1                             Poslovni broj Gž-1312/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1312/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. B. R. M. iz K., OIB: …, 2. N. M. iz K., OIB: … i 3. T. M. iz K., OIB: …, koje sve tužitelje zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik u K., protiv tuženika: 1. M. B. iz K., OIB: … i 2. I. B. iz K., OIB: …, koje tužitelje zastupaju punomoćnici G. M. i L. P., odvjetnici u R., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-813/2019-11 od 24. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-813/2019-11 od 24. listopada 2022. u točki I. izreke.
2. Prihvaća se djelomično žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-813/2019-11 od 24. listopada 2022. u točki II. izreke na način da se sudi:

„II. Nalaže se tužiteljima: B. R. M. iz K., OIB: …, N. M. iz K., OIB: … i T. M. iz K., OIB: …, naknaditi parnični trošak tuženicima: M. B. iz K., OIB: … i I. B. iz K., OIB: …, u iznosu od: 16.070,00 kn/2.132,86 eura (šesnaesttisućasedamdeset kuna/dvijetisućestotridesetdva eura i osamdesetšest centi)[1] u roku od 15 dana; a u preostalom dijelu u iznosu 21.430,00 kn/2.844,25 eura (dvadesetjednatisućačetiristotrideset kuna / dvijetisućeosamstotinačetrdesetičetiri eura i dvadesetpet centi) odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.“

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„ I.) Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

“I. Utvrđuje se da su tužitelji: B. R. M. iz K., OIB: …, u 1/3 dijela, N. M. iz K., OIB: …, u 1/3 dijela i T. M. iz K., OIB: … u 1/3 dijela, temeljem Ugovora o garanciji kredita te predugovoru o kupoprodaji od 8. studenoga 2002, kao i Opomene H. L. K. d.o.o. od 9. prosinca 2004, postali vlasnikom stana u K., površine 140 m2, koji se nalazi na I. i II. katu citirane kuće i koji se sastoji od dnevnog boravka i kuhinje, 4 sobe, 3 kupatila i hodnika te 60 m2 terase, a koji stan se vodi kao knjižno vlasništvo II-tužene u 1/3 dijela z.č. 1696/5 u g.t.1, z.k.ul. 2252 k.o. Krk te vanknjižno vlasništvo I-tuženika, a što su tuženi dužni priznati i trpjeti uknjižbu tužitelja na citiranoj nekretnini pa su citirani stan dužni tužitelju predati u posjed, slobodan od stvari i osoba, te naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana, po pravomoćnosti ove presude.

II.) Nalaže se tužiteljima: B. R. M. iz K., OIB: …, N. M. iz K., OIB: … i T. M. iz K., OIB: …, naknaditi parnični trošak tuženicima: M. B. iz K., OIB: … i I. B. iz K., OIB: …, u iznosu od: 37.500,00 HRK/ 4.977.11 EUR, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnose tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuju u osnovi na navode iznijete u tijeku postupka,  te na pravomoćnu presudu donesenu između istih stranaka poslovni broj P-1036/10 Općinskog suda u Krku te presudu i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1402/2014-2, a kojima je u osnovi utvrđeno da Ugovor o garanciji kredita i predugovor o kupoprodaji (dalje Ugovor) sklopljen između Z. M. te M. B. i lrene B. dana 8. studenog 2002. je pravno valjan; da predstavlja kupoprodajni ugovor kojim je između ostalih nekretninama prodana i nekretnina suvlasnički dio od l/3 dijela z.i. 1696/5 u g.t. l. z.k.ul. 2252 k.o. Krk - u naravi stan od 140 m2. koji se nalazi na I. i II. katu citirane kuće i koji se sastoji od dnevnog boravka i kuhinje, 4. sobe, 3. kupatila i hodnika te uz to i 60 m2 terase upisan na M. B.; da je isti u cijelosti realiziran. Ukazuju na odredbu čl. 333. ZPP da tuženik ističući prigovor da bi dio članka VI. Ugovora bio ništetan u osnovi traži da se ponovno odlučuje o ništetnosti Ugovora o čemu je već pravomoćno odlučeno, ukazuju na nerazumljivost presude, da utvrđeno činjenično stanje nema uporišta u provedenim dokazima, na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t 11. ZPP, da  nedostaju očitovanja o navodima tužitelja. Predlažu preinačiti presudu.

 

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana glede glavnog zahtjeva.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja (kao nasljednika ranijeg tužitelja pok. Z. M. koji je proglašen umrlim rješenjem Općinskog suda u Krku poslovi broj R1-36/2010-12 od 14. siječnja 2011.) za utvrđenjem da su svaki u 1/3 dijela stekli temeljem Ugovora o garanciji kredita te predugovora o kupoprodaji od 8. studenog 2002., kao i opomene H. L. K. d.o.o. od 9. prosinca 2004. vlasništvo stana u K., površine 140 m2, koji se nalazi na I. i II. katu citirane kuće i koji se sastoji od dnevnog boravka i kuhinje, 4 sobe, 3 kupatila i hodnika te 60 m2 terase, a koji stan se vodi kao knjižno vlasništvo II-tužene u 1/3 dijela z.č. 1696/5 u g.t.1, z.k.ul. 2252 k.o. Krk te vanknjižno vlasništvo I-tuženika, a što da su tuženi dužni priznati i trpjeti uknjižbu tužitelja te predmetni stan predati u posjed tužitelja slobodan od osoba i stvari.

 

6. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja odbio je u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužitelja utvrdivši:

- da su prednik tužitelja, pok. Z. M., i tuženik, M. B., bili u poslovnom odnosu vezano uz poslovanje građevinsko proizvodnog obrta J. k. iz Krka

- da su dana 8. studenoga 2002, uz sudjelovanje I. B., zaključili pravni posao nazvan „Ugovor o garanciji kredita te predugovor o kupoprodaji“

- da su tim Ugovorom Z. M. i M. B., dogovorili prodaju ½ dijela od 180/1000 dijela nekretnine oznake k.č. 1251/9 k.o. Krk, kao dijela poslovnog kompleksa (dvorište, radiona, uredi)

- da se u točki VI. „Ugovora o garanciji kredita te predugovora o kupoprodaji“ navodi se da će M. B. i I. B., priznati predniku tužitelja Z. M. vlasništvo stana u K., u slučaju neispunjenja ugovorne kreditne obveze od strane M. B., prema banci, da će Z. M., nastaviti sam ispunjavati kreditnu obvezu te će, pored stana, postati i isključivi vlasnik „J. k.“, bez obzira na do tada plaćen iznos kredita s njegove strane i bez obzira na činjenicu da li je do tada uopće počeo otplaćivati kredit

a iz čega zaključuje da je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su stekli pravo vlasništva na predmetnom stanu jer se, kada je u pitanju pravni posao kao temelj stjecanja, vlasništvo na nekretninama stječe tek uknjižbom u zemljišnoj knjizi, čl. 115. i članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; u nastavku teksta ZVDSV); da neosnovano zahtijevaju da se naloži tuženicima priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, na nekretnini oznake k.č. 1696/5 k.o. Krk, u naravi stan u K., jer je odredba čl. VI. „Ugovora o garanciji kredita te predugovoru o kupoprodaji“ u dijelu u kojem tuženici M. B. i I. B., priznaju predniku tužitelja Z. M. vlasništvo stana u K., u slučaju neispunjenja ugovorne kreditne obveze od strane M. B., prema banci, ništetna, čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u nastavku teksta: ZOO) budući je protivna moralu društva s obzirom da bi neovisno o tome koliki je iznos kredita tuženik M. B. do tada otplatio banci, u slučaju prestanka otplate, odnosno neispunjenja obveze prema banci isti bio dužan u vlasništvo predniku tužitelja predati stan u K., na adresi ... Slijedom toga, odbija i dio zahtjeva za predaju u posjed.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo (osim u odluci o trošku postupka), a pritom nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje ukazuju tužitelji.

 

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema niti proturječnosti između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Tužitelji ne prihvaćaju obrazloženje, zaključke suda prvog stupnja, ocjenu izvedenih dokaza, međutim time nije počinjena navedena bitna povreda.

 

8. Odredbom čl. 119. st. 1. ZVDSP propisano je da vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno. Stavkom 2. istog članka određeno je da odredbe toga zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova. Odredbom čl. 120. st. 1. ZVDSP propisano je da vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

 

8.1. Dakle, kako tužitelj tvrde da su stekli vlasništvo na predmetnom stanu osnovom Ugovora i Opomene banke, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odbio zahtjev tužitelja na utvrđenje da su temeljem Ugovora i Opomene stekli pravo vlasništva na predmetnom stanu jer se pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla stječe tek upisom u zemljišne knjige (modus stjecanja). Pravilno je, nastavno, odbijen i zahtjev da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu tužitelja, kao i predati stan u posjed tužiteljima. Dakle, već iz toga razloga je zahtjev neosnovan.

 

9. S obzirom na žalbene navode valja ipak dodati da iz obrazloženja odluke suda prvog stupnja jasno je da isti zaključke temelji i na ranije vođenom postupku između stranaka, odnosno tužitelja i M. B. kao tuženika, poslovni broj P-1036/2010-55 u kojem je presudom od 12. kolovoza 2013. godine (preinačena dijelom odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1402/2014-2 od 27. kolovoza 2014.) pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su tužitelji osnovom Ugovora o kupoprodaji naziva „Ugovor o garanciji kredita – Predugovor o kupoprodaji“ od 8. studenog 2002. stekli pravo vlasništva svaki u 1/3 dijela nekretnine i to ½ od 180/10000 dijela zč. 1251/2 g.t.1., zk ul. 2375 k.o. Krk podul. 4. poslovni prostor D; odbijen zahtjev za izdavanje tabularne isprave, zahtjev da je Z. M. temeljem Ugovora o garanciji kredita te Predugovora o kupoprodaji od 8. studenog 2002. kao i opomene H. L. K. d.o.o. od 9. prosinca 2004. godine postao jedini vlasnikom z.č. 1251/9 zk. ul. 2865 Krk; a usvojen je zahtjev da je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu Z. M. na z.č. 1251/9 k.o. Krk te je ujedno odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora o garanciji kredita i predugovora o kupoprodaji od 8. studenog 2002. godine, kao i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je Ugovor o garanciji kredita i predugovor o kupoprodaji od 8. studenog 2002. raskinut, odnosno da se raskida. Dakle, ovdje predmetna nekretnina – stan, nije bila predmet tog postupka, niti predmetne kupoprodaje.

 

10. Neovisno o tome, u navedenoj je pravnoj stvari pravomoćno između istih stranaka utvrđeno da Ugovor o garanciji kredita i predugovor o kupoprodaji od 8. studenog 2002. nije ništetan. Ta je odluka dakle u tom dijelu glede utvrđenja ništetnosti pravomoćna, neovisno što je sud prvog stupnja u obrazlaganju te svoje odluke (P-1036/2010) naznačio da smatra da je odredba čl. VI. Ugovora ništetna jer je suprotna moralu, ali i odredbama ZVDSP i to odredbi o, u ovdje relevantnom dijelu, – garanciji, odnosno založnom pravu (hipoteki) na nekretnini - stanu.

 

11. Ta presuda pravomoćno vezuje svojim sadržajem i sud i stranke. Takav njezin učinak nastaje po sili zakona, pa se o istoj stvari ne može među parničnim strankama ponovno suditi i pitanje koje je riješeno pravomoćnom odlukom (ništetnost cijelog Ugovora i u osnovi vlasništvo nekretnina koje su bile predmet postupka), ne može ni sud koji ju je donio niti neki drugi sud drugačije riješiti. Isto tako i stranke, bez obzira na to što misle o sadržaju svog pravnog odnosa i koliko su zadovoljne moraju prihvatiti odluku onakvu kakva jest i ravnati se po njoj, pa i ako bi odluka bila nepravilna.

 

12. Dakle, predmetni Ugovor u cijelosti nije ništetan i upravo zato je u postupku poslovni broj P-1036/2010 u konačnici utvrđeno da je tuženik dužan trpjeti upis vlasništva prednika tužitelja na kč. 1251/9. k.o. Krk. Međutim, to ne povlači zaključak da niti jedna odredba istog nije ništetna, odnosno da su sve valjane, kraj činjenice da

ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 105. st. 1. ZOO). Upravo takva je sporna odredba čl. VI. st. 2. Ugovora.

 

12.1. Naime, odredbom čl. VI. Ugovora određeno je da u slučaju neispunjenja ugovorne kreditne obveze M. B., Z. M. se ovlašćuje prama banci sam ispunjavati obvezu i tada postaje jedini vlasnik J. k. (što je u osnovi nekretnina kč. 1251/9, ali i kč. 1251/2) bez obzira na do tada plaćeni iznos kredita i bez obzira je li ga je do tada uopće počeo otplaćivati. St. 2. čl. VI. Ugovora određeno je da od toga časa I. B. i M. B. priznaju Z. M. vlasništvo stana u Krku, budući s istim garantiraju za ispunjenje kreditne ugovorne obveze M. B..

 

13. Stoga, predmetni stan je bio garancija, osiguranje, u slučaju neispunjenja obveze M. B., a odredbom čl. 307. st. 4. ZVDSP propisano je da su ništave odredbe da će zalog prijeći u vjerovnikovo vlasništvo ako dug ne bi bio plaćen u određeno vrijeme. Dakle, predmetna je odredba ništetna, kao što je zaključio sud prvog stupnja, i kao što je to bio zaključio i sud u predmetu poslovni broj P-1036/2010, ali kao takva ta odredba ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora jer nije bitan sastojak istog i bez nje Ugovor može opstati. Osim toga, taj stan nije bio predmet kupoprodaje između Z. M. i tuženika (već je to bila nekretnina koju su nazvali J. k. (podul. 4. zk. ul. 2375 k.o. Krk povezane s vlasništvom 180/1000 dijela zgrade izgrađene na z.č. 1251/2 k.o. Krk i kč.1251/9), već sredstvo osiguranja potraživanja vjerovnika, a što u osnovi u postupku P-1036/2010 između stranaka i nije bilo sporno (kako slijedi iz obrazloženja te odluke str.15, četvrti odlomak).

 

14. Dakle, pogrešno u žalbi tužitelji ukazuju da Ugovor o garanciji kredita – predugovor o kupoprodaji od 8. studenog 2002. sadrži u sebi ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine – stana, kada je već ranije, u postupku između stranaka bilo nesporno da to nije tako, već da je stan bio garancija, osiguranje tražbine vjerovnika Z. M., što i slijedi iz navedene odredbe Ugovora. Pogrešno smatraju i da se radi o presuđenoj stvari glede pitanja ništetnosti odredbe čl. VI. st. 2. Ugovora jer je u postupku poslovni broj P-1036/2010 predmet spora bila, između ostalog, ništetnost cijelog Ugovora, a pravomoćna odluka da Ugovor nije ništetan, ne povlači zaključak da su baš sve odredbe takvog Ugovora valjane, kraj odredbe čl. 105. st. 1. ZOO, tim više kada je i u obrazloženju te odluke kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora zaključeno da se glede predmetne odredbe upravo radi o takvom slučaju; odnosno ništetnoj odredbi koja ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora.

 

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci (točka I.).

 

16. Odluku o trošku valjalo je dijelom preinačiti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženima za sastav podneska od 9. svibnja 2018. pripada 50 bodova, kao i za sastav podneska od 15. lipnja 2021., Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a ne pripada im trošak za sastav podneska od 12. veljače 2019. jer istim ponavljaju navode, čl. 155. st. 1. ZPP. Stoga, pripada im trošak ukupno 16.070,00 kn (PDV prema stopi u vrijeme poduzimanja radnji).

 

17. Iznosi u kunama preračunati su u iznose u euro prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna.

 

 

U Puli – Pola 12. prosinca 2022.

 

 

      Predsjednica vijeća

 

        Dolores Peruško