Poslovni broj: Gž-655/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-655/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Bruna Frankovića kao predsjednika vijeća, Miroslava Ružića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Roberta Fabrisa kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d. j.d. o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku T. R. odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. N. iz Z.,  OIB: …, zastupanoga po punomoćnicima Š. B. i E. Č., odvjetnicima Odvjetničkog društva B. & Č. d.o.o. sa sjedištem u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4541/2020-41 od 30. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4541/2020-41 od 30. ožujka 2022. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke na način da ista u tomu dijelu, sada preinačena, glasi:

 

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan pod točkom 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. M. iz Z. poslovni broj: Ovrv-3670/2017 od 2. studenog 2017. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 8.200,00 kuna (1.088,33 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 2. lipnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok se u preostalomu dijelu za iznos od 2.925,00 kuna (388,21 euro) taj platni nalog ukida i tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.616,55 kuna (1.010,89 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 30. ožujka 2022. pa do isplate, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu ovih troškova postupka odbija kao neosnovan.“

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika T. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-3670/17 od 2. studenog 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku D. N. iz Z., , OIB: … platiti tužitelju D. d. j.d.o.o., Z.,  OIB: … iznos od 11.500,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 2. lipnja 2017. do isplate po stopi određenoj na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika T. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-3670/17 od 2. studenog 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju daljnji iznos od 1.500,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 2. lipnja 2017. do isplate, kao i u dijelu troška ovršnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od 2. studenog 2017. do isplate po stopi određenoj na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.335,30 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv te presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo te je, slijedom toga, donio pogrešnu odluku; da sud prvog stupnja pogrešno zaključuje i poklanja vjeru zz tužitelja kad kaže da se okvirno ugovorila cijena radova, obzirom da je cijena predmetnih radova bila ugovorena za iznos od 5.000,00 kuna, koji iznos je i plaćen, obzirom na njegov rad te rad Z. C. i D. M.; da nije životno ni logično da se prigodom izrade namještaja prethodno ne dogovori cijena i da netko tko se ne bavi izradom namještaja zna koliko to točno naplaćuje tužitelj; da su iskazi K. D. i G. D. proturječni ne samo međusobno već i njegovom jasnom iskazu; da je ovaj posao izrade i montaže namještaja u većem dijelu vršio on potvrđuje njegov iskaz te iskazi svjedoka D. M. i Z. C., koji svjedoci nisu zainteresirani za uspjeh u sporu; da prvostupanjski sud osnovano utvrđuje da tužitelj nije nikako montirao namještaj za dječju sobu, namještaj za spavaću sobu, ormar u predsoblju i TV ormarić, pa je vještak prigodom izrade nalaza i mišljenja trebao posebno specificirati koliko je potrebno sati za izradu i montažu svakog pojedinog elementa, a isto nije učinio ni kod dopunskog saslušanja; da je nejasno osnovom čega je sud zaključio da on treba platiti izmjere, izradu skica, radioničkih nacrta i krojnih lista, kada tužitelj to nije ni utužio niti se iste nalaze u spisu; da je uistinu neobičan slučaj da, s jedne strane, tužitelj tvrdi da on treba platiti za izradu i montažu namještaja iznos od 18.000,00 kuna, iako prema tvrdnji tužitelja nije bila ugovorena cijena dok, s druge strane, on tvrdi da je ugovorena cijena iznosila 5.000,00 kuna, a vještak, koji je kao stručnjak vještačio cijenu izvedenih radova, u svojem nalazu i mišljenju utvrđuje da u slučaju da je samo jedna osoba obavljala sve potrebne postupke procijenjena vrijednost potrebnog rada iznosi 18.375,00 kuna, a u koji iznos je uključen i PDV, i prvostupanjski sud ga dodjeljuje tužitelju iako PDV nije zaračunat niti je tužitelj u sustavu PDV ,što se vidi i na ispostavljenom računu; da je vještak samoinicijativno i bez ikakve osnove vještačio koliko je potrebno vremena za izradu skica, nacrta, narudžbu robe iako to nije niti navedeno u računu niti utuženo, dok s druge strane vještak, opet samoinicijativno, nije računao koliko košta transport robe; da vještak ne može utvrditi vrijednost usluge ako ne utvrdi kvalitetu izvedenih radova, jer vrijednost usluge ovisi o tome da li su radovi izvedeni prema dogovoru i prema pravilima struke; da je sud prvog stupnja uzeo u obzir sve navedene činjenice i pravilno utvrdio stanje stvari, on bi uspio u cijelosti ili barem u većem dijelu pa je, sukladno tomu, trebalo donijeti i drugačiju odluku, kao i drugačiju odluku o troškovima.

 

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove parničnog postupka kao i trošak ove žalbe.

 

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,  89/14 i 70/19 - dalje: ZPP, koji se u ovomu postupku ima primijeniti na temelju odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 80/22).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. M. iz Z. poslovni broj: Ovrv-3670/2017 od 2. studenog 2017. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 13.000,00 kuna (18.000,00 kuna umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 5.000,00 kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja novčana tražbina se odnosi na isplatu naknade za izradu namještaja za stan u Z.,  i to: kuhinjskog namještaja, namještaja za dječju sobu (ormari i dječji kreveti), namještaja za spavaću sobu (bračni krevet, noćni ormarići i ugradbeni ormar s kliznim vratima), namještaja za odlaganje (ormari u predsoblju za cipele i struju), namještaja za dnevni boravak (TV ormarić) i namještaja za kupaonicu (dva kupaonska ormarića).

 

7. U ovomu postupku nije sporno da je taj posao izvršen i da mu je tuženik isplatio iznos od 5.000,00 kuna, dok mu preostali iznos (ovdje utuženi) odbija platiti, obzirom na njegovu tvrdnju da je između stranaka ugovorena vrijednost predmetnih radova u iznosu od 5.000,00 kuna te „da je on u većem dijelu izvršio ovaj posao izrade i montaže namještaja“.

 

8. Sporno je da li je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju i preostali iznos ugovorene cijene kraj ovih istaknutih prigovora tuženika.

 

9. Odlučujući o ovim spornim pitanjima, sud prvog stupnja djelomično je održao na snazi navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. M. iz Z. poslovni broj: Ovrv-3670/2017 od 2. studenog 2017. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 11.500,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), dok je u preostalomu dijelu, za iznos od 1.500,00 kuna te u dijelu u kojemu su određeni troškovi ovršnog postupka, ukinuo taj platni nalog (točka II. izreke) te je tuženika obvezao da tužitelju naknadi prouzročeni mu parnični trošak u iznosu od 14.335,30 kuna (točka III. izreke) osnovom zaključka da je uzimljući u obzir da je u postupku provedenim vještačenjem po vještaku za drvnu tehnologiju procijenjen broj sati potrebnih za izradu skica, izmjeru, izradu radioničkih nacrta, nabavu materijala (izrada krojnih lista, narudžba prema dobavljačima), izradu elemenata u radionici i utvrđenih 14 sati montaže namještaja u stanu tuženika na način da je jednom radniku potrebno 88 radnih sati za realizaciju po tužitelju obavljenog posla, a što uz cijenu sata od 150,00 kuna, uz uvećanje za trošak PDV od 25 % (3.300,00 kuna) „daje“ ukupnu cijenu rada tužitelja u iznosu od 16.500,00 kuna, a koja umanjena za po tuženiku nesporno plaćeni iznos od 5.000,00 kuna, „daje“ preostali iznos tuženikova duga od 11.500,00 kuna.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna osim u dijelu u kojemu je prvostupanjski sud tužitelju neosnovano dosudio iznos od 3.300,00 kuna, na ime obračunatog troška PDV po stopi od 25%, iako iz predmetnog „utuženog“ računa tužitelja jasno proizlazi da trošak PDV nije obračunat jer tužitelj „nije u sustavu PDV-a“ (stranica 5 spisa).

 

11. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, a kako niti sam žalitelj ni izrijekom niti sadržajno ne navodi koje je točno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbu žalitelja u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

12. Međutim, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud, prihvaćajući kao djelomično osnovan zahtjev tužitelja i u dijelu u kojemu mu je dosudio iznos od 3.300,00 kuna, na ime obračunatog troška PDV po stopi od 25%, u tomu dijelu, zbog pogrešnog pravnog pristupa da tužitelju pripada i pravo na naknadu toga troška (iako iz predmetnog „utuženog“ računa tužitelja jasno proizlazi da trošak PDV nije obračunat jer tužitelj „nije u sustavu PDV-a“), pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

13. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (članak 8. ZPP):

- da je tuženik angažirao tužitelja radi izrade namještaja za stan u Z.,  i to kuhinjskog namještaja-kuhinje, namještaja za dječju sobu (ormari i dječji kreveti), namještaja za spavaću sobu (bračni krevet, noćni ormarići i ugradbeni ormar s kliznim vratima), namještaja za odlaganje - ormari u predsoblju (za cipele i za struju), namještaja za dnevni boravak - TV ormarić i namještaja za kupaonicu – 2 kupaonska ormarića;

- da je tuženik sam platio i dopremio u radionicu tužitelja materijal za izradu namještaja (osim potrošnog materijala, okova, ručica… koji je kupio tužitelj za što prilaže račune) te da je izrađen namještaj iz radionice tužitelja prevezao do svog stana;

- da je namještaj montiran u stan tuženika koji je tužitelju platio iznos od 5.000,00 kuna;

- da iz sadržaja u postupku provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za drvnu tehnologiju M. Š., dipl. ing. drvne tehnologije, proizlazi da je za izradu skica i izmjera, izradu radioničkih nacrta, nabavu materijala (izrada krojnih lista, narudžba prema dobavljačima), izradu elemenata namještaja u radionici i za montažu potrebno ukupno 98 radnih sati, a obzirom na srednju vrijednost rada za male i srednje stolarije u iznosu od 150,00 kuna uvećano za 25% PDV za sat utrošenog rada, ukupno procijenjena vrijednost rada u slučaju kada samo jedna osoba obavlja naprijed navedene procese potrebnog rada iznosi 18.375,00 kuna (odnosno 14.700,00 kuna bez PDV, članak 373.a stavak 1. točka 2. ZPP);

- da je tužiteljev radnik montirao radnik kuhinju i ugradbeni ormar u spavaćoj sobi, a za što je bilo potrebno uložiti ukupno oko 14 radnih sati;

- da je u procijenjeni broj potrebnih sati za montažu uračunata i pomoć druge osobe koja se sastoji u, primjerice, dodavanju alata ili podizanju elemenata, budući se navedenim radnjama olakšava nužna priprema za montažu;

- da je obzirom na procijenjeni broj sati potrebnih za izradu skica, izmjeru, izradu radioničkih nacrta, nabavu materijala (izrada krojnih lista, narudžba prema dobavljačima), izradu elemenata i radionici i utvrđenih 14 sati montaže namještaja u stanu tuženika utvrđeno ukupno potrebno radno vrijeme jednog radnika za realizaciju toga posla u trajanju od 88 radnih sati, a što uz cijenu sata od 150,00 kuna, uvećano za 25 % po osnovu PDV (u iznosu od 3.300,00 kuna) „daje“ ukupnu cijenu predmetnog rada tužitelja u iznosu od 16.500,00 kuna.

 

14. Ovako utvrđeno činjenično stanje, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud osim u dijelu u kojemu je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 3.300,00 kuna, na ime obračunatog troška PDV po stopi od 25% (iako iz predmetnog „utuženog“ računa tužitelja jasno proizlazi da trošak PDV nije obračunat jer tužitelj „nije u sustavu PDV-a“), jer je za takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud dao ovomu sudu, jasne i prihvatljive razloge, utemeljene na pravilno ocijenjenim dokazima (članak 8. ZPP), a napose u postupku provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za drvnu tehnologiju Martini Šahman, dipl. ing. drvne tehnologije, pa u takve zaključke prvostupanjskog suda utemeljene na u postupku provedenim dokazima nema razloga sumnjati ni ovaj drugostupanjski sud, napose iz razloga što uvjerljivost takvih zaključaka (osim u spomenutom dijelu za trošak PDV) nije uspio osporiti ni žalitelj svojom žalbom.

 

14.1. Povratno, tuženik (ni) ne može pretendirati na uspjeh u žalbenom postupku samo osnovom isticanja prigovora činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem), pa je žalba žalitelja neosnovana i u ovomu dijelu, osim u pogledu prethodno navedenog, pogrešno obračunatog troška PDV.

 

15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, pravilno i opravdano utvrdio da je vještačenje koje je u predmetu provedeno, ono po vještaku za drvnu tehnologiju, ipak „dalo“ (bar za potrebe ove parnice ...) jasan i iscrpan, ali i objektivan i stručan „odgovor“ o spornim odlučnim činjenicama.

 

15.1. Okolnost što je tuženik uistinu, kako to i navodi, na nalaz i mišljenje toga vještaka dao niz ozbiljnih i argumentiranih primjedbi, ne može „voditi“ promjeni toga zaključka – kada je taj vještak na te primjedbe dao logične i uvjerljive, i isto tako argumentirane odgovore, i to najprije u pisanoj dopuni svoga nalaza i mišljenja od 27. siječnja 2020. (stranice 142-146 spisa) te nastavno tijekom saslušanja na ročištima za glavnu raspravu od 17. lipnja 2020. (stranice 148-149 spisa) i 8. veljače 2022. (stranice 193-194 spisa), i kada te primjedbe tuženika, same za sebe, nakon što je na njih odgovoreno, ne mogu (to je stav i ovoga suda ...) dovest u pitanje objektivnost i stručnost toga vještaka.

 

16. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je vještak prigodom utvrđenja vrijednosti izvedenih radova trebao uzeti u obzir jesu li predmetni radovi izvedeni sukladno pravilima struke i nastala oštećenja koja je on dokazao dostavom fotografija u spis, valja istaknuti da on sam nije ni predlagao (ukazivao) na potrebu da se na te okolnosti provede vještačenje, a dokazi se u postupku provode „samo“ na okolnost utvrđenja spornih odlučnih činjenica. Osim toga, iz samih kontradiktornih navoda tuženika, koji i tom svojom kontradiktornošću „vode“ utvrđenju o neuvjerljivosti i nelogičnosti onoga čime prigovara zahtjevu tužitelja, proizlazi neosnovanost toga prigovora, uzimljući pri tomu u obzir da je tuženik najprije u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave naveo da je bez obzira na njemu nastalu štetu on nastavno tužitelju u cijelosti platio ugovoreni iznosa naknade (stranica 8 spisa), da bi u nastavnom podnesku od 30. travnja 2018., tomu suprotno, naveo da je iznos od 5.000,00 kuna platio tužitelju prije nego što mu je tužitelj napravio štetu (stranica 43 spisa).

 

16.1. Nadalje, tuženik i u svojoj žalbi tvrdi da je on „u većem dijelu izvršio ovaj posao izrade i montaže“ pa stoga vještačenjem (jer prethodno nije ni proveden postupak osiguranja dokaza na okolnost stanja do tada izvedenih radova) ne bi niti bilo moguće utvrditi ono na što on tek u žalbi ukazuje, a obzirom da sam tuženik tvrdi da ga obim tih oštećenja nije spriječio da tužitelju u cijelosti isplati ugovoreni iznos naknade „iako je zajedno sa svojim prijateljima sastavljao namještaj, dopremio namještaj i ispravljao greške koje je počinio tužitelj“, nelogično je i protivno pravilima životnog iskustva da tuženik prije ovoga postupka nije isticao prigovor materijalnih nedostatka te, s tim u svezi, podnio zahtjev za provođenje postupka osiguranja dokaza tako da, posljedično tomu, on ničim konkretnim nije ni dokazao da je upravo tužitelj odgovoran za ta oštećenja pa stoga žalitelj osnovom svoga propusta da, s tim u svezi, postupi na pravilan i zakonom propisan način, ne može ni pretendirati na uspjeh u postupku sa takvim svojim paušalnim prigovorom, pa je njegova žalba i u tomu dijelu neosnovana.

 

17. Obzirom na spomenuto utvrđenje suda prvog stupnja „da je ukupno potrebno radno vrijeme jednog radnika za realizaciju toga posla u trajanju od 88 radnih sati, a što uz cijenu sata od 150,00 kuna, uvećano za 25 % po osnovu PDV (u iznosu od 3.300,00 kuna) „daje“ ukupnu cijenu predmetnog rada tužitelja u iznosu od 16.500,00 kuna“, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud, prihvaćajući kao djelomično osnovan zahtjev tužitelja i u dijelu u kojemu mu je dosudio iznos od 3.300,00 kuna, na ime obračunatog troška PDV po stopi od 25%, u tomu dijelu, zbog pogrešnog pravnog pristupa da tužitelju pripada i pravo na naknadu toga troška (iako iz predmetnog „utuženog“ računa tužitelja jasno proizlazi da trošak PDV nije obračunat jer tužitelj „nije u sustavu PDV-a“ - članak 373.a stavak 1. točka 2. ZPP), pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

17.1. Stoga je u tomu dijelu valjalo utvrditi da tužitelju pripada pravo na naknadu za izvršene radove osnovom predmetnog Ugovora o djelu u iznosu od 13.200,00 kuna (dakle iznos od 16.500,00 kuna utvrđen po sudu prvog stupnja umanjen za neosnovano obračunati PDV od 25%, u iznosu od 3.300,00 kuna), a koji je iznos valjalo umanjiti za po tuženiku nesporno plaćeni iznos od 5.000,00 kuna, a što „daje“ iznos od 8.200,00 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 1.088,33 eura) koji je tuženik temeljem odredbe članka 590. i članka 613. ZOO dužan isplatiti tužitelju, dok je u preostalom dijelu, ali ne za iznos od (neosnovano dosuđenih) 3.300,00 kuna već za iznos od 2.925,00 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 388,21 euro) tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, obzirom da je sud prvog stupnja prigodom odlučivanja propustio uzeti u obzir i da je u ovomu postupku presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-9186/2017-27 od 16. srpnja 2020. pod točkom II. izreke, koja nije bila predmetom žalbenog pobijanja stranaka te je u tomu dijelu postala i pravomoćna, već ukinut „platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika T. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-3670/17 od 2. studenog 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju daljnji iznos od 1.875,00 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 2. lipnja 2017. do isplate, kao i u dijelu troška ovršnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od 2. studenog 2017. do isplate po stopi određenoj na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana“.

 

18. Stoga je u ovom dijelu valjalo kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP pobijanu presudu preinačiti u dijelu pod točkom I. izreke te presuditi kao pod točkom I izreke.

 

19. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari valjalo je u smislu odredbe članka 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužitelj je „sada“ uspio ovom sporu u visini od 63%, a tuženik u visini od 37%. Obzirom da je odredbom članka 365. stavka 2. ZPP propisano da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te, s tim u svezi, da tuženik u žalbi ni u jednomu dijelu nije osporio dosuđene troškove ni po osnovu niti po visini, ovaj sud nije ni mogao preispitivati odluku sudu prvog stupnja prema kojoj tužitelju po osnovu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 13.437,50 kuna i to razmjerno uspjehu u sporu, dok mu za preostale zatražene troškove u ukupnom iznosu od 4.122,80 kuna (troškove vještačenja, uviđaja, sudskih pristojbi i troška javnobilježničke nagrade) pripada pravo na naknadu u cijelosti, neovisno o razmjeru njegova uspjeha u sporu.

 

20. Stoga tužitelju, obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari, sukladno članku 154. stavka 2. ZPP pripada pravo na naknadu 26% (kao razliku tužiteljeva uspjeha u sporu u visini od 63% u odnosu na razmjer tuženikova uspjeha u sporu visini od 37%) navedenog iznosa troškova zastupanja (13.437,50 kuna) a što „daje“ iznos od 3.493,75 kuna, koji uvećan za preostale troškove u iznosu od 4.122,80 kuna, a za koje je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu istih neovisno o razmjeru njegova uspjeha u sporu, „daje“ iznos parničnog troška od 7.616,55 kuna (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od 1.010,89 eura), koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalomu dijelu tužiteljev zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te, posljedično tomu, temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u vezi odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

21. Tuženiku ne pripada zatraženi trošak žalbenog dijela postupka jer, u smislu ranije navedene odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, kod djelomičnog uspjeha u sporu odmjerava se samo trošak stranke koja je u većem dijelu uspjela u sporu, a to je u konkretnomu slučaju tužitelj.

 

 

U Puli – Pola 12. prosinca 2022.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Bruno Franković