Pristupanje sadržaju
Pr-5929/2021-18 REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja A.
S. iz I., O.: …, zastupanog po pun.
H. E., odvj. u K. S., protiv tuženika S. d.o.o. iz S.,
O.: …, zastupano po pun. K. B., odvj. iz
I., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana2.
ožujka 2020. u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja i pun. tuženika, te po objavi dana
09. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten Otkaz ugovora o radu (izvanredni otkaz
ugovora o radu) od 13.2.2018. godine i to Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od
1.11.2006. godine, Dodatka I Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.3.2015.
godine, te Dodatka ugovora o radu na neodređeno vrijeme o upućivanju radnika na
rad u inozemstvo od 16.8.2016. godine, zaključenih između tuženika kao poslodavca
i tužitelja kao radnika, pa stoga radni odnos tužitelja nije prestao.
II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.11.2006.g.
Dodatka I Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2015. te Dodatka
ugovora o radu na neodređeno vrijeme o upućivanju radnika na rad u inozemstvo od
16.08.2016.g. zaključenih između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika i to
s danom 20.05.2018.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 64.770,91 kn na ime naknade štete
uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski, trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena sve u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude a pod prijetnjom
ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu
kamatu od pravomoćnosti presude, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao
neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju A. S. iz I., O.: …
isplatiti tuženiku S. d.o.o. iz S., O.: …, u
roku od 15 dana parnični trošak od 17.500,00 kn / 2.322,65 EUR.
Obrazloženje
1.U ovoj pravnoj stvari Ž. sud u R. rješenjem br. G.-878/2020-3 od 06.
svibnja 2021. uvažavanjem žalbe tužitelja ukinuo je presudu O. suda u S.,
poslovni broj P.-242/18 od 3. srpnja 2020.u točki I. i dosuđujućem dijelu točke II. izreke i
u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
1.1.Iz obrazloženja navedenog rješenja u bitnome proizlazi sa pozivanjem na
odredbu čl. 150. ZR-a da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga
Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je (stavak 12.) a svi
poslodavci kod kojih nije utemeljeno radničko vijeće, neovisno o tome, je li radničko
vijeće po zakonu moglo biti utemeljeno ili ne, a kod kojih djeluje sindikalni povjerenik,
moraju se savjetovati sa sindikalnim povjerenikom o otkazu ugovora o radu. U
konkretnom slučaju nije na nedvojbeni način utvrđeno djeluje li kod tuženika sindikalni
povjerenik, uzimajući u obzir iskaze svjedoka B. V. (list 30 spisa) , J. i
S. Ž. jer da je ocjenom istih dovedena u dvojbu pravilnost utvrđenja suda
prvog stupnja kako u vrijeme otkazivanja kod tuženika nije djelovao sindikat. Isto tako, da
nije prihvatljivo ni utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj koji tvrdi suprotno nije
predložio pribavu dokaza radi utvrđenja postojanja radničkog vijeća tj. djelovanja
sindikata, budući da je teret dokaza u ovom radnom sporu bio na tuženiku pozivajući se
na odredbu članka 135. stavak 3. ZR-a . U nastavku postupka sud prvog stupnja dopunit
će činjenično stanje na način kako je ukazano ovim rješenjem, vodeći računa da već
sama okolnost izostanka savjetovanja poslodavca s radničkim vijećem tj. sindikalnim
povjerenikom prije donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu (naravno, ukoliko
radničko vijeće ili sindikat tj. sindikalni povjerenik egzistiraju kod poslodavca) tu odluku
čini ništetnom, te će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.
2. Tužitelj, u nastavku postupka ustraje u navodima iz tužbe koju je podnio protiv
tuženika S. d.o.o. S., radi nezakonitog otkaza i povratka na rad, ovom
sudu 22.3.2018. u kojem navodi da je sa tuženikom zaključio ugovor o radu na
neodređeno vrijeme 1.11.2006. za obavljanje poslova građevinskog inženjera, da je
1.3.2015. zaključio Dodatak I ugovora o radu za obavljanje poslova inženjera
gradilišta i voditelja građevinskih radova sa VSS spremom, da je 16.8.2016. zaključio
Dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme o upućivanju radnika na rad u
inozemstvo i to za obavljanje poslova voditelja građevinskih radova. Tužitelj navodi
kako mu je tuženik 13.2.2018. otkazao ugovor o radu i sve potpisane dodatke zbog
teške povrede obveza iz radnog odnosa, bez otkaznog roka i prava na otpremninu i
to na temelju izvanrednog otkaza ugovora o radu. Navedenu odluku tužitelj je primio
14.2.2018. dok je 22.2.2018. podnio zahtjev za zaštitu prava koju je tuženik zaprimio
26.2.2018. Tuženik u roku od 15 dana nije odgovorio na podneseni zahtjev pa je
tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podnio ovu tužbu. Tužitelj drži kako mu tuženik
sukladno čl. 119. st. 2. ZR-a nije omogućio iznošenje obrane. U otkazu tuženik tvrdi i
obrazlaže da je tužitelj bez odobrenja tuženika otišao sa gradilišta u C. G. bez
da je obavijestio tuženika, radi čega isti smatra kako je tužitelj počinio tešku povredu
preuzetih radih obveza ugovora o radu. Međutim, tužitelj drži kako su navodi iz
obrazloženja tuženika neosnovani posebno iz razloga što je tužitelj iz opravdanih
razloga napustio radno mjesto jer tuženik nije tužitelju osigurao uvjete za rad na
siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, nije mu zaštitio
dostojanstvo za vrijeme obavljanja posla od postupanja trećih osoba s kojima je
redovito dolazio u doticaj. Naime, tužitelj tvrdi kako mu je zbog neispunjenja obveza
od strane tuženika kao poslodavca prema trećima priređeno niz neugodnosti na
njegovom radnom mjestu koje su na različite neprimjerene načine tražile ispunjenje
obveza za koje nije bio odgovoran tužitelj već tuženik. Isto tako, tuženik kao
poslodavac bez uvažavanja tužitelja kao voditelja gradilišta dopuštao nekim
radnicima obavljanje poslova protivno zakonu jer nisu imali propisanu kategoriju za
upravljanje a što bi u odnosu na tužitelja kao voditelja gradilišta u konačnici bila
njegova odgovornost. Radi svega tužitelj je bio prisiljen udaljiti se sa radnog mjesta
uz obavijest sindikalnom povjereniku B. V.. Isto tako tužitelj ističe kako
tuženik sukladno čl. 150. ZR-a nije pribavio suglasnost radničkog vijeća za doneseni
izvanredni otkaz. Dakle, kako tuženik nije postupio sukladno čl. 7. ZR-a to tužitelj drži
da je postupio na zakonit način te se udaljio sa gradilišta čiji je bio voditelj u C.
G.. Radi svega navedenog tužitelj tužbom predlaže sudu utvrditi otkaz ugovora o
radu nezakonitim i nedopuštenim, te da radni odnos tužitelja nije prestao uz nalog
tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto VSS inženjera gradilišta i VSS voditelja
građevinskih radova tj. voditelja građevinskih radova kao i naknaditi mu prouzročeni
parnični trošak u roku od 8 dana.
1.2. Tužitelj podneskom od 5.6.2018. predlaže sudu utvrditi otkaz nedopuštenim te
da radni odnos tužitelja nije prestao, utvrditi sudski raskid ugovora o radu sa
dodacima sa danom 20.5.2018., naknadu štete od 64.770,91 kn sa zz kamatom od
presuđenja pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak. Naime, tužitelj je
zasnovao radni odnos u S. gradnji d.o.o. I. 21.5.2018. pa drži kako su se
ostvarili preduvjeti iz čl. 125. st.1. ZR-a za sudski raskid ugovora o radu sa dodacima.
Obzirom da prosjek zadnje tri neto plaće tužitelja kod tuženika prije otkazivanja
iznose 16.192,73 kn, tužitelj potražuje četiri ugovorene prosječne neto plaće u iznosu
od 64.770,91 kn.
1.3. Tužitelj u odnosu djelovanja ili ne djelovanja sindikata tj sindikalnog povjerenika
kod tuženika navodi kako iz iskaza svjedoka u ovom postupku, kako samih direktora
Ž., tako i svjedoka V., je razvidno kako je tuženik imao organiziranu
sindikalnu organizaciju sukladno Zakonu o radu, odnosno imenovanog sindikalnog
povjerenika. Stoga sama činjenica ne postojanja članstva tuženika u granskom sindikatu
ne implicira činjenicu kako sindikat nije postojao, a s druge strane implicira činjenicu
kako tuženik istom činjenicom manipulira ciljanim tumačenjem postojanja sindikalnog
povjerenika ovisno o situaciji koja mu odgovara ili ne odgovara. U konkretnom slučaju,
tuženik čitavo vrijeme rada tužitelja kod istog, ima sindikalnog povjerenika i istome se
obraćaju radnici, a isti komunicira o problemima radnika s nadređenim, tj. direktorima.
Stoga je jasno, bilo to formalno regulirano unutar poslodavca, ovdje tuženika, ili ne, da je
radnicima jasno prikazano kako je u konkretnom slučaju V. povjerenik, te kako
tuženik u odnosu na postojanje sindikalne organizacije djeluje sukladno Zakonu o radu.
Upitnost formalizma same organizacije i djelovanje u sklopu granskog sindikata je
sasvim sporedno jer se i ovom slučaju mora tumačiti in favorem radnika koji nastupa u
dobroj vjeri postojanja sindikalnog povjerenika. Stoga, tuženik je prikazao tužitelju i
drugim radnicima činjenicu postojanja sindikalnog povjerenika pa u konkretnom
kontekstu, bio on to formalno ili ne je od manjeg značaja u odnosu na svijest radnika i
njihov položaj, kao i zakonsku obvezu poslodavca da se sindikalno organizira.
Eventualne nezakonitost poslodavca u vezi formalnih pitanja sindikalne organiziranosti
ne smije se kao takva odraziti na prava radnika jer su u konkretnom slučaju, a i po
priznanju odgovornih osoba tuženika, radnici bili uvjereni kako funkcija sindikalnog
povjerenika neprestano kao takva egzistira. Stoga činjenica nezakonitosti izvanrednog
otkaza ne može biti sporna u odnosu na obvezu poslodavca da izvrši savjetovanje sa
sindikalnim povjerenikom, koji je evidentno postojao, barem je bio prikazan kao takav, a
nije se s istim izvršila radnja savjetovanja.
1.4. Pored navedenog, tužitelj ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu i iz drugih
opravdanih razloga kao što su izvanredno otkazivanje ugovora o radu zbog osobito
teške povrede iz radnog odnosa bez da se radniku omogući obrana (Županijski sud u
Varaždinu, Gž.842/09 od 02.11.2009.g.), nezakonito otkazivanje svih ugovora i
aneksa iako je sukladno čl.129. ZOR-a mogao otkazati samo ugovor o radu u
inozemstvu kao izaslanom radniku, organizaciji rada na način da radniku nije
omogućena zaštita dostojanstva, itd., a što je detaljno u postupku elaborirarno, te koji
razlozi su kao dokazni teret tuženika u cijelosti neoboreni od istog, tj. ničim
opravdani, a samim time nezakonit i nedopušten sam izvanredni otkaz..
1.5. Nakon izvedenih dokaza saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka J.
Ž., R. T., I. P. te N. Č., tužitelj navodi kako je u
postupku utvrđeno da tuženik tužitelju nije omogućio uvjete za rad na siguran način,
kao i da je tuženik mogao uspostaviti kontakt sa tužiteljem i omogućiti mu obranu u
odnosu na otkazivanje radnog odnosa. Iz iskaza svjedoka kao i zz tuženika nije
razvidno tko je u navedenom razdoblju obavljao poslove sindikalnog povjerenika a
kojem su se sukladno ZR trebali javiti prije otkazivanja ugovora o radu. Ističe, kako iz
izvedenih dokaza proizlazi i atmosfera u kojoj je tužitelj radio a kako je kao voditelj
gradilišta bio jedini odgovoran za gradilište kao i za eventualne štete koje bi nastale
na gradilištu. Radi navedenog smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
2. Tuženik u nastavku postupka ustraje u navodima iz odgovora na tužbu i predlaže
sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz osudu tužitelja na parnični
trošak tuženika. Tuženik ne spori da su on i tužitelj zaključili ugovor o radu na
neodređeno vrijeme kao i dodatak ugovora o radu o upućivanju radnika u inozemstvo
za obavljanje poslova voditelja građevinskih radova. Nesporno je kako proizlazi iz
tužbe da tužitelj nije dolazio na posao iz razloga što mu tuženik kao poslodavac nije
omogućio tj. osigurao uvjete za rad na siguran način, nije mu zaštitio dostojanstvo u
vrijeme obavljanja poslova od postupanja osoba s kojima je on redovito dolazio u
doticaj u obavljanju posla. Međutim, tužitelj se tuženiku nikada nije požalio na uvjete
rada ili povredu njegovog dostojanstva, već je samovoljno napustio radno mjesto i
ostao nedostupan nadređenima u razdoblju od 30.1. do 13.2.2018., time da svoj
izostanak nije ničim opravdao. Tuženik također ne spori da je isti otkaz tužitelju dao
iz razloga što isti nije dolazio na posao niti je svoj izostanak opravdao. U konkretnom
slučaju, tužitelj je obavljao poslove voditelja građevinskih radova te je bio odgovoran
za izvršenje ugovorenih radova, planiranja, organiziranja i nadziranja rada na
gradilištu, vođenje građevinskog dnevnika, time da ističe kako je tužitelj jedini voditelj
gradilišta u C. G. kod poslodavca te je njegovim nedolaskom tuženiku nastala
šteta neizvršavanjem ugovorom preuzetih obveza. Uzimajući u obzir ostvarenja
kontakta tužitelja sa tuženikom kao poslodavcem (mobitel, telefon, e-mail, telegram,
pošta), te daljnju činjenicu da tužitelj nije pokušao opravdati svoj izostanak u takvim
okolnostima slučaja nije bilo za očekivati od tuženika da tužitelju kao radniku šalje
poziv na obranu.
2.1. Tuženik nakon provedenog dokaznog postupka ustraje u navodima iz odgovora
na tužbu te ističe kako iz dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj samovoljno i bez
znanja i bez odobrenja uprave napustio gradilište i radno mjesto a gradilište
prepustio stihiji, da se nije odazivao na pozive poslodavca a za vrijeme vođenja
gradilišta nije se pisano obratio tuženiku sa zahtjevima poboljšanja na samom
gradilištu.
2.2. Sukladno uputi Ž. u R. tuženik ističe kako B. V. nije bio sind.
povjerenik kod poslodavca, već je isti odlukom poslodavac imenovan kao osoba za
zaštitu dostojanstva radnika. U odnosu na postojanje radničkog vijeća, tuženik
navodi kako je 2016. kod poslodavca utemeljeno radničko vijeće koje je tada dalo
suglasnost na program zbrinjavanja viška radnika kod tuženika. Nakon donošenja
odluka o otkazima 2016., te zapadanjem u poslovne poteškoće tuženika, članovi
radničkog vijeća prestali biti radnicima kod poslodavca, tako da radničko vijeće kod
poslodavca nije bilo egzistentno jer je izgubilo potreban broj članova i njihovih
zamjenika. Prava i obveze tog radničkog vijeća nisu prenesene na sindikalne
povjerenike, tako da poslodavac – tuženik nije imao potrebu, niti obvezu
savjetovanja kod donošenja odluka, odnosno donošenje odluke o otkazu u
konkretnom slučaju. Tuženik je prema uputi višega suda predlažio sudu da zatraži
podatke od sindikata za graditeljstva – S. Z., T. kralja P. K.
o postojanju sind. povjerenika i djelovanju sindikata kod S. d.o.o.
3. Sud je u postupku proveo dokaze pregledom ugovora o radu na neodređeno
vrijeme od 1.11.2006., dodatka I od 1.3.2015., dodatka ugovora o radu na
neodređeno vrijeme o upućivanju radnika na rad u inozemstvo od 16.8.2016.,
zahtjeva za zaštitu povrijeđenih prava iz radnog odnosa od 22.2.2018., primka
povratnica i potvrda o primitku preporučene pošiljke od 22.2.2018., otkaz ugovora o
radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 13.2.2018., ugovora o radu na
neodređeno vrijeme zaključen između S. gradnje d.o.o. i A. S. od
21.5.2018., prometi po tekućem računu na ime tužitelja za razdoblje od lipnja 2017.
do siječnja 2018. izdane od P. d.d. P. I., odluka o korištenju
godišnjeg odmora od 31.5.2017. na ime tužitelja, saslušanjem parničnih stranaka te
svjedoka B. V., J. Ž., R. T., I. P. te N.
Č., pregledom dopisa S. graditeljstva od 08.07.2022. i 22.09.2021.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od
01.11.2006 za obavljanje poslova građevinskog inženjera, Dodatak I od
01.03.2015. za obavljanje poslova inženjera gradilišta i voditelja građevinskih
radova, te Dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme o upućivanjem
radnika na rad u inozemstvo od 16.08.2016. za obavljanje poslova voditelja
građevinskih radova kod poslodavca (list 5-11 spisa),
- da je tužitelj zaprimio otkaz ugovora o radu 14.2.2018.,
- da je tužitelj 22.2.2018. podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenih prava iz radnog
odnosa (list 12-16 spisa),
- da tuženik nije odgovorio tužitelju na podneseni zahtjev za zaštitu prava, kojeg
je zaprimio 26.02.2018. kako to proizlazi iz preslike primke povratnice ( list 14
spisa) a da bi tužitelj ovu tužbu podnio ovom sudu dana 22.3.2018.
5.1. Slijedom gore nespornih utvrđenja, razvidno je da je tužitelj A. S. postupio
na način i u rokovima sukladno čl. 123. Zakon o radu ( Narodne novine broj 93/14-
dalje ZR), dakle, da je pravovremeno podnio tužbu protiv tuženika.
5.2. Nadalje, među strankama je nesporno da je tužitelj temeljem ugovora o radu na
neodređeno vrijeme sa dodatkom I kao i na temelju Dodatka o upućivanju radnika
na rad u inozemstvo od 16.8.2016. uputio tužitelja na rad u podružnicu u R.
C. G. sa početkom rada 16.8.2016. na rok koji će trajati do 15.8.2018.
6. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je tuženik kao poslodavac mogao otkazati samo
Dodatak o upućivanju radnika na rad u inozemstvo od 16.8.2016. jer je tuženik kao
poslodavac u svom otkazu naveo da otkazuje Ugovor o radu sa svim Dodatcima, pa
kako je otkaz jednostrana odluka poslodavca tj jedne od ugovornih strana, može
takvu odluku i donijeti time da u Zakonu o radu kao posebnom propisu u odnosu na
Zakon o obveznim odnosima kao supsidijarnom propisu, nije takva zabrana
propisana.
7. Među strankama je sporno:
- je li izvanredni otkaz ugovora o radu od 13.2.2018. zakonit i dopušten a iz
razloga sadržanog u obrazloženju iste,
- je li kod tuženika postojalo radničko vijeće te je li djelovao sindikat,
- postoje li uvjeti za sudski raskid ugovora o radu te visina naknada štete prema
odredbi čl. 125. ZR-a.
8. Odredom čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora
o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je
na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.
9. Odredom čl. 116. st. 1. i 2. ZR-a propisuje da poslodavac i radnik imaju opravdani
razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez
obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako
zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne
činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak
radnog odnosa nije moguć. Stavak 2. istog čl. propisuje kako se ugovor o radu može
izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na
kojoj se izvanredni otkaz temelji.
9.1. Uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik kao poslodavac izvanredni otkaz donio
13.veljače 2018. a da je tužitelj napustio gradilište u C. G. 30.siječnja 2018.g. to
je tuženik kao poslodavac donio izvanredni otkaz u roku od 15 dana od dana
saznanja o tužiteljevu napuštanju radnog mjesta, neopravdanog izostanka sa posla
sve u razdoblju od 30.siječnja do dana donošenja odluke tj do 13.veljače 2018.
10. Odredbom članka 119.st.2. ZR-a propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku
da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
10.1. Odredbom čl. 125. st.1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz
poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na
zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u
iznosu najmanje tri a najviše osamnaest prosječnih mjesečnih plaća toga radnika
isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te
obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
11. Iz otkaza ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu od 13.2.2018.)
razvidno da se otkazuje tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen
1.11.2006. kao i svi dodaci tom ugovoru zbog teške povrede obveze iz radnog
odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, time da radni odnos radniku
prestaje primitkom otkaza, bez otkaznog roka i prava na otpremninu.
11.1. Iz obrazloženja izvanrednog otkaza razvidno je kako je tužitelj počinio osobito
tešku povredu obveza iz radnog odnosa a kao voditelja građevinskih radova na način
što od dana 30.1.2018. radnik nije nastupio na rad a o izostanku s posla nije
obavijestio poslodavca opravdavajući izostanak sa rada bilo privremenom
nesposobnošću za rad putem potvrde nadležnog liječnika ili bilo na koji drugi način.
Odsutnost imenovanog radnika nije bila evidentirana korištenjem godišnjeg odmora
niti je poslodavac donio takvu odluku a niti je radnik najavio korištenje godišnjeg
odmora. Obzirom da radnik nema opravdanog razloga za odsustvo sa rada te
obzirom da je isti imao mogućnost obavijestiti poslodavca o razlozima nedolaska na
posao na bilo koji način, mobitelom, telefaksom, brzojavom ili pismenom, to
poslodavac prema okolnostima slučaja nije pružio radniku prava na obranu pa kako
je isti bio odsutan više od 14 dana nije bilo za očekivati da radnik dođe na posao.
Poslodavac je pokušao radnika kontaktirati putem službenog mobitela ali ga je on
isključio, pa stoga nije bilo za očekivati da ga tuženik kao poslodavac upozorava na
osnovne obveze iz ugovora o radu. Jedino što je poslodavac mogao zaključiti da se
radi o samovoljnom izostanku sa posla od strane radnika te da se radi o grubom
kršenju obveza iz radnog odnosa. Obzirom da je tužitelj obavljao poslove voditelja
građevinskih radova a obzirom na prirodu toga posla tuženiku kao poslodavcu je i
nastala nenadoknadiva šteta. Poslodavac nije pružio radniku pravo na obranu
obzirom da je radnik odsutan više od 14 dana i nije za očekivati da se isti vrati na
posao, radnik nema pravo na otkazni rok, sve temeljem čl. 116. ZR-a kao što nema
pravo ni na otpremninu.
11.2. U obrazloženju otkaza se ne spominje da se tuženik prije otkazivanja obratio niti radničkom vijeću niti sindikalnom povjereniku.
11.3. Dakle, u konkretnoj situaciji razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu
tužitelju je napuštanje svog radnog mjesta kojeg se temeljem Dodatka ugovora o
radu na neodređeno vrijeme o upućivanjem radnika na rad u inozemstvo od
16.08.2016. tužitelj obvezao obavljati dakle radi napuštanja radnog mjesta voditelja
građevinskih radova radilišta u C. G. od 30.siječnja 2018. pa do 13.2.2018. bez
da je o razlozima napuštanja izvijestio direktora kao nadređenog, bez da je svoju
izočnost opravdao bilo privremenom nesposobnosti za rad ili da je pravovremeno i
pravovaljano ishodio odobrenje za korištenjem godišnjeg odmora.
12. B. V. koji je saslušan kao svjedok u dokaznom postupku, a sve na
okolnost saznanja o opravdanim razlozima nedolaska tužitelja na posao te obavijesti
tužitelja da koristi godišnji odmor jer je isti navodno sindikalni povjerenik, u bitnome
proizlazi da je svjedok kod tuženika radio od 2003. godine, da je tužitelj dugo radio
kod tuženika na poslovima voditelja gradilišta, da mu je poznato da je u tom svojstvu
i radio na gradilištu u C. G., da mu je poznato sve u svezi sa problemima koje je
tužitelj imao na gradilištu u C. G. o čemu mu je tužitelj pričao kao prijatelju.
Inače, da ne zna je li u vrijeme otkazivanja tužiteljevog ugovora bio sindikalni
povjerenik a što da je bio 7 ili 8 godina u kontinuitetu. Također se ne sjeća da bi mu
tuženik kao poslodavac poslao obavijest o namjeri otkazivanja ugovora o radu
tužitelja, time da mu se radnici nisu obraćali kao sindikalnom povjereniku. Glede
problema svjedok je naveo a po saznanju tužitelja kako tuženik nije isplatio radnike iz
C. G. koji su tužitelju kao voditelju gradilišta fizički prijetili radi neisplate plaća.
Svjedok potvrđuje da ga je tužitelj izvijestio kako će uzeti slobodne dane a zbog
problema kojih ima na gradilištu u C. G. i to u siječnju 2018., o čemu je
obavijestio i direktore. Također mu je poznato da je J. Ž. zvao tužitelja koji mu
se nije javio. Inače tužitelj je bio jedini voditelj gradilišta u C. G..
12.1. Ovaj svjedok ponovno saslušan na ročištu od 20. listopada 2021. navodi
istovjetno kao i prije, navodi kako tuženik u vrijeme kada je tuženik imao gradilište u
C. G. 2018. isti nije imao puno zaposlenika, ne zna kada je raspušteno radničko
vijeće, te da se njemu tuženik nije obraćao niti ga obavještavao o namjeri otkazivanja
ugovora o radu u razdoblju prije i nakon otkaza tužitelja. Radničko vijeće tuženik je
imao formirano i to sve u razdoblju kada je tuženik ima dosta zaposlenika. On nije u
vezi sa tužiteljevim otkazom ugovora o radu od tuženika dobio ništa.
13. Iz iskaza tužitelja kao parnične stranke proizlazi da je on bio voditelj gradilišta u
C. G. i u H., da je uobičajeni način komuniciranja sa direktorima bio
neposredno usmeni, telefonski i putem e-maila. Direktori su bili upoznati sa svim
problemima i teškoćama s kojima se susretao na gradilištu u C. G. a i o
neugodnostima, a o čemu da je izvijestio i B. V. kao sindikalnog
povjerenika. Tužitelj decidirano navodi da je rješenje o godišnjem odmoru prvi put
dobio u listopadu 2017. za 2016. godinu, a kada je pitao direktore može li koristiti
godišnji odmor za 2017. da mu je rečeno kako ga je već iskoristio. Tužitelj potvrđuje
da je sa gradilišta u C. G. otišao 18. siječnja 2018. te da se do dana otkazivanja
tj. prestanka radnog odnosa temeljem izvanrednog otkaza nije vratio na gradilište niti
se javio nadređenim direktorima. On je B. V. izvijestio da ide na
godišnji odmor te da ne može raditi dok mu se ne osiguraju sigurni uvjeti za rad na
gradilištu u C. G.. U razdoblju od 18. siječnja pa do 14. veljače 2018. nije
telefonski niti e-mailom komunicirao sa direktorima, time da je Jozo Žužul pokušao
stupiti u kontakt sa njim ali da on nije želio razgovarati sve dok postoje
nepromijenjeni uvjeti rada i poslovanja na gradilištu u C. G.. On pismeno nije
zatražio korištenje godišnjeg odmora, ali mu je poznato da je B. V.
upoznao sa time direktore. U razdoblju od napuštanja gradilišta tj. 18. siječnja 2018.
pa do otkazivanja bio je u kontaktu sa gradilištem, znao je da radnici štrajkaju, da
nemaju goriva, da su izbačeni iz stanova zbog neplaćanja odnosno da je stanje
nepromijenjeno u odnosu na vrijeme kada je napustio gradilište.
14. Iz iskaza direktora S. Ž. proizlazi kako je točno da je tužitelj bio voditelj
gradilišta u C. G., da su postojali određeni problemi i primjedbe na rad na tom
gradilištu kao i na rad samog tužitelja. Odluku o korištenju godišnjeg odmora da
donosi on i njegov brat J. u pismenom obliku, time da tužitelj nije njega niti brata
pitao može li koristiti godišnji odmor. B. V. je obavljao poslove svog
radnog mjesta iako je bio sindikalni povjerenik nije imao ovlaštenje dopuštati
radnicima pa tako ni tužitelju korištenje godišnjeg odmora. ZZ tuženika je decidiran u
tvrdnji da mu se tužitelj nije javio nakon odlaska sa gradilišta i dao razloge svog
izostanka sa posla. Inače, kod tuženika da ne postoji radničko vijeće.
15. Iz iskaza saslušanog svjedoka J. Ž. koji je u vrijeme donošenja odluke o
izvanrednom otkazu obavljao dužnost člana uprave tuženika navodi kako je bio
obaviješten da je tužitelj napustio gradilište u C. G. tj. da je napustio obavljanje
poslova voditelja gradilišta koje je za tuženika bilo vrlo značajno. Godišnji odmor
tužitelj nije mogao samoinicijativno uzeti jer iste po traženju i na prijedlog radnika
odobrava predsjednik uprave S. Ž.. Nije mu poznato je li u vrijeme
otkazivanja ugovora o radu kod tuženika postojao sindikalni povjerenik. Sa tužiteljem
je pokušao stupiti u kontakt slanjem SMS poruke. Sa stanjem i problemima te
uvjetima rada na gradilištu u C. G. da je bio u cijelosti upoznat. Ističe, kako
tužitelj u pravom smislu riječi svog zamjenika na tom gradilištu nije imao te je
njegovim odlaskom nastao veliki problem.
16. U postupku su također saslušani svjedokinja R. T., I. P. i
N. Č., pa tako i iz iskaza R. T. koja je i radila na poslovima zaštite
na radu kod tuženika proizlazi da je tužitelj obavljao poslove voditelja gradilišta
odnosno, da je bio projekt menadžer, rješenja o korištenju godišnjih odmora da
osobno nije dobivala a drži mogućim da su ista proslijeđena u njen karton. Godišnji
odmor da je odobravao S. Ž. kao zz tuženika. Nije joj poznato tko je bio
sindikalni povjerenik kod tuženika.
16.1. Svjedok I. P. koji je kod tuženika radio na poslovima građevinskog
poslovođe navodi kako mu je tužitelj bio neposredno nadređen kao voditelj gradilišta
a da je tužitelju zamjenik bio F. I.. Što se tiče korištenja godišnjih odmora da
misli da su dobivali pismena rješenja a godišnji odmor su koristili u dogovoru sa
šefom gradilišta. Poznato mu je da je prije otkazivanja ugovora o radu nakon jednog
sastanka vidio tužitelja zajedno sa B. V. te da je tužitelj bio veoma
ljut, da mu je pružio ruku i rekao da "ide ća".
16.2. N. Č. u svom iskazu je naveo kako je kod tuženika obavljao poslove
poslovođe na gradilištu, da je radio na gradilištu u C. G. gdje mu je tužitelj bio
kao voditelj gradilišta nadređen. Na tom gradilištu su postojali i financijski problemi u
smislu kašnjenja plaće, nisu se redovito plaćali troškovi hrane, smještaja,
dobavljačima materijala pa su postojali veliki pritisci prema tužitelju kao voditelju
gradilišta. Poznato mu je da je tužitelj početkom 2018. kazao kako se ide odmoriti te
otišao sa gradilišta i vratio se u H.. On je godišnji odmor koristio u suglasnosti
sa šefom gradilišta ali pismena rješenja nikada nije dobivao. Na gradilištu da su
postojale i fizičke prijetnje domicilnih radnika zbog neisplate plaća, kako na gradilištu
tako i u kafićima.
17. Uvidom u dopisa Sindikata graditeljstva od 08.07.2022. i 22.09.2021. proizlazi
kako kod tuženika nije nikada pa ni u siječnju i veljači 2018. djelovao sindikat kao ni
sindikalni predstavnik tog sindikata.
17.1. Uvidom u popis sindikata registriranih u Uredu državne uprave S.
županije za 2018. objavljen na stanicama državne uprave razvidno je da
se na popisu ne nalazi sindikat radnika tuženika.
17.2. Iz popisa sindikata registriranih u M. koji nisu do
30. lipnja 2017. prijavili svoj prestanak koji je objavljen na stranicama tog M.
proizlazi da se na istome ne nalazi sindikat radnika tuženika.
18. Ovaj sud ocjenom gore izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti
temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj
53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 (
pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19- dalje ZPP) utvrdio je:
- da svjedok B. V. po njegovom kazivanju u vrijeme otkazivanja
ugovora o radu tužitelju ne zna je li bio sindikalni povjerenik da je to bio u
kontinuitetu nekih 7-8 godina, ali da ne zna u kojem vremenskom razdoblju
kao i da ne zna kojega sindikata je bio sindikalni povjerenik ,
- svjedoci R. T., kao ni I. P. i J. Ž. koji je u vrijeme
otkazivanja ugovora o radu tužitelju bio član uprave tuženika tj zz tuženika,
koji je tužitelju dao otkaz ugovora o radu, ne znaju tko je bio sindikalni
povjerenik tj koji je sindikat djelovao kod tuženika kao i je li uopće bilo koji
sindikat djelovao,
- da kod tuženika nije bilo osnovano radničko vijeće kako to iskazuje zz
tuženika S. Ž., iako B. V. navodi da je radničko vijeće bilo
osnovano u vrijeme kada je tuženik imao puno više radnika nego u vrijeme
otkazivanja ugovora o radu tužitelju,
- da je iz dopisa S. graditeljstva te popisa sindikata registriranih u U.
državne uprave S. županije za 2018.i popisa sindikata
registriranih u M. koji nisu do 30. lipnja 2017.
prijavili svoj prestanak, proizlazi kako se na istima ne nalazi kao osnovan
sindikat radnika tuženika,
18.1. Za zaključiti je, kako u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika
nije djelovao sindikat niti je postojao sindikalni povjerenik. Naime, svi ispitani svjedoci
osim tužitelja i tadašnjeg zz tuženika su naveli kako nemaju saznanja za djelovanje
sindikata tj sindikalnog povjerenika kao i da je postojalo radničko vijeće. Tim više i
osoba za koju tužitelj i zz tuženika navode da je sindikalni povjerenik ne zna je li bio
u vrijeme otkazivanja ugovora o radu i što više on ne zna ni kojega je sindikata bio
sindikalni povjerenik. Upravo radi takvih navoda ovaj sud ne može zaključiti da je kod
tuženika djelovao sindikat niti da je B. V. bio sindikalni povjerenik. Ono što
je sigurno da je isti to bio ali ne i u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju, jer je
kao bivši povjerenik bio poznat onim zaposlenicima koji su ostali raditi kod tuženika,
upravo zbog toga što je u dva mandata bio sindikalni povjerenik, ali kako to sam on
navodi niti su mu se radnici obraćali kao povjereniku a niti je to tuženik kao
poslodavac radio i to sve u vrijeme prije otkazivanja ugovora o radu tužitelji kao i u
razdoblju poslije otkaza, a da iza njega kod tuženika nije nitko bio izabran kao
sindikalni povjrenik. Ono što je simptomatično a što ovaj sud upućuje da B.
V. u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju nije bio sindikalni povjerenik
već je to bio u nekom prošlom vremenu, proizlazi baš iz činjenice a koju taj svjedok
ponavlja, i to baš da ne zna u kojem je razdoblju bio sindikalni povjerenik te kojega
sindikata je to bio. Uostalom, sindikalni povjerenik bi trebao štiti interese radnika kod
poslodavca, boriti se za njihova prava, pa bi upravo radi toga za sigurno trebao znati
kojega sindikata je bio povjerenik. Stoga, ovaj sud ne može gore izvedene dokaze, a
posebno činjenice koje proizlaze iz dopisa Sindikata graditeljstva te popisa
nadležnog M. i U. državne uprave županije,
tumačiti u korist tužitelja na način da je B. V. bio sindikalni povjerenik, pa
da iz razloga što tuženik nije postupio po odredbi članka 150 ZR-a utvrditi otkaz
ništetnim, kada iz istih proizlazi da kod tuženika u vrijeme otkazivanja ugovora o radu
kod tuženika nije djelovao niti jedan sindikat.
19. Također, ovaj sud ocjenom gore izvedenih dokaza te kraj nespornih činjenica utvrdio je:
- da je tužitelj do 30.siječnja 2018. bio na gradilištu u C. G. na kojem je
obavljao poslove voditelja gradilišta na kojem nije imao zamjenika dok bi bio
odsutan, kako to proizlazi iz iskaza zz tuženika, svjedoka J. Ž.,
- da je tužitelj kazao svjedoku V. u prijateljskom razgovoru, kako će
koristiti godišnji odmor koji je o tome izvijestio direktore svjedoka J. Ž.
i S. Ž.,
- da tužitelj nije sam izvijestio direktore o namjeri korištenja godišnjeg odmora te
da nije dobio ni pismenu ni usmeno odobrenje, kako to proizlazi iz iskaza kako
tužitelja tako i svjedoka J. Ž. te S. Ž.,
- da kod tuženika Odluku o korištenju godišnjeg odmora donosi S. Ž.,
kako to proizlazi iz iskaza u postupku svih saslušanih svjedoka te zz tuženika,
time da se u iskazima razlikuju u pogledu da li su te odluke donesene u
pisanom obliku koji se dostavlja radnicima,
- da tužitelj od 30.siječnja 2018. pa do dana otkazivanja ugovora o radu nije se
vratio na gradilište u C. G. kao i da se u tom razdoblju nije javio
direktorima kao što nije odgovorio na poruku koju mu je poslao svjedok J.
Ž.,
- da je tužitelj radeći na gradilištu u C. G. redovito komunicirao sa
nadređenima bilo neposredno usmeno bilo telefonom, mobilnim telefonom bilo
e-mailom,
- da su direktori baš kao i svjedok V. bili upoznati sa situacijom i
problemima na gradilištu u C. G. sve vezano za neisplatu plaća
domicilnim radnicima, troškova smještaja, goriva i sl., kao i za prijetnje koje je
usmene i tjelesne primao tužitelj kao voditelj gradilišta,
19.1. Slijedom svega navedenog, može se zaključiti da kada tužitelj kao voditelj
gradilišta izvan sjedišta tuženika, dakle, izvan R. tj. u inozemstvu, kao osoba od
povjerenja poslodavca tj tuženika, napušta isto, bez da je o tome izvijestio svoje
nadređene na do tada gotovo svakodnevni uobičajeni način komuniciranja, bez da je
tražio odobrenje za korištenje godišnjeg odmora ili bolovanja, ne nalazeći za
potrebnim i nakon odlaska u R. odgovoriti na poziv direktora, postoji opravdani
razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju i to baš svih ugovora kako
je to napravio tuženik. Naime, ne može tužitelj takvo svoje ponašanje opravdati
„situacijom i problemima“ koji su evidentno postojali na gradilištu koje je tužitelj vodio
i za koje je bio zadužen, pozivajući se na odredbu članka 7.st.3. i 5. ZR-a bez da je
se pismeno obratio kako tuženiku kao poslodavcu te inspekciji zaštite na radu bez
obzira što se gradilište nalazi u inozemstvu, i tražio adekvatnu zaštitu. Također,
tužitelj nije mogao prekinuti rad niti u smislu odredbe članka 134.st.4. ili 5. ZR-a , jer
je i tada trebao izvijestiti poslodavca tj u roku od 8 dana od prekida rada zatražiti
sudsku zaštitu zbog zaštite dostojanstva. Obzirom, da tužitelj nije napravio ništa od
navedenog, već je samo napustio svoje mjesto rada a o navodnom svojevoljnom
korištenju godišnjeg odmora izvijestio B. V. u prijateljskom razgovoru
koji je to prenio zz tuženiku time da se nije odazvao na poziv zz tuženika, to tuženik
nije imao obvezu u smislu odredbe članka 119.st.2. ZR-a tužitelju upravo kraj takvog
postupanja omogućiti iznošenje obrane, kako to predviđa i sam ZR-u u svom
izuzetku navedenom u tom stavku. Nadalje, kako u vrijeme otkazivanja kod tuženika
nije bilo osnovano radnički vijeće niti je djelovao sindikat, kako je to utvrdio ovaj sud u
točki 18 i 18.1. obrazloženja ove presude, to proizlazi da tuženik nije imao obvezu
savjetovanja radničkog vijeće tj sindikata u smislu odredbe članka 150.st.3., 5..
Nastavno, ne može se izvanredni otkaz utvrditi ništavim temeljem odredbe članka
150.st.12. ZR-a.
20. Dakle, sumirajući prednja utvrđenja, ovaj sud drži da je izvanredni otkaz ugovora
o radu donesen od strane tuženika na zakonit a razlog otkazivanja dopušten je, jer
radnik ne može samovlasno bez odobrenja poslodavca koristiti godišnji odmor ( Revr
543/06, Revr 531/07) kao što ne može zakonito i osnovano prekinuti rad kod
poslodavca u smislu odredbe članka 134. ZR-a bez da je o tome izvijestio
poslodavca te bez da je tražio sudsku zaštitu radi povrede dostojanstva i
uznemiravanja ili pak radi neosiguravanja sigurnih uvjeta za rad. Suviše, upravo radi
činjenice da je tužitelj bio tuženikova osoba od povjerenja na gradilištu izvan RH-a to
je razlog napuštanja radnog mjesta tj gradilište osobito važna činjenica glede gubitka
povjerenja tuženika u tužitelja, time da tužitelj ne samo što o tome nije izvijestio
nadređene već se istima nije htio niti odgovoriti na SMS poruku, dakle, nije htio
kontaktirati. Iz tužiteljeva ponašanja se može zaključiti da on nije htio dalje nastaviti
raditi kod tuženika kao poslodavca. Iz navoda stranaka u postupku naziru se
potraživanja neisplaćenih plaća koja tuženik nije tužitelju isplatio, ali istoga ni ta
činjenica ne bih exkulpirala u njegovu učinu, već je isti radi neisplate plaća trebao ili u
tom smislu tužiti tuženika ili dati mu on izvanredni otkaz ugovora o radu.
20.1. Radi svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1. odbiti kao neosnovan.
21. Obzirom da tužitelj kao radnik može tražiti sudski raskid ugovora o radu jedino
ako je doneseni otkaz utvrđen nedopuštenim, u smislu odredbe članka 125. ZR-a što
u ovoj pravnoj stvari nije slučaj, to je valjalo odbiti točku 2. i 3. tužbenog zahtjeva
tužitelja kao neosnovane.
21. Da je kojim slučajem sud utvrdio otkaz ništetnim ili nedopuštenim to bi valjalo
sukladno čl. 125.st.1. utvrditi sudski raskid ugovora o radu kako je to tražio tužitelj od
20.05.2018. te obzirom na trajanje radnog odnosa ( po kazivanju tužitelj isti je kod
tuženika radio od 2006. do 2018. dakle 12 godina, starost tužitelja ( koji je u vrijeme
otkazivanja imao 40 godina) i obveze uzdržavanja a sve u svezi sa visinom
tromjesečne prosječne mjesečne plaće tužitelja sukladno čl. 4. Ugovora o radu na
neodređeno vrijeme o upućivanju radnika na rad u inozemstvo od 16.08.2016. od
16.000,00 kn, to bi ga pripadala naknada štete od četiri plaće tj od 64.000,00 kn bruto.
22. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155.
Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i
25/13, 89/14, 70/19) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96,
91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22- dalje Tarife).
22.1. Obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici to istoga pripada parnični
trošak za zastupanje na ročišta glavne rasprave od 23.05.2018., 13.12.2018.,
30.10.2018., 03.09.2018., 19.11.2019., 02.03.2020., 08.09.2021., 03.11.2021.,
05.07.2022., 20.10.2022. za svaku radnju po 100 bodova, za zastupanje na
ročištima od 22.10.2019., 24.04.2019., 30.01.2020., 05.07.2021. za svaku radnju po
50 bodova, što ukupno iznosi 1.200 bodova. Priznati parnični trošak po važećoj Tarifi
iznosi 18.000 kuna što uvećano za 25% PDV-a od 4.500,00 kuna ukupno iznosi
19.500 kuna. Međutim, kako je tuženik potraživao ukupno na ime parničnog troška
novčani nominalni iznos od 17.500,00 kn to mu je ovaj sud taj iznos i dosudio
sukladno odredbi članka 2.st.1 ZPP-a, a u roku od 15 dana.
22.2. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki II izreke ove presude.
22.3. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane
obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2.
Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne
novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1
euro = 7,53450 kuna (17.500,00 kn: 7,53450 = 2.322,65 EUR).
U Splitu, 09. prosinca 2022.
SUDAC
Snježana Cvitanović v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od
dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog
suda, u tri primjerka.
DNA: - tužitelju
- tuženiku
- u spis