REPUBLIKA HRVASKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-134/2018

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz K. L.,
O.:…, zastupan po pun. J. M. K.,
odvj. u Z., protiv tuženika E. O.
P. S., O.:…, S., zastupano
po pun. odvjetnicima iz odvjetničkog društva G. & partneri, P.
S. I, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dana 21. studenoga 2022.g. u nazočnosti
punomoćnika stranaka, a na ročištu od 09. prosinca 2022.g. zakazanom
radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju s osnova naknade neimovinske štete iznos od 184.000,00 kn
/24.421,00 €/1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od 17.05.2010.g. pa do konačne isplate, i to za razdoblje od

17.05.2010.g. pa do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi H.
narodne B. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu uvećano pet postotnih poena, a od

01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 2 -

Pn-134/2018

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotnih poena, dok se za više zatraženo preko
dosuđenog, za iznos glavnice od 216.000,00 kn sa pripadajućim
kamatama, te za više zatražene kamate za razdoblje od 15.03
.2008.g. pa do 17.05.2010.g. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao
neosnovan.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju s osnova imovinske štete - troškova liječenja iznos od 3.200,00
kn /424,71 €/2 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos
teče od 09. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo preko
tog iznosa, za iznos glavnice od 1.800,00 kn sa pripadajućim kamatama,
te za više zatražene kamate za razdoblje od 15. ožujka 2010.g. do 09.
prosinca 2022.g. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju s osnova uništene odjeće i obuće iznos od 652,44 kn /86,59 €/3
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 09.
prosinca 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo preko tog
iznosa, za iznos glavnice od 4.347,56 kn sa pripadajućim kamatama, te
za više zatražene kamate za razdoblje od 15. ožujka 2010.g. do 09.
prosinca 2022.g. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 63.840,00 kn /8.473,02 €/4,

2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
3 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
4 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 3 -

Pn-134/2018

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 09.
prosinca 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo preko
dosuđenog, za iznos od 15.960,00 kn sa pripadajućim kamatama, te za
više zatražene kamate za razdoblje do 09. prosinca 2022.g. tužbeni
zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

v Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe
naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 57.061,25 kn /7.573,33
€/5 zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od 09. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate, po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi trošak
zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje:

1. Dana 17 .svibnja 2010.g kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja
G. G. protiv tuženika E. u kojoj se navodi da
je dana 02.08.2008. god., u K. L., na kolniku županijske ceste
6137 kod prodavaonice R., došlo do prometne nesreće u kojoj je
tužitelj kao pješak za vrijeme prelaska kolnika, oboren od strane
motorkotača reg.oz. S. 738-O., kojim je upravljao T. R.,
osiguranik tuženika. U tužbi se dalje navodi da je kritične prigode tužitelj
zadobio niz teških tjelesnih povreda i to nagnječenje mozga u području
tjemene i sljepoočne regije, krvarenje u moždanoj šupljini, prijelom lubanje
u desnoj tjemenoj regiji s utisnućem koštanih ulomaka i ranom na desnom
stopalu. Nakon hospitalizacije i liječenja zaostale su teške posljedice u
vidu psihoorganskih promjena, posttraumatske epilepsije, slabosti lijevih
udova, nemogućnosti obavljanja svakodnevnih fizičkih aktivnosti, te

5 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 4 -

Pn-134/2018

konstantne potrebe za tuđom njegom i pomoći. U tužbi se dalje navodi da
je tužitelj u mirnom postupku podnio zahtjev za naknadu štete tuženiku

15.03.2010. godine ali tuženik do dana podnošenja tužbe nije donio
utemeljen odgovor i obrazloženje u okviru zakonskog roka od 30 dana.
Slijedom navedenog, a kako se kod tužitelja radi o teškom stupnju
narušenog integriteta kako fizičkog a tako i psihičkog, potražuje se iz
osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ukupan iznos od

450.000,00 kuna, te se predlaže uzeti u obzir sve elemente i kriterije za
njeno pravično odmjeravanje ( fizičku bol, pretrpljeni strah, umanjenje
opće životne aktivnosti, naruženost). Iz osnova pretrpljene imovinske štete
potražuje se paušalan iznos od 35.500,00 kuna, na ime troškova liječenja,
uništene obuće i odjeće, dospjele tuđe pomoći i njege) te buduće tuđe
njege i pomoći.. Ukupan iznos imovinske štete odnosi se na tuđu pomoć i
njegu od 01.10.2008. god u mjesečnom iznosu od po 1.500,00 kn (što u
trenutku podnošenja tužbe iznosi 30.000,00 kn,) i nastavno počevši od

01.06.2010. god. ubuduće iznos od 1.500,00 kn plativo svakog prvog u
mjesecu, zatim na troškove liječenja u iznosu od 5.000,00 kuna (plaćanje
dijela troškova liječničkih pregleda i lijekova, troškova prijevoza, potreba
za pojačanom ishranom) te uništene odjeće i obuće u iznosu od 500,00
kuna paušalno.

2. Slijedom naprijed navedenog predloženo je da bude donesena presudu slijedećeg sadržaja:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju iz osnova povrede prava osobnosti ukupan iznos od 450.000,00
kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 15.03.2008. godine do
isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iz osnova materijalne štete iznose kako slijedi:

a) iz osnova tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 kuna mjesečno i to
dospjele obroke do dana podnošenja tužbe u iznos od 30.000,00 kuna sa
zz kamatama počevši od 15.03.2010. godine do isplate te ubuduće

1.500,00 kuna mjesečno svakog prvog u mjesecu počevši od 01.06.2010.
godine pa ubuduće.

b) iz osnova troškova liječenja 5.000,00 kuna sa z.z. kamatama koje teku od 15.03.2010. godine pa do isplate.

- 5 -

Pn-134/2018

c) iz osnova uništene odjeće i obuće iznos od 500,00 kuna sa zz
kamatama koje teku od 15.03.2010. godine pa do isplate.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju trošak postupka.“

3. Dana 30. lipnja 2010.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu
tuženika u kojem je tuženik istakao da priznaje pasivnu legitimaciju jer je
motocikl reg. oznake S. 438-O. u vrijeme nastanka predmetne nezgode
bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika. Tuženik je dalje
istakao da smatra da je za nastanak predmetne prometne nezgode u
znatnom dijelu odgovoran sam tužitelj koji se u alkoholiziranom stanju
upustio u prelaženje kolnika kada mu za to nisu bili ispunjeni uvjeti. Ne bi
trebalo biti prijeporno da se osiguranik tuženika kretao brzinom koja je u
okviru dopuštene brzine. Međutim, čl. 131. Zakona o sigurnosti prometa
na cestama je propisano da pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na
mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na
kolnik ako time ometa promet vozila. Odredba čl. 131. st. 1. Zakona o
sigurnosti prometa na cestama je jedina odredba po kojoj vozila imaju
pravo prednosti u odnosu na pješake. Što se tiče neimovinske štete,
tuženiku nije poznato da li je liječenje tužitelja okončano tim više što
tuženiku nije dostavljen cjelokupna medicinska dokumentacija. Primjerice,
tuženiku je dostavljeno otpusno pismo K. S. od 27. VIII 2008.g. u
kojem se navodi da se pacijent dogovorno premješta u S. T.
zbog potrebe nastavka fizikalne terapije ali tuženiku nikada nije
dostavljeno otpusno pismo iz S. T.. U medicinskoj
dokumentaciji se navodi da je tužitelj od 1996.g. u invalidskoj mirovini što
ukazuje da su zdravstvene teškoće postojale i prije nastanka predmetne
nezgode a tužitelj je obavijestio tuženika da mu obiteljska liječnica ne želi
dati zdravstveni karton radi preslike. Tuženik pridržava pravo daljnjeg
očitovanja nakon što se pribavi cjelokupna medicinska dokumentacija i
zdravstveni karton. Tuženik, opreza radi, osporava visinu tužbenog
zahtjeva kao i tijek zatražene kamate na neimovinsku štetu te navodi kako
u pogledu imovinske štete nisu dostavljeni nikakvi dokazi.

4. Dana 09. svibnja 2011.g. kod ovog suda zaprimljen je podnesak tužitelja
u kojem je tužitelj naveo da je u postupku pod gornjim brojem tuženik u
odgovoru na tužbu priznao kao nespornu pasivnu legitimaciju te iznio niz

- 6 -

Pn-134/2018

prigovora po osnovu tzv suodgovornosti tužitelja za predmetnu prometnu
nezgodu koji pravno niti činjenično nemaju osnova. Da je nesporno da je
prilikom alkotestiranja kod tužitelja izmjerena neznatna koncentracija
alkohola od 0,81mg no isto da nema temelja za uračunavanje
suodgovornosti tužitelju jer da nije tužitelj taj koji je prekršio prometne niti
kaznene propise već upravo osiguranik tuženika koji je apsolutno zakasnio
u reakciji na kočenje. Dakle, tužitelj da je propisno kritične prigode prelazio
kolnik na obilježenom pješačkom prijelaz, osiguranik tuženika protiv kojeg
se i vodi kazneni postupak mogao je sa udaljenosti većoj od 100 metara
uočiti pješaka i njegova obveza je zaustaviti vozilo i propustiti pješaka koji
je gurao bicikl. Tužitelji nije povrijedio odredbu članak 131 stavak 1 zakona
o sigurnosti prometa na cestama ni u kom slučaju, stupanjem na kolnik on
nikako nije ometao promet vozila jer je vozilo osiguranika tuženika bilo
udaljeno više od 100 metara i vozač je bio taj koji je dužan da se zaustavi
i propusti pješaka. Dakle, kako se protiv osiguranika tuženika T.
R. iz K. K. vodi kazneni postupak pred O.
S. pod brojem K. 1143/09 a protiv tužitelja se ne vodi
prekršajni postupak da je jasno eskulpiranje od odgovornosti , što pravno
niti činjenično ne stoji.

5. Dana 23. rujna 2011.g. kod ovog suda zaprimljen je podnesak tužitelja
u kojem podnesku je tužitelj naveo da se u privitku dostavlja pravomoćna
presuda O. S. u predmetu I. K. 1356/09 kojom je
T. R. proglašen krivim, dakle da jasnim proizlazi da
suoodgovornosti tužitelja nema. U podnesku se dalje navodi da je na
stranici 4 citirane kaznene presude objašnjeno da je sudski vještak u tom
kaznenom predmetu dip ing T. N. zaključio da je sporne prigode
izostala pravovremene reakcija vozača motocikla na prelaženje pješaka
biciklom preko kolnika. Kako je do naleta došlo na način da je prednji kotač
motocikla kojim je upravljao T. R. udario na stražnji kotač
bicikla kojeg je gurao tužitelj jasno je da svjedok R. nije govorio istinu
kada je tvrdio da mu je biciklista „izletio“, na kolnik jer je nemoguće da
stara osoba koja gura bicikl „izleti“ takvom brzinom da dođe do pola
kolnika, posebno imajući u vidu da je na biciklu gurao vreće sa plastičnim
bocama..... Uostalom, u svojoj obrani okrivljenik je izjavio da se kritične
prigode nalazio bliže srednjoj crti kolnika a kako je zahvatio biciklistu na
njegov zadnji kotač znači da je tužitelj već prešo veći dio kolnika...

- 7 -

Pn-134/2018

6. Dana 09. svibnja 2011.g. kod ovog suda zaprimljen je podnesak tužitelja
u kojem podnesku je tužitelj istakao da u cijelosti osporava navode
tuženikovog podneska od dana 30.12.2020. iz razloga koji slijede:
- da je pravni prednik tužitelja sada pok. G. G. nastradao kao pješak,
a tuženikov osiguranik oborio ga je upravljajući motociklom, odnosno tzv.
opasnom stvari, što znači da tuženik tužitelju odgovara po načelu
objektivne odgovornosti (čl. 1045. ZOO- a). Naime, za štetu od stvari od
kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez
obzira na krivnju, a štetnik odgovara već na temelju objektivne
činjenice da je šteta prouzročena.

- da je tuženikov osiguranik pravomoćno osuđen za uzrokovanje
predmetne prometne nezgode Presudom N. suda broj I. K.-
1356/09 od dana 05.03.2010.

- da je čl. 12. st. 3. ZPP- a propisano kako je parnični sud vezan za
pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
- da tužitelj smatra kako u konkretnom slučaju ne postoji suodgovornost
tužiteljevog prednika sada pok. G. G. za nastanak predmetne
prometne nezgode, budući je u trenutku kada je isti počeo prelaziti cestu
tuženikov osiguranik bio daleko od mjesta nezgode i isti je vidio da pok.
G. započinje prelazak ceste, ali nije reagirao ni na bilo kakav način. Ne
samo da nije reagirao, nego je u ovom postupku dao izjavu (koju
smatramo sramotnom i bešćutnom) da je pok. G. sam pao i da ga on
nije udario, što je naravno opovrgnuto prometno tehničkim vještačenjem,
zapisnikom o očevidu i nađenim oštećenjima na bicikli koju je pok. G.
gurao.

- da je razlog ovakvog postupanja tuženikovog osiguranika sasvim sigurno
posljedica toga da se isti upustio u vožnju motociklom, a da nema uopće
položen vozački ispit niti jedne kategorije. Znači, da isti nije položio vozački
ispit za vožnju motorom, nije poznavao prometna pravila i prometne
znakove te da je na tom motoru vozio svog prijatelja, bez da je iti jedan od
njih dvoje imao zaštitnu kacigu i to starom kaštelanskom cestom na mjestu
uobičajenog frekventnog prelaska pješaka.

- da tuženik neosnovano implicira da bi pok. G. prelazio cestu izvan
pješačkog prijelaza koji da bi tu navodno postojao u blizini, što je neistina,
jer je Zapisnikom o očevidu kao javnom ispravom jasno utvrđeno kako

- 8 -

Pn-134/2018

pješačkog prijelaza tu u blizini nije bilo, a isti se ne vidi niti iz fotoelaborata priloženog kaznenom spisu.

- da pozivanje na Street View i Google Earth slike je potpuno promašen
pokušaj fabriciranja stvarnog činjeničnog stanja, zato što te slike datiraju
od prije dvije tri godine, a predmetna prometna nezgoda dogodila se prije
trinaest godina (2008.).

- da je neutemeljen prijedlog tuženika da se danas od G. K.
pribavljaju podaci o horizontalnoj signalizaciji u 2008., budući je policija na
licu mjesta neposredno nakon nezgode konstatirala kako tu u blizini nije
bilo pješačkog prijelaza, pa čak i kad bi netko danas i rekao da je tu po
nekim planovima u blizini možda i trebao biti pješački prijelaz, kakve koristi
od nečeg takvog kad pješačkog prijelaza 2008. tu nije bilo?

- da se tuženik potpuno promašeno poziva na presudu revizijskog suda iz

1994.g. koja govori o pojmu „neadekvatnog reagiranja“, kako zbog toga
što se ista odnosi na sudar vozila, gdje vrijedi načelo krivnje (a ne načelo
objektivne odgovornosti) i sasvim druge odredbe ZOO- a i to čl. 1072.
ZOO- a („Međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila“), tako i
zbog toga što se ista pokušava iskoristiti u potpunom različitom

kontekstu i pravnoj problematici. Naime, tu da se radilo o situaciji kada je
vozač nepoznatog vozila u zavoju skrenuo na stranu ceste kojom se
kretao tamošnji alkoholizirani oštećenik, pa je revizijski sud rekao da se
tom vozaču ne može stavljati na teret alkoholiziranost ako ista nije u
uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom nezgode. Dakle, ta odluka nema
nikakvih dodirnih točaka s predmetnim slučajem.

- da tuženik imputira da bi pok. G. bio suodgovoran za nastanak
predmetne prometne nezgode, jer da je bio u alkoholiziranom stanju,
nastojeći procijenjenu koncentraciju alkohola od 1,03 g/kg prikazati kao
nekakvu tešku alkoholiziranost, ali ovdje se ne radi o tome, jer tu
koncentraciju netko može imati ako primjerice popije dva piva,
- da nije sporno da je pok. G. bio pripit, ali da isti nije bio pijan, da ta
njegova pripitost nije u nikakvoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom
nezgode, niti je ičim utvrđeno da bi bila. Naime, od 0,50 do 1,50 g/kg
alkohola u krvi radi se o pripitom stanju, a tek od 1,50 do 2,50 o pijanom
stanju. U nekim zemljama je zakonski dopuštena vožnja automobila s 0,80
g/kg alkohola u krvi.

- da tuženik na okolnost istaknutog prigovora suodgovornosti pok. G. predlaže prihvaćanje vještačenje sada pok. vještaka T. N. iz

- 9 -

Pn-134/2018

kaznenog spisa te da se na okolnost dinamike sasluša sudski vještak N. K.,

- da se ne može vještak K. saslušavati radi razjašnjenja vještačenja pok.
vještaka N., jer bi to bilo protivno ZPP- u.

– da se vještak K. može saslušati samo na okolnost razjašnjenja svog
vještačenja koje prileži spisu, s čime se tužitelj slaže.

- da je zbog predmetnog ozljeđivanja pok. G. posljednje godine i dane
svoga života proveo u teškoj patnji, a s njime su se napatili i članovi
njegove obitelji koji su mu pružali cjelodnevnu tuđu njegu i pomoć,
- da je pok. G. nakon ove nezgode bila potpuno narušena kvaliteta
života,

- da je u trenutku nezgode imao 66 godina i uslijed prometne traume
postao je osoba teško narušenog psiho-fizičkog integriteta kako su
vještaci u postupku i utvrdili; fizički teško pokretan zbog hemipareze,
inkontinentan, sa učestalim epileptičkim napadajima (40%) i teškom
ozljedom glave zbog čega je došlo to teških promjena osobnosti (60%).
Nadalje, zbog tužiteljevih godina, povreda prava osobnosti u konkretnom
slučaju bila je puno puno teža nego što bi to možda bilo kod mlađe osobe,
zbog toga što je oporavak kod starijih osoba teži i povreda u pravilu
ostavlja teže trajne posljedice, nego kod mlađih osoba, tako da navedeno
kod ocjene visine pravične novčane naknade neimovinske štete treba
uzeti kao posebnu okolnost slučaja.

- da je prema mišljenju vještaka pok. G. trebala tuđa pomoć i njega 30
dana po izlasku iz bolnice po 4 sata dnevno (u bolnici je nakon nezgode
boravio od 02.08.2008. do 27.08.2008.), a nakon tih mjesec dana svaki
dan po 2 sata dnevno. Iako su pok. G. članovi obitelji pružali tuđu pomoć
i njegu puno više od procijenjene, tužitelj radi ekonomičnosti neće
prigovarati njihovom mišljenju u ovom pravcu, već će ovim podneskom
urediti tužbeni zahtjev sukladno toj procjeni po mjesecima,

- da je glede cijene sata tuđe njege i pomoći Vrhovni sud RH u priloženoj
Presudi broj Rev x 362/2018 od dana 24.04.2018.g. priznao cijenu 1 sata
tuđe njege i pomoći u iznosu od 35,00 kn, prema podacima „L.“, kao
tržišnu, tako da je neosnovan navod tuženika kako se ta cijena ne može
utvrđivati prema podacima „L.“.

- da je također, prema priloženom priopćenju DZS-a od 21. studenoga

2019.g. o prosječnoj mjesečnoj neto i bruto plaći zaposlenih u RH za rujan

2019., satnica za pomoćne uslužne djelatnosti (najniža satnica) iznosi više

- 10 -

Pn-134/2018

od 30,00 kn, a zapravo niti jedna djelatnost nema manju neto cijenu sata
rada od 30,00 kn.

- da je pok. G. od izlaska iz bolnice 27.08.2008. do 27.09.2008. po
mišljenju vještaka tuđa njega i pomoć trebala 4 sata dnevno, znači 30
dana po 4 sata dnevno = 120 sati x 35,00 kn 4.200,00 kn. Počevši od
listopada 2008. do dana smrti 07.10.2011. bila mu je potrebna tuđa pomoć
i njega 2 sata dnevno, što je na mjesečnoj bazi 60 sati x 35,00 kn =

2.100,00 kn mjesečno.

- da tužitelj kamatu na neimovinsku štetu potražuje od trenutka završetka
liječenja, kamate na tuđu pomoć i njegu svakog prvog u mjesecu za
protekli mjesec u kojem je pok. G. pružana tuđa njega i pomoć, a na
troškove liječenja i uništenu odjeću i obuću od dana postavljanja odštetnog
zahtjeva.

- da prema stavu sudske prakse da kamata na neimovinsku štetu teče od
dana završetka liječenja, kamata na troškove liječenja od dana plaćanja
istih, a kamata na tuđu pomoć i njegu od dana kada je ta tuđa pomoć i
njega trebala oštećeniku, što je pravno općepoznato, pa nema potrebe
citiranja sudske prakse u ovom pravcu. Da kamate teku od dana završetka
liječenja revizijski sud je potvrdio Zaključkom donesenim na sastanku
predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s
predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 11. i 12 .
travnja 2016. u Šibeniku, koji Zaključak od 12.04.2016.g. pod brojem Su-
IV-155/16 je objavljen o na web stranici Vrhovnog suda RH na adresi:
http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=2

- da slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje sljedeće presude:

»1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade neimovinske
štete iznos od 400.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počev
od dana 02.08.2009. godine do isplate, obračunatim od 01.01.2008.g. do

31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano
polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet
postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

- 11 -

Pn-134/2018

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova troškova liječenja iznos od

5.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana

15.03.2010.g.do isplate, obračunatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g.
po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje
je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od

01.08.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15
dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova uništene odjeće i obuće
iznos od 5.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana

15.03.2010.g. do isplate, obračunatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g.
po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje
je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od

01.08.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje

dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege iznos
od 79.800,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 4.200,00 kn od dana 27.09.2008.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.11.2008.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.12.2008.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.01.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.02.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.03.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.04.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.05.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.06.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.07.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.08.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.09.2009.g. do isplate, - na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.10.2009.g. do isplate,

- 12 -

Pn-134/2018

- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.11.2009.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.12.2009.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.01.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.02.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.03.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.04.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.05.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.06.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.07.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.08.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.09.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.10.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.11.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.12.2010.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.01.2011.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.02.2011.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.03.2011.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.04.2011.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.05.2011.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.06.2011.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.07.2011.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.08.2011.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.09.2011.g. do isplate,
- na iznos od 2.100,00 kn od dana 01.10.2011.g. do isplate,
obračunatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je
vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do
isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

5. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno

- 13 -

Pn-134/2018

razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

7. U podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 26.05.2022.g., tuženik je istakao:

- da ustraje u protivljenju preinaci tužbenog zahtjeva,
- prigovor zastare na preinačeni tužbeni zahtjev,

- da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva može teći isključivo od dana kada je takav zahtjev postavljen,

- da na strani njegovog osiguranika nema ni najmanje odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja,

- prigovor na provedena vještačenja i prijedlog za novim vještačenjem,

8. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za
izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom priložene medicinske
dokumentacije, saslušanjem svjedoka T. R., pregledom
pravomoćne presude O. suda u S. poslovni broj I.-1356/09
od 05. ožujka 2010.g., pregledom rješenja o nasljeđivanju donesenog od
strane javnog bilježnika J. D.- S. posl. broj O-3291/11
U./O.-300/11 od 14. prosinca 2011.g., izveden je dokaz pregledom
spisa ovog suda posl. broj I.-1356/09, pregledom analize alkohola u krvi
u mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti sačinjenog od strane
C. I. V., izveden je dokaz
medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr M.
J., neurokirurgu, dr S. B., psihijatru, izveden je dokaz
pregledom pisanog vještva vještaka dr M. J. zaprimljenog dana

22.05.2019.g., izveden je dokaz pregledom pisanog vještva vještaka dr
M. T., spec. neurolog, saslušanjem tužitelja S. G.,
svjedoka N. G., medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim
vještacima dr M. J., neurokirurgu, dr M. T., neurologu, dr
S. B., psihijatru, izveden je dokaz dopunskim saslušanjem vještaka
dr M. J., neurokirurga, dr M. T., neurologa, te dr S.
B., psihijatra.

9. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99,

- 14 -

Pn-134/2018

117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11,
148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

10. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

12. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i
neimovinske štete koju je pretrpio pok. G. G., otac tužitelja, u
prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 02. kolovoza 2008.g.

13. Među strankama nije sporno da je osiguranik tuženika T.
R. pravomoćnom presudom O. S. posl. broj
K.-306/09 od 10. svibnja 2011.g. pravomoćno kazneno osuđen.

14. Prema čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu
postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za
pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

14.1 Člankom 1045. st 1 Zakona o obveznim odnosima (»Narodne
Novine« br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) propisano je:
»Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je
šteta nastala bez njegove krivnje.«

14.2 Člankom 1100. ZOO-a propisano je:

»(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina
povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu
naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa
o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha,
cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje
težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako
procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj
pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i
kad nje nema. «

- 15 -

Pn-134/2018

14.3 Člankom 19. st 1 i 2 ZOO-a propisano je:

»(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava
osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava
na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime,
privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. «

14.4 Člankom 1092. st 1 ZOO-a propisano je:

»Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi
inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. «

15. Među strankama nije sporno:

- da se dana 02. kolovoza 2008.g. dogodila u K. L. prometna
nezgoda u kojoj je ozljede zadobio G. G., tužiteljev otac,
- da je drugi sudionik prometne nezgode od 02. kolovoza 2008.g.,
osiguranik tuženika T. R. koji je tom prilikom upravljao
motorkotačem,

- pasivna legitimacija tuženika,

- da je G. G. u međuvremenu preminuo, a da je S. G. njegov nasljednik,

- da je protiv osiguranika tuženika T. R. vođen kazneni
postupak te da je isti pravomoćno kazneno osuđen

16. Među strankama je sporno:

- odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja,
- visina nastale štete,

- prigovor zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev

17. Pregledom presude O. S., poslovni broj I.-1356/09
od 05. ožujka 2010.g. sud je utvrdio da je T. R. proglašen
krivim što je dana 2. kolovoza 2008.g. oko 20,15 sati u K. L.,
C, na kolniku Ž. ceste 6137,
upravljajući motociklom marke „P. B. 400“, postupio protivno
odredbama čl. 68. st. 1. i 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama time što se kretao sjevernom kolničkom trakom Županijske ceste
6137 iz smjera istoka u smjeru zapada, ne prilagodivši brzinu kretanja
motocikla stanju na kolniku te bez povećanog opreza i dužne pažnje na

- 16 -

Pn-134/2018

kretanje pješaka koji je stupa na kolnik lakomisleno smatrajući da vožnjom
na opisan način neće dovesti u opasnost sigurno odvijanje prometa kao ni
prouzročiti prometnu nesreću, a što se ipak dogodilo, jer je vožnjom na
opisani način prednjim dijelom motocikla udario u zadnji kotač bicikla
marke „C.“ kojega je pored sebe s desne strane gurao pješak G.
G. koji je prelazio kolnik na mjestu gdje nema izgrađenog pješačkog
prijelaza, i to vozaču motocikla s lijeve na desnu stranu, nakon čega su
obojica pali na kolnik, a uslijed čega je pješak G. G. zadobio pored
rane na desnom stopalu i nagnječenje mozga sljepoočno i tjemeno desno
te krvarenje moždane šupljine, koje ozljede su teške naravi, dakle,
kršenjem propisa o sigurnosti prometa iz nehaja tako ugrozio promet da
je izazvao nesreću u kojoj su neke druge osobe teško tjelesno ozlijeđene,
čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i
sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće-djelo opisano i kažnjivo
po čl. 272. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, te da je okrivljeniku
Tomislavu Radoniću temeljem odredbe čl. 272. st. 2. Kaznenog zakona,
izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Dalje je utvrđeno da
je temeljem odredbi čl. 67. Kaznenog zakona prema okrivljeniku
primijenjena uvjetna osuda time što se prethodno izrečena kazna zatvora
u trajanju od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne
godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

18. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 08. rujna 2011.g., svjedok
T. R. istakao je:

- da se dana 2. kolovoza 2008.g. s prijateljem na motoru kretao iz pravca
S. u pravcu T., da su oni išli iz pravca K. K. u prvcu K.
L.,

- da su vozili pomalo nekih 40 km/h te da se ispred dućana R. u K.
L. sa lijeve strane u njihov prometni trak uključivao tužitelj,
- da pok. G. G. nije pogledao ni lijevo ni desno, samo je krenuo s
biciklom u njihov trak, a da je on motorom vozio blizu bijele linije, a kako
je tužitelj izletio, da ga je on udario prednjim blatobranom u njegovo
prednje kolo bicikle, no rekao bih da je on u njega u njega udario a da je
on već prije počeo padati,

- da se 30 metara od mjesta na kojem se dogodila prometna nezgoda nalazi obilježeni pješački prijelaz,

- 17 -

Pn-134/2018

- da misli da je on njega mogao vidjeti ali misli da su mu zasmetale dvije pune vrećice praznih boca koje je vozio na biciklu.

- da je bio udaljen 50 metara od mjesta nastanka nezgode kada je ugledao
pješaka, da pješak tada nije bio na cesti kada ga ja uočio, da se nalazio
sa strane ceste, ne znajući da li će prijeći cestu ili ne da je on poduzeo
radnju smanjenja brzine, počeo je kočiti, nakon toga manevrirati, a on
kada ga je vidio, da se prepao, da bii rekao da je pao sam od sebe, nije
ga on udario,

- da je on ulazio, spajao se na cestu pod kutem od 90 stupnjeva, da je
odmah zvao policiju i hitnu, pokušao mu pružiti pomoć, no naišla je
medicinska sestra koja je rekla da će ona to bolje obaviti,

- da je kasnije zvao hitnu, ostavio je svoj broj mobitela da se javi netko od
njega ili njegove rodbine, nakon toga ga je nekoliko puta kontaktirao,
- da nema vozački ispit ni jedne kategorije, a danas vozi samo bicikl.

19. U svom iskazu na ročištu od 12. siječnja 2021.g., tužitelj S. G. istakao je:

- da su se nakon predmetne prometne nezgode o njegovom ocu brinuli
on, njegova supruga N. G. kao i kći koja je završila za
njegovateljicu, te da su se brinuli o istome sve do njegove smrti.
- da je njegov otac nakon nezgode odbijao prihvatiti pelene za odrasle te
da je tako njegova supruga trebala prati lancune i imala je otežanu brigu
o istome u smislu higijene, a da je isti prihvatio pelene tek nakon
hospitalizacije,

- da je s ocem nakon nezgode trebalo biti 24 sata i da ga nisu mogli
ostavljati samoga,

- da su istoga hranili u sobi te da su mu pomagali u obavljanju svih njegovih
životnih potreba te da ništa nije mogao obavljati sam, da su ga ponekad
oni odvodili na wc, pa tako i u odnosu na obavljanje ostale higijene,
- da može kazati da je njegov otac do nesreće normalno funkcionirao te
da mu je bio i pomoć u kući oko djece a da je nakon nesreće izgubio oca
a ne kada je umro,

- da nakon nesreće s ocem nije mogao suvislo razgovarati, da bi započeo
s jednom pričom a završio s drugom, a što nije bilo prije nesreće,
- da je otac odbijao odlazak na psihijatrijsku kliniku, da ga netko ne bi
smatrao ludim,

- 18 -

Pn-134/2018

- da ne bi znao reći kada je otac preminuo, da nisu niti tražili niti ostvarivali
naknadu od C. na ime tuđe pomoći i njege, da nisu
tražili niti patronažu preko H., jedino kada bi oca uhvatili napadaji da
bi zvali prvu pomoć.

20. U svom iskazu na ročištu od 12. siječnja 2021.g., svjedokinja N. G. istakla je:

- da su nakon predmetne prometne nesreće brigu o njenom svekru
preuzeli ona i suprug, u početku dok je bio u bolnici, u toplicama, nisu imali
neke posebne brige, ali pošto je otpušten na kućnu njegu isti je trebao
kompletnu brigu i razloga jer isti nije mogao samostalno ići u wc, a odbijao
je nositi pelene što joj je predstavljalo dodatne poslove u vidu pranja i
ispiranja,

- da je pok. svekru bilo potrebno usitnjavati hranu, hraniti ga,
- da je suprug s istim bio 24 sata, da ga je brijao prao, a da bi ona na kraju
dana sve dodatno očistila,

- da je isti imao česte napadaje, a nakon ovih napadaja sve bi kretalo od
početka u smislu hranjenja, usitnjavanja hrane i sl. i to je tako trajalo do
smrti njenog svekra, a koji je umro 7.10.2011.

- da je prije nesreće svekar bio sasvim druga osoba u mirovini, koji je
pomagao u kućanstvu, mogao zaraditi za sebe, pomagao je oko djece,
veseljak, a ovo se sve drastično promijenilo nakon nesreće.

21. Pregledom pisanog vještva sačinjenog od strane stalnog sudskog
vještaka prometne struke N. K., sud je utvrdio:

- da će sam nalet definirat kao čeoni nalet nekočenog vozila - motorkotača
pri čemu su vektori brzina gibanja pješaka sa biciklom i motorkotača
zatvarali kut od gotovo 90 stupnjeva,

- da je nalet ostvaren na udaljenosti od oko 13 metara od PTM u pravcu
zapada i oko 1,4 metra od sjevernog ruba kolnika u pravcu juga,
- da je na osnovu ozljeda pješaka i oštećenja na biciklu i motorkotaču,
sasvim jasno da je primarni nalet ostvaren kada je pješak koji je gurao
bicikl bio okrenut desnom bočnom stranom motorkotaču, pa je primarni
nalet ostvaren kontaktom prednjeg dijela motorkotača sa bočnim desnim
dijelom bicikla i to prema oštećenjima na biciklu u području oko desne
pedale i stražnjeg kotača bicikla,

- 19 -

Pn-134/2018

- da s obzirom na godine starosti pješaka i uzevši u obzir da je pješak sa
svoje desne strane gurao bicikl sa vrećama punim boca isti se u trenutku
naleta gibao sa brzinom od oko 1,6 m/s ili 7,02 km/h.

- da je dakle od mjesta početka prelaza kolnika do mjesta naleta pješak je
gibajući se jednoliko prevalilo put od oko 5 metara i za to joj je bio potreban
vremenski interval od 3,12 sekunda

- da je za isti vremenski interval, dakle 3,12 sekunda prije naleta kada je
pješak sa biciklom započeo sa prelaženjem kolnika motorkotač se uz
brzinu gibanja od 11,9 m/s od mjesta naleta nalazio udaljen 37,12 metara
od mjesta naleta u pravcu istoka.

- kako je u trenutku nezgode bio dan, a kolnik se neposredno prije mjesta
nezgode proteže u pravcu, vidljivost za vozača motorkotača P.

. iznosi preko 100 metara u pravcu gibanja, dakle u pravcu zapada,
- da što se tiče uočavanja pješaka prilikom prelaska predmetne kolničke
površine za kazati je da je pješak neposredno prije početka prelaska
kolnika okretanjem preko desnog raména jasno mogao uočiti motorkotač
u nailasku također sa udaljenosti od najmanje 100 metara prije mjesta
naleta u pravcu istoka.

- da se mjesto prometne nezgode nalazi na kolniku ulice. Motorkotač ,,P. B. 400“ sa vozačem i
suvozačem giba se iz pravca istoka u pravcu zapada sjevernim prometnim
trakom neposredno prije naleta brzinom od oko 42,9 km/h ili 11,9 m/s.
Pješak G. G. koji gura bicikl C. natovaren sa pvc bocama
prelazi kolničku površinu gotovo okomito u odnosu na pravac gibanja
motorkotača gurajući bicikl sa svoje desne strane prosječnom brzinom
gibanja od 1,6 m/s ili 7,02 km/h.

- da do naleta dolazi na udaljenosti od oko 13 metara od PTM u pravcu
zapada i oko 1,4 metra od sjevernog ruba kolnika u pravcu juga između
prednjeg dijela motorkotača i bočnog i stražnjeg desnog dijela bicikla
C. nakon čega dolazi do pada bicikla i pješaka na kolnik.
- da je ključno pitanje za dinamiku nastanka ove prometne nezgode
pravovremenost reakcije vozača motorkotača „P. B.“ na
početak prelaska pješaka sa biciklom i prema tome mogućnost
izbjegavanja naleta, a sve prema mogućnosti uočavanja na bližem licu
mjesta nezgode.

- da je analizom dinamike nastanka nezgode jasno da je pješaku koji je gurao bicikl sa svoje desne strane od mjesta početka prelaska do mjesta

- 20 -

Pn-134/2018

naleta potreban vremenski interval od oko 3,12 sekunda uz prosječnu brzinu gibanja od 1,6 m/s ili 7,02 km/h,

- da se za navedeni vremenski interval i uz brzinu gibanja od 42,9 km/h ili
11,9 m/s motorkotač od mjesta naleta u pravcu istoka nalazi udaljen 37,12
metara, i s obzirom na mogućnost uočavanja i položenost kolničke
površine u pravcu, vozač motorkotača je jasno mogao uočiti pješaka sa
biciklom na početku prelaska kolnika,

- da na navedenoj udaljenosti od 37,12 metara prije mjesta naleta u pravcu
istoka kada pješak sa biciklom započinje sa prelaženjem kolnika uz
poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7 m/s2
motorkotač bi se zaustavio do mjesta naleta da se giba brzinom od 60,6
km/h.

U zaključku vještak je naveo:

- da se mjesto nezgode nalazi na kolniku U. nasuprot kbr. 551,

- da je nalet ostvaren na udaljenosti od oko 13 metara od PTM u pravcu
zapada i oko 1,4 metra od sjevernog ruba kolnika u pravcu juga.
Motorkotač „P. B. 400“ sa vozačem i suvozačem giba se iz
pravca istoka u pravcu zapada brzinom od oko 42,9 km/h ili 11,9 m/s,
- da pješak G. G. koji gura bicikl C. natovaren sa pvc bocama i
prelazi kolničku površinu gotovo okomito u odnosu na pravac gibanja
motorkotača gurajući bicikl sa svoje desne strane prosječnom brzinom
gibanja od 1,6 m/s ili 7,02 km/h,

- da je od mjesta početka prelaska kolnika do mjesta naleta pješak sa
biciklom gibajući se jednoliko prevalio put od oko 5 metara i za to je bio
potreban vremenski interval od 3,12 sekunda,

- da se za isti vremenski interval, dakle 3,12 sekunda prije naleta kada je
pješak sa biciklom započeo sa prelaženjem kolnika motorkotač uz brzinu
gibanja od 11,9 m/s od mjesta naleta nalazio udaljen 37,12 metara od
mjesta naleta u pravcu istoka.

- da je vozač motorkotača reagirao intenzivnim kočenjem kada je pješak
sa biciklom započeo prelaziti kolnik, a vozač motorkotača ga je mogao
uočiti, uz poduzimanje intenzivnog kočenja do mjesta naleta zaustavio bi
se da se giba sa brzinom od 60,6 km/h ili 16,7 m/s ili bilo kojom brzinom
manjom od navedene,

- da je iz navedenog za zaključiti da je vozač motorkotača znatno kasnio
u reakciji na kočnicu na početak prelaska pješaka sa biciklom.

- 21 -

Pn-134/2018

22. U svojoj dopuni vještva zaprimljenoj u sustavu za e komunikaciju dana 24.02.22.g. stalni sudski vještak N. K. istakao je:

- kada je pješak G. G. sa biciklom C. na središnjoj crti i ulazi u
sjeverni prometni trak sa kojim se iz pravca istoka u pravcu zapada kreće
motocikl P. B. 400, brzinom od oko 42,9 km/h ili 11,9 m/s, do
mjesta sraza pješaka sa biciklom uz brzinu kretanja od 7,02 km/h ili 1,6
m/s potreban je vremenski interval od 1,12 sek. na putu od oko 1,8 m,
- kada je pješak sa biciklom na središnjoj kolničkoj crti, uz brzinu kretanja
od 42,9 km/h ili 11,9 m/s motocikl P. nalazi se u smjeru istoka udaljen
13,4 m.

- na navedenoj udaljenosti od 13,4 m prije naleta u pravcu istoka, kada je
pješak sa biciklom položen oko središnje crte i započinje sa prelaskom
sjevernog prometnog traka, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz
prosječno usporenje od 7/s2, motorkotač bi se zaustavio do mjesta naleta
da se giba brzinom od 30,17 km/h ili 8,35 m/s.

23. Pregledom pisanog vještva stalnog sudskog vještaka za strojeve,
motorna vozila i cestovni promet dipl. ing T. N. sačinjenog za
potrebe Ž. suda u S., I. centra, zaprimljenog kod
Ž. suda u S. dana 05.02.2009.g., sud je utvrdio:
- da se na temelju nađenih tragova struganja po kolniku može zaključiti da
je do naleta motocikla na bicikl i pješaka došlo na sjevernoj voznoj traci i
to na oko 2,00 m do 2,50 m prije početka tragova struganja, gledano na
uzdužnu os kolnika.

- da se, uzimajući u obzir oštećenja na biciklu i zadobivenim ozljedama
pješaka, može zaključiti da je došlo je do naleta motocikla prednjim
kotačem na desnu bočnu stranu bicikla i pješaka,

- ako se prihvati da je nakon naleta motocikla na pješaka sa biciklom došlo
do prevrtanja motocikla i klizanja istoga do kraja tragova struganja po
kolniku, a uzimajući u obzir mase motocikla i pješaka sa biciklom, te realno
usporenje kod klizanja motocikla, brzina motocikla u času naleta na
oštećenoga sa biciklom je iznosila oko: 12,6 m/s ili 45,2 km/h
- da je, s obzirom da motocikl prije naleta na pješaka sa biciklom nije
ostvario nikakve tragove kočenja, naletna brzina motocikla je ujedno i
brzina kojom se motocikl gibao neposredno pred nalet na oštećenoga, a
ista je iznosila 45,2 km/h

- 22 -

Pn-134/2018

- da o načinu gibanja oštećenoga preko kolnika nemamo nikakvih
materijalnih podataka, pa ako prihvatimo iskaz osumnjičenika da je
oštećeni gurajući bicikl po nogostupu sa lijeve strane naglo stupio na
kolnik da ga prijeđe, tada se može prihvatiti da se oštećeni gurajući bicikl
mogao gibati preko kolnika maksimalnom brzinom od oko 8,0 km/h, a što
prema časopisu "SUVREMENI SAOBRAĆAJ 75", br. 9 i 10 str.224 za
starosnu dob, spol i alkoholiziranost odgovara načinu gibanja označenom
kao trčanje,

- da je pješak sa biciklom od ruba nogostupa ili lijevog ruba kolnika do
mjesta naleta motocikla na njega prevalio put od oko Sp = 5,60 m, tako da
je isti boravio na kolniku najmanje oko 2,52 sek.

- kada za to vrijeme vratimo motocikl u suprotan smjer od smjera gibanja,
tada je motocikl u času stupanja pješaka sa biciklom na lijevi rub kolnika
bio udaljen od mjesta naleta na oštećenoga oko: 31,80 m.

- da nije sporno da su se sudionici ove prometne nesreće u nastupu
kritične situacije mogli nesmetano vidjeti, što u ostalom i sam osumnjičenik
u svojoj obrani i navodi da je vidio starijeg muškarca koji gura bicikl na
nogostupa, pa je radi toga smanjio brzinu, a kritična situacija je nastupila
kada je pješak sa biciklom stupio na kolnik i tada je motocikl bio najmanje
ispred mjesta naleta oko Sk = 31,80 m, a na toj dužini puta je intenzivnim
kočenjem motocikla bilo moguće poništiti svaku brzinu koja je manja od
oko: 52,0 km/h

U svom zaključku vještak je istakao da provedena analiza i izračuni pokazuju sljedeće:

- da se motocikl " P. B. 400", S. 438-O. gibao Ž. 6137 kroz
K. L. sjevernom voznom trakom u smjeru zapada brzinom od oko
12,6 m/s ili 45,2 km/h, a istovremeno je sa njegove lijeve strane pretrčavao
kolnik pješak gurajući bicikl najvećom mogućom brzinom od oko 2,22 m/s
ili 8,0 km/h,

- da je došlo do naleta prednjeg kotača motocikla na stražnji kotač bicikla,
nakon čega su pješak i bicikl odbačeni u smjeru gibanja motocikla, te do
prevrtanja motocikla sa vozačem i suvozačem,

- da je u času stupanja oštećenoga sa biciklom na lijevi rub kolnika
motocikl bio ispred mjesta naleta oko 31,80 m i taj je put motocikl prevalio
za isto vrijeme koje je pješaku trebalo da dođe od ruba kolnika u poziciju
naleta motocikla, a to vrijeme iznosi oko 2,52 sek., dakle kritična situacija
je nastupila oko 2,52 sek. prije kolizije,

- 23 -

Pn-134/2018

- da je na dužini puta od 31,80 m intenzivnim kočenjem motocikla moguće
poništiti svaku brzinu koja je manja od oko 14,4 m/s ili 52,0 km/h, što znači
i brzinu kojom se gibao motocikl kritične prigode,

- da je iz ove analize vidljivo da je izostala pravovremena reakcija vozača motocikla na prelaženje pješaka sa biciklom preko kolnika.

23. Kada se usporede vještva vještaka T. N. i N. K.,
razvidno je da između istih nema bitnih razlika. Tako u pogledu brzine
motocikla u trenutku kada pješak G. G. ulazi u sjeverni prometni trak
vještak N. navodi da se motocikl u tom trenutku kretao brzinom od
42,9 km/h, dok vještak N. navodi da se u tom trenutku motocikl
kretao brzinom od 45,2 km/h. U pogledu mogućnosti zaustavljanja, vještak
N. navodi da je na dužini puta od 31,80 m intenzivnim kočenjem
može poništiti svaka brzina koja je manja od oko 52,0 km/h, dok vještak
K. navodi da bi se motocikl zaustavio da se gibao brzinom od oko 60,6
km/h ili manjom brzinom. U pogledu udaljenosti, vještak K. navodi da je
motocikl bio udaljen 37,12 m od mjesta naleta kada je pješak započeo sa
prelaskom kolnika, dok vještak N. navodi da je u času stupanja
pješaka na kolnik motocikl bio udaljen od mjesta naleta 31.80 m. Konačno,
vještak K. navodi da je vozač motocikla znatno kasnio u reakciji na
kočnicu na početak prelaska pješaka sa biciklom, dok vještak N.
navodi da je izostala bila kakva reakcija vozača motocikla.

24. Pregledom analize alkohola u krvi u mokraći uz mišljenje o stupnju
alkoholiziranosti sačinjenog od strane C. za kriminalistička
vještačenja I. V., sud je utvrdio da je pok. G. G. kritične
prigode u krvi imao 0,60 g/kg, dok je u mokraći imao 0,97 g/kg alkohola.
Dalje je utvrđeno da je na osnovu rezultata izvršenih analiza i podataka iz
zapisnika zaključak da je u trenutku prometne nezgode pok. G. G.
bio pripit s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1.03 g/kg (‰).

25. Analizirajući gore izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve
zajedno, zaključak je ovog suda da je za nastali štetni događaj
od02.08.2008.g. osiguranik tuženika odgovoran u omjeru od 80%, dok je
pok. G. G., prednik tužitelja, suodgovoran u omjeru od 20%.

- 24 -

Pn-134/2018

26. Pri tome je sud kao odlučne cijenio činjenice da je osiguranik tuženika
kritične prigode upravljao motociklom bez položenog vozačkog ispita, te
da je isti u trenutku kada je pok. G. G. započeo sa prelaskom kolnika
nije poduzeo bilo kakvu radnju kojom bi spriječio nastanak predmetne
prometne nezgode, a posebno da nije poduzeo radnju kočenja, sa kojom
bi poništio brzinu motocikla i time spriječio nastanak predmetne nezgode.
Pri tome je sud cijenio da je osiguranik tuženika imao mogućnost
uočavanja prednika tužitelja pok. G. G. cijelo vrijeme, dakle i kada
je isti hodao izvan kolnika i u trenutku kada je isti započeo sa prelaskom
kolnika. Dakle, izostala je bilo kakva reakcija osiguranika tuženika na
započinjanje prelaska kolnika od strane pok. G. G., a potom i na
sam prelazak preko kolnika. Dakle, osiguranik tuženika je kritične prigode
postupio protivno odredbi čl. 51 st 1 Zakona o sigurnosti prometa na
cestama (Narodne Novine broj 67/2008), prema kojoj je vozač dužan
brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti,
preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći
prometa tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom
zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da
može pravovremeno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, zatim
čl. 196. st 1 ZSPC-a kojom je propisano da motornim vozilom i tramvajem
u prometu na cesti može samostalno upravljati samo osoba koja ima
važeću vozačku dozvolu izdanu u R. H., inozemnu vozačku
dozvolu ili međunarodnu vozačku dozvolu, za onu kategoriju vozila kojom
upravlja u prometu na cesti, zatim čl. 38 st. 1 prema kojoj je vozač dužan
obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik.

27. Nadalje, u ponašanju prednika tužitelja sud je kao odlučne cijenio
činjenice da je kritične prigode pok. G. G. kao pješak, u
alkoholiziranom stanju, prelazio kolnik na mjestu gdje nema pješačkog
prijelaza, kao i činjenicu da se prethodno nije uvjerio da kolnik može prijeći
bez ikakvih problema, neometano, te da je takvim ponašanjem kritične
prigode i on doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja. Naime, pok.
G. G. u trenutku kada je započeo prelazak kolnika imao je
mogućnost uočavanja osiguranika tuženika, koji se nalazio na udaljenosti
od 31-37 m od njega, a uz to je imao i mogućnost čuti zvuk motora koji se
približava, međutim, usprkos tome, on je stupio na kolnik te nastavio

- 25 -

Pn-134/2018

radnju prelaska kolnika, a da se zaustavio i propustio osiguranika tuženika
da prođe, što je imao mogućnost, tada do nezgode ne bi došlo.

28. Konačno, kritične prigode pok. G. G. bio je u alkoholiziranom
stanju, s obzirom da je utvrđeno da isti bio pripit s obzirom da je
koncentracija u krvi bila najmanje 1.03 g/kg (‰). Iz stručne literature
proizlazi da alkoholiziranost u rasponu od 1 do 1,25 promila dovodi do
značajnih smetnji u motornoj koordinaciji i gubitku pravilne procjene. Mogu
se javiti poteškoće u govoru te smetnje u ravnoteži, vidu, vremenu reakcije
i sluhu.

29. S obzirom na navedeno, zaključak je ovog suda da je zasigurno
alkoholiziranost kod pok. G. G. kritične prigode utjecala na njegovo
ponašanje i prosuđivanje uvjeta koji su kritične prigode vladali na kolniku
gdje se dogodila predmetna prometna nezgoda. Naime, iz stručne
literature je razvidno da 1.03 g/kg alkohola u krvi utječe na smetnje u
motornoj koordinaciji i gubitku pravilne procjene, a mogu se javiti
poteškoće i smetnje u ravnoteži, vidu, vremenu reakcije i sluhu. Po ocjeni
ovog suda, zasigurno je kritične prigode alkoholiziranost utjecala na svijest
pok. G. G., kao i na donošenje odluka i procjena o mogućnosti
prelaska kolnika na način da isti nije mogao pravilno procijeniti udaljenost
motocikla i brzinu istog, kao i da nije mogao pravilno procijeniti mogućnost
prelaska kolnika. Dakle, po ocjeni ovog suda, da pok. G. G. kritične
prigode nije bio u alkoholiziranom stanju, tada bi zasigurno njegova
procjena oko prelaska kolnika bila drugačija. Pored toga, pok. G. G.
postupio je protivno odredbi čl. 131 st 1 ZSPC, prema kojoj pješak koji
namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni
pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.

30. Slijedom svega naprijed iznijetog, ovaj sud je zaključio da je i sam
prednik tužitelja pok. G. G. doprinio nastanku predmetne prometne
nezgode u omjeru od 20%, dok je osiguranik tuženika T. R.
odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 80%.

31. Kao sporno ostalo je raspraviti visinu, odnosno obim štete koju je pok. G. G. kritične prigode pretrpio.

- 26 -

Pn-134/2018

32. Pregledom pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr M. J., neurokirurga, sud je utvrdio:

- da je G. G. dne 02. kolovoza 2008.g. prelazeći kolnik i gurajući
bicikl pred sebe (ili pored sebe) zadobio tešku tjelesnu ozljedu glave pri
padu, kada je na njega „naletio“ vozač s motorkotačem, nakon čega je
hospitaliziran u K. S., u O. za
neurokirurgiju,

- da je doveden na Hitni kirurški prijem u stanju zanesene svijesti, dijelom
je rekonstruirao događaj (bilježi se u Otpusnom pismu),

- da sigurnih podataka o gubitku svijesti i trajanju nesvijesti nije bilo, da se
u statusu bilježi kako nema latelarizacije niti fokusnog deficita. Na glavi u
tjemenoj regiji desno i prema zatiljno bio uočljiv oveći areal nagnječenja s
oguljotinom. U predjelu desnog stopala imao je udarno gnječnu ranu u
dužini otprilike 7-8 cm. Rendgenskom obradom uključujući i pretragu CT
mozga (kompjutorizirana tomografija) ustanovi se prijelom lubanje desno
parijetalno te i kontuzijsko područje temporalno i parijetalno desno
(područje nagnječenja sljepoočno i tjemeno) s intraventikularnim
krvarenjem desno (krvarenje unutar moždane komore). Bolesnika se
smjesti u Intenzivnu njegu Odjela za neurokirurgiju. Uz primijenjeno
odgovarajuće liječenje klinička se slika postupno poboljšava. Kontrolni CT
mozga ukazao je na tendenciju resorpcije unutarlubanjskog krvarenja.
Dogovorno se premješta u S. toplice radi postupka provođenja
fizikalne terapije. Nadalje se preporuči antikonvulzivna terapija (Tegretol
tbl. á 200 mg, 2xl dnevno). Otpusti se iz Odjela za neurokirurgiju dne

27.8.2008. godine. Otpusna dijagnoza:

1. CONTUSIO CEREBRI LOBI TEMPORALIS ET PARIETALIS L. DEX.

2. HAEMORRHAGIA INTRAVENTRICULARIS L. DEX. 3. FRACTURA
CRANII IMPR. OSSIS PARIETALIS DEX. NON COMPLICATA 4.
VULNUS LACEROCONT. PEDIS DEX. 5. AETHYLISMUS AC.
Na hrvatskom jeziku:

1. NAGNJEČENJE MOZGA U SLJEPOOČNOM I TJEMENOM REŽNJU
DESNO 2. KRVARENJE UNUTAR MOŽDANE KOMORE DESNO 3.
PRIJELOM LUBANJE S UTISNUĆEM DESNE TJEMENE KOSTI,
NEKOMPLICIRAN 4. UDARNOGNJEČNA RANA DESNOG STOPALA

5. AKUTNO ALKOHOLNO STANJE Rana na stopalu je primarno kirurški
opskrbljena. (REVISIO VULNERIS SEC. FRIEDRICH). U spisu nije

- 27 -

Pn-134/2018

priloženo Otpusno pismo iz S. toplica (?!). Običajno bolesnici, kakav
je bio pok. G. G., budu na fizikalnoj terapiji i rehabilitaciji dva do tri
tjedna.

- da u spisu nadalje nalazi neurokirurško mišljenje na pregledu dne 14.
siječnja 2009. godine kada se ozljeđenik žalio neurokirurgu na slabost
lijeve ruke i lijeve noge. Upućuje ga se na fizikalno liječenje, ujedno
preporuči vježbe kod kuće. Nadalje mu se preporuči antikonvulzivni lijek,
ujedno da uradi pretragu EEG (elektroencefalogram).

- da je dana 10.4.2009.g. bio pok. G. G. na pregledu kod neurologa.
Opet se bilježi kako ozljeđenik primjećuje slabost lijevih udova i kako je
nestabilan na nogama te učestalo zaboravlja, slabo spava i ima izraziti
strah od prometa. U neurološkom statusu se zapisuje kako hoda na široj
osnovi, kako je hod distaktičan, kako lijeva ruka u antigravitacijskom
položaju pronira (uvrće se prema unutra), kako lijeva noga oscilira i
zauzima niži položaj. Tonus na lijevim udovima bio je povišen, a vlastiti
refleksi lijevo facilitirani. Plantalni refleks lijevo bio je atipičan. Prisutan je
bio i poremećaj koordinacije udovima. Govor mu je bio blaže dizartričan,
sam pacijent bio je dezorijentiran u vremenu i prostoru. Nadalje se
preporuči uzimanje antiepileptičnog lijeka (Tegretol á 200 mg 2x1).
Savjetuje se bolesniku da uradi pretrage EEG i CT mozga. Neurolog bilježi
dijagnoze:

1. STATUS POST CONTUSIONEM CEREBRI 2. HEMIPARESIS LAT.
SIN. SPASTICA POSTTRAUMATICA

3. SYNDROMA PSYCHOORGANICUM Na hrvatskom jeziku:

1. STANJE POSLIJE NAGNJEČENJA MOZGA 2. SLABOST LIJEVIH
UDOVA, SPASTIČNA, POSLIJETRAUMATSKA 3. PSIHOORGANSKI
SINDROM

- da je ponovni neurološki pregled nadnevka 03. kolovoza 2009. godine
kada se bilježi da bolesnik G. G. ima povremeno „kočenje“ lijeve
ruke i noge što traje par minuta. Takve napade da ima 2 x mjesečno.
Uzima još uvijek Tegretol.

Kako nije uradio pretragu EEG niti CT, to se preporuča iste napraviti! Ističe
se kako je neurološki status bez promjene u odnosu na status pri
neurološkom pregledu prije četiri mjeseca.

Zapisuju se dijagnoze:

1. SYNDROMA PSYCHOORGANICUM 2. EPILEPSIA SYMPTOMATICA
Na hrvatskom jeziku:

- 28 -

Pn-134/2018

1. PSIHOORGANSKI SINDROM 2. SIMPTOMATSKA EPILEPSIJA

- da je pretragu CT mozga uradio je dne 20. kolovoza 2009.g. Bilježi se
stanje nakon kraniotomije desno u tjemenoj regiji te nadalje spominje
operacijski zahvat konačno i porencefalički prostor 3,5x4,5 cm.
- da u Otpusnom pismu nije navedeno da je urađen operacijski zahvat kod
bolesnika, samo je navedena dijagnoza prijeloma lubanje, tako da se
isključuje s neurokirurškog gledišta mišljenje radiologa da je urađena
operacijska intervencija.

- da je EEG pretragu uradio dne 27. kolovoza 2009.g. Nalaz je bio žarišno
dizritmički promijenjen,

- da je dne 11. studenog 2009.g. bio pok. G. G. na
neuropsihologijskom testiranju. Zabilježeni su deficiti na ispitanim
kognitivnim (spoznajnim) funkcijama. Način zatajivanja upućivao je na
organske promjene središnjeg živčanog sustava.

- da je u Kliniku za neurologiju zaprimljen je G. G. dne 08. veljače

2010.g. nakon epileptičnog napadaja. Posljednjih tjedana imao je nekoliko
epileptičkih napadaja – kompleksne parcijalne atake frontalnog ishodišta
– motoričke grčeve lijeve strane tijela praćene krizom svijesti sa spontanim
umokravanjem i postiktalnom smetenošću. Iz statusa: pokretan je bio
otežano, uz pomoć štapa. U antigravitacijskim testovima lijeva ruka
pronira i „tone“, lijeva noga oscilira i zauzima niži položaj. Smanjen je bio
osjet na lijevim udovima. Tonus je bio povišen na lijevim udovima. Lakše
su se izazivali vlastiti refleksi lijevo. Zabilježen je i pozitivan Babinskijev
refleks lijevo. Govor je bio dizartričan. Svinktere je kontrolirao.
Psihoorganski je bio izmijenjen – psihomotorno usporen, depresivan.
- da je učinjena pretraga CT mozga. Desno tjemeno uočavala se fraktura
lubanje. Desno sljepoočno i tjemeno, kortikalno i subkortikalno, uočava se
hipodenzni prostor promjera otprilike do 4 cm, što predstavlja reziduu
nakon resorpcije intracerebralnog hematoma.

- da je učinjena i pretraga EEG: nalaz je bio žarišno dizritmički promijenjen,
- da se dne 10. veljače otpušta pok. G. G. kući s preporukom da
nadalje nastavi uzimati dva antiepileptička lijeka, Tegretol kao do tada i k
tome Depakine chrono 500 mg 0,0,1. Otpusne dijagnoze:

1. EPILEPSIA SYMPTOMATICA POSTTRAUMATICA (CPA cum sec.
Gen.) G 40 2. HEMIPARESIS LAT. SIN. SPASTICA - G 81.1 3.

- 29 -

Pn-134/2018

SYNDROMA PSYCHOORGANICUM F 07 4. ST POST CONTUSIONEM
CEREBRI ET HAEMORRHAGIAM INTRACEREBR.

TRAUMAT. S 06,3 Na hrvatskom jeziku:

1. SIMPTOMATSKA POSLIJETRAUMATSKA EPILEPSIJA 2. SLABOST
LIJEVIH UDOVA PO SPASTIČNOM TIPU 3. PSIHOORGANSKI
SINDROM 4. STANJE POSLIJE NAGNJEČENJA MOZGA I
TRAUMATSKOG UNUTARMOŽDANOG KRVARENJA

- da je pregledao priloženi originalni zdravstveni karton (u žutim koricama),
kao i priložene elektroničke ispise zdravstvenog kartona, te da nije našao
da je ranije imao ozljede, kao niti bolesti središnjeg živčanog sustava,
- da je vidio u godini 1974. da je zabilježen potres mozga – za cijeniti je tu
ozljedu blagom ozljedom u komparaciji s ozljedom kakvu je zadobio u
predmetnoj prometnoj nesreći.

- da je za posljedice kod pok. G. G. cijeniti samo na račun
ozljeđivanja na dan 02. kolovoza 2008.g. U elektroničkim ispisima se
nebrojeno puta bilježi ordiniranje antiepileptičkih lijekova (Tegretol i
Depakine chrono), što je svojevrsna potvrda kako je pok. G. G.
uzimao antiepileptičku terapiju.

- da se nadnevka 05. listopada 2011.g. nalazi i posljednji podatak u
kartonu o teškoj bolesti G. G.. Bilježi se ZLOĆUDNA
NOVOTVORINA JETRE S METASTAZAMA U JETRI (NEOPLASMA
MALIGNUM HEPATIS).

33. U svom mišljenju vještak neurokirurg dr M. J. istakao je:
- da je G. G. doživio povredu njegovog osobnog prava na tjelesno i
duševno zdravlje te povredu prava na svoj izgled i povredu prava na ugled
i osobno dostojanstvo,

- da se ispoljila povreda prava osobnosti u trpljenju bolova, imao je znatne
neugodnosti nakon ozljeđivanja, u punom obimu bile su mu privremeno
reducirane životne aktivnosti, potom u znatnom obimu jedno vrijeme,
trajno su mu potom preostale umanjene životne aktivnosti na račun trajnog
oštećenja tjelesnog zdravlja. Bila je zaostala naruženost pri hodu. Imao je
imovinsku štetu radi potrebe pomoći i njege kod kuće od strane druge
osobe (nemedicinska tuđa pomoć i njega). Trpio je strah i imao povredu
duševnog integriteta.

- 30 -

Pn-134/2018

- da je bolove u jakom intenzitetu trpio tri (3) dana, bolove u srednjem
stupnju trpio je deset (10) dana, a bolove u blažem stupnju imao je nadalje
šest tjedana (42 dana). Bolovi su bili prvenstveno u vidu glavobolje! Bolove
u blažem intenzitetu (manjem stupnju) i nadalje je u svom životu tužitelj
imao povremeno, ali te bolove treba uračunati u procijenjeno trajno
oštećenje tjelesnog zdravlja.

- da su neugodnosti za tužitelja bile znatne i dugog trajanja. Ponajprije
odvoženje u bolnicu predstavljalo je umjereni do teži stupanj stresnog
događaja za njega. Potom bio je hospitaliziran, pri čemu je trpio
nelagodnosti i neugodnosti povezane sa samom činjenicom liječenja u
bolnici. Bio je izložen rendgenskom zračenju, primao je injekcije, infuzije,
bio izložen podnošenju zajedničkog boravka s drugim teškim bolesnicima.
Nadalje je bio na fizikalnom liječenju i rehabilitaciji stacionarno. Fizikalne
procedure su dijelom nelagodne. Odlazio je na preglede i pretrage. Trebao
je trajno uzimati antiepileptičku terapiju. Svega toga ne bi bilo da nije
ozlijeđen u predmetnoj prometnoj nesreći.

- da su mu privremeno u punom obimu bile reducirane životne aktivnosti
nakon otpusta iz bolnice kroz dva (2) mjeseca, potom privremeno još dva
(2) mjeseca u znatnom stupnju (75%). Protekom godine dana od
ozljeđivanja, u G. G. se stanje moglo smatrati trajnim, definitivnim.
- da je preostalo trajno oštećenje tjelesnog zdravlja i temeljem toga
oštećenja trajno umanjenje životnih aktivnosti. Oštećeno je tjelesno
zdravlje kod pok. G. G. bilo po više osnova, temeljem zadobivenog
prijeloma lubanje, temeljem sekvele (posljedice) poslije nagnječenja
mozga – organskog trajnog oštećenja mozga, verificiranog pretragom CT
u vidu malacije (omekšanja) dimenzija 3,5 cm x 4,5 cm desno u tjemenom
režnju, nadalje temeljem zaostale hemipareze (slabosti lijevih udova u
manjem stupnju) te uz dizartriju (poremećaj govora) konačno temeljem
prisutne epilepsije – fokalnih napadaja, ne čestih, bez gubitka svijesti
(verificiranih dvaput urađenim pretragama EEG-a, kada je oba puta EEG
bio žarično dizritmički promijenjen). Epileptični napadaji događali su se
usprkos uzimanja antiepileptičkih lijekova, dakle, uz medikaciju.

- da sveukupno procjenjuje da je trajno bila preostala umanjena životna
aktivnost kod pok. G. G. za 40% (četrdeset) posto.

- da je strah i povredu duševnog integriteta (poslijetraumatski
psihoorganski sindrom) nadležnost vještačenja s psihijatrijske strane,

- 31 -

Pn-134/2018

- da je pri hodu preostao zamjetni poremećaj hoda, što se može cijeniti
kao blaga naruženost uvjetno, dakle uočava se samo pri kretanju,
- da je nakon otpusta s bolničkog liječenja trebao pok. G. G. pomoć
i njegu od strane druge osobe, nemedicinsku tuđu pomoć i njegu, i to prvih
mjesec dana tri (3) sata u danu, potom idućih mjesec dana dva (2) sata u
danu, potom nadalje trajno jedan sat u danu. Tuđa pomoć i njega bili su
potrebni njemu samom za osobne potrebe i u vidu pripomoći za
održavanje osobne higijene, ujedno za nabavu živežnih namirnica i
pripremu hrane, pranje i glačanje rublja, odjeće, plahti te konačno za
pratnju tužitelja pri korištenju zdravstvene zaštite, odnosno pratnju kada je
izišao u kraću šetnju jer se njega nije smjelo pustiti da se samostalno kreće
izvan kuće.

34. Pregledom pisanog vještva vještaka neurologa dr M. T.,
zaprimljenog kod ovog suda dana 13.05.20.g., sud je utvrdio
- da je pok. G. G., rođ 1942.god., doživio prometnu nezgodu, te da
je tom prilikom zadobio nagnječenje mozga i prijelom kosti lubanje i
posljedično krvarenje u moždane komore,

- da su nakon spornog događaja zaostala oštećenja mozgovine sa
posljedičnim neurološkim ispadima u vidu blaže slabosti lijevih udova,
blaže smetnje govora, psihoorganskog sindroma i epileptičkih napada,
- da je pok. G. G., prema uvidu u zdravstveni karton, imao ranije u
dva navrata udarac u glavu bez značajnijih oštećenja,

- da imajući sve to u vidu, a s obzirom da je nakon spornog događaja pok
G. G. imao smetnje pri hodu, smetnje koordinacije, blaže smetnje
govora te epileptičke napade što je umanjivalo njegove svakodnevne
društevne -socijalne i radne aktivnosti,

- da je s neurološko-neurokirurške strane nastupilo umanjenje životne aktivnosti od 40%,

- da kognitivna oštećenja i strah procjenjuje specijalist psihijatar,
- da je bol jakog intenziteta trpio 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 10
dana, te blažeg intenziteta još 6 tjedana.

- da je povremena bol zaostala tijekom preostalog dijela života ali da je to
uzeto u obzir pri procjeni umanjenja životne aktivnosti,

- da je pok. G. G. trebao i tuđu nemedicinsku pomoć i njegu i to;
mjesec dana 3 sata na dan, potom mjesec dana 2 sata na dan, i dalje
trajno 1 sat na dan. Tuđa njega i pomoć nemedicinske osobe temeljila se

- 32 -

Pn-134/2018

na pomoći u obavljanju osobne higijene, oblačenja, obuvanja, nabavci i
pripremi živežnih namjernica i dr. – da je nastupilo naruženje blagog
stupnja, koje se manifestiralo smetnjama pri hodu i govoru,

35. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 12. siječnja

2021.g., stalni sudski vještak psihijatar dr S. B., istakla je:
- da je iz medicinske dokumentacije u sudskom spisu razvidno da je sada
pok. G. G. dana 2.8.2008. nastradao u prometnoj nesreći kao
vozač bicikla na način kako je navedeno u tužbenom zahtjevu, te da je
tom prigodom zadobio teške kranio cerebralne povrede o kojima su se
detaljno izjasnili u svojim pisanim nalazima i mišljenjima vještaci
neurokirurg i neurolog,

- da je na današnjoj raspravi pri ovom sudu poslušala iskaze tužitelja i svjedokinje,

- da su po ozljeđivanju uslijedila bolnička liječenja a potom i fizikalno liječenje i rehabilitacija,

- da je pored ostale med. dok. u spisu pregledala i osobni zdravstveni
karton pok tužitelja kao i elektronični ispis istog i jedan nalaz psihologa,
- da nalaz psihologa datira od 11.11.2009. i u mišljenju istog se navodi da
se kod ispitanika uočavaju deficiti na ispitanim kognitivnim funkcijama, a
da način zatajivanja upućuje na organske promjene centralnog nervnog
sustava kod osobe jednostavnije strukturiranosti. Da u spisu nema dokaza
o psihijatrijskom liječenju,

- da su kod prijema u bolnicu ustanovljene teške trajne cerebralne povrede
tj. povrede navedene od strane prethodnih vještaka,

- da je Contuzio celebri (nagnječenje moždane mase) teška povreda,
- da prema dijagnostičkim kriterijima američke psihijatrijske udruge postoje
kriteriji za zadovoljavanje dijagnoze post kontuzijskog poremećaja, a što
je i objektivizirano psihologijskom obradom.

- da su po rehabilitaciji zaostale smetnje iz kruga post kontuzijskog
sindroma mozga kao što su glavobolje, razdražljivost, poteškoće s
koncentracijom, oštećenje pamćenja, kognitivne smetnje, pad
koncentracije uz organsku zamorljivost,

- da nagnječenje mozge skoro redovito ide sa gubikom svijesti pa stoga
tužitelja nije mogao percipirati neposrednu opasnost za svoj tj. integritet,
dakle da primarnog straha nije bilo,

- 33 -

Pn-134/2018

- da kada je došao svijesti, da je trpio sekundarni strah koji je u jakom
intenzitetu trajao 10 dana, potom u srednjem intenzitetu 4-5 tjedana, te
strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima
u trajanju od 10 mjeseci,

- da trajnih posljedica straha nema,

- da su ranije navedeni psihički simptomi izazvali kod tužitelja trajnu
povredu duševnog integriteta što u postotku iznosi 60% i predstavlja
srednje teško do teškog stupnja povrede duševnog integriteta,
- da ovo iskazuje isključivo kao posljedicu predmetnog štetnog događaja,
- da već i kod manjih opterećenja osobe osjećaju tegobe koje ni uz
ulaganje dodatnih napora i dodatne terapijske ili socijalne podrške ne
uspijevaju, pa navedene smetnje u potpunosti ograničavaju njihovo
svakodnevno i osobno funkcioniranje,

- da se povreda duševnog integriteta očituje u trpljenju bolova, nemoći,
napetosti straha, izraženih kognitivnim smetanjima (smetnje pamćenja,
pažnje, smetnje izvršnih funkcija, potrebom za tuđom njegom i pomoći i
svim segmentima funkcioniranja, te konačno poradi trajnog umanje općih
i životnih aktivnosti poradi ograničenja koja je tužitelj imao do kraja života
a o kojima su se izjasnili prethodni vještaci.

- da napominje da je u konačnu procjenu stupnja povrede duševnog
integriteta postotak koji su procijenili vještaci neurokirurg i neurolog,
- da su navedene ozljede izazivale povredu duševnog integriteta sa
osnove naruženja, naime, radi se o funkcionalnom naruženju, a što se tiče
stupnja sukladna je procjeni prethodnih vještaka.

36. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 12. siječnja

2021.g., stalni sudski vještak dr M. J., neurokirug i dr S. T.,
istakli su:

- da su prije početka ovog ročišta vještakinja neurolog prof. T. i vještak
neurokirurg dr M. J. osobno s neurokirurškog gledišta pročitali
zajedno njihova ranije iskazana vještačka mišljenja,

- da su se u pogledu kategorije procjene umanjenja životnih aktivnosti
odnosno stupnja trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja suglasili , kao i u
pisanim vještvima, da je kod tužitelja s neurokirurške i neurološke strane
kod pok G. G. umanjena životna aktivnost za 40%, to da je njihovo
zajedničko mišljenje, pri tome da treba istaknuti da nisu uzeli u obzir

- 34 -

Pn-134/2018

posljedice iz duševne sfere, nadležnost kojeg mišljenja je od strane psihijatra,

- da su se suglasili u davanju mišljenja u pogledu pretrpljenih bolova kao i
neugodnosti što ih je tužitelj imao poradi ozljeđivanja u predmetnoj
prometnoj nesreći i u pogledu i naruženosti,

- da su preispitali svoje ranije dano mišljenje što se tiče potrebne pomoći i
njege kod kuće od strane treće osobe,

- da su mišljenja da je u prvih mjesec dana trebao nakon otpusta iz bolnice
kod kuće, tuđu pomoć i njegu u trajanju od 4 sata, a nadalje trajno do
njegove smrti 2 sata dnevno,

- da su, dakle, korigirali svoje ranije dano mišljenje pisanim vještvima.

37. Na istom ročištu dr S. B., psihijatar, istakla je:

- da je iz medicinske dokumentacije u sudskom spisu razvidno da je sada
pok tužitelj G. G. dana 2.8.2008. nastradao u prometnoj nesreći kao
vozač bicikla na način kako navedeno u tužbenom zahtjevu te da je tom
prigodom zadobio teške kranio cerebralne povrede kojima su se detaljno
izjasnili u svojim pisanim nalazima i mišljenjima vj. neurokirurgi neurolog.
- da je na današnjoj raspravi pri ovom sudu poslušala iskaze tužitelja i
svjedokinje, da su po ozljeđivanju uslijedila bolnička liječenja, a potom i
fizikalno liječenje i rehabilitacija,

- da je pored ostale med. dokumentacije u spisu pregledala i osobni
zdravstveni karton pok tužitelja kao i elektronični ispis istog i jedan nalaz
psihologa,

- da nalaz psihologa datira od 11.11.2009. i u mišljenju istog se navodi da
se kod ispitanika uočavaju deficiti na ispitanim kognitivnim funkcijama,
- da način zatajivanja upućuje na organske promjene centralnog nervnog
sustava kod osobe jednostavnije strukturiranosti. U spisu nema dokaza o
psihijatrijskom liječenju.

- da su kod prijema u bolnicu ustanovljene teške trajne cerebralne
povrede, tj. povrede navedene od strane prethodnih vještaka,
- da je contuzio celebri (nagnječenje moždane mase) teška povreda,
- da prema dijagnostičkim kriterijima američke psihijatrijske udruge postoje
kriteriji za zadovoljavanje dijagnoze post kontuzijskog poremećaja, a što
je i objektivizirano psihologijskom obradom.

- da su po rehabilitaciji zaostale smetnje iz kruga post kontuzijskog sindroma mozga kao što su glavobolje, razdražljivost, poteškoće s

- 35 -

Pn-134/2018

koncentracijom, oštećenje pamćenja, kognitivne smetnje, pad koncentracije uz organsku zamorljivost,

- da nagnječenje mozge skoro redovito ide sa gubikom svijesti pa stoga
tužitelj nije mogao percipirati neposrednu opasnost za svoj tj. integritet,
dakle da primarnog straha nije bilo,

- da je, kada je došao svijesti, trpio sekundarni strah koji je u jakom
intenzitetu trajao 10 dana, potom srednjem intenzitetu 4-5 tjedana, te strah
blažeg intenziteta sa iste osnove u razlici vremenskim intervalima u
trajanju od 10 mjeseci,

- da su ranije navedeni psihički simptomi izazvali kod tužitelja trajnu
povredu duševnog integriteta što u postotku iznosi 60% i predstavlja
srednje teško do teškog stupnja povrede duševnog integriteta, da Ovo
iskazuje isključivo kao posljedicu predmetnog štetnog događaja,
- da već i kod manjih opterećenja osobe osjećaju tegobe koje ni uz
ulaganje dodatnih napora, dodatne terapijske ili socijalne podrške ne
uspijevaju, pa navedene smetnje u potpunosti ograničavaju njihovo
svakodnevno i osobno funkcioniranje,

- da se povreda duševnog integriteta očituje u trpljenju bolova, nemoći,
napetosti straha. izraženih kognitivnim smetanjima (smetnje pamćenja,
pažnje, smetnje izvršnih funkcija. potrebom za tuđom njegom i pomoći i
svim segmentima funkcioniranja, te konačno poradi trajnog umanje općih
i životnih aktivnosti poradi ograničenja koja je tužitelj imao do kraja života
a o kojima su se izjasnili prethodni vještaci,

- da napominje da u konačnu procjenu stupnja povrede duševnog
integriteta je postotak koji su procijenili vještaci neurokirurg i neurolog,
- da su navedene ozljede izazivale povredu duševnog integriteta sa
osnove naruženja, naime, da se radi o funkcionalnom naruženju, a što se
tiče stupnja sukladna je procjeni prethodnih vještaka.

38. Na istom ročištu dr S. T., neurolog istakla je:

- da je suglasna u potpunosti s navodima kolege J., a da su
prethodno suglasili svoja stajališta te dogovorili izlaganje kolege
J. u odnosu na neurokirurški i neurološki nalaz te da je u
postupnosti suglasna s nalazom i mišljenjem vještakinje B. a u odnosu
na dio koji se preklapa s psihijatrijskog i neurološkog stajališta, a u odnosu
na kognitivne funkcije koje u sudskim postupcima procjenjuju vještaci
psihijatri.

- 36 -

Pn-134/2018

- na upit kako je tužitelj s obzirom na preostali dio životne aktivnosti mogao
uopće funkcionirati, vještak je odgovorila da su ona osobno pa tako i
vještak neurolog dali vještačka mišljenja temeljem, priložene medicinske
dokumentacije, a da su iz spisu priložene medicinske dokumentacije
cijenili ne uzimajući u obzir duševne posljedice, da je njegovo tj. zdravlje
trajno oštećeno za 40% te tako s neurološko neurokirurške strane i
umanjena životna aktivnost.

- da nisu znali kako će i koliko procijeniti s psihijatrijske strane oštećenje
duševnog integriteta vještak psihijatar, ali da su pretpostavljali da će ono
biti takvo da će dosegnuti između 55-60% ukupnog invaliditeta pri čemu
dakako se neurološko neurokirurški umanjenje životne aktivnosti uklapa u
danas procijenjenih 60%,

- da je teško odgovoriti na pitanje je li uobičajeno da pacijenti kao pok G. G. odbijaju psihijatrijsko liječenje,

- na upit kada je liječenje bilo okončano, odnosno stanje stabilizirano kod
tužitelja, vještak dr. J. je naveo da se njegovo stanje moglo tretirati
kao trajno 12 mjeseci nakon ozljede, a što je napisano u pisanom vještvu,
a isto suglasno navode vještakinje T. te vještaka B.,

- na upit koji je razlog korekcije visine tuđe njega i pomoći, vještak
J. je naveo da u sudskomedicinskoj praksi pri ponovnim ročištima
kada se od njih traži mišljenje na prethodno iskazane stavove i mišljenja,
ponekad ostaju tvrdi u procjeni koju su dali pri prethodnim vještima,
međutim ponekad, pa tako i on osobno je sklon preispitati ranije dano
mišljenje i nakon što je, koliko je vrijeme dopuštalo pregledao ponovno
medicinsku dokumentaciju, da je procijenio da su bili skromni u davanju
prethodne procjene potrebe pomoći i njege, s tim da suglasila i prof.
neurolog te da su dakle preispitavši svoje ranije dano mišljenje sada dali
konačno drugačije mišljenje pogledu potrebe pomoći i njege kako se ranije
izjasnio-

- da je u 40% uključeno oštećenje zdravlja s neurokirurškog i neurološkog
aspekta i u kojim postocima, vještak J. navodi da je uključeno za
5% stanja nakon prijelom lubanje, za 20% stanje poslije nagnječanja
mozga, sa porencefaličnom šupljinom u promjeru 3,5x4cm, zatim za
15%na račun slabosti lijevih udova i 15% na račun posttraumatske
epilepsije, sveukupno je to kada bi zbrojili 55%, ali da su oni te 4 posljedice
baš danas objedinili i cijenili ukupno na 40%,

- 37 -

Pn-134/2018

- da u funkcijskom smislu stanje poslije prijeloma lubanje ne ostavlja
funkcijsku posljedicu ali da se u sudbeno med. praksi ipak ocjenjuje kao
preostali invaliditeta. Što se tiče stanje poslije kontuzije mozga taj dio
mozga koji je bio oštećen, a to je tjemeni režanj i slijepoočni režanj s desne
strane, trajno su oštećeni, to je trajno mjesto slabijeg otpora, nikada taj
mozga više nije kakav je ranije bio, i u sudbeno med. Praksi, ocjenjuje se
kao stanje poslije kontuzije mozga u iznosu od 10-20% u ovom slučaju
cijenili su za 20%. Konačno, da je prije kazao da je zbroj bio 55% pa mogu
skinuti tih 5% na račun prijeloma lubanje, to bi bilo onda 50% i još su cijenili
da će ove druge tri posljedice smanjiti za 10% i tako su došlo do brojke od
40%,

- da je vještak T. istakla da je epilepsija oštećenje moždanih struktura,
ali u funkcionarskom smislu daje posebnu kategoriju i zato se kao takva
posebno vještačila jer je tužitelj imao u više navrata epileptičke napada epi
uzimao terapiju, a što se vidi iz zdravstvenog kartona.

- da je dakle nagnječenje mozga uzrokovalo funkcionalna oštećenje u
slabosti udova, epi napada te dodatno kognitivnih oštećenja koje je
vještačila vještak psihijatar. Uvidom u zdravstveni karton vidi se da je
pacijent uzimao epileptičku terapiju.

- da je u pisani nalaz uključila u postotak od 40 % psiho organski sindrom,
te da usprkos tome što sada izbacuje tu posljedicu iz svog vještva,
svejedno ostaje kod iskazanih 40% oštećenja, iz razloga jer da se u
pisanom vještvu nije mogla oteti potrebi da kaže da su postojala određena
psiho organska oštećenja koja vještači psihijatar specijalist. Psiho
organska oštećenja koja su nastupila vještači psihijatar, a ostala
vještačenja neurolog, odnosno tim neurolog i neurokirurg. Da je naglasila
da ne ulazi u vještvo psiho organska oštećenja te da će to vještačici
psihijatar, u svom vještvu, da nije ulazila u problematiku psiho organska
oštećenja.

- da je dr B. istakla da se psihijatar ne izjašnjava o posebnim
postocima, da psihijatar gleda čovjeka u cjelini i njegovo funkcioniranje
prije samog predmetnog štetnog događaja a i nakon. Da je nesporno da
je zadobio sada pok. tužitelj tešku trajnu cerebralnu povredu, a koja je
uslijedila u predmetnom štetnom događaju i nastao je post kontuzijski
sindrom mozga a ozljeda glave je dovoljno teška da uzrokuje gubitak
svijesti te uključuje mnoge sasvim različite simptome kao što je navela u
svom mišljenju, glavobolju, vrtoglavicu, razdražljivost, poteškoće s

- 38 -

Pn-134/2018

koncentracijom, oštećenje pamćenja, emocionalno uzbuđenje, nesanicu,
smanjenu toleranciju na stres te potrebu za tuđom pomoći i njegom u svim
segmentima funkcioniranja, o čem su se izjasnili vještaci.

- da je težina psiho organskog sindroma G. G. u stupnju od srednje
teškog do teškog stupnja, da se participacija psiho organskog sindroma u
ukupnom postotku oštećenja koje iznosi (60%), ne može se odvojiti, a kao
što je prethodno navela,

- da se teško izjasniti bi li provođenjem psihijatrijske terapije posljedice bile
manje, te da li je na ovaj način G. G. doprinio stanju, ali psiho
farmatologija tj. psihijatrijsko liječenje može utjecati na pojedine simptome
u smislu reguliranja sna, smanjene razdražljivosti, ali bez obzira na tu
terapiju posljedice bi bile i jesu bile izražene na način kako je već iznijela.
Ne bi se moglo vratiti ono što je izgubljeno, niti strukturalno niti
funkcionalno, osim ublažavanjem pojedinog simptoma.

39. Dopunski saslušani na ročištu od 25. travnja 2022.g., vještaci su ustrajali u svojim iznesenim nalazima i mišljenjima.

40. Po shvaćanju ovog suda nalazi i mišljenja vještaka neurokirurga dr
M. J., dr M. T., neurologa i psihijatra dr S. B.,
zajedno sa dopunom na ročištu od 25. travnja 2022.g. i 16. svibnja

2022.g., sadrže valjane i jasne razloge o posljedicama koje su nastupile
po prednika tužitelja, sada pok. G. G., uslijed štetne radnje
osiguranika tuženika koja je dovela do nastanka predmetne prometne
nezgode, u kojoj je prednik tužitelja zadobio ozljede. Vještaci su stručno,
iscrpno i razložno, po pravilima struke analizirali medicinsku
dokumentaciju koja je priložena spisu, a u kojoj je medicinskoj
dokumentaciji sadržan tijek liječenja. Pri tome je ovaj sud cijenio kao
odlučno očitovanje dr S. B. na ročištima od 25. travnja 2022.g. i

16. svibnja 2022.g. kada je vještak dr S. B., stručno, razložno,
logično i iscrpno otklonila sve prigovore tuženika.

41. Budući da su vještaci, a posebno vještak psihijatar dr S. B.,
jasno, precizno, određeno i stručno odgovorili na sve primjedbe tuženika i
budući su vještaci svoj nalaz dali u skladu sa odredbom čl. 260. ZPP, te u
skladu sa priloženom medicinskom dokumentacijom, to nije bilo razloga
na temelju odredbe čl. 261. st. 3. ZPP odrediti novo vještačenje.

- 39 -

Pn-134/2018

42. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je u cijelosti prihvatio nalaze
i mišljenja vještaka neurokirurga dr M. J., dr M. T.,
neurologa i psihijatra dr S. B..

43. Analizirajući gore izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve
zajedno, ocjena je ovog suda da tužitelju, imajući u vidu uvodno citirane
zakonske odredbe te nalaze i mišljenja sudskog vještaka liječnika
neurokirurga dr M. J., dr M. T., neurologa i psihijatra dr
S. B., koje ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i danim sukladno
pravilima struke i znanosti, uzimajući u obzir vrstu zadobivenih tjelesnih
ozljeda, jačinu i trajanje tim povredama izazvanih fizičkih boli, i straha kod
pok. G. G., ali i cijeneći značaj i težinu ukupnih posljedica na
zdravlje pok. G. G. u tjelesnoj i duševnoj sferi, vodeći računa o
aspektima osobnosti pok. G. G., a posebno o životnoj dobi (pok.
G. G. u vrijeme predmetnog štetnog događaja imao je 65 godina)
imajući pri tome na umu i nelagode liječenja, koje su po dr M. J.,
bile znatne i dugog trajanja. Ponajprije odvoženje u bolnicu predstavljalo
je umjereni do teži stupanj stresnog događaja za njega. Potom bio je
hospitaliziran, pri čemu je trpio nelagodnosti i neugodnosti povezane sa
samom činjenicom liječenja u bolnici. Bio je izložen rendgenskom
zračenju, primao je injekcije, infuzije, bio izložen podnošenju zajedničkog
boravka s drugim teškim bolesnicima. Nadalje je bio na fizikalnom liječenju
i rehabilitaciji stacionarno. Fizikalne procedure su dijelom nelagodne.
Odlazio je na preglede i pretrage. Trebao je trajno uzimati antiepileptičku
terapiju. Svega toga ne bi bilo da nije ozlijeđen u predmetnoj prometnoj
nesreći, a svega toga bio bi tužitelj pošteđen da se nije ozlijedio u
predmetnoj prometnoj nesreći.

44. Po stavu ovog suda tužitelju u tim okolnostima pripada pravična
novčana naknada u smislu odredbi čl. 1100 ZOO-a u iznosu od

230.000,00 kn.

45. Međutim, kako je i prednik tužitelja doprinio nastanku predmetne
nezgode u omjeru od 20%, to je iznos od 230.000,00 kn valjalo umanjiti
za 20%, dakle za iznos od 46.000,00 kn, pa je sukladno svemu
navedenom tužitelju, po osnovu pretrpljene neimovinske štete dosuđen

- 40 -

Pn-134/2018

iznos od 184.000,00 kn, dok je za više zatraženo preko dosuđenog, za
iznos od 216.000,00 kn sa pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev
tužitelja odbijen kao neosnovan.

46. Obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi čl. 1103. ZOO
dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja
zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana, osim
ako je šteta nastala nakon toga, koje pravno shvaćanje je zauzeto na
sjednici Građanskog odjela VSRH (1/16) održanoj 30. svibnja 2016. S
obzirom da šteta nije nastala nakon podnošenja tužbe, a to iz razloga jer
su stalni sudski vještaci istakli da je liječenje završilo 12 mjeseci nakon
ozljede, dakle 02.08.2009.g., a tužba je podnesena dana 17.05.2010.g.
Konačno, potrebno je istaći da nema dokaza da bi tužitelj zatražio isplatu
naknade štete u mirnom postupku. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da je podnio
zahtjev u mirnom postupku, međutim, tužitelj tijekom postupka, do
zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaze da je zahtjev u mirnom
postupku doista i podnio, slijedom čega ovaj sud smatra tvrdnje tužitelja o
podnošenju zahtjeva u mirnom postupku nedokazanima. Naime, pravilo o
teretu dokazivanja (čl. 221.a u vezi s čl. 8. ZPP) u osnovi obvezuje sud da
uzme da nije istinita tvrdnja za koju stranka, koja se na tu određenu
činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno
odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari –
svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano).

47. Slijedom iznijetog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za više zatražene
kamate za razdoblje od 15.03.2008.g. do 17.05.2010.g., te je odlučeno
kao u toč. I izreke presude.

48. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na troškove liječenja, za navesti je slijedeće:

Tužitelj je, da bi uspio u sporu i sa zahtjevom za isplatu naknade troškova
liječenja – trebao dokazati ono što tvrdi i na čemu taj zahtjev temelji: da su
ti troškovi bili medicinski opravdani - nužni, dakle zaista i načelno korisni i
potrebni - odnosno da ti troškovi ne predstavljaju troškove koje je
samoinicijativno odabrao (uzrokovao) zbog samo svog subjektivnog
osjećaja da su tužitelju potrebni za liječenje, one nastale samo zbog
tužiteljeve komocije ili ugode.

- 41 -

Pn-134/2018

Navedeno valja sagledati u svijetlu shvaćanja:

- da tužitelju (oštećeniku) pripada pravo na naknadu troškova koje je imao
za liječenje od posljedica štetnog događaja, ali samo za one
opravdane troškove

- polazeći od smisla odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, prema kojoj: "Tko
drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi
mu troškove iječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu
izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.",

- da oštećenom po tome pripada naknada samo onih troškova koji se
utvrde korisnim i objektivno potrebnim za što brže i kvalitetnije
ozdravljenje, one koji nastanu prema medicinski indiciranom liječenju, a
koje nije moguće ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog
osiguranja,

- (ali, pored prethodno navedenog) da je svaka oštećena osoba u obvezi,
ako pretendira uspjehu sa zahtjevom da joj se troškovi naknade, učiniti
sve što je objektivno u mogućnosti da smanji štetu koju trpi, pa time i
koristiti se pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi
zdravstvenog osiguranja: propust da koristi pravo na naknadu troškova
liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ili propust da to pravo ostvari
zbog nedostavljanja dokumentacije tijelu koje o tim troškovima ima odlučiti
(ili odobriti ih), ne može za posljedicu imati obvezu štetnika ili njegova
osiguratelja da oštećenom naknadi štetu koju trpi propustom u
ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja.

49. U konkretnom slučaju sud je iz provedenih dokaza utvrdio:
- da je pok. G. G. otpušten iz bolnice dana 27.08.2008.g.
- da je pok. G. G. preminuo dana 07. listopada 2011.g.
- da je pok. G. G. stanovao u K. L., a da je na kontrolne
preglede i fizikalne i druge terapije obavljao u S..

- da je u tom razdoblju od 37 mjeseci pok. G. G. odlazio u S. na
kontrolne preglede, te fizikalne terapije, te da se iz S., nakon obavljenih
kontrola vraćao kući u K. L., iz čega proizlazi da je imao troškove
prijevoza,

- da iz iskaza svjedoka S. G. i N. G. proizlazi da su pok.
G. G. bile potrebne pelene, da je iste u početku odbijao, da bi potom
iste koristio, iz čega proizlazi da je pok. G. G. imao troškove pranja

- 42 -

Pn-134/2018

posteljine koji su bili svakodnevni, te potom i troškove kupnje pelena, a
kojih troškova ne bi bilo da se nije dogodila predmetna prometna nezgoda,
- da je pored navedenog, pok. G. G. imao i druge troškove liječenja
kroz tih 37 mjeseci, poput kupnje različitih tableta i drugih pomagala radi
umanjenja bolova i radi smanjena drugih poteškoća koje su se javljali.

50. S obzirom na gore utvrđeno činjenično stanje, te posebno cijeneći
vremensko razdoblje od 37 mjeseci koje se odnosi na vrijeme od
otpuštanja iz bolnice do smrti, u kojem razdoblju je pok. G. G. imao
troškove liječenja, to je zaključak ovog suda da iznos od 4.000,00 kn
predstavlja opravdane troškove liječenja u konkretnom slučaju.

51. Dakle, troškove liječenja (čl. 1095. st. 1. ZOO) odnosno troškove
putovanja radi liječenja (odlasci na kontrolne preglede i fizikalne terapije
iz K. L. u S., te povratak iz S. u K. L., te potom
kupovanje pelena, učestalo pranje posteljine uslijed nemogućnosti vršenja
nužde u toaletu, kupnja lijekova i dr, sve to kroz razdoblje od 37 mjeseci)
ovaj sud je, temeljem načela slobodne ocjene dokaza (čl. 223 ZPP-a),
ocijenio opravdanim u iznosu od 4.000,00 kn. Okolnost da nema
materijalnih dokaza samo po sebi ne znači da ih prednik tužitelja nije
snosio, s obzirom na sve gore navedeno te s obzirom na smanjenu životnu
aktivnost od 60%, po ocjeni ovog suda, opravdava naknadu u navedenom
iznosu.

52. Međutim, s obzirom na suodgovornost pok. G. G. u omjeru od
20%, to je iznos od 4.000,00 kn valjalo umanjiti za 20%, dakle za iznos od
800,00 kn, pa tužitelju po osnovu troškova liječenja pripada naknadu u
iznosu od 3.200,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelju je po osnovu
naknade imovinske štete – troškova liječenja dosuđen iznos od 3.200,00
kn, dok je za više zatraženo preko tog iznosa, za iznos od 1.800,00 kn uz
pripadajuću kamatu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i kamata. U konkretnom slučaju radi
se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom postupka, a
za koju tužitelj nije dostavio račune, slijedom čega tužitelju pripada kamata
počev od dana presuđenja, dakle od 09. prosinca 2022.g. pa do konačne
isplate. Slijedom iznijetog, za više zatražene kamate, za razdoblje od 15.

- 43 -

Pn-134/2018

ožujka 2010.g. do 09. studenoga 2022.g. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

53. Radi iznijetog, odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

54. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom uništene odjeće i obuće, za navesti je slijedeće:

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila dana 02.08.2008.g., dakle
u jeku ljetnog razdoblja, iz čega ovaj sud zaključuje da je tužitelj bio
obučen u majicu ili košulju kratkih rukava te duge ili kratke hlače uz
sandale ili cipele na nogama,

- da je pok. G. G. kritične prigode, neposredno prije sudara, gurao
bicikl ispred sebe, a na kojem biciklu su bile vreće sa praznim plastičnim
bocama, iz čega ovaj sud zaključuje da se pok. G. G. prije nastanka
nezgode sakupljao po otpadu plastične boce,

- da je pok. G. G. kritične prigode zadobio ozljede nagnječenja
mozga sljepoočno i tjemeno desno, krvarenje u moždane šupljine, ranu
na desnom stopalu.

- da je pok. G. G. kritične prigode, nakon predmetne nezgode, transportiran u bolnicu, gdje je zadržan na liječenju.

55. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, zaključak je ovog suda da je
kritične prigode, uslijed predmetne prometne nezgode, pok. G. G.
na sebi imao majicu kratkih rukava, kratke gaće, ljetne cipele, te donje
rublje. To iz razloga jer se radilo o početku 8. mjeseca kada su
temperature veoma velike. Također, zaključak je ovog suda da pok. G.
G. nije bio obučen u skupocjenu robu, s obzirom da je ispred sebe
gurao bicikl na kojem su bile obješene vrećice sa plastičnim bocama. Iz
svega naprijed navedenog sud zaključuje da je pok. G. G., prije
nezgode sakupljao plastičnu ambalažu po otpadu, slijedom čega je bio
obučen u svakodnevnu, uobičajenu robu. Nadalje, zaključak je ovog suda
da je kritične prigode pok. G. G. uništena odjeća koju je imao na
sebi, a to iz razloga jer je isti transportiran u bolnicu, gdje je podvrgnut
liječenju uslijed čega je odjeća sa njega skinuta i uništena. S obzirom na
navedeno, ocjena je ovog suda da tužitelju po osnovu uništene odjeće i
obuće pripada naknada za uništenu odjeću i to majicu kratkih rukava,
kratke hlače, donje rublje i ljetne sandale.

- 44 -

Pn-134/2018

56.1 Pregledom ponude tvrtke D. sud je utvrdio da cijena ljetnih
sandala iznosi 225,96 kn.

57.2 Pregledom ponude tvrtke G. sud je utvrdio da:
- cijena muške potkošulje iznosi 59,90 kn,
- cijena muških bokserica iznosi 69,90 kn,
- cijena majice kratkih rukava iznosi 229,90 kn, te
- cijena kratkih hlača 229,90 kn.

58. Dakle, tužitelju po osnovu imovinske štete – uništene odjeće i obuće
pripada ukupan iznos od 815,56 kn. Međutim, kako je prednik tužitelja
doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%, to je
iznos od 815,56 kn valjao umanjiti za 20%, dakle za iznos od 163,11 kn,
slijedom čega je tužitelju je po tom osnovu dosuđen iznos od 652,44 kn,
dok je za više zatraženo preko tog iznosa, za iznos od 4.347,56 kn sa
pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

59. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i kamata. U konkretnom slučaju
radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom
postupka, a za koju tužitelj nije dostavio račune, slijedom čega tužitelju
pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 09. prosinca 2022.g.
pa do konačne isplate. Slijedom iznijetog, za više zatražene kamate, za
razdoblje od 15. ožujka 2010.g. do 09. prosinca 2022.g. odbijen je tužbeni
zahtjev tužitelja kao neosnovan.

60. Radi iznijetog, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

61. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete – tuđe njege i pomoći, za navesti je slijedeće:

62. Iako je sudska praksa pokazala određeno kolebanje, a glede procjene
visine cijene sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera, valja
istaći kako se sudska praksa u posljednje vrijeme izjasnila da bi cijenu
sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera, valjalo odrediti prema
onim cijenama koje bi bile naplaćene od strane ustanova koje pružaju
takvu pomoć, a ne prema cijeni satnice NKV radnika.

- 45 -

Pn-134/2018

63. Člankom 1095. st. 1 ZOO-a propisano je :

« Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je
naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i
zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. »

64.1 Člankom 1085. ZOO-a propisano je:

« 1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego
što je šteta nastala.

2/ Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba

dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

3/ Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba
dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.
4/ Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a
okolnosti

danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. »

65. Stoga, da bi valjano primijenili odredbu članka 1095 ZOO-a, te
određivanje visine štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, treba
dati odgovor na pitanje koliko je (bi) platila oštećena osoba nekoj trećoj
osobi obavljanje posla tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera i to
upravo u onom razdoblju kada je šteta nastala.

66. S obzirom da se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju
prvih 30 dana po 4 h dnevno, a nakon toga do smrti 2 h dnevno, to se ne
može očekivati da bi bilo koja treća osoba pristala raditi 4h, odnosno 2h,
dnevno u domaćinstvu tužitelja, te istom pružati pomoć i njegu
nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV radnika. Potpuno
je jasno kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog
karaktera za novac te koje u određeno domaćinstvo dolaze svega na par
sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno
prihvatljivo odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo onako kako
proizlazi iz potvrde doma L., a po kojoj bi cijena jednog sata tuđe njege
i pomoći iznosila 35,00 kn po satu.

- 46 -

Pn-134/2018

67. Prema vještvu vještaka dr M. J., kojem se pridružio i vještak
neurolog dr M. T., tužitelju je bilo potrebno prvih 30 dana nakon
izlaska iz bolnice 4h, dnevno, a nakon toga do smrti 2 h dnevno, dakle
sveukupno 2.332 h, pa kada se 2.332 h pomnoži sa 35,00 kn, to proizlazi
da tužitelju po osnovu tuđe njege i pomoći pripada iznos od 81.620 kn.
Međutim, kako je tužitelj po ovom osnovu zatražio iznos od 79.800,00 kn,
te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to bi ovom osnovu
tužitelju pripadala naknada u iznosu od 79.800,00 kn.

68. S obzirom da je prednik tužitelja i sam odgovoran za nastanak
predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%, to je iznos od 79.800,00
kn valjalo umanjiti za 20%, dakle za iznos od 15.960,00 kn, pa je tužitelju
po ovom osnovu dosuđena naknada u iznosu od 63.840,00 kn. Slijedom
iznijetog, za više zatraženih 15.960,00 kn sud je odbio tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan.

69. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i kamata. U konkretnom slučaju
radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom
postupka, a za koju tužitelj nije dostavio račune, slijedom čega tužitelju
pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 09. prosinca 2022.g.
pa do konačne isplate. Slijedom iznijetog, za više zatražene kamate,
odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

70. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. IV izreke ove presude.

71. U odnosu na prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva,
ocjena je ovog suda da isti nije osnovan. Naime, ZOO jasno i
nedvosmisleno u svom članku 241. propisuje da se zastara prekida
podnošenjem tužbe, dok niti jedna odredba ZOO-a ne propisuje izuzetak
od odredbe čl. 241, pa tako ZOO ne propisuje mogućnost zastare
preinačenog dijela tužbenog zahtjeva. Dakle, u ZOO-u nisu propisani
rokovi kojima bi bilo određeno kada nastupa zastara na preinačeni dio
tužbenog zahtjeva. Da intencija zakonodavca nije usmjerena u pravcu
prema kojem bi povećanje tužbenog zahtjeva nakon višegodišnjeg
vođenja postupka bilo u zastari, proizlazi iz čl. 39 Zakona o izmjenama i
dopunama ZPP-a (NN br. 70/19) prema kojoj je odredba čl. 190 ZPP-a
izmijenjena na način da je dodan novi st. 2 kojim je određeno da iznimno

- 47 -

Pn-134/2018

od odredbe st. 1 tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne
rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja
prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama iz čl. 117
st. 2 ZIDZPP-a odredba čl. 39 tog Zakona primjenjuje se na sve postupke
koji su u tijeku. Po ocjeni ovog suda tužitelj je o egzaktnoj visini svoje
tražbine mogao saznati tek nakon provedenog dokaza medicinskim
vještačenjem i zbog čega je unatoč protivljenju tuženika preinaci, ovaj sud
dopustio preinaku tužbe kojom je tužitelj povećao tužbeni zahtjev.
Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda prigovor zastare na preinačeni
dio tužbenog zahtjeva nije osnovan, pa je sud istog odbio u cijelosti.

72. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-
a, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne
novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).
Tužitelju zastupanom po punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe, te
obrazloženih podnesaka od 09.05.2011., 02.02.2021., 16.02.2022. i

08.06.2022. po 500 bodova, zatim za pristupe na ročišta od 11.05.2011.,

08.09.2011., 08.05.2019., 11.03.2020., 07.09.2020., 12.01.2021.,

25.04.2022., 16.05.2022., 13.06.2022., 05.09.2022. i 21.11.2022. po 500
bodova, za pristup na ročište od 11.04.2018., 11.07.2018., 28.02.2022.,

26.05.2022., po 250 bodova (50%), zatim za pristupe na ročišta od

22.05.2018., 24.11.2021., 17.01.2022. po 125 bodova (25%) što
sveukupno zbrojeno iznosi 9.450 bodova, što pomnoženo s 15,00 kn
koliko iznosi vrijednost jednog boda iznosi 141.750,00 kn. Ovom iznosu
dodan je daljnji iznosi od 35.437,50 kn na ime 25% PDV-a što iznosi

177.187,50 kn. Tužitelj je djelomično uspio u osnovu (80%) te djelomično
u visini (51,3%) pa je sud sveukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici cijenio
sa 65,65%.

73. Kada se trošak tužitelja (177.187,50 kn) pomnoži sa uspjehom u
parnici (65,65%), to je tužitelju, razmjerno uspjehu u parnici priznat trošak
u iznosu od 116.323,59 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od

5.450,00 kn, na ime troškova vještačenja, što ukupno iznosi 121.773,59
kn.

74. Tuženiku zastupanom po punom. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu, podneska zatim sastava podnesaka od 07.01.2021.,

- 48 -

Pn-134/2018

22.01.2022. i 26.05.2022. po 500 bodova, za pristup na ročište od

11.05.2022., 08.09.2011., 08.05.2019., 11.03.2020., 07.09.2020.,

12.01.2021., 25.04.2022., 16.05.2022., 13.06.2022., 05.09.2022. i

21.11.2022. po 500 bodova, za pristup na ročište od 11.04.2018.,

11.07.2018., 28.02.2022., 26.05.2022., po 250 bodova (50%), zatim za
pristupe na ročišta od 22.05.2018., 24.11.2021., 17.01.2022. po 125
bodova (25%) što sveukupno zbrojeno iznosi 8.950 bodova što
pomnoženo s 15,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda iznosi

134.250,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznosi od 33.562,50 kn na
ime 25% PDV-a, te 2.500,00 kn na ime sudske pristojbe odgovora na
tužbu, što sveukupno zbrojeno iznosi 170.312,50 kn. Tuženik je u ovom
postupku uspio sa 34,35%, pa razmjerno uspjehu u parnici tuženiku
pripada trošak u iznosu od 58.502,34 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji
iznos od 6.210,00 kn, na ime troškova vještačenja što sveukupno iznosi

64.712,34 kn.

75. Kada se trošak tuženika prebije sa troškom tužitelja to proizlazi da je
tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 57.061,25 kn.
Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je trebalo priznati i zateznu
kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2.
Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i
73/17), teče od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno,
dakle od 09. prosinca 2022.g. pa do konačne isplate.

U Splitu, 09. prosinca 2022.g.

S U D A C:

Miro Maslać v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka
može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka.
Žalba se podnosi nadležnom Ž. sudu, a putem ovog suda u 3
primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se

- 49 -

Pn-134/2018

da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na
kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11.
ZPP-a).

DNA:

-punom. tužitelja,
-punom. tuženika.