 2017. kod javnog bilježnika Z. M. Š., S., broj OV-4733/17.

             

II.Nalaže se z.k. odjelu Općinskog suda u Zagrebu, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini označenoj kao suvlasnički dio 732/10000,etažno vlasništvo (E-8), nekretnine označene kao katččest.1846/1, zgrada mješovite uporabe V. cesta 55 i dvorište površine 622 m2, upisane u Z.U. 13461 K.O. R., opisane kao „dvosobni stan na drugom katu površine 37,10 m2, s pripadajućim parkirnim mjestom površine 2,88 m2, (oznake pm 6) te s pripadajućim spremištem površine 1,20 m2 (oznake s 9) odnosno ukupne površine 41,18 m2,u nacrtu označen G“, kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe ugovora o bračnoj stečevini sklopljenog između tužitelja i tuženice dana 12.travnja 2017.g., ovjerenog dana 14. travnja 2017.g. kod javnog bilježnika Z. M.-Š. S., broj OV-4733/17, koja uknjižba je provedena pod brojem Z.21429/2017, na način da se briše pravo vlasništva tuženice uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini.

 

III.Nalaže se MUP-u RH, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj da u evidenciji o registriranim vozilima odnosno u registru motornih vozila uspostavi stanje kakvo je bilo prije prijenosa prava vlasništva, odnosno da izvrši upis prava vlasništva u korist tužitelja na motornom vozilu označenom kao osobni automobil marke LAND ROVER, diesel SALVA, 2 BCO DH735504, reg oznaka ….

 

IV.Dužna je tužena naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do namirenja tuženice po stopi određenoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

              Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je  tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 50.000,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2.              Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, putem punomoćnika, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka. Žalbom navodi da prvostupanjski sud ničim ne obrazlaže temeljem čega je zauzeto utvrđenje kako tužitelj ne bi dokazao da bi kod njega postojala zabluda glede sadržaja prijepornog ugovora, odnosno u nekoj varijanti da je i postojala zabluda da bi tužitelj bio prekludiran u pravu na podnošenje tužbe, radi poništenja prijepornog ugovora, sukladno odredbi čl. 335. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Pravo na obrazloženu sudsku odluku i predstavlja temeljno ljudsko pravo zaštićeno kroz institut prava na pravično suđenje, prema čl. 28. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije. Pri donošenju odluke prvostupanjski sud da nije uzeo u obzir navode, niti dokumentaciju dostavljenu od tužitelja, iz koje proizlazi da se i u odnosu na imovinu koja je bila obuhvaćena prijepornim ugovorom o bračnoj stečevini, radilo o posebnoj tužiteljevoj imovini, a na navedenu okolnost bilo je i predloženo izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, što je od strane prvostupanjskog suda i odbijeno. Nadalje ističe kako se njegova zabluda u trenutku sklapanja pobijanog ugovora sastojala u tome što bi u isti bila unesena i imovina koja nije bračna stečevina, odnosno koja predstavlja tužiteljevu posebnu imovinu koju je stekao kupnjom sredstvima dobivenim od svoje majke, prodajom nekretnina u njezinom vlasništvu. Prigovara i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 251.000,00 kuna, budući se kao vrijednost predmeta spora ima uzeti vrijednost koja predstavlja pobijanje ugovora, naznačenoj u tužbi u iznosu od 30.000,00 kuna. Spori i priznate troškove tuženoj.

              Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijane presude, a podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz zahtjev troška žalbe.

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).

 

4.              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, dok je osnovana u odnosu na dosuđeni trošak.

 

6.              Predmet spora u ovoj parnici predstavlja zahtjev tužitelja za poništenjem Ugovora o bračnoj stečevini, koji je sklopljen između tužitelja S. S. i tužene J. S., 12. travnja 2017. i ovjeren 14. travnja 2017. kod javnog bilježnika Z. M. Š. u S., uz zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te uz nalog MUP RH, PU Splitsko-dalmatinskoj da u registru motornih vozila uspostavi stanje kakvo je bilo prije prijenosa prava vlasništva.

 

7.              Postupanjem u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih žalbom, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ocjenjeno da u provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upućuje žalitelj tvrdnjama o postojanju nerazumljivosti i suprotnosti, jer prvostupanjska presuda nije nerazumljiva, kao što ne postoji proturječnost i drugi nedostaci zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8.              Isto tako, prema provedenim dokazima pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

 

9.              Sud prvog stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

 

              - da iz iskaza tužitelja proizlazi, da je predmetni Ugovor o diobi bračne stečevine sklopio u dobroj vjeri i nije znao za sadržaj ugovora, te je naknado shvatio da je u zabludi, a kako je njegova majka za iznos od 130.000,00 eura prodala stan u P. ulici 22, kako bi oni mogli kupiti stan u ulici K. Z. 1, a prodala ga je 2008., iz razloga da bi njemu kupila stan u ulici K. Z. 1., te je majka preminula 2016., kao i da stranke nisu ništa stekle u braku, a on je radio sam, dok se supruga zaposlila tek 2016.;

              - da iz iskaza tužene proizlazi, da je točno da je Ugovor sklopljen 12. travnja 2017., ali netočno da bi tužitelj bio u zabludi, jer je i odvjetnica stranke prije potpisivanja upoznala sa sadržajem ugovora, te su ga ovjerili u javnobilježničkom uredu, da je stan u ulici K. Z. 1 njezina posebna imovina, jer da su ga još 2007. kupili njezini roditelji, a u njemu je prije kupnje živjela kao podstanar, da je dogovor bio da ona dobije nekretnine a tužitelju pripadnu dionice u Trgovačkim društvima i novac na bankovnim računima, koji zasigurno ima iznos od 100.000,00 eura, a nešto manje u dionicama, kao i da se tužitelj izjavom obvezao vratiti novac od 160.000,00 eura njenim roditeljima ukoliko se ne riješe papiri o vlasništvu i da je razlog tome bio što je već tada bio u vezi sa drugom ženom;

              - da je iz iskaza svjedokinje S. Š. M. utvrđeno, da je ona preporučila tuženoj odvjetnicu M. u svezi sačinjenja Ugovora o diobi bračne stečevine, te da ih je vidjela da su joj mahnuli kada su ulazili u javnobilježnički ured, da je tužena ispričala da će tužitelju pripasti dionice i novčana sredstva i da tužitelj kod potpisa ugovora nije radio probleme, kao ni prilikom ovjere;

              - da iz iskaza svjedokinje Z. M. proizlazi, da je po kazivanju J. S. sastavila Ugovor, predala joj ga te je temeljem ovjerenog i potpisanog Ugovora zatražila kod Općinskog suda u Zagrebu uknjižbu prava vlasništva stana u Zagrebu, a nakon što je primila prvu tužbu, kontaktirala odvjetnika Z., a i u roku za odgovor na tužbu u njezin ured su pristupili tužiteljica i tuženik, kada je tužitelj rekao da ne želi poništenje Ugovora jer da je to njegova volja i da ne želi voditi parnični postupak, kao i da ju je kontaktirao odvjetnik Z. i kako će se tužitelj odreći tužbenog zahtjeva jer da je tužitelju ona prilikom dolaska u njezin ured i pojasnila razliku između povlačenja tužbe i odreke od tužbenog zahtjeva, te je odvjetnik Z. rekao da je sudu proslijedio podnesak za tužitelja kojim se on odriče od tužbenog zahtjeva, a da prilikom susreta u njezinom uredu sa tuženom i tužiteljem, što je bilo po primitku tužbe i u roku davanja odgovora na tužbu, tužitelj nije govorio u zabludi, već naprotiv, da mu je bilo neugodno što je uopće pokrenut postupak u Zagrebu, radi čega je odlučio povući tužbu, odnosno odreći se od tužbenog zahtjeva;

              - da prema priloženom podnesku od 29. lipnja 2017., poslanom od strane Z. M. u odnosu na odvjetnika Z., proizlazi da mu se obraća kao punomoćnica tužene J. S. u predmetu u kojem on zastupa tužitelja S. S., njenog supruga, te da je pripremila odgovor na tužbu ali ga nije predala sudu, jer su je nedugo prije toga, oko sat vremena, oboje posjetili u uredu i gospodin S. ju je uvjeravao da nije tražio poništenje ugovora i da je dao nalog svom punomoćniku Z. da povuče tužbu i odrekne se tužbenog zahtjeva, kao i nadalje, da uvidom u stanje e-spisa je utvrdila da nije nikakav podnesak tužitelja osim tužbe sudu stigao, a u odnosu na razliku između povlačenja i odreke da je tužitelja više puta upitala da li je dao nalog za povlačenje tužbe i ima li namjeru ovakvu ili sličnu ubuduće podnositi, te da je bio izričit da su nekretnine koje su predmet ugovora vlasništvo njegove supruge i da nema namjeru nikada to osporavati;

              - da je u postupku P-3001/2017 koji je pokrenut 26. svibnja 2017., od strane tužitelja u odnosu na tuženu, tužitelj, prema priloženom podnesku, od 26. lipnja 2017. u cijelosti povukao tužbu i tužbeni zahtjev, kao i u cijelosti podnijeti prijedlog za zabilježbu spora, obzirom da je povukao tužbu radi poništenja Ugovora o bračnoj stečevini sklopljenog između predlagatelja i protustranke 12. travnja 2017., a ovjerenog 14. travnja 2017.

 

10.              Prvostupanjski sud je i cijeneći provedene dokaze, obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, jer tužitelj nije dokazao da je on bio u bitnoj zabludi glede sadržaja predmetnog ugovora, odnosno i da je isti prekludiran u pravu na podnošenje tužbe radi poništenja ugovora, sukladno odredbi čl. 335. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu:ZOO). Nadalje, cijeneći odredbu čl. 319. st. 1. ZOO-a zabluda da nije okolnost koja se pretpostavlja jer onaj tko tvrdi suprotno treba to i dokazati, a tužitelj nije dokazao postojanje zablude prilikom potpisivanja i ovjere Ugovora o bračnoj stečevini, obzirom je i sukladno čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika, a čl. 299. ZPP-a i da su stranke dužne već u tužbi i na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve.

 

11.              Obzirom da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je valjan pravni osnov iz kojeg bi proizlazila osnova zahtjeva, tužbeni zahtjev je i odbijen.

 

12.              Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi i ono na što se prvostupanjski sud poziva, i to da je tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje tužbe radi poništenja Ugovora o diobi bračne stečevine.

 

12.1.              Odredbom čl. 335. ZOO-a propisano je da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile (st. 1.), to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja Ugovora.

 

12.2.              Obzirom da je iz postupka i utvrđeno kako je od strane tužitelja već jednom podnesena tužba 26. svibnja 2017., radi poništaja predmetnog ugovora, a koja tužba je i u lipnju 2017. povučena, dok je tužba u predmetnom postupku ponovno podnesena 4. srpnja 2018., tada je i protekao rok od godine dana, u kojem je tužitelj i imao ovlast zahtijevati poništaj pobojnog ugovora. Rokovi su po svojoj naravi prekluzivni i njegovim protekom gasi se pravo na poništaj pobojnog pravnog posla, što je u okviru ovog postupka i nastalo.

 

13.              Iz provedenih dokaza, suprotno navodima tužitelja, proizlazi da je i podnošenjem prethodne tužbe isti bio upoznat što je u tom ugovoru navedeno, kao i da se odnosio i na nekretnine za koje je i naveo da su vlasništvo njegove supruge – u postupku tužene, pa je tužba i trebala biti podnesena u roku od godine dana od saznanja za tu činjenicu. Stoga je tužitelj i prekludiran u svom pravu na poništenje ugovora.

 

14.              Iako je stoga tužbeni zahtjev neosnovan, prvostupanjski je sud i cijenio osnovu postojanja zablude. Odredbom čl. 284. st. 1. ZOO-a propisano je da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna. Pravni posao je jedna cjelina i izraz volje. Zabluda se mora odnositi na svojstvo objekta ugovora, u odnosu na osobu s kojom se sklapa ugovor, i okolnostima koje se po običaju u prometu ili po namjeri ugovornih strana smatraju odlučnim. U okviru provedenih dokaza tužiteljeva volja ne može se time smatrati da je bio u zabludi

 

15.              Iz postupka ne proizlazi da bi tužitelj bio u zabludi odnosno da je tužena kod njega izazvala zabludu, kako bi sklopio ugovor, pa je stoga i pravilno sud prvog stupnja odlučio o toj postavljenoj tužbi. Pri tome, nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije prihvatio prijedloge za saslušanjem predloženih svjedoka, obzirom i da takvih posebnih prijedloga prije zaključenja postupka nije bilo.

             

16.              U odnosu na odluku o visini dosuđenog troška, pravilno se žalbom ista osporava. Rješenjem prvostupanjskog suda priznati su u punom iznosu od 500b, u odnosu na vrijednost tužbenog zahtjeva koji je utvrđen nakon prigovora tužene, na roč. 4. studenog 2021. u iznosu od 251.00,00 kn, svi pristupi na sedam održanih ročišta. Pripremno ročište održano 14. siječnja 2021., odgođeno je za 09. ožujka 2021., koje je nakon očitovanja stranaka ponovno zakazano za 20. svibnja 2021., na kojem je odlučeno o predloženom saslušanju stranaka i zakazano za 22. srpnja 2021., koje se ročište nije održalo i sljedeće zakazalo za 16. prosinca 2021., na kojem je proveden dokaz saslušanjem stranaka. Daljnje ročište 24. veljače 2022., nije održano jer nije pristupila pozvana svjedokinja, te je zakazano za 14. travnja 2022., na kojem je zaključena glavna rasprava. Time je u odnosu na ročišta 14. siječnja 2021 i 20. svibnja 2021., trebalo priznati sukladno Tbr.9.t.2. Odvjetničke tarife 50% nagrade, a za ročišta odgođena prije raspravljanja 4. studenog 2021. i 24. veljače 2022., 50b prema Tbr.9.t.5. Tarife, te priznati ukupno 2.600b uz PDV, trošak  od 32.500,00 kn, te u odnosu na dosuđen iznos odbiti u visini od 17.500,00 kn i time odlučiti sukladno čl.380.t.3 ZPP-a.

 

17.              Stoga, kako je po ocjeni i ovog suda, sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari, i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni one na koje ukazuje tužitelj, valjalo je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci presude. Obzirom je žalba tužitelja odbijena u odnosu na glavnu stvar, valjalo je odbiti i zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka, sukladno čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP.

 

             

              U Puli - Pola 12. prosinca 2022.

 

PPredsjednik vijeća

 

Nataša Babić, v.r.