Poslovni broj: Gž-1328/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1328/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja S. gospodarstva T. d.o.o. sa sjedištem u Z., , OIB: …, zastupanog po direktoru G. S., kao upravitelju i zakonskom zastupniku suvlasnika zgrade u Z., na adresi … i to: N. B., D. B., J. B., M. Č., D. D., L. D., D. K., M. K., B. L., Z. M., A. O., D. P., T. P., I. P., A. Š., G. V. i D. V., kojega zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika I. M. iz D., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku iz O. društva  d.o.o. sa sjedištem u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: 9 Povrv-245/2019 od 22. srpnja 2022. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: 9 Povrv-245/2019 od 4. studenog 2022., 12. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: 9 Povrv-245/2019 od 22. srpnja 2022. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: 9 Povrv-245/2019 od 4. studenog 2022.

 

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-54/2019 kojeg je donio javni bilježnik I. K. iz V., dana 4. ožujka 2019., te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.010,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 4. studenog 2022. (koje nije bilo predmetom žalbenog pobijanja stranaka) riješeno je:

 

„I. Ispravlja se presuda ovog suda Posl. br. 9 Povrv-245/2019 od 22. srpnja 2022. godine tako da na : - str. 1., str. 2., str. 3 i str. 4. u gornjem desnom kutu umjesto oznake ''Posl.br. 9 Povrv-245/2021'', ima stajati ''Posl.br. 9 Povrv-245/2019''.

 

II. Ispravlja se presuda ovog suda Posl. br. 9 Povrv-245/2019 od 22. srpnja 2022. godine, u petom i devetom retku uvoda presude, na način da umjesto „A. B. 3D“ treba stajati „P. P. 49 D“.“

 

3. Protiv navedene presude ispravljene spomenutim rješenjem žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je on tijekom postupka proširio tužbu na novog tuženika, podredno kao suparničara, M. L. iz B., , o čemu je prvostupanjski sud odlučio rješenjem od dana 8. ožujka 2022. na način da je odbio i subjektivnu preinaku tužbe i zahtjev za uspostavom suparničarstva, uz obrazloženje kako mu nije mogao dostaviti tužbu, pa mu je istu uručio putem e-oglasne ploče, ali da na taj način „isti u ostavljenom roku nije dao pristanak da stupi u parnicu kao suparničar“, čime je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka koja se odnosi na subjektivnu preinaku tužbe i pravila o dostavi tijekom parnice, a što je utjecalo na konačni ishod spora u smislu odredbe članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,  89/14 i 70/19 - dalje: ZPP, koji se u ovomu postupku ima primijeniti na temelju odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 80/22); da je time istovremeno počinjena i bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP, odnosno stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom; da ukoliko je prvostupanjski sud ispravno primijenio pravila dostave tijekom parnice, tada je tužba uredno dostavljena novoj stranci Mariju Lončaru pa je stoga pobijanim rješenjem pogrešno odlučeno o subjektivnoj preinaci tužbe; a prvostupanjski sud čini i daljnju bitnu povredu odredbi parničnog postupka o izdavanju platnog naloga (članak 445.a. i dr. ZPP) kada u točki 10. obrazloženja pobijanog „rješenja“ izlaže daljnje razloge nepostupanja po proširenoj tužbi; da je izreka pobijanog „rješenja“ nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima koji se navode u obrazloženju, pa predlaže da se ono ukine i donese zakonita odluka o subjektivnoj preinaci; da suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda, nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika; da obveza plaćanja pričuve nesumnjivo tereti svakodobnog vlasnika nekretnine, bez obzira na posjed tako da zbog, s tim u svezi, pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora, prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo; da je u pobijanoj presudi pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokaza; da tuženik nije podnio zahtjev radi upisa stečenog prava u zemljišnu knjigu, što je mogao učiniti bez posebne suglasnosti fiducijarnog dužnika, već prema sadržaju ugovora, no neovisno o takvom propustu dužne pažnje u pravnom prometu, tuženik je temeljem zakona stvarni vlasnik nekretnine, a okolnosti na strani njegova dužnika ga ne ispričavaju; da je obzirom na očitovanja stranaka tijekom postupka i priležeće isprave te pasivnost tuženika nakon stjecanja prava vlasništva, dužnost suda prvog stupnja bila da pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdi dužnika konkretne obveze.

 

3.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno, podredno, da se ona preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati kao osnovan te obveže tuženika da tužitelju nadoknadi parnični trošak kao i trošak žalbenog postupka.

 

4. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. ZPP.

 

5. Na žalbu nije odgovoreno.

 

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

7. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da se, obzirom na vrijednost predmeta spora od 2.499,63 kune, radi o postupku u sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP.

 

7.1. Na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. toga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dok je odredbom stavka 2. toga članka propisano da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. toga Zakona.

 

7.2. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te, posljedično tomu, u ovomu dijelu postupka o osnovanosti žalbe tužitelja valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

 

8. Ispitujući, pak, pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

 

9. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja u dijelu u kojemu ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

9.1. U ovomu postupku prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP jer nijednom konkretnom radnjom ili propuštanjem suda prvog stupnja (pa tako ni propuštanjem dostave) žalitelju nije onemogućeno raspravljanje, niti tako što on izričito tvrdi.

 

9.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 457. ZPP.

 

9.3. Pri tomu valja ukazati da žalitelj ukazuje i na relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 8. ZPP, iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 192. ZPP, iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s odredbe članka 196. ZPP, iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s odredbama članaka 141., 142. i 143. ZPP, iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s odredbe članka 221.a ZPP, iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s odredbe članka 445.a ZPP te iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s odredbe članka 446. ZPP, međutim, obzirom na sadržaj zakonske odredbe članka 467. stavka 1. ZPP žalba iz ovih zakonskih žalbenih razloga nije dopuštena, pa se žalitelj u žalbi nedopušteno poziva i na ove zakonske žalbene razloge.

 

9.4. Radi navedenog, valja zaključiti da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

10. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih doprinosa sredstava zajedničke pričuve za stan u fiducijarnom vlasništvu tuženika koji se nalazi u zgradi u Z. na adresi , za razdoblje od ožujka 2017. do siječnja 2019., u ukupnom iznosu od 2.499,63 kune, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

12. Sporna je pasivna procesna legitimacija tuženika.

 

13. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (članak 8. ZPP), kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja i ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz V. poslovni broj: Ovrv-54/2019 od 4. ožujka 2019. zaključujući, u bitnomu, da je osnovan po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne procesne legitimacije, obzirom da je tuženik samo fiducijarni vlasnik (fiducijar) predmetnog stana koji ne koristi stan koji je predmet fiducijarnog prijenosa prava vlasništva, jer je taj stan i nadalje u posjedu B. L., supruga potonjeg vlasnika (fiducijanta - dužnika) M. L., koja je navedena i u popisu suvlasnika te zgrade s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja koji je dostavio tužitelj (stranica 36 spisa) tako da, posljedično tomu, tuženik (fiducijar) nije u obvezi plaćati troškove zajedničke pričuve za predmetni stan u smislu odredbe članka 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) obzirom da bi takva obveza za njega mogla nastati tek u slučaju kada postane punopravni vlasnik predmetnog stana.

 

14. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, obzirom na spomenuta činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja u ovomu postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja (članak 467. stavak 2. ZPP), prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primjenjuje materijalno pravo kada zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan zbog osnovanosti po tuženiku istaknutog prigovora promašene pasivne procesne legitimacije tuženika, a za što je ovomu sudu dao u svemu pravilne, logične i napose uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio dovesti u dvojbu ni žalitelj svojom žalbom.

 

15. Naime, fiducijarni prijenos prava vlasništva je uvjetni prijenos prava vlasništva nekretnine sa fiducijarnog dužnika na fiducijarnog vjerovnika uz ograničenje raskidnim uvjetom da vjerovniku bude ispunjena određena tražbina. Fiducijarni vjerovnik je ovlašten, ako se za to ispune određeni uvjeti u slučaju da mu osigurana tražbina ne bude ispunjena, ishoditi uknjižbu „punog“ prava vlasništva na nekretnini (u konkretnomu slučaju to bi se ostvarilo istekom roka dospjelosti tražbine, tek 1. siječnja 2019., dakle tijekom posljednjeg mjeseca u ovomu postupku utuženog razdoblja).

 

15.1. Povratno, osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini (fiducijarno osiguranje) ne dovodi na strani vjerovnika (kreditora, fiducijara) do stjecanja svih onih ovlaštenja koje ima drugi vlasnik nekretnine. On nekretninu (u pravilu) ne koristi i nema je u neposrednom posjedu, već je kao neposredni posjednik koristi fiducijant tako da, posljedično tomu, tuženik kao fiducijar u konkretnomu slučaju nije ni bio u mogućnosti izvršavati u potpunosti svoja vlasnička ovlaštenja temeljem sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja namirenja tražbine i

nije stekao sva ona ovlaštenja koja ima svaki drugi „punopravni“ vlasnik nekretnine, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud te, sukladno tomu, ne može biti odgovoran ni za podmirenje troškova pričuve, kao i bilo kojih drugih troškova vezanih uz spornu nekretninu (tako i u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-518/2014 od 19. travnja 2018.).

 

16. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/2017 tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenjem tužbe u cijelosti ili djelomično.

 

17. Dakle, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. u vezi odredbe članka 457. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke ove presude.

 

18. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev žalitelja za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP).

 

 

U Puli – Pola 12. prosinca 2022.

 

           Sudac

 

Miroslav Ružić