Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA P-2516/21 OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz D. R., …, OIB:
…, zastupan po pun. M.. J. M. odvj. u S., protiv
tuženika H. Z. Z. Z. O., Regionalni ured
S., …, OIB: …, zastupan po pun. M.
M. L. dipl. iur., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana
27. listopada 2022. god., u prisustvu pun. tužitelja M. J. M. odvj. u
S. i pun. tuženika M. M. L.dipl. iur., dana 09. prosinca 2022.
godine,
p r e s u d i o j e :
I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
iznos od ukupno 75.225,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31.
srpnja 2015. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne kamatne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. god.,
pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3% poena, a koja kamata na;
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. siječnja 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. veljače 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. ožujka 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. travnja 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. svibnja 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. lipnja 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. srpnja 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. kolovoza 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. rujna 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. listopada 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. studenoga 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. prosinca 2014. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. siječnja 2015. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. veljače 2015. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. ožujka 2015. god.,
- iznos od 4.701,62 kn teče počev od 15. travnja 2015. god., sve do isplate.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
parnični trošak u iznosu od 8.289,75 kn.
Obrazloženje
Pravni prednik tužitelja pok. S. Č. iz D. R., …, dana
23. prosinca 2016. god., podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da
je do 01. travnja 2015. god., bio korisnik kućne hemodijalize. Nakon 01. travnja 2015.
god., pa do danas obavlja hemodijalizu u KBC Split, a što među strankama nije
sporno.
Cijena jedne kućne hemodijalize iznosi 950,00 kn, a ista je utvrđena
vještačenjem u postupku pred ovim sudom pod posl. br. Pi-900/13, što među
strankama nije sporno.
Navodi da obavlja mjesečno 14 hemodijaliza, koja činjenica je među strankama nesporna.
Odlukom o načinu ostvarivanja prava na pomagala za kućnu hemodijalizu od
27. studenog 2012. god., tuženik je propisao da tužitelj ostvaruje svoje pravo na
besplatnu kućnu hemodijalizu na način da preuzima kod ugovornih ustanova
materijal za karbonatnu hemodijalizu s membranom dijalizatora.
Iz tablice elemenata za kalkulaciju cijene kućne hemodijalize proizlazi da je za
jednu kućnu hemodijalizu potrebno 27 različitih elemenata koji utječu na cijenu jedne
hemodijalize, dok je odlukom tuženika tužitelju priznato pravo na svega 4 elementa
za provođenje bikarbonatne hemodijalize.
S obzirom da je stvarni trošak jedne kućne hemodijalize 950,00 kn, a cijena
jednog kompleta koji tuženik omogućuje tužitelju da preuzme u ugovornim
ustanovama s PDV-om iznosi 255,39 kn, jasno je da je tužitelj po svakoj obavljenoj
hemodijalizi oštećen za razliku između cijene besplatno dostupnih elemenata i
stvarnog troška jedne hemodijalize, a koja razlika iznosi 694,61 kn.
S obzirom da tužitelj mjesečno obavi 14 hemodijaliza, to je za svaki mjesec oštećen za iznos od 9.724,54 kn.
Tužitelj nadalje navodi da je u postupku posl. br. Pi-900/13 obuhvatio
razdoblje do studenog 2013., god., pa ovom tužbom potražuje isplatu za razdoblje od
prosinca 2013. god., do 01. travnja 2015. godine. Kroz razdoblje od prosinca 2013.
god., do travnja 2015. god., obavio je ukupno 224 kućne hemodijalize, što
pomnoženo sa cijenom jedne hemodijalize iznosi 155.592, 64 kn.
Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će
tuženika obvezati na isplatu iznosa od ukupno 155.592,64 kn sa zakonskom
zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos od 9.724,54 kn, teče od 15-tog
dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate.
U odgovoru na tužbu od 26. travnja 2017. god., tuženik navodi da tužbeni
zahtjev u prvom redu treba odbaciti iz razloga što predmetna pravna stvar ne spada
u sudsku nadležnost. Naime, o troškovima provođenja kužne hemodijalize je već
odlučeno u prvostupanjskom postupku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Prvostupanjska rješenja u predmetnoj pravnoj stvari su potvrđena po žalbi tužitelja,
rješenjima Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Kl. UP/II-502-
02/14-08/356, Ur.br. 338-01-21-14-2 od 18.08.2014. god., i Kl. UP/II-502-01/13-01/3,
Ur.br. 338-01-21-13-2 od 09.10.2013. godine. Upravni sud potvrdio je navedena
prvostupanjska rješenja Presudama posl.br. 14 Us l-2869/13-9 od 11.03.2016. god., i
Uslzs-60/14-10 od 15.04.2016. godine.
Budući da je o istoj pravoj stvari pravomoćno odlučeno kroz upravni postupak i
upravni spor, tuženik je predložio tužbeni zahtjev s tog razloga odbaciti.
Međutim, opreza radi tuženik ističe da je dana 27.11.2012. god., od strane
tuženika na zakonit i pravilan način donesena Odluka o načinu ostvarivanja prava na
pomagala za dijalizu osigurane osobe na kućnoj njezi sukladno Pravilniku o
ortopedskim i drugim pomagalima, a koju odluku je tužitelj uredno zaprimio dana
24.12.2012. god., te je bio upoznat sa svojim pravima na ostvarivanje pomagala za
kućnu dijalizu. Citiranom Odlukom je propisana količina materijala za hemodijalizu,
kao i količina potrošnog materijala, te način ostvarivanja prava. Po istoj Odluci tužitelj
nije htio postupati, stoga tuženik pobija navode tužitelja da je onemogućen u
ostvarivanju svog prava na pomagala za kućnu hemodijalizu.
Osim toga, tuženik prigovara zastari predmetnog potraživanja.
Na pripremnom ročištu dana 11. svibnja 2017. god., tužitelj navodi da je
netočno da se ovdje radi o presuđenoj stvari, jer da bi o zahtjevu za isplatu bio
nadležan Upravni sud. Naime, između istih parničnih stranaka pred ovim sudom već
se vodilo nekoliko postupaka s istog osnova, ali za različito razdoblje. U tom smislu
predložio je da sud pribavi radi uvida spis ovog suda br. I P-3146/05. Predložio je
izvesti dokaz vještačenjem po vještaku spec. nefrologu D. Lj. na okolnost
utvrđivanja elemenata potrebnih za obavljanje jedne kućne bikarbonatne
hemodijalize, te da se od M. d.d. Z., …1, pribavi podatak o cijeni
svakog pojedinog elementa potrebnog radi provođenja kućne hemodijalize.
Nadalje je tužitelj predložio odgoditi pripremno ročište radi dostave podataka o
cijeni sata rada medicinskog osoblja, cijeni vode i struje koja se utroši kod provođenja
kućne hemodijalize i eventualnih daljnjih dokaznih prijedloga.
Tuženik na istom ročištu navodi da ustraje u navodu kako predmetna pravna
stvar ne spada u sudsku nadležnost. Opreza radi, u odnosu na netom iznesene
navode tužitelja, ističe da se protivi dokaznim prijedlozima tužitelja kao suvišnim i
neekonomičnim, jer je odredbama važećeg Zakona i Pravilnika koji reguliraju
predmetni pravni odnos, točno regulirano na koju količinu pomagala tužitelj ima pravo
i točan način kako isto ostvariti.
Tužitelj na istom ročištu potom navodi da među strankama nije sporno da je
tužitelju odobreno provođenje kućne hemodijalize. Nije sporno ni da je tuženik donio
odluku kojom dozvoljava tužitelju da besplatno predigne dio elemenata potrebnih za
provođenje kućne hemodijalize. Naime, odlukom na koju se tuženik poziva, tužitelju
je priznato predići svega desetak elemenata potrebnih za provođenje kućne
hemodijalize, dok je stvarno potrebno 27 elemenata, slijedom čega je tužitelj da bi
kupio potrebne elemente, morao utrošiti vlastiti novac kako bi proveo kućnu
hemodijalizu, a na koju okolnost je sudu i protivnoj strani priložio popis potrošnog
materijala sastavljen u KBC Split za provođenje hemodijalize koju provodi tužitelj.
Navodi da je usporedbom elemenata koje tužitelj može predići sukladno odluci
tuženika, i elemenata stvarno potrebnih za provođenje kućne hemodijalize, razvidno
da isti nisu osigurani u cijelosti, a što konačno utječe na cijenu provođenja kućne
hemodijalize. Upravo je ta razlika u cijeni predmet ovog tužbenog zahtjeva.
Nadalje, tuženika na istom ročištu ističe da je određena količina pomagala
propisana važećim odredbama Zakona, Pravilnika, te citiranom odlukom, pa je očito
da ovaj sudski postupak nije valjani pravni put za ostvarenje prava na preostalu
količinu pomagala, a koja je navedena u netom priloženom potrošnom materijalu za
potrebe kućne hemodijalize.
Na ročištu dana 31. siječnja 2020. god., tuženik ponovno ističe da je
predmetna pravna stvar već konačno i pravomoćno riješena o čemu je priložen
dokaz, pa stoga ponovno predlaže odbaciti tužbu. Naime, navodi da se ovdje
nameće pitanje čemu institut konačnosti i pravomoćnosti upravnog akta kao temelja
pravne sigurnosti, ako svaka stranka nezadovoljna rješenjima upravnog tijela i
presudom Upravnog suda, može pokretati o istom pravnom pitanju parnični
postupak.
Pravomoćnim rješenjem ovog suda posl.br. P-4523/2019-7 od 21. srpnja
2020. god., određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja parničnog
postupka koji se pred ovim sudom vodi pod posl.br. P-741/2019 (ex. Pi-900/13 i P-
4729/18) u postupku radi isplate iz istog činjeničnog i pravnog osnova za raniji
vremenski period.
Tužitelj je podneskom od 27. siječnja 2021. god., predložio donošenje rješenja
o nastavku postupka, te uz podnesak priložio Presudu Županijskog suda u Splitu
posl.br. Gž-1714/2020-2 od 19. studenog 2020. god., a kojom Presudom su odbijene
kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika, i potvrđena Presuda ovog suda posl.br. P-
741/2019 od 17. srpnja 2020. godine.
Tužitelj je uz podnesak od 14. svibnja 2021. god., dostavio u dokazne svrhe
Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-1012/2021-2 od 17. ožujka
2021. god., a kojim Rješenjem je odbačen prijedlog tuženika za dopuštenje revizije
protiv donijete Presude Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1714/2020-2 od 19.
studenog 2020. godine.
Postupak je nastavljen pravomoćnim Rješenjem ovog suda posl.br. P- 4523/2019-18 od 18. svibnja 2021. godine.
Na raspravnom ročištu dana 16. studenog 2021. god., tužitelj je predložio da
sud u nastavku postupka koristi sve dokaze koji su izvedeni u predmetu ovog suda
poslovni broj P-741/2019, a poglavito vještački nalaz i mišljenje vještaka spec.
nefrologa D. Lj., a sve u svrhu ekonomičnosti ovog postupka. Ukoliko bi se
tuženik protivio korištenju dokaza iz drugog predmeta, predlažio je izvesti dokaz
vještačenjem po spec. nefrologu, a na okolnost utvrđivanja troškova kućne
hemodijalize koje je imao prednik tužitelja, sada pok. S. Č.
Tuženik na istom ročištu navodi da je suglasan da se ekonomičnosti radi, po
potrebi spis dostavi sudskom vještaku nefrologu, a kako bi izradio pisano vještvo, te
da se protivi ovakvom iznesenom prijedlogu tužitelja.
Tužitelj u podnesku od 07. prosinca 2021. god., navodi da je na ročištu od 16.
studenoga 2021. god., predloženo pribaviti spis predmeta posl. br. P-741/2019, i
koristiti dokaze koji su izvedeni u postupku koji se vodio među istim strankama, ali za
prethodno vremensko razdoblje i to za razdoblje od siječnja do prosinca 2013.
godine, dok se ovaj postupak vodi za razdoblje od siječnja 2014. do travnja 2015.
godine. Jedan i drugi postupak temelje se na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi u
odnosu na koju je Županijski sud u Splitu pravomoćnom presudom pod poslovnim
brojem Gž.1714/2020 od 19. studenoga 2020. god., zauzeo pravno stajalište da je
tuženik dužan naknaditi trošak onih elemenata potrebnih za provedbu kućne
hemodijalize koji nisu obuhvaćeni, niti osigurani odlukom HZZO-a od 27. studenoga
2012. god.,, a neophodni su kako bi se proveo postupak kućne hemodijalize. Protiv
navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog radi dopuštenja
revizije, koji prijedlog je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-
1012/2021 od 17. ožujka 2021. god., odbačen.
Nadalje ističe da su u navedenome postupku provedeni dokazi vještačenjem
po vještacima nefrolozima i to dr. D. Lj. i vještaku prof. dr. sc. V.K., a koji vještaci su utvrdili nužne i potrebne elemente za provođenje jednog
postupka hemodijalize u kućnim uvjetima. Vještaci su utvrdili elemente koji su
osigurani Odlukom HZZO-a o načinu ostvarivanja prava na pomagala za dijalizu za
osigurane osobe na kućnoj hemodijalizi, te su utvrdili elemente koji nisu osigurani
navedenom Odlukom HZZO-a, a neophodni su kako bi se proveo postupak kućne
hemodijalize.
Navodi da su vještaci utvrdili i cijenu elemenata neophodnih za provedbu
kućne hemodijalize koji nisu osigurani Odlukom HZOO-a u iznosu od 335,83 kn za
jednu obavljenu hemodijalizu. Budući je prednik tužitelj provodio mjesečno 14
hemodijaliza, to je za svaki mjesec imao dodatni trošak u iznosu od 4.701,62 kn.
U prilogu ovog podneska dostavlja nalaze i mišljenja navedenih vještaka, te
predlaže da se isti koriste u ovom postupku, jer su utvrđenja vještaka prihvaćena od
strane drugostupanjskoga suda kao pravilna.
Slijedom iznijetoga, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sukladno cijeni
elemenata stvarnog troška provođenja hemodijalize koji nije obuhvaćen i priznat
Odlukom HZZO-a, te predložio sudu da donese odluku pobliže opisnu u izreci
presude.
U podnesku od 14. ožujka 2022. god., tužitelj navodi da je podneskom od 07.
prosinca 2021. god., dostavio u dokazne svrhe sudsko vještačenje koje je proveo
sudski vještak V. K. u ovosudnom predmetu pod posl.br. P-741/19, a koji
postupak se vodio među istim strankama, temelji se na istom činjeničnom i pravnom
pitanju, a obuhvaćao je prethodni vremenski period. Navodi da predmetnom vještvu
stranke nisu prigovarale, pa je predložio da sud prihvati ovo vještvo, a ovo tim više
što pregledom liste sudskih vještaka, nije našao da bi postojao neki drugi vještak spec. nefrolog pored dr.sc. V. K.
Tužitelj je zatražio parnični trošak.
Sud je u dokazne svrhe pregledao Potvrdu o isplaćenoj mirovini i mirovinskim
primanjima – banku podataka doznačenih mirovinskih primanja od 16.12.2016. god.,
Raspravni zapisnik ovog suda posl.br. Pi-900/13 od 10. ožujka 2016. god., Dopis
društva M. d.d. Z. od 14.10.2016. god., Podatke o cijeni kompleta za
bikarbonantnu hemodijalizu s membranom dijalizatora od sintetike za 2013. godinu,
Elemente za kalkulaciju cijene kućne hemodijalize Udruge dijaliziranih i
transplatiranih bolesnika-Split, Rješenje Samoupravne interne zajednice mirovinskog
i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Splitu br. IN-34290 od
04. kolovoza 1979. god., i br. IN-34290 od 03. kolovoza 1979. god., Raspravni
zapisnik Upravnog suda u Splitu posl.br. 14 Usl-2869/13-9 od 11. ožujka 2016. god.,
Presudu Upravnog suda u Splitu posl.br. 14 Usl-2869/13-10 od 11. ožujka 2016.
god., Presudu Upravnog suda u Splitu posl.br. U slzs-60/14-10 od 15. travnja 2016.
god., Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija Kl. UP/II-502-
02/14-08/356, Ur.br. 338-01-21-14-2 od 18. kolovoza 2014. god., Rješenje Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje, Regionalni ured Split Kl. UP I/502-02/13-09/21,
Ur.br. 338-17-14-14-10 od 16.05.2014. god., Popis potrošnog materijala za potrebe
kućne HD – kronična bikarbonatna HD za S. Č., D. R., … –
prof.dr.sc. D. Lj. spec. internist i nefrolog, Rješenje o nasljeđivanju ovog suda
po javnom bilježniku R. V.iz O., …, posl.br.
O-2293/18, UPP/OS-119/18 od 25. srpnja 2018. god., Presudu ovog suda posl.br. P-
741/2019 od 17. srpnja 2020. god., Presudu Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-
1714/2020-2 od 19. studenog 2020. god., Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u
predmetu ovog suda posl. br. P-741/2019 podnesen dana 21. siječnja 2021. god.,
Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd 1012/2021-2 od 17.ožujka
2021. god., Nalaz sudskog vještaka prof.dr.sc. V. K. dr.med. internist-
nefrolog i inzenzivist u predmetu ovog suda posl.br. P-741/19 od 27. kolovoza 2019.
god., Dopuna nalaza vještaka prof.dr.sc. V. K. dr.med. internist-nefrolog i
inzenzivist u predmetu ovog suda P-741/19 od 18. veljače 2020. god., te spis
predmeta ovog suda posl.br. P-741/19 (ex. Pi-900/13 i P4729/18).
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Pregledom spisa predmeta parničnog odjela ovog suda posl.br. P-741/19 (ex.
Pi-900/13 i P4729/18), utvrđeno je da je pravomoćnom presudom posl. br. P-
741/2019 od 17. srpnja 2020. god., tuženik obvezan da iz istog činjeničnog i pravnog
osnova isplati tužitelju iznos od ukupno 56.419,44 Kn sa pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos od 4.701,62 Kn, teče od 01-og
dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, i to za razdoblje od 01. prosinca
2012. god., do 30. studenog 2013. godine.
Presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1714/2020-2 od 19. studenog
2020. god., odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika, i potvrđena
presuda ovog suda poslovni broj P-741/2019 od 17. srpnja 2020. godine.
U obrazloženju presude drugostupanjskog suda, između ostaloga se navodi
da je presudom prvostupanjskog suda, suđeno da je dužan tuženik u roku od 15
dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 56.419,44 kn sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjih dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotni poena, a
od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu
dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja kamata teče na iznose i za
razdoblje a sve pobliže navedeno u točki I. izreke pobijane presude.
Predmet spora u ovoj fazi postupka čini zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od
56.419,44 kn, kao razlike između troškova kućne hemodijalize, i cijene onih
elemenata kućne hemodijalize koji su priznati Odlukom tuženika o načinu
ostvarivanja prava na pomagala za dijalizu osigurane osobe na kućnoj dijalizi od 27.
studenog 2012. ( dalje: Odluka od 27. studenog 2012.).
Među parničnim strankama u tijeku postupka nije sporno:
- da je tužitelj osiguranik tuženika, i to kao osoba na kućnoj hemodijalizi;
- da je tužitelj obavljao hemodijalizu kući tijekom 2013. godine i to svaki drugi
dan, dakle, 14 hemodijaliza mjesečno;
- da tužitelj tijekom 2013. god., nije koristio pravo na pomagala za dijalizu
sukladno Odluci o načinu ostvarivanja prava na pomagala za dijalizu osigurane
osobe na kućnoj njezi od 27. studenog 2012. god.;
- da je tužitelj tijekom 2013. godine sam nabavio materijal potreban za
hemodijalizu i da je od tuženika zatražio naknadu tih troškova, a koje troškove mu
tuženik nije priznao pozivajući se na Odluku o načinu ostvarivanja prava na
pomagala za dijalizu osigurane osobe na kućnoj njezi od 27. studenog 2012. god.;
Tužitelj u ovom postupku, a nakon pravomoćne odluke o glavnom tužbenom
zahtjevu, zahtijeva isplatu razlike stvarnih troškova kućne hemodijalize od 01.
prosinca 2012. god., do 01. prosinca 2013. god., i troškova pomagala priznatih
Odlukom od 27. studenog 2012. godine.
Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio kako slijedi:
- da sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Vedrana Kovačića, internista – nefrologa i intenzivista, odnosno njegov dopunski nalaz i mišljenje, a na kojeg stranke nisu imale primjedbe, prema kojem proizlazi da su elementi koji nisu osigurani Odlukom HZZO-a o načinu ostvarivanja prava na pomagala za dijalizu za osigurane osobe na kućnoj hemodijalizi, a neophodni su kako bi se proveo postupka kućne dijalize, slijedeći :
- električna energija - voda
- filteri za vodu - heparin
- sustav za infuziju - alkohol
- antibiotski sprey
- sustav za ispiranje aparata
- sterilizacija aparata
- sterilizacija reverzne osmoze formaldehidom
- tabletirana sol
- sterilizacija prostora - odvoz otpada
- rad medicinske sestre
- tekuće održavanje aparata i amortizacija.
Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da su elementi koji nisu osigurani Odlukom HZZO o načinu ostvarivanja prava na pomagala za dijalizu za osigurane osobe na kućnoj hemodijalizi, a neophodni su kako bi se proveo postupak kućne
hemodijalize, slijedeći:
- električna energija
- voda
- filteri za vodu - heparin
- sustav za infuziju - alkohol
- antibiotski sprey
- sustav za ispiranje aparata
- sterilizacija aparata
- sterilizacija reverzne osmoze formaldehidom
- tabletirana sol
- sterilizacija prostora
- odvoz otpada
- rad medicinske sestre
- tekuće održavanje aparata i amortizacija.
Dakle, kada se elementi koji nisu osigurani od strane tuženika dovedu u svezu
s visinom cijene tih elemenata, sud je utvrdio da se radi o troškovima koji nisu
osigurani od strane tuženika, a nužno su potrebni za provođenje jedne hemodijalize, i
to da su elementi s cijenama prema priloženim podacima slijedeći:
- Sterilizacija aparata 33,99 kuna
- Ispiranje aparata 7,62 kune
- Električna energija 6,72 kune - Voda 2,15 kuna
- Filteri za vodu 8,15 kuna
- Sterilizacija prostora 2,20 kuna - Odvoz otpada 15,00 kuna
- Tekuće održavanje aparata s amortizacijom 140,00 kuna - Rad medicinske sestre 70,00 kuna
- Heparin 15,60 kuna
- Sustav za infuziju 10,98 kuna - Alkohol 2,10 kuna
- Tabletirana sol 6,92 kune
- Sterilizacija reverzne osmoze formaldehidom 7,54 kune
- Antibiotski sprej 6,86 kuna,
što ukupno zbrojeno predstavlja iznos od 338,06 kuna, a kako to tužitelj i navodi.
Kako je među stankama nesporno da je prednik tužitelja obavljao hemodijalizu
svaki drugi dan, dakle 14 hemodijaliza mjesečno, jednostavnom matematičkom
radnjom zbrajanja i množenja da proizlazi da je za utuženo razdoblje tuženik dužan naknaditi tužitelju ukupni iznos (14 x 4.701,62 kn) od 56.419,44 kn.
Na temelju tako provedenog postupka je prvostupanjski sud utvrdio da postoje
elementi koji nisu osigurani Odlukom HZZO-a od 27. studenog 2012. god., a
neophodni su kako bi se proveo postupak kućne hemodijalize, pa je pozivom na
odredbu članka 15. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (»Narodne
novine«, br. 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10 i 49/11), odnosno odredbom
članka 19. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine« br. 80/13
i 173/13), kao važećih Zakona za sporno razdoblje kojima je propisano pravo na
liječenje u ovom slučaju, u cijelosti obvezao tuženika na isplatu utvrđene razlike, pri
čemu je naglašeno kako tijekom postupka tuženik ničim nije osporio takvo utvrđenu
visinu pojedinih elemenata.
Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud.
Prema odredbi članka 16. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom
osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10 i 49/11),
osiguranim osobama Zavoda (tuženika iz ove parnice) u ostvarivanju prava na
zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod osigurava plaćanje
zdravstvenih usluga za hemodijalizu, a tako je propisano i odredbom članka 19.
Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13 i
173/13), koji su bili na snazi u vrijeme za koje tužitelj zahtijeva isplatu tužbenim
zahtjevom.
Nadalje, prema članku 1. Odluke od 27. studenog 2012., tom Odlukom
Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: Zavod) utvrđuje
način ostvarivanja prava na pomagala za dijalizu za osigurane osobe na kućnoj
hemodijalizi, koje su na dan stupanja na snagu Pravilnika o ortopedskim i drugim
pomagalima (01. ožujka 2012. god.) zatečene u provođenju kućne hemodijalize
osnovom Odluke o načinu financiranja provođenja kućne hemodijalize (Klasa: 025-
04/10-01/231, Ur. br. 338-01-01-10-1 od 6. prosinca 2010.).
Nadalje, prema članku 2. stavku 1. Odluke od 27. studenog 2012. god.,
osigurane osobe iz članka 1. te Odluke ostvaruju pravo na pomagala za dijalizu
utvrđenih u Popisu pomagala koji je sastavni dio Pravilnika o ortopedskim i drugim
pomagalima, i to:
-materijal za bikarbonatnu hemodijalizu s membranom dijalizatora od sintetike
za osigurane osobe na kućnoj hemodijalizi pod ISO šifrom 041503130100
(dosadašnja šifra Zavoda EPMH089) – komplet koji sadržava dijalizator, krvnu liniju,
igle, kiseli i bikarbonatni koncentrat, HE certifikata, do 14 kompleta za jedan mjesec;
-potrošni materijal za hemodijalizu za osigurane osobe na kućnoj hemodijalizi
pod ISO šifrom 0415031301200 (dosadašnja šifra Zavoda EPMH1257) – komplet koji
sadržava fiziološku otopinu, PVC šprice za jednokratnu upotrebu, rukavice za
jednokratnu upotrebu, komplet sterilne 5 x 5, hidrofilnu gazu 1/4 M, flaster, CE
certifikata, do 84 kompleta za šest mjeseci.
U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je pravilno utvrdio elemente, cijenu i
iznosi elemenata dijalize odnosno cijenu koštanja sukladno navodima vještaka a
cijenio je i sadržaj spisa prvostupanjskog suda 1. P 3146/2005, kako je to naloženo
ukidnom odlukom ovoga suda Gž-837/2017-2 od 13. rujna 2018. godine. Stoga je
prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti navedeni
iznos, odnosno ukupan iznos troškova koji nisu osigurani od strane tuženika, a nužno
su potrebni za provođenje kućne hemodijalize.
Radi iznesenog, neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji upiru na suprotno,
posebice je neosnovan žalbeni prigovor tuženika kojim faktično ističe prigovor
stvarne nenadležnosti ovoga suda. U odnosu na ovaj prigovor odgovoriti je da tužitelj
potražuje novčani iznos na ime razlike isplaćenih troškova za kućnu hemodijalizu a
ne traži utvrđivanje nekog prava iz zdravstvenog osiguranja – pa je za odlučivanje o
njegovom zahtjevu upravo nadležan redovni – općinski sud.
U smislu odredbe članka 1. ZPP-a, a u svezi odredbe članka 16. ZPP-a, sud
raspravlja i odlučuje o sporovima iz imovinskih odnosa pa i u sporovima o naknadni
štete. Tužitelj tužbom traži faktično naknadu štete, što proizlazi iz činjeničnih navoda
na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev zahtijevajući isplatu određenih novčanih iznosa
kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a sud nije počinio
bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj
dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbe
stranaka kao neosnovane te potvrditi presudu prvostupanjskog suda, sukladno
odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Slijedom svega navedenog, razvidno je da je u postupku vođenom među
strankama radi isplate iz istog činjeničnog i pravnog osnova za prethodno razdoblje
od 01. prosinca 2012. god., do 30. studenog 2013. god., riješeno prethodno pravno
pitanje, i to kako osnovanosti, tako i visine predmetnog potraživanja, pa se u tom
smislu radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja stranke upućuju na razloge
prihvaćenja tužbenog zahtjeva sadržane u obrazloženju presude Županijskog suda u
Splitu posl. br. Gž-1714/2020-2 od 19. studenog 2020. godine.
Ovo osobito stoga što su među parničnim strankama, i za predmetno sporno
razdoblje od 01. prosinca 2013. god., do 31. ožujka 2015. god., nesporne sve
naprijed navedene činjenice koje su bile nesporno utvrđene i u prethodno vođenom
postupku pred ovim sudom pod posl. br. P-741/19 (ex. Pi-900/13 i P4729/18), a
nesporna je i visina tužbenog zahtjeva utvrđena priloženim vještvom od 27. kolovoza
2019. god., i dopunom vještva od 18. veljače 2020. god., sudskog vještaka prof. dr.
sc. V. K. dr. med. internist-nefrolog i intenzivist, a koje vještačenje je
provedeno u prethodno vođenom postupku pred ovim sudom pod posl. br. P-741/19
(ex. Pi-900/13 i P4729/18).
Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u
daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 225, da tražbine zastarijevaju za pet
godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. (čl. 223 ZOO-a).
Predmetna tužba je podnesena dana 23. prosinca 2016. god., dok je
najstarije predmetno potraživanje za mjesec prosinac 2013. god., dospjelo za isplatu
dana 15. siječnja 2014. godine. Tužba je stoga pravodobno podnesena tijekom
općeg zastarnog roka računajući od dospijeća najstarijeg potraživanja za mjesec
prosinac 2013. god., pa je istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao
neosnovan.
Tuženik je stoga obvezan da iz istog činjeničnog i pravnog osnova isplati
tužitelju iznos od ukupno 75.225,92 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom koja na svaki mjesečni iznos od 4.701,62 kn teče od dospijeća tj. od 15-tog
dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, a sve za razdoblje od 01.
prosinca 2013. god., do 31. ožujka 2015. godine.
Radi svega navedenog, valjao je donijeti odluku kao u izreci presude.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona
o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužitelju su priznati troškovi za
zastupanje po punomoćniku, i to za sastav tužbe 100 bod., pristup na tri ročišta po
100 bod., pristup na jedno ročište 50 bod., pristup na jedno ročište 25 bod., sastav
jednog podneska 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 1.102,25 kn,
sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Tužitelju su
priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe presude u iznosu od 1.102,25 kn,
a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).
U Splitu, 09. prosinca 2022. godine
S U D A C
Živomir Topić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi
Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranu.
DNA: - pun. tužitelja
- tuženiku