Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:
S. P., OIB: …, koju zastupa
punomoćnik Z. B., odvjetnik iz S., protiv
tuženika: 1. M. P., OIB: …, kojeg zastupa
punomoćnik L. A., odvjetnik iz S.,
i tužene pod 2. K. S., OIB: …,
koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. i partneri d.o.o.,
radi utvrenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne
rasprave 27. listopada 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M.
B., odvjetnika u S. i zamjenice punomoćnika tužene pod 2. M. B.,
odvjetnice u S., 9. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev:
"1. Utvrđuje se ništenim ugovor o darovanju nekretnine označene kao kat. čest.
zem. 231/14 k.o. D. S. zaključen između M. P. i K. S. 20.
prosinca 2011. ovjerenog potpisa kod javnog bilježnika B. J. pod poslovnim
brojem OV-9356/11 pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke.
2. Slijedom prednjeg tužiteljica se ovlašćuje, a na temelju ove presude,
zahtijevati i ishoditi u Državnoj geodetskoj upravi,
brisanje upisa tužene pod 2. K. S. (upisane kao K. P.), OIB:
… kao posjednice u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. zem.
231/14 u posjedovnom listu broj 1332 k.o. D. S..
3. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove
parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja
pa do isplate."
II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženoj pod 2. K. S. parnični trošak u
iznosu od 7.734,37 kuna/1.026,53 eura1 sa zateznom kamatom koja na navedeni
iznos teče od presuđenja, dakle od 9. prosinca 2022. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
1
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 4. prosinca 2019., se navodi kako je tužiteljica bivša
supruga tuženika pod 1. s kojim je bila u bračnoj zajednici počev od 4. siječnja 1992.
i zaključno do 12. ožujka 2012. kada je brak razveden presudom Općinskog suda
. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica i tuženik pod 1. stekli su kao bračnu
stečevinu nekretninu položenu u k.o. D. S., kat. čest. zem. 231/14, naziva
maslinica, oznake pašnjak u površini od 1.035 m2, na način da je titulus stjecanja bio
ugovor o kupoprodaji od 29. lipnja 2005. u kojem je naznačen tuženik pod 1. kao
kupac. Za katastarsku općinu D. S. ne postoje zemljišne knjige već se
službena evidencija vlasništva vodi kroz Katastarski operat upisom u posjed sa
naznakom vlasnik. Tako je tuženik pod 1. bez znanja tužiteljice i bez njene
suglasnosti 20. prosinca 2011. za vrijeme trajanja braka tužiteljice i tuženika pod 1.
zaključio ugovor o darovanju nekretnine označene kao kat. čest. zem. 231/14 k.o.
D. S. kojim je darovao predmetnu nekretninu tuženoj pod 2. K. S., koja
je upisana kao K. P.. Predmetni ugovor o darovanju nekretnine od 20.
prosinca 2011. ovjeren je kod javnog bilježnika B. J. pod poslovnim brojem
OV-9356/11., sukladno kojem se tužena pod 2. uknjižila u katastar kao posjednik je
simulirani pravni posao, a tuženik pod 1. nije imao stvarnu želju ni namjeru prenijeti
vlasništvo predmetne nekretnine na tuženu pod 2. pa je iz navedenog razloga
ništetan. Prema odredbama Obiteljskog zakona jasno je propisano da je imovina
stečena za vrijeme trajanja braka imovina bračnih drugova u jednakom dijelu,
odnosno u suvlasništvu od po ½ dijela, kao i imovina koja je stečena i potječe iz te
imovine. Budući je predmetna nekretnina bračna stečevina i da je tužiteljica
suvlasnica to je ugovor o darovanju nekretnine od 20. prosinca 2011. ovjeren pod
poslovnim brojem OV-9356/11. kod javnog bilježnika B. J., sukladno
odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ništetan jer nije zaključen
supotpisom i znanjem tužiteljice ili pak nije zaključen ni sa suglasnošću tužiteljice pa
ne proizvodi pravne učinke.
Slijedom navedenog tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojim će se
utvrditi predmetni ugovor o darovanju ništetnim te da ne proizvodi nikakve pravne
učinke i kojom presudom će se tužiteljica ovlastiti na temelju iste ishodi u Državnoj
geodetskoj upravi brisanje tužene pod 2. kao posjednice u odnosu na predmetnu
nekretninu te obvezati tuženike na solidarno snašanje parničnog troška tužiteljici.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 17. siječnja 2020., tužena pod 2. je navela
kako ne postoje procesne pretpostavke za meritorno suđenje jer tužba ne predstavlja
urednu tužbu, niti uredan podnesak koji sadrži sve potrebno da bi se o istom
raspravljalo, a sukladno odredbi članka 186. ZPP-a. Naime, ne sadrži sve činjenice
na kojim tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev, niti je iz činjeničnog opisa tužbe
moguće utvrditi koja je osnova postavljenog tužbenog zahtjeva. Osim paušalnog i
ničim dokazanog isticanja tvrdnji da bi ugovor o darovanju nekretnine kojeg su
tuženik pod 1. i tužena pod 2. sklopili 20. prosinca 2011., ovjerenog kod javnog
bilježnika B. J. pod poslovnim brojem OV-9355/11., 21. prosinca 2011.
predstavljao navodno simulirani pravni odnos. Iz činjeničnog opisa tužbe nije moguće
utvrditi na kojim činjenicama tužiteljica zasniva razloge ništavosti, a još manje koji
činjenični navodi bi se odnosili na točku II. tužbenog zahtjeva. Tužbeni zahtjev pod
2
točkom II. petita nepodoban je za raspravljanje pred parničnim sudom i nije jasno
koju vrstu tužbenog zahtjeva predstavlja. S obzirom da je sud vezan činjeničnom
osnovom tužbe koja predstavlja bitan sadržaj tužbe prema članku 186. stavak 1.
ZPP-a predlaže se da sud postupi sukladno odredbi članka 109. stavak 1. ZPP-a i
pozove tužiteljicu na ispravak tužbe navođenjem odlučnih činjenica, sve u skladu sa
odredbom članka 186. stavak 1. ZPP-a, pod prijetnjom posljedica iz članka 109.
stavak 4. ZPP-a. Tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka.
Prvenstveno se ukazuje da tužiteljica nije ugovorna strana ugovora o darovanju i
nema nikakvih saznanja o stvarnoj želji i namjeri stranaka tog odnosa. Tuženici pod
1. i pod 2. su jasno i potpuno očitovali svoju volju prilikom zaključenja ugovora o
darovanju, a tuženik pod 1. je slobodno raspolagao vlastitom nekretninom. Stoga,
tužiteljica kao treća osoba nema nikakvih saznanja, niti može tvrditi da tuženik pod 1.
nije imao stvarnu želju i namjeru prenijeti vlasništvo na tuženu pod 2. Navodi
tužiteljice da tuženik pod 1. nije imao stvarnu želju i namjeru prenijeti vlasništvo
nekretnine označene kao kat. čest. zem. 231/14 k.o. D. S. na tuženu pod 2. su
potpuno neosnovani i to prvenstveno što je tuženik pod 1. jasno i suglasnošću svoje
volje prenio vlasništvo predmetne nekretnine na tuženu pod 2. te istu uveo u posjed
2011., a što je razvidno iz dokumentacije koju sama tužiteljica prilaže uz tužbu. Iz
ugovora o darovanju, posjedovnog lista broj 1332 i rješenja Državne geodetske
uprave, nedvojbeno se može utvrditi da je tužena
pod 2. zakonit, pošten i miran posjednik predmetne nekretnine od dana potpisivanja
ugovora o darovanju, a formalno pravno od dana provedbe upisa u Katastru. U tom
dijelu, svaki navod da ugovor o darovanju predstavlja simulirani pravni posao je
potpuno paušalan i bespredmetan. Osim navedenog, životno je nelogično da
tužiteljica kao treća osoba ističe prigovor prividnosti pravnog posla o kojem nema
nikakvog saznanja i koji među ugovornim stranama nikada nije bio sporan. Pored
činjenice da ugovor o darovanju nije prividan/simulirani pravni posao, tužena ukazuje
i na odredbu članka 285. ZOO-a koji propisuje da prividan ugovor nema učinak među
strankama. Kada bi ugovor o darovanju doista predstavljao simulirani pravni posao, a
što se decidirano osporava jer među ugovornim stranama je postojala prava volja za
sklapanjem ugovora kojeg su zaključili 2011., prema dikciji odredbe članka 285.
ZOO-a učinci takvog odnosa djelovali bi samo između stranaka, dakle inter partes, a
ne i prema trećim osobama, niti bi treće osobe mogle iz takvog pravnog odnosa
stjecati određenu korist. U tom dijelu potpuno je nejasno koju pravnu korist tužiteljica
želi ostvariti pokretanjem ovog postupka i koje bi to subjektivno pravo tužiteljice
ostalo nezaštićeno da nije pokrenula ovaj spor. S obzirom da tužiteljica nije stranka
ugovora o darovanju, da nema ovlaštenje isticati prigovor prividnosti ugovora o
darovanju te konačno da traži utvrđenje ništavosti pravnog odnosa iz kojeg ni na koji
način ne može steći nikakvu korist, to nema pravni interes za vođenje ovog postupka
pa se predlaže sudu sukladno odredbi članka 187. stavak 2. ZPP-a, u svezi s
odredbom članka 288. stavak 2. ZPP-a odbaciti tužbu kao nedopuštenu.
Opreza radi, tužena pod 2. u cijelosti osporava osnovanost tužbe i
postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije
prvenstveno za vođenje ovog postupka. Simulirani pravni posao ne proizvodi pravne
učinke među strankama, što bi argumentum a contrario značilo da proizvodi pravne
učinke prema trećim osobama. S obzirom da tužiteljica nije stranka ugovora o
darovanju, a materijalni propis ne predviđa mogućnost da treće osobe ističu prigovor
simuliranog pravnog posla, to tužiteljica nije aktivno legitimirana pozivati se na
ništetnost konkretnog pravnog odnosa koji je valjano sklopljen između tuženika pod
1. i 2. i koji proizvodi pravne učinke. Ugovor o darovanju nije ništetan, niti su
3
ostvarene zakonske pretpostavke u smislu odredbe članka 322. ZOO-a, niti je
ništetnost izrijekom propisana bilo kojim propisom na koji se tužiteljica u činjeničnom
opisu tužbe poziva. Bračna zajednica između tužiteljice i tuženika pod 1. je prestala
2009. te nije životno niti uvjerljivo da bi tužiteljica koja je u vrijeme sklapanja ugovora
o darovanju vodila brakorazvodnu parnicu sa tuženikom pod 1. imala ikakvih
saznanja o istinskoj volji i namjeri stranaka prilikom sklapanja ugovora o darovanju.
Pravna teorija definira simulirane pravne poslove kao one pravne poslove u kojima
volja nije istinska, odnosno oni pravni poslovi u kojima postoji svjesni nesklad između
volje i očitovanja, jer strane ne žele pravni posao koji sklapaju. S druge strane
recentna sudska praksa smatra da bi prividan, simuliran ili fiktivan pravni posao bio
onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao
suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid – fikcija pri sklapanju
ugovora. Tuženici pod 1. i 2. su dugogodišnji partneri koji su od 2009. živjeli u
izvanbračnoj zajednici, a od početka 2012. se nalaze u bračnoj zajednici. Suprotno
navodima tužiteljice, među strankama ugovora o darovanju nije postojao nikakvih
nesklad između volje i očitovanja, niti su ugovorne stranke željele stvoriti privid prema
trećim osobama. Stoga, nema govora da bi se radilo o simuliranom pravnom odnosu,
niti tužiteljica ima ikakvih saznanja o stvarnoj volji ugovornih strana. Osim što
neosnovano i netočno tvrdi da se radi o simuliranom pravnom poslu, tužiteljica se u
činjeničnom opisu tužbe poziva i na odredbe Obiteljskog zakona i Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima te navodi da je suvlasnica predmetne
nekretnine te da ništetnost proizlazi iz činjenice da je ugovor o darovanju zaključen
bez njezina supotpisa i znanja. Niti odredbe OZ-a, niti odredbe ZV-a izrijekom ne
propisuju ništavost ugovora kojim se prenosi pravo vlasništva na nekretnini za slučaj
da nije potpisan od strane bračnog druga, niti tužiteljica ičim dokazuje da je
suvlasnica nekretnine koja je predmetom ugovora o darovanju. Pitanje bračne
stečevine i eventualnih prava koje bi tužiteljica ostvarivala s osnova vlasničkih prava
nije predmet ovog postupka, niti su od značaja za donošenje odluke u ovom sporu.
Predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika pod 1.,
već vlastitu imovinu tuženika pod 1. Prema izričitom kazivanju tuženika pod 1. isti je s
tužiteljicom uredio imovinskopravne odnose te su bivši supružnici postigli sporazum
oko podjele zajedničke imovine koju su stekli za vrijeme trajanja njihove bračne
zajednice. Nekretnina koja je predmetom ugovora o darovanju ne predstavlja bračnu
stečevinu jer nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice između
tužiteljice i tuženika pod 1., već na drugom pravnom temelju. Da je predmetna
nekretnina pripadala bračnoj stečevini i bila u suvlasništvu tužiteljice, a što se izričito
osporava, tada je životno i logično da bi tužiteljica 2005. bila navedena kao stranka
ugovora o kupoprodaji u ½ dijela sa tuženikom pod 1. te bi se upisala kod nadležne
Državne geodetske uprave kao suposjednik iste. Indikativno je da tužiteljica 14
godina nakon sklapanja ugovora kojim je tuženik pod 1. stekao predmetnu
nekretninu i gotovo 8 godina nakon sklapanja ugovora o darovanju te mirnog i
nesmetanog uživanja posjeda od strane tužene pod 2. pokreće postupak kojim traži
utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju i to neposredno nakon što je u srpnju 2019.
razveden brak između tuženika pod 1. i 2. Sve kada bi i bili točni navodi tužiteljice da
predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, a nisu, tada bi nedvojbeno bila
obuhvaćena sporazumom koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika pod 1. oko
podjele zajedničke imovine, odnosno tužiteljica bi svakako već ranije pokrenula
odgovarajuće postupke i utvrdila to svoje navodno pravo, a ne pokretala postupak
sada kada je razveden brak između tuženika pod 1. i pod 2. Predlaže odbaciti tužbu
4
zbog nedostatka pravnog interesa, odnosno podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev
kao neosnovan uz obvezu tužiteljici da naknadi tuženoj pod 2. parnični trošak.
3. Na ročištu održanom 28. veljače 2022. tuženik pod 1. je izjavio, a nakon što
mu je uredujuća sutkinja predočila predmet spora da se ne protivi tužbi i tužbenom
zahtjevu, da se radi o nekretnini koja je bila zajednička njega i njegove bivše supruge
S. P., a da je istu darovao tuženoj pod 2. jer mu je ista kazala kako će ona
založiti zemlju, a nakon što je on prebaci na nju, a kako bi pribavila novac jer se
nalazio u zatvoru.
4. Podneskom zaprimljenim 24. svibnja 2021. tužiteljica je postavila tužbeni
zahtjev tako da je predlagala da ju sud ovlasti da na temelju presude može
zahtijevati i ishoditi u Državnoj geodetskoj upravi,
upis posjeda za cijelo na nekretnini označenoj kao kat. čest. zem. 231/14 u
posjedovnom listu broj 1332 k.o. D. S., uz istodobno brisanje upisa toga prava
sa imena tuženice pod 2. K. S. (upisane kao K. P.) OIB:
...
4.1. Raspravnim rješenjem ovog suda od 28. veljače 2022. sud nije dopustio objektivnu preinaku tužbe iz podneska tužiteljice od 24. svibnja 2021.
5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o darovanju nekretnina
od 20. prosinca 2011. ovjeren kod javnog bilježnika B. J. iz S. pod
poslovnim brojem OV-9355/11. od 21. prosinca 2011., presude Općinskog suda
pod poslovnim brojem Pob-406/11. od 12. ožujka 2012., ugovora o kupoprodaji
od 29. lipnja 2005. ovjerenog kod javnog bilježnika S. Z. iz S. pod
poslovnim brojem OV-11163/05. 29. lipnja 2005., povijesti promjena na katastarskoj
čestici Klasa: 936-02/19-05/673, Ur. broj: 541-26-02/6-19-2 od 25. studenog 2019.,
rješenja Državne geodetske uprave, Klasa: UP/I-
932-07/12-03/46, Ur. broj: 541-23-2/13-12-2 od 27. veljače 2012., prijepisa
posjedovnog lista broj 1332 k.o. D. S., rješenja Državne geodetske uprave,
Klasa: UP/I-932-07/05-03/262, Ur. broj: 541-23-
2/13-05-2 od 6. prosinca 2005., saslušanjem svjedoka I. P., saslušanje
tužiteljice S. P., tuženika pod 1. M. P. i tužene pod 2. K. S. u
svojstvu parničnih stranaka.
6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.
9. Prema odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
broj 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim
propisima ili moralu društva ništavan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje
na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što
drugo.
10. Čitanjem ugovora o darovanju nekretnina od 20. prosinca 2011. ovjeren kod
javnog bilježnika B. J. iz S. pod poslovnim brojem OV-9355/11. od 21.
5
prosinca 2011. utvrđeno je da je isti sklopljen između M. P. kao darovatelja i
K. S. kao daroprimateljice te da istim ugovorom darovatelj daruje, a
daroprimateljica prima na dar nekretninu upisanu u PL 526 k.o. D. S. i to kat.
čest. zem. 231/14 zvana M., u naravi pašnjak površine 1.035 m2. Darovatelj
ovlašćuje daroprimateljicu da bez bilo kakvog njegovog daljnjeg pitanja ili odobrenja
može u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima ishoditi uknjižbu prava
vlasništva na svoje ime. Daroprimateljica stupa u posjed predmetne nekretnine
danom zaključenja ugovora.
11. Čitanjem presude Općinskog suda pod poslovnim brojem Pob-406/11.
od 12. ožujka 2012. utvrđeno je da se istom razvodi brak koji su 4. siječnja 1992.
sklopili predlagateljica S. P. i predlagatelj M. P., a koji brak je
upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S. za 1992. pod rednim brojem 3.
Zajedničko mldb. dijete stranaka J. P. živjet će s majkom S. P. uz
zajedničku roditeljsku skrb. Isto tako se nalaže predlagatelju M. P. za
uzdržavanje mldb. J. od presuđenja pa ubuduće 1.200,00 kuna mjesečno na
račun S. P., dok će se susreti i druženja mldb. J. sa ocem odvijeti
sukladno dogovoru stranaka.
12. Čitanjem ugovora o kupoprodaji od 29. lipnja 2005. ovjerenog kod javnog
bilježnika S. Z. iz S. pod poslovnim brojem OV-11163/05. 29. lipnja
2005. utvrđeno je da je isti sklopljen između N. G. kao prodavatelja i M.
P. kao kupca te da istim ugovorom prodavatelj prodaje, a kupac kupuje
nekretninu označenu kao čest. zem. 231/14 k.o. D. S., a koja nekretnina u
naravi predstavlja pašnjak površine 835 m2, a nekretnina je položena sjeverno od
puta nekretnine koja je označena kao čest. zem. 4877 k.o. D. S.. Utvrđena je
kupoprodajna cijena u iznosu od 20.000,00 eura plativo u kunama prema srednjem
tečaju HNB-a na dan plaćanja, a koji iznos će kupac isplatiti prodavatelju na dan
potpisa ugovora. Prodavatelj uvodi kupca u materijalni i zakoniti posjed prodane
nekretnine, njenih pripadaka i služnosti danom potpisivanja ugovora te jamči da je
ista slobodna od svakog duga i tereta. Prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju
ugovora, a bez njegovog daljnjeg pristanka ili suglasnosti, znanja i sudjelovanja
može uknjižiti pravo vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda
.
13. Čitanjem povijesti promjena na katastarskoj čestici Klasa: 936-02/19-05/673,
Ur. broj: 541-26-02/6-19-2 od 25. studenog 2019. utvrđeno je:
- da je kat. čest. 231/14 k.o. D. S. u naravi pašnjak površine 1.035 m2 upisana u PL 1332 na ime izvanknjžine vlasnice K. P.
- da je uvidom u arhivsku građu Ureda utvrđeno da je upis na ime K. P.
na predmetnoj čestici izvršen u postupku pod brojem Klasa: UP/I-932-07/12-03/46 od
27. veljače 2012. po zahtjevu imenovane, a na temelju ugovora o darovanju
nekretnine.
14. Čitanjem rješenja Državne geodetske uprave,
, Klasa: UP/I-932-07/12-03/46, Ur. broj: 541-23-2/13-12-2 od 27. veljače 2012.
utvrđeno je da se istim u katastarskom operatu k.o. D. S. mijenjaju podaci na
način da se umjesto dosadašnjeg vlasnika nekretnine označene kao kat. čest. zem.
231/14 M. P. za cijelo upisuje izvanknjižno vlasništvo K. S. za cijelo.
6
15. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista broj 1332 k.o. D. S. utvrđeno je da
je na kat. čest. 231/14 M. površine 1.035 m2 upisana K. P. za cijelo
uz napomenu "izvanknjžni vlasnik".
16. Čitanjem rješenja Državne geodetske uprave,
, Klasa: UP/I-932-07/05-03/262, Ur. broj: 541-23-2/13-05-2 od 6. prosinca 2005.
utvrđeno je da je na kat. čest. 231/14 M. površine 1.035 m2 upisan P.
M. kao vlasnik.
17. Iz iskaza svjedoka I. P. proizlazi kako je tužiteljica njegova majka, a
tuženik pod 1. njegov otac. Poznato mu je da su majka i otac 2003. od maminog
rođaka N. G. kupili zemlju na Š. površine od cca 1.100 m2 za iznos od
20.000,00 eura kojeg su mu dali u više navrata. Osobno je bio prisutan razgovoru
roditelja i rođaka N. oko pregovora za kupnju te zemlje. Na Š. su provodili ljeto,
N. im je bio prvi susjed. Poznato mu je da je otac darovanjem prebacio tu zemlju
na svoju tadašnju suprugu K., a zbog čega, odnosno sami detalji oko toga nisu
mu poznati. Nije se mogao izjasniti koliko dugo su njegovi roditelji bili u braku. Koliko
mu je poznato zemlja je danas na bivšoj supruzi njegovog oca. Otac i majka su na
Š. imali kuću koja je udaljena nekih 700-800 metara od nekretnine koju su kupili od
rođaka. Nikada K. nije vidio na predmetnoj nekretnini. Do trenutka dok se
roditelji nisu razveli, cijelo ljeto bi provodili na Š., a to je bilo negdje 2011. ili 2012. i
mimo ljeta bi odlazili srediti kuću. Nakon toga bi odlazio povremeno i to nekih 5 puta
godišnje po 10-ak dana. Navodi kako zna kako izgleda tužena pod 2. Nikada tuženu
pod 2. nije vidio na predmetnoj zemlji. Nije bio prisutan kada su otac i K.
dogovarali prijenos predmetne nekretnine. Nije imao nikakvih saznanja vezano za
oca i K., a vezano za tu zemlju, niti ih je ikada pitao vezano za tu zemlju. Do
prijenosa te zemlje na K. je možda došlo između 2012. i 2015. Majka mu je
rekla da je ta zemlja prenesena na gospođu K. S., a kada to ne zna. Nije bio
prisutan kada se sklapao ugovor između oca, majke i rođaka, nego je bio prisutan
kada su se vodili dogovori, a koji dogovori su se vodili na Š..
18. Tužiteljica S. P. je navela kako je bila u bračnoj zajednici sa
tuženikom pod 1. od 1992. do 2010., a razveli su se 2012. Nekretninu koja je
predmet spora, a koja se nalazi položena u k.o. D. S. 2005. njen tadašnji
suprug, tuženik pod 1. i ona, kupili su od njenog rođaka N. G. i to 835 m2,
a dodatnih 200 m2 od ostalih 8-10 suvlasnika koji nisu bili u R. te joj je trebalo jedno
godina dana da s njima stupi u kontakt kako bi doveli 1/1 predmetnu nekretninu.
Predmetna nekretnina ima površinu 1035 m2 te se u naravi radi o pašnjaku na kojem
nema ništa, a koji pašnjak je udaljen nekih 500 m od kuće u kojoj živi. Sa N.
G. su potpisali kupoprodajni ugovor te mu je isplaćeno 20.000,00 eura u
razdoblju od godine dana na način da mu se iznos davao na ruke. Priznanice nisu
tražili, niti su ih dobili. Nakon što su se razveli, kada je vadila potrebne dokumente
koji su joj bili potrebni radi podnošenja tužbe za diobu bračne stečevine, negdje
2013. preko sustava e-izvadak vidjela je da je na predmetnoj nekretnini upisana kao
izvanknjižna vlasnica K. S.. Kada ju se pita, a s obzirom na to da u tužbi
navodi da bi predmetni ugovor o darovanju predstavljao simulirani pravni posao, je li
joj poznato što to znači simulirani pravni posao, odgovara da nije. Tuženika pod 1.
poznaje već 20 godina te iz tog razloga pretpostavlja da tuženik pod 1. nije imao
stvarnu želju i namjeru prenijeti vlasništvo predmetne nekretnine na tuženu pod 2. O
istom ga nije pitala. Prije 3-4 godine podijelili su bračnu stečevinu te je predmetna
7
nekretnina pripala po ½ dijela njoj i njenom bivšem suprugu, tuženiku pod 1. Tuženu
pod 2. K. S. nikada nije vidjela na predmetnoj nekretnini, iako je poznaje.
Stalno je zaposlena tako da joj je boravište u S., a prebivalište u Š., svaki
vikend odlazi na Š.. Navedeno stanje traje od 2015. Za vrijeme trajanja braka bivši
suprug i ona su imali kafić koji su zajedno vodili. Tužbu za bračnu stečevinu je
pokrenula 2013. te je tada saznala da je predmetne nekretnina darovana tuženoj pod
2. Poznato joj je da je tijekom 2010. i 2011. pokretala postupak protiv tuženika pod 1.
za utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave. Nije se mogla sjetiti u
vezi kojih nekretnine su se vodili navedeni postupci, ali ih je bilo, s time da se prisjeća
da se radilo o nekretninama u S., Š. (raskid darovnog ugovora za kuću u
kojoj danas živi), automobila. Nije se mogla sjetiti je li u tim postupcima nekretnina
koja je predmet ovog spora bila sastavni dio tih tužbi iz 2010. i 2011. Ne zna oko
čega je vodila ovršni postupak protiv tuženika pod 1. U kafiću kojeg je prethodno
spomenula je bila zaposlena. Ona i njen sin su vlasnici kuće u kojoj živi na Š.. Ista
je bila vlasništvo njene bake i djeda. Navedena kuća je bila predmet bračne
stečevine, a sve iz razloga što su za vrijeme trajanja brak zajedno ulagali ona i bivši
suprug iz kojeg razloga je bila predmet diobe. Tuženik pod 1. nije upisan kao
suvlasnik navedene kuće na Š. za ½ dijela iz razloga jer je darovao svoju polovicu
sinu koji je upisan kao suvlasnik, a to je bilo prije godinu i pol, dvije dana. Ne zna
kada je završio brak između tuženika pod 1. i pod 2.
19. Tuženik pod 1. M. P. je naveo kako se slaže s dijelom iskaza tužiteljice
oko toga kako je došlo do kupoprodajnog ugovora vezano za predmetnu nekretninu,
odnosno da su zajedno 2005. od njenog rođaka N. G. kupili istu za
24.000,00 eura. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju bio je u vezi
sa tuženom pod 2., s kojom je kasnije bio i u braku, a u ovom trenutku nije se mogao
prisjetiti od kada do kada, niti mu je to bitno. Kada je tužiteljica vidjela da je brak
između njih gotov došlo je do sukoba sa tužiteljicom, a vezano za imovinu koju su
stekli za vrijeme trajanja braka. Iz straha da tužiteljica ne bi prodala predmetnu
nekretninu istu je darovao tuženoj pod 2. Koliko se sjeća ista nekretnina je bila
uknjižena na njegovo ime. Na upit, a s obzirom na to da je naveo da je ista bila
uknjižena na njegovo ime, zašto se bojao da bi tužiteljica istu prodala nije znao
odgovoriti. 2010. završio je u zatvoru i bio je 5 godina. Osim predmetne nekretnine
na tuženu pod 2. je prebacio dosta automobila (kamion, Toyota, skuter, gliser i
slično), a sve zbog sporne kuće na Š. za koju su dugo vodili spor i tek prije par
godina riješili. Kuća na Š. je bila osnov svega i razlog njegovih kasnijih postupaka.
Dakle, predmetnu nekretninu je fiktivno prebacio na tuženu pod 2. Zna značenje riječi
fiktivno te navodi kako se radi o formalnom prijenosu. Sjeća se da mu je K. u
zatvor donosila ugovore na potpis te da iste nije ni čitao. Misli kako je javni bilježnik
došao u zatvor kako bi ovjerio svoj potpis na predmetnom ugovoru. Tužena pod 2.
nikada nije bila na predmetnoj nekretnini. Sa tuženom pod 2. je bio na Š. i to su bili
baš u kući na Š., a u blizini koje kuće se nalazi nekretnina koja je predmet
darovanja. Sve navedeno nakon što je izašao iz zatvora. U tom trenutku postupio je
kako je postupio jer je smatrao da je to tada bilo pametno, danas to više ne smatra.
Kada je izašao iz zatvora, dakle prije nego što je uslijedila tužba vezana za diobu
bračne stečevine, baš onako kako je to već naveo rekao je i tužiteljici što se dogodilo.
Nekretninu koja je predmet spora nitko ne koristi. Zadnji put je bio na Š. prije
mjesec dana. Nikada tuženu pod 2. nije uveo u posjed predmetne nekretnine. Tek
poslije zatvora je došlo do diobe bračne stečevine, a do problema je došlo prije, što
je tuženoj pod 2. bilo poznato. Kao razlog zašto je darovao predmetnu nekretninu
8
tuženoj pod 2., a ne na djecu ili nekog bližeg srodnika npr. oca, tuženik pod 1. je
naveo jer je tužena pod 2. u tom trenutku bila tu, non stop je dolazila i tako su se
dogovorili. Tuženoj pod 2. je darovana samo zemlja na Š.. Nije se mogao sjetiti je li
s K. sklopio ugovor o darovanju za automobile, brodove i dr. Brodovi i
automobili nisu prodani trećoj osobi, nego su ukradeni dok je bio u zatvoru, a za koje
vrijeme su glasili na njegovo ime. Na K. zahtjev je pozvan javni bilježnik u
zatvor prilikom potpisivanja ugovora. Na posebno pitanje pun. tuženika pod 2.
tuženiku pod 1. da je na ročištu od 28. veljače izjavio da je K. darovao
nekretninu jer je ona kazala da će založiti zemlju, a danas je rekao nešto potpuno
drugo, može li to pojasniti, tuženik pod 1. je odgovorio da je ovo što je danas
iskazivao istina, a na upit sutkinje je li to znači da je ono što je iskazao na ročištu od
28. veljače neistina, tuženik pod 1. je odgovorio potvrdno. Dok je on bio u zatvoru
K. je živjela u njegovom stanu u V. ulici. Povremeno je živjela u
njegovoj kući na Š., odlazila je vikendom. Nekada je imala ključeve, a nekada nije.
Tada kada nije bi provaljivala, ovo su mu kazali dok je bio u zatvoru. Provaljivala je
jer bi tužiteljica promijenila bravu. K. je provaljivala samoinicijativno. Koliko mu
je poznato K. tu kuću nije iznajmljivala za potrebe turizma. Nije mu poznato je li
K. u njegovo ime ishodila rješenje Državne uprave kojim se odobrava pružanje
ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za potrebe turizma za kuću na Š.. Nije se
mogao sjetiti kada je tužba za bračnu stečevinu točno podnesena. On je podnio
tužbu za razvod braka sklopljenog između njega i tužiteljice. Ne zna je li sa
tužiteljicom postigao usmeni ili pismeni dogovor vezano za imovinu, ali je predmet
dogovora bila kuća. Na predmetnoj nekretnini nikada nije bio zajedno sa K..
K. je znala da je tu nekretninu kupio dok je bio u braku sa tužiteljicom. Brak sa
K. je počeo 2011., a razveli su se 2019. Razvodu braka su prethodile
K. prevara, ljubavne i imovinske prevare. Na zahtjev tužiteljice je došlo do
podjele imovine između njih.
20. Iz iskaza tužene pod 2. K. S. proizlazi kako je s tuženikom pod 1.
najprije bila u vezi i to 2008. pa sve do 1. srpnja 2019. kada smo se i razveli, nakon
što su prethodno sklopili brak 2. svibnja 2012. Naglasila je da su se jako voljeli i jako
dobro slagali, da imaju jedno zajedničko mal. dijete. Već te 2008. sa tuženikom pod
1. odlazila je na Š. i to baš su znali odlaziti sa gliserom kojeg on spominje u svom
iskazu. Redovito je odlazila na Š. od 2008. do 2017. Krajem 2012. ili 2013. dobila
je rješenje da može iznajmljivati kuću na Š. što je radila. Tužiteljica se u travnju
2010. odselila iz kuće u kojoj su živjeli u S. te je podnijela tužbu za razvod braka.
6. prosinca 2010. tuženik pod 1. je završio u zatvoru nakon čega je tužiteljica povukla
tužbu za razvod braka. Nekih 5 godina je tuženik bio u zatvoru, a ona je ostala uz
njega jer ga je zaista voljela. Koliko je to bilo pametno sada s odmakom vremena
može samo nagađati. Tuženik je kod istražne sutkinje Županijskog suda
L. S. poslao pismo u kojem je naveo da su ona i on u vanbračnoj zajednici i
molio je da joj se kao ženi dopusti da dolazi isključivo ona u zatvor u posjete, što je
uredno radila sve dok je bio u zatvoru. U tim kratkim susretima, koliko već traju
posjete u zatvorima, nikada nisu pričali o S. P. niti im je to uopće bilo bitno.
U jednoj od tih posjeta rekla mu je da je tužiteljica povukla tužbu vezano za razvod
braka, a nakon čega je tužitelj podnio tužbu koja je rezultirala razvodom braka u
ožujku 2012., a potom kako je već i kazala su se u svibnju vjenčali. Tuženik pod 1. joj
je rekao kako u zatvor dolazi javni bilježnik, misli da se preziva J. te da će joj
napraviti punomoć koja je obuhvaćala dosta toga i to da može raspolagati kućom na
Š., podizati poštu, zastupati ga pravno, da može prodati motor, stan u S. ili
9
iznajmiti ili prodati, da može živjeti u stanu u V. 10 u S., da može uzeti
automobil koji je bio u posjedu tužiteljice, da može prodati brod (koji je jako brzo
nestao, a što je prijavila na policiju). Dakle, punomoć je bila dosta temeljita. Prisjeća
se da je javni bilježnik dolazio 2 puta u zatvor, a ovo stoga jer ga je tuženik vraćao jer
je bio dosta detaljan. Tako joj je primjerice spominjao da mora od S. pribaviti
umjetničke slike, sve što je imao i što je mislio da je vrijedno. Naglašava da zbog
navedenog nije nikada zvala tužiteljicu. Navela je i to da je tuženik bio dosta
galantan, što je želio dati dao bi. Tuženik joj je govorio da je kuću na Š. gradio,
pokazao joj fotografije, videa, na svim ugovorima piše isključivo njegovo ime, tako da
nije imala niti jedan razlog da bi posumnjala u istinitost svega što joj je govorio. Jedne
prigode dok je bio u zatvoru samoinicijativno je iskazao želju da napravi darovni
ugovor kojim će joj ostaviti nekretninu koja je predmet spora kazavši joj da se vole,
da je ona ta koja mu je uvijek tu, dakle isključivo svojom voljom i željom odlučio joj je
darovati predmetnu nekretninu. S obzirom na to, a kako je već kazala, da je tuženik
pod 1. bio vrlo detaljan i da je točno znao što želi, a što ne, zasigurno, a da nije imao
namjeru da joj daruje predmetnu nekretninu, da bi zasigurno joj izdao punomoć kao
što je napravio i za niz stvari do tada. Javni bilježnik ju je pitao, a nakon što je došla u
njegov ured, je li prihvaća darovano, odgovorila je potvrdno. Godinama je odlazila na
Š. zajedno s tuženikom pod 1., a i samostalno te točno zna gdje je svaki kamen
na toj zemlji, a tužiteljica od 2009. do 2015. nije bila na Š.. Zajedno su komentirali
kako zemlja ide na "V", da se jedan dio gubi s obzirom na oblik i što bi s tom zemljom
jednog dana. Ako je, kako to tuženik tvrdi, ona bila ta koja bi inzistirala na tome da joj
se daruje baš ova nekretnina, postavlja pitanje kako to da nije inzistirala na tome da
joj se daruje stan ili nešto vrjednije. Nije točno da je ona ta koja je provalila u kuću na
Š.. Naime, kada je tuženik pod 1. izašao iz zatvora zajedno su ona, on i njihovo
mal. dijete otišli na Š. i tada je tuženik pod 1., a s obzirom na to da je tužiteljica u
međuvremenu promijenila bravu, provalio bravu, a s obzirom na njegov ego i
smatranje kako je to tužiteljica mogla napraviti, a radi se o njegovoj kući. Tužiteljica je
došla prvim sljedećim trajektom, nakon što su je vjerojatno susjedi obavijestili i
prijavila sve policiji. Napomenula je i to da ju je tuženik 1. prosinca 2018. izudarao
bejzbolskom palicom nakon čega ga je prijavila te su ga djelatnici policije uhitili i
priveli, nastavila su zajedno s djetetom živjeti u stanu u V. te je sve
rezultiralo rastavom braka 1. srpnja 2019. uz zabranu prilaska njoj i djetetu. Nakon
incidenta kojeg je opisala tuženik pod 1. se primirio molio je da se pomire. Međutim,
kada je vidio da je podnijela tužbu za razvod braka uvjetovao joj je razvod braka,
odnosno svoju suglasnost time da se iseli iz stana u V. (a koji stan je
prilagodila potrebama stanovanja u cijelosti s obzirom da su bili goli zidovi). Pristala
je na to da se iseli kako bi imala svoj mir. 1. srpnja 2019. su se službeno razveli, a 8.
ili 9. srpnja, dakle svega tjedan dana nakon njihovog razvoda je tuženik potpisao sve
što je tužiteljica donijela za podjelu bračne stečevine. Prošlo ili pretprošlo ljeto, a
nakon što je tuženika pod 1. pitala zašto je sve potpisao sa tužiteljicom, a vezano za
njihovu imovinu, a s obzirom da ima mal. dijete i sa njom, odgovorio joj je da je tada
bio ljut na nju, da bi potpisao bilo što samo da joj napakosti, sve to govoreći kroz
suze. Tuženik je iz zatvora išao u bolnicu te su je zvali da potpišem pristanak za
operaciju s obzirom da za to tuženik nije bio u stanju. Radi se o operaciji glave. Žao
joj je što tuženik "besramno laže". Tuženik pod 2. joj nije priopćio razloge vezano za
sklapanje ugovora o diobi bračne stečevine, nego je jedne prigode, odnosno ljeta
dovela dijete da ga tuženik pod 1. vidi u kući u kojoj živi u S. i tada je krenuo
razgovor u dnevnom boravku o kojem je iskazivala. Naglašava da je otišla živjeti u
Z. nakon razvoda te je obveza tuženika da posjećuje dijete u Z., a ne da
10
ga ona dovodi, ali zbog djeteta ga dovodi u S.. Navela je kako se ne nalazi sa
tuženikom pod 1., vidjeli su se 2 puta, jedan put u S. i drugi put u Z. na 5
minuta kada je tražio da vidi dijete. Naglašava da ima obavezu da se svako 15 dana
javlja policiji kako bi ih izvijestila je li i dalje ima problema s tuženikom pod 1. u smislu
prijetnji te ističe da tuženik kada je u normalan stanju bez opijata, alkohola i slično da
nije opasan. Ne zna je li predmet sporazuma koji joj je predočen od strane tuženika
pod 1. bila predmetna nekretnina jer da do njihovog razvoda ništa nije bilo sporno.
Nije joj bilo poznato da je u trenutku zaključenja ugovora o darovanju ta nekretnina
bila stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, da tuženik pod 1. zasigurno ne bi
darovao nešto što nije bilo njegovo, a s obzirom na sve ono što je detaljno iskazala.
Sa tuženikom je bila od 2008. do 2010., od 2010. do 2015. sama, iza toga do 2019.
skupa, a prijateljica od kada je u Z. koja je iz G. ode vidjeti i javi joj
situaciju. Dakle, cijelo vrijeme je u posjedu predmetne nekretnine. Poznato joj je i to
da tužiteljica iznajmljuje Š., da ode vikendom pospremiti sve za goste i dočekati
nove baš kako je to godinama prije radila i ona. Protiv nje i tuženika pod 1. se vodi
postupak iznude vezano za stan u S.. Naime, dok je tuženik bio u zatvoru
iznajmila je stan osobi koja je kasnije podnijela kaznenu prijavu za iznudu, ali se ona
temelji na tome da su tužiteljica i tuženik pod 1. 2007. oteli taj stan u S..
Nikada nije bila u zatvoru. Nije joj poznato da su u trenutku sklapanja ugovora o
darovanju u zemljišnim knjigama postojale zabrane otuđenja, odnosno zabilježbe
pokretanja parničnog postupka radi diobe bračne stečevine na drugim nekretninama.
Nakon što je tuženik završio u zatvoru, a s obzirom da je imala punomoć, kada bi
nešto trebalo postupiti po punomoći utvrdila bi eventualno postojanje zabilježbi. Ističe
da je ona bila ta koja je platila do kraja leasing automobila kojeg je u posjedu
tužiteljica. Mještani su joj rekli, ali se nije mogla točno prisjetiti kada da Š. nema
zemljišnu knjigu. Tuženik pod 1. osim što joj je prilikom razvoda braka uvjetovao da
mu vrati stan u V. nije joj uvjetovao da vrati predmetnu nekretninu. Od
dana kada joj je tuženik pod 1. darovao predmetnu nekretninu nikada nije tražio da
mu je vrati. Nije poduzeo nikakve radnje oko povrata vlasništva predmetne
nekretnine. Tužiteljica je nikada nije kontaktirala vezano za povrat vlasništva
predmetne nekretnine niti s njom ima ikakav kontakt. Ona i tužiteljica se ignoriraju
godinama. Prije pokretanja ovog postupka joj nije bio upućen nikakvi dopis vezano
za predmetnu nekretninu.
21. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim ugovora o
darovanju nekretnine označene kao kat. čest. zem. 231/14 k.o. D. S.
zaključenog između M. P. i K. S. 20. prosinca 2011., ovjerenog kod
javnog bilježnika B. J. pod poslovnim brojem OV-9356/11.
22. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja:
- je li sporni ugovor o darovanju simulirani pravni posao
- je li nekretnina koja je predmet ugovora o darovanju od 20. prosinca 2011.
predstavlja bračnu stečevinu
- je li pravna volja darovatelja bila prijenos prava vlasništva na obdarenicu
- je li sporni ugovor o darovanju ništetan pravni posao.
23. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.
11
24. Tako, tužiteljica u tužbi tvrdi da je za vrijeme trajanja braka s tuženikom pod 1.
M. P. stekla kao bračnu stečevinu nekretninu označenu kao kat. čest. zem.
231/14 k.o. D. S., a da je tuženik bez njenog znanja i suglasnosti zaključio s
tuženom pod 2. K. S. ugovor o darovanju kat. čest. zem. 231/14 k.o.
D. S.. Tužiteljica navodi i to da je sporni ugovor o darovanju simulirani pravni
posao, a tuženik da nije imao stvarnu želju i namjeru prenijeti vlasništvo navedene
nekretnine na tuženu pod 2.
24.1. Saslušana kao stranka tužiteljica je izjavila kako je tužbu radi diobe bračne
stečevine podnijela 2013., a u kojem trenutku je znala da je predmetna nekretnina
darovana tuženoj K. S.. Nadalje, iskazala je i to da je s tuženikom pod 1.
M. P. prije 3-4 godine podijelila bračnu stečevinu (iskaz 2022.) i da je
predmetna nekretnina pripala u suvlasništvo njoj i tuženiku pod 1. za po ½ dijela. Isto
tako, tužiteljica je navela da je 2010., 2011. protiv tuženika pod 1. pokrenula
postupke radi utvrđenja prava vlasništva, ali nije se mogla sjetiti je li tim postupcima
obuhvaćena i predmetna nekretnina.
24.2. Dakle, tužiteljica je pokrenula protiv tuženika pod 1. M. P. još 2010.,
2011. niz postupaka radi utvrđenja prava vlasništva, 2013. radi diobe bračne
stečevine, a tek 2019. osporava vlasništvo, ovom tužbom, predmetne nekretnine.
Nije životno, nije logično, a sudu je neprihvatljivo da je tužiteljica pokrenula niz
postupaka protiv tuženika pod 1. radi zaštite svojih prava, da je još 2013. znala za
predmetno darovanje i da još tada, u sklopu svih tih postupaka, nije reagirala radi
zaštite svojih interesa na predmetnoj nekretnini. Izjava da se ne sjeća je li tužbama iz
2010., 2011. obuhvaćena predmetna nekretnina je neuvjerljiva. Tužiteljica se u tužbi
poziva na to da je predmetni ugovor simulirani pravni posao pa da bi zbog toga bio
ništetan, a sama ne zna što znači simulirani pravni posao. Tuženika pod 1. poznaje
20 godina pa zbog toga pretpostavlja da nije imao stvarnu želju i namjeru prenijeti
vlasništvo predmetne nekretnine na tuženu pod 2. Izneseno znači da se tužba oko
navodne simulacije i ništetnosti ugovora zasniva na pretpostavkama tužiteljice i
pojmovima za koje je sama izjavila da ih ne razumije, a tuženika pod 1. nije nikada
niti pitala o razlozima sklapanja ugovora o darovanju, što znači da nema saznanja
oko želje i namjere tuženika pod 1. za prijenos prava vlasništva predmetne
nekretnine.
24.3. Tužiteljica tvrdi da je predmetnu nekretninu kupila od gospodina N.
G. zajedno sa tuženikom pod 1. Navedeno je iskazao i sin tužiteljice i
tuženika pod 1. I. P.. Svjedok svoja saznanja crpi od tužiteljice te je kao sin
tužiteljice direktno zainteresiran za ishod spora, a neposrednih saznanja nema. Radi
navedenog sud nije niti prihvatio njegov iskaz kao mjerodavan. I tuženik pod 1. je
izjavio da je predmetnu nekretninu kupio zajedno sa svojom tadašnjom suprugom od
rođaka N. G.. Sud navedenu izjavu ne prihvaća kao vjerodostojnu jer
kako vjerovati u vjerodostojnost osobi koja decidirano priznaje da je najprije iznosio
neistine, a da bi nova verzija iskaza bila istinita. Osim toga, iskaz tuženika pod 1.
proturječan je, odnosno kontradiktoran sam sebi, tuženik pod 1. je u jako lošim
odnosima s tuženom pod 2., ima zabranu prilaska istoj, što znači da bi njegov iskaz
mogao biti motiviran i ljutnjom usmjerenom prema tuženoj pod 2. Niti tužiteljica, niti
tuženik pod 1. M. P. nisu sudu objasnili, nisu niti pokušali objasniti, ako su već
zajedno, kako tvrde, kupili predmetnu nekretninu, zašto je u ugovoru o kupoprodaji
od 29. lipnja 2005. kao kupac naznačen samo M. P.. Nisu, jer očito je kupac bio
12
isključivo tuženik pod 1. U spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi ukazivao na drugačije.
25. Sud ne može prihvatiti ne protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu od strane
tuženika pod 1., jer osim što se u konkretnom slučaju radi o jedinstvenom i nužnom
suparničarstvu, iz rezultata postupka je proizašlo da je tuženik pod 1. bio svjestan
svih radnji koje je poduzimao te da nije bilo nikakvog nesklada između volje i
očitovanja volje. Tuženik pod 1. je izjavio da je bio u strahu da tužiteljica ne proda
njegovu imovinu pa da ju je zato "fiktivno" prebacio na tuženu pod 2. Pri tome nije
znao objasniti zašto je imao strah iako je predmetna nekretnina bila uknjižena na
njegovo ime. Ako je veći bio u strahu da tužiteljica ne proda njegovu imovinu,
postavlja se pitanje zbog čega nije "fiktivno" prenio svu imovinu, dakle i stanove,
kuće, vozila, brodove, koje je nesporno imao, bilo na tuženu pod 2. ili na nekog
trećeg, a ne samo predmetnu nekretninu. Na ročištu od 28. veljače 2002. tuženik pod
1. je izjavio da je darovao predmetnu nekretninu jer mu je utužena pod 2. rekla da će
založiti zemlju kako bi pribavila novac jer se on nalazio u zatvoru.
25.1. Dakle, nije se radilo o nikakvom strahu, niti pribavljanju novca, nego stvarnoj
volji i želji M. P. da predmetnu nekretninu daruje svojoj bivšoj supruzi, tuženoj
pod 2. koja je bila uvijek uz njega i za njega pa i cijelo vrijeme odsluživanja zatvorske
kazne. Tuženik pod 1. je izjavio da je postupio kako je postupio jer je smatrao da je to
pametno, a darovanje nije učinio djeci ili nekom od bližih srodnika jer je tužena pod 2.
non stop dolazila, bila je tu. Tuženik pod 1. je kontradiktoran i to radi svjesno očito
pokušavajući olakšati tužiteljici poziciju u postupku. U konkretnom slučaju nije bilo
nikakvog nesklada između volje i očitovanja, nego upravo suprotno, želja i namjera
darovanja predmetne nekretnine u korist tužene pod 2. U navedenom pravcu govori i
činjenica da tuženik pod 1. 11 godina nakon sklapanja ugovora o darovanju nije
poduzeo niti jednu radnju u svrhu povrata predmetne nekretnine. To što tuženik pod
1. smatra da nije pametno što je tako postupio ne utječe na valjanost ugovora.
26. Sud smatra neistinitim i neuvjerljivim dio iskaza tuženika pod 1. u kojem
navodi da tuženu pod 2. nije uveo u posjed predmetne nekretnine. U članku IV.
ugovora navedeno je da tužena pod 2. stupa u posjed danom zaključenja ugovora.
Nelogično je, neuvjerljivo i neprihvatljivo da su tuženici u vezi od 2008., u braku od
2012. do 2019., a u kojem razdoblju su zajedno dolazili na Š., kako su iskazivali i
jedno i drugo, a da pritom tuženu pod 2. nije uveo u posjed predmetne nekretnine.
Tužena pod 2. je vrlo detaljno iskazivala o predmetnoj nekretnini, detaljno je opisala,
navela je da ju je redovito održavala, jasno je i detaljno iznijela svoj iskaz i odlučno je
odgovarala na postavljena pitanja, a o čemu se sud uvjerio neposredno prilikom
saslušanja radi čega se njen iskaz u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan. Sve da
tužiteljica i njen sin I. P. i nisu vidjeli tužiteljicu na predmetnoj nekretnini, kako
tvrde, jer bi se, recimo, mimoišli, isto ne utječe na utvrđenje suda da je tužena pod 2.
stupila u posjed te da ostvaruje faktičnu vlast nad nekretninom. I iz ugovora o
darovanju, posjedovnog lista 1332, rješenja Državne geodetske uprave, isto
proizlazi, a kako je to rečeno, i iz iskaza tužene pod 2. pa čak i samog tuženika pod
1.
27. Predmet ovog spora nije podjela bračne stečevine između tužiteljice i tuženika
pod 1., nego utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju. Sve da se i radi o bračnoj
stečevini, a ne postoji niti jedan dokaz da predmetna nekretnina nije kupljena
13
sredstvima koja čine posebnu imovinu tuženika pod 1., to ne znači da tuženik pod 1.
nije mogao raspolagati cijelom nekretninom, niti da bi zbog toga predmetni ugovor o
darovanju bio ništetan. Naime, prijenos više prava nego što ga netko ima sam po
sebi ne čini ugovor ništetnim, niti ograničava tuženika pod 1. u slobodnom
raspolaganju vlastitom imovinom pa makar i u ½ suvlasničkog dijela. Odredbom
članka 251. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03., 17/04., 136/04.,
107/07., 57/11. i 62/11. – dalje Obz), koji je bio na snazi kada je sklopljen predmetni
ugovor o darovanju, predviđeno je da nepostojanje pristanka bračnog druga ne
utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Što znači da niti takav pravni posao
ne može biti ništetan. Tužena pod 2. je jasno navela da nije imala razloga sumnjati
da predmetna nekretnina nije imovina tuženika pod 1. U protivnom joj ne bi darovao
nekretninu, nego bi ispustio punomoć, kao što je to napravio i za ostale nekretnine.
Što je logično.
27.1. Prema recentnoj sudskoj praksi darovanje više prava nego što ga darovatelj
ima, ne čini ugovor o darovanju ništetnim. U navedenom slučaju radilo bi se o
darovanju tuđe stvari koji razlog ne predstavlja niti razlog za pobojnost, ali ni za
apsolutnu ništetnost. U sporu u kojem je predmet utvrđenja ništetnost ugovora,
eventualna vlasnička prava tužiteljice nisu od značaja za odluku (tako i ŽS V.
Gž-1062/17-2., ŽS ZG Gž-2250/15.).
27.2. Ustavni sud je svojom Odlukom od 14. lipnja 2011. pod
poslovnim brojem U-III-103/2008. djelomično odstupio od svog dotadašnjeg stajališta
o apsolutnoj ništetnosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu
predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova uslijed koje (ništavosti) kod
takvih raspolaganja ne vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige (odluke U-III-
493/2002. od 13. listopada 2004. i U-III-821/07. od 18. lipnja 2008.).
27.2.1. Ustavni sud smatra da u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir
osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla se mora
procijeniti ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog
pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa. Tužena
pod 2. u svemu je postupala savjesno, nije imala razloga sumnjati da nekretnina nije
vlasništvo tuženika pod 1. S druge strane, tužiteljica se ne može pozivati na
savjesnost i poštenje jer je tek u prosincu 2019. i to nakon što je saznala da je
okončan brak tuženika, odlučila pokrenuti ovaj spor. Do tada, iako je još 2013. znala
za darovanje, nije pokrenula niti jedan spor, kojim bi osporila predmetni ugovor,
unatoč brojnim drugim postupcima koje je pokrenula protiv tuženika pod 1.
28. Posljedica prividnosti ugovora nije ništetnost. Prividan ugovor ne može biti
ništetan jer se radi o ugovoru koji među strankama nema učinka (Rev-2357/15. od 2.
veljače 2016.). Kako bi se eventualno radilo o pravno nepostojećem ugovoru (nema
učinak među strankama) isti ne može biti protivan Ustavu, prisilnim propisima i
moralu društva, što znači da ne može niti biti ništetan.
29. Slijedom svega iznesenog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
30. Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer se svatko ima pravo pozivati na ništetnost pa tako i tužiteljica.
14
31. Sud raspravnim rješenjem od 11. srpnja 2022. nije dopustio objektivnu preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 24. svibnja 2021.
Prema odredbi članka 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u
tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na
kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih
činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznih prijedlozima protivne
stranke (1.).
Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove
dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti prije
zaključenja prethodnog postupka (2.).
Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile
tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir (3.).
31.1. Tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica traži da ju se ovlasti na temelju
presude zahtijevati i ishoditi u Državnoj geodetskoj upravi,
, brisanje upisa tužene pod 2. kao posjednice u odnosu na predmetnu
nekretninu, dok tužbenim zahtjevom iz podneska od 24. svibnja 2021. tužiteljica
zahtijeva da ju sud ovlasti da zahtijeva i ishodi upis prava posjeda za cijelo na
nekretnini uz istodobno brisanje upisa toga prava sa imena tužene pod 2.
S tim u vezi tužiteljica uz postojeći zahtjev iz tužbe za brisanjem posjeda s
imena tužene pod 2. ističe i drugi zahtjev za upisom posjeda, zbog čega podneskom
od 24. svibnja 2021. nije došlo do preciziranja tužbenog zahtjeva kako to pogrešno
navodi tužiteljica, već do preinake tužbe. Tužiteljica nije dokazala zašto bez svoje
krivnje nije mogla postaviti takav tuženi zahtjev do zaključenja prethodnog postupka,
radi čega sud nije dopustio objektivnu preinaku.
32. Odredbom članka 40. stavak 3. ZPP-a propisano je da ako je tužitelj vrijednost
predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio tako da se postavlja
pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje
ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor
tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti
točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna
žalba odrediti vrijednost predmeta spora.
32.1. Punomoćnik tužene pod 2. je istaknuo prigovor prenisko određene vrijednosti
predmeta spora nakon zaključenja prethodnog postupka. Kako u konkretnom slučaju
nije dovedena u pitanje stvarna nadležnost suda, sastava suda, vrste postupka,
ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, to sud smatra da je
vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kuna pravilno postavljena. Tužena pod 2.
pogrešno smatra da vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kuna znači da se u
konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti. Spor radi utvrđenja ništetnosti to ne
može biti.
33. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka
1. i 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika.
Tuženoj pod 2. je priznati trošak sastava odgovora na tužbu 75 bodova, za
zastupanje na ročištima od 24. svibnja 2021., 10. studenog 2021.,28. veljače 2022.,
11. srpnja 2022., 27. listopada 2022. po 75 bodova, za sastav podnesaka od 8. lipnja
15
2021. i od 19. listopada 2022. po 75 bodova, za sastav podneska od 9. studenog
2021. 18,75 bodova, odnosno ukupno 618,75 bodova što pri vrijednosti boda sa
zatraženim paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 6.187,50 kuna. Na navedeni iznos
treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 1.546,87 kuna pa se dolazi do iznosa od
7.734,37 kuna.
33.1. Tužiteljica pod 2. je podneskom od 9. studenog 2022. zatražila da joj se prizna
vrijednost boda od 15,00 kuna, sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova
za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 126/22.) koja je stupila na snagu 7.
studenog 2022. Glavna rasprava je zaključena prije stupanja na snagu Tarife
126/22., troškovnik je predan na ročištu za zaključenje glavne rasprave i isključivo taj
datum je mjerodavan, a ne dan objave presude. Radi iznesenog, kao vrijednost
oboda određena je vrijednost od 10,00 kuna.
34. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane
obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48.
stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po
središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.
35. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 9. prosinca 2022.
SUTKINJA
JELENA LONČAR
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika pod 1.
- pun. tuženika pod 2.
- u spis
16