Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž., OIB:…, iz S., , zastupan po punomoćnicima u OD M. i p. j.t. d. , odvjetnicima u S.,
protiv tuženika O. b. d.d. , OIB: …, iz S., zastupano po punomoćnicima u OD Ž. i p. d.o.o. , odvjetnicima u Z.,
radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. listopada
2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a po objavi
presude dana 9. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se nedopuštena Odluka tuženika, O. b. H.
d.d., S., OIB: …
od dana 30. ožujka 2021. godine o izvanrednom otkazu Ugovora
o radu tužitelja I. Ž., S. OIB: …
te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad u roku od 8 dana
i pod prijetnjom ovrhe."
II. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi
tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn/ 331,81eura.
Obrazloženje
1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 14. svibnja 2021. tužitelj navodi je dana
7. travnja 2021. putem pošte zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu
datiranu 30. ožujka 2021., te potpisanu od strane člana uprave tuženika S.
C.. Dana 20. travnja 2021., tužitelj da je po punomoćnicima, podnio zahtjev za
zaštitu prava - prigovor protiv navedene odluke o izvanrednom otkazu, koji da je
tuženik zaprimio dana 21. travnja 2021. godine. U predmetnoj odluci o izvanrednom
otkazu između ostalog da je navedeno da su temeljem Izvješća o izvanrednom
događaju od Odjela bankovne sigurnosti od 12. studenoga 2019. godine utvrđene
povrede radnih obveza tužitelja u proteklom periodu. To da se odnosi na događaj od
dana 11.studenoga 2019. godine, a povodom izostanka s radnog mjesta djelatnika
S. D., koji je bio u posjedu ključeva sefa poslovnice, te da je izvršena
izvanredna kontrola gotovog novca u poslovnici V., kojom da je tužitelj rukovodio
(dislociran iz poslovnice S.), te da je utvrđen manjak gotovine u slijedećim
iznosima: 1.090.858,16 HRK, 1.188.035,00 EUR, 1.351.490,40 CHF, 1.518,97 BAM,
1.530,00 CAD. Uvidom u događaje koji su prethodili navedenom događaju da je
utvrđeno da je dana 08. studenog 2019. izdana efektiva iz Gotovinskog centra S.
za poslovnicu V. za iznose 550.000,00 HRK, 1.170.000,00 EUR, 200.000,00
CHF. Kako je knjigovodstvenim evidentiranjem donosa gotovog novca u poslovnicu
V. utvrđeno prelaženje osigurane svote poslovnice V., a o istom da su tužitelj i
poslovnica V. dobili upozorenje putem e-maila, te da je utvrđeno da je izostala
pravovremena reakcija tužitelja na sistemsko upozorenje o značajnom povećanju
gotovog novca u poslovnici V. odnosna njegova reakcija da nije bila dovoljna
obzirom na značaj i visinu iznosa prekoračenja. U provedenom postupku da je
utvrđeno da je radnik S. D. samostalno rukovao ključevima sefa iako da
prema službenim evidencijama sukladno Pravilniku o bankovnoj sigurnosti da je
odgovorna osoba bila A. J., viši bankar. Da je uvidom u dodijeljene
korisničke ovlasti za radnike poslovnice V., vidljivo da je oboje radnika poslovnice
imalo ovlasti S. i S., što sukladno Okružnici PM-28-29 Okružnica za
CU F. ne bi smjeli imati odnosno navedene ovlasti da ne smiju biti postavljene
istovremeno za oba djelatnika poslovnice. Nadalje da je S. D. bankar
specijalist za fizičke osobe imao ovlasti ˝Voditelj poslovnice˝ koju mogu imati samo
voditelj poslovnice, premium bankar, privatni bankar i viši bankar sukladno O.
P.-28-19 O. za C. F.. Slijedom navedenog da je razvidno da u
poslovnici Vrlika nisu ispravno dodijeljene korisničke ovlasti, a što da je nesporno u
odgovornosti tužitelja, a obzirom da je isti kao voditelj poslovnice dodjeljivao /
oduzimao ovlasti radnicima J. i D.. Da je posljedica nepoštivanja
sigurnosnih pravila u poslovnici V. dovelo do toga da je radnik S. D.
zloupotrijebio svoje ovlasti, pronevjerio novac koji je manjkao u sefu poslovnice, a što
da je imalo za posljedicu nastanak ogromne štete za banku odnosno poslodavca
tužitelja. Navedeni propusti da predstavljaju osobito teške povrede iz radnog odnosa
koje da zahtijevaju donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.
Tužitelju da je dana 15.studenog 2019. poslan zahtjev za iznošenjem obrane, koju
obranu da je tužitelj iznio, opovrgavajući počinjenje povrede iz radnog odnosa te da
je tuženik nakon što je razmotrio navode očitovanja ostao pri namjeri otkazivanja
ugovora o radu. Konačno, da su ostvarene sve pretpostavke za donošenje odluke o
izvanrednom otkazivanju nakon što je tuženik zaprimio pravomoćnu sudsku odluku
kojom da je nadomještena suglasnost sindikalnog povjerenika koja je prvotno bila
uskraćena. Tužitelj da je dana 11. studenoga 2019. sudjelovao u komisijskom
pregledu gotovog novca u ispostavi V. kojim da je utvrđeno stanje gotovog novca,
a osim njega članovi komisije da su bili i T. A. i M. V., o čemu
da je sastavljen zapisnik. Iz zapisnika u prilogu razvidno da je kako netočan iznos
manjka gotovog novca navedenog u Odluci. Navodi da kao voditelj poslovnice nema
nikakva saznanja o vrsti i količini pa ni razlozima naručivanja novca u poslovnicu,
dakle ne dobije sistemsku dojavu (alert) o količini naručenog novca. Novac da
naručuje osoba koja je zadužena za naručivanje gotovog novca u organizacijskoj
jedinici, a ta osoba da nije tužitelj. Novac da je zasigurno naručen barem dan ranije,
a nitko tužitelja da o tome nije obavijestio niti iz cash managementa Banke niti iz
tvrtke koja za banku vrši opskrbu gotovog novca u poslovnici (a da ga nije ni trebao
obavijestiti), te da je imao najavu zasigurno bi ga zanimao razlog naručivanja tolike
količine novca. Novac da je u poslovnicu stigao u toku jutra 8.studenoga 2019. kada
da su se u poslovnici nalazila oba djelatnika što da je sasvim sigurno razvidno i iz
video nadzora poslovnice. Veća količina novca da je bila u prostoru poslovnice 3 sata
i 30 minuta bez da je zaprimljena u sustav, a da nitko iz bankovne sigurnosti niti cash
managementa nije zatražio zaprimanje što da je prema proceduri tuženika u njihovoj
odgovornosti. Kod svih pošiljki dovoza novca u poslovnice koje imaju moderan video
nadzor kao što da je to imala poslovnica V. u pravilu da se netko od bankovne
sigurnosti spaja putem udaljene veze i nadgleda proces zaprimanja, a isto da nije
učinjeno. Manipulacija gotovim novcem da je najbitniji dio svakodnevnog poslovanja
neke banke, a sve navedeno da je u domeni sigurnosti te da se radi o ozbiljnom
sigurnosnom propustu, a svakako ne tužitelja. Navodi da je točno da je dana 8.
studenoga 2019. dobio email upozorenja da je utvrđeno prelaženje osigurane svote.
Temeljem okružnice PM- 39-19 čija da je namjena definiranje i reguliranje postupaka
i odgovornosti vezanih uz prijavu prekoračenja osiguranog limita poslovnice,
odgovornosti i ovlaštenja da se razvrstavaju na slijedeći način:
Odjel potpore poslovnoj mreži da je odgovoran za ažuriranje stanja osiguranih
svota u aplikaciji
Poslovnice O. b. da su odgovorne za pravovremenu prijavu
prekoračenja osiguranog iznosa
Direkcija logistike da je odgovorna za ugovaranje police osiguranja Predmetnom Okružnicom da je predviđeno kako je sistemski osigurano da
poslovnica zaprimi email ukoliko se prekorači osigurani iznos, te da se email šalje na
poslovnice i voditelja poslovnice. Istom da je također predviđeno kada dođe do
prekoračenja osiguranog limita, da su poslovnice u obvezi poslati zahtjev za
dodatnim prekoračenjem C. o. d.d. na zasebnom obrascu. O.
PM-38-19 da ne propisuje ni jednu jedinu odgovornost ili ovlaštenje voditelja
poslovnice koju da je tužitelj prekršio ili propustio izvršiti. U daljnjem tekstu
obrazloženja pobijane odluke da se navodi kako je tužiteljeva pravovremena reakcija
na sistemsko upozorenje o značajnom povećanju gotovog novca izostala odnosno
da nije bila dovoljna obzirom na značaj i visinu iznosa prekoračenja. Dana 11.
studenoga 2019. da je tužitelj dao djelatnicima Odjela bankovne sigurnosti izjavu o
događajima u ispostavi V., u kojoj da je naveo da je nakon zaprimanja sistemskog
emaila da je poslovnica V. prekoračila osigurani iznos, nazvao djelatnika
D., te ga uz ostale stvari vezane za organizaciju rada pred zatvaranje
poslovnice upitao i za prekoračenje osiguranog iznosa, odnosno dao nalog da izvrši
provjeru iznosa, jer da nije neobično da uslijed eventualnog pogrešnog knjiženja
dođe i do sistemske pogreške vezane za visinu stanja osiguranog iznosa, te da
ukoliko utvrdi da se ne radi o greški sistema izvrši prijavu osiguranja, što da je
njegova dužnost. Prema Okružnici isti da ga nije bio dužan obavijestiti da je poslao
zahtjev za dodatnim prekoračenjem C. o. d.d., ali koliko mu je poznato
da je djelatnik D. poslao zahtjev osiguravajućoj kući za dodatnim
prekoračenjem. Iz predmetnog da je razvidno kako reakcija nije izostala odnosno da
je bila jedina moguća i predviđena. Nadalje kako se navodi i kako je u provedenom
postupku utvrđeno da je radnik S. D. samostalno rukovao ključevima sefa
iako da je prema službenim evidencijama sukladno Pravilniku o bankovnoj sigurnosti
odgovorna osoba A. J., viši bankar. Za naglasiti da je kako tužitelj nije niti
mogao imati, niti imao, saznanja da je između kolega unutar dislocirane poslovnice
došlo do izmjene/manipulacije ključevima. Nije ni životno ni logično da bi on takvo što
odobrio da je znao, kao što je i iz same prirode takve radnje jasno da je to dogovor
između D.- J.. Tužitelj da nikada nije izdao odobrenje za takvu radnju
niti da je ikada upitan za takvo odobrenje. Iz same prethodno spomenute izjave
proizlazi kako je s takvim delegiranjem ključeva upoznat dana 11. studenoga 2019.
Tužitelj da je radio u poslovnici koja se nalazi u S. pod koju spada dislocirana
poslovnica u V., tako da djelatnici D. i J. sa tužiteljem nisu dijelili
radni prostor pa da nije mogao biti upoznat s njihovim međusobnim odnosom i
prijenosom ovlaštenja. Nadalje kako se navodi ˝uvidom u dodijeljene korisničke
ovlasti za radnike poslovnice V., vidljivo da oboje radnika poslovnice imaju ovlasti
S. i S., što sukladno O. P.-28-29 O. za C. F. ne
bi smjeli imati odnosno navedene ovlasti ne smiju biti postavljene istodobno jednom
djelatniku poslovnice. Navedeno da je sasvim nejasno te iz istog da ne proizlazi tko
uopće smije imati ovlasti. Tužitelj nadalje navodi da je dana 12. studenoga 2019.
zamoljen da uzme tri dana godišnjeg odmora i to od 13.studenoga 2019. do 15.
studenoga 2019., a da mu je dana 15. studenoga 2019. godine, a na temelju interne
Procedure o provođenju disciplinskog postupka uručena Odluka o privremenom
udaljenju (suspenziji) radnika s radnog mjesta datirana 12. studenoga 2019. te da mu
je s istim datumom isključen email i pristup bilo kojim aktima banke, pa da je vrlo
teško argumentirano mogao braniti radnu poziciju bez pristupa bilo kakvoj
dokumentaciji. Nastavno na već prethodno navedeno, tužitelj da ne može utvrditi
kada je i je li dodijelio S. D. ovlasti ili su mu iste dodijeljene sistemski
kroz integraciju. Polovicom rujna 2019. da je provedena interna revizija za predmetnu
poslovnicu te da se od radnika zatražilo da dostave prikaz ovlasti, odnosno da je
provjeravano da li su dodijeljene ovlasti za oboje djelatnika i A. J. i S.
D., o čemu da je bio upoznat i tužiteljev nadređeni koji da je bio u cc
korespondenciji. Zaključno da se navodi kako u poslovnici V. nisu ispravno
dodijeljene korisničke ovlasti, a što da je u tužiteljevoj odgovornosti, kao i da je
posljedica nepoštivanja sigurnosnih pravila u poslovnici V. dovela do toga da je
S. D. zloupotrijebio svoje ovlasti što da je imalo za posljedicu nastanka
ogromne štete za banku. Iz samog zaključka potrebno da je razdijeliti dva pojma-
neispravno dodijeljene korisničke ovlasti, te nepoštivanje sigurnosnih pravila. U
odnosu na dodjeljivanje korisničkih ovlasti, ako je postojao bilo kakav propust u
izdavanju ovlasti da bi se isti otklonio internom revizijom, isto kao i što je sasvim
razvidno da korisničke ovlaste bile one ispravno dodijeljene ili ne, nemaju za
posljedicu otuđenje novca jer da se u ovom slučaju radi o nepoštivanju sigurnosnih
pravila konkretne osobe. A za nepoštivanje sigurnosnih pravila od strane određene
osobe, a da ta osoba nije tužitelj, da ni u kojim uvjetima ne može biti za posljedicu
izvanrednom otkazivanju tužitelja. Naime, djelatnik odjela bankovne sigurnosti da je
proveo obuku djelatnika poslovnice V., a dodatno tome, u predmetnoj
organizacijskoj jedinici da je instaliran nadzorni sistem najnovije generacije čija da je
posebnost u tome što omogućava djelatnicima koji su zaduženi za praćenje imaju
prikaz u realnom vremenu i da bilo kakva anomalija alarmira osobe zadužene za
bankovnu sigurnost na reakciju, što zasigurno da nije tužitelj, kao i što on ne može
biti odgovoran ako dvoje djelatnika bez njegovog znanja među sobom razmjene
ovlasti i o tome nikoga ne informiraju. Nastavno, a obzirom da je novac u poslovnicu
V. stigao kada su oba djelatnika bila prisutna u poslovnici, a kako sigurno nije
riječ o maloj količini novca već o primjetnim pakiranjima, ostaje nejasno kako nitko iz
odjela bankovne sigurnosti nije uočio predmetne količine i o istima obavijestio
tužitelja ili bilo koga drugoga u hijerarhiji. U odnosu na razlog donošenja Odluke o
izvanrednom otkazu poslodavac da paušalno navodi: osobito tešku povredu iz
radnog odnosa. Pravilnik o radu O. b. d.d., odobren dana 30.studenoga 2018.
koji je stupio na snagu 01. prosinca 2018., člankom 50. predviđa da su osobito teške
povrede obveza iz radnog odnosa specificirane odredbama Procedure o provođenju
disciplinskog postupka. Obzirom da ovaj Poslodavac ima na snazi interni akt kojim da
se propisuju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, ostaje nejasno koju
točno osobito tešku povredu iz radnog odnosa je počinio radnik. Procedura o
provođenju disciplinskog postupka odredbom članka 4.4. točkom 4.4.6. taksativno
navodi osobito teške povrede i među njima da se ne nalazi koja bi to osobito teška
povreda bila. Nadalje u odredbi članka 4.4 točkom 4.6.8. da se navodi kako uprava
banke može donijeti odluku o težim disciplinskim mjerama bez prethodnog postupka
utvrđivanja činjenica od strane nadležnih stručnih službi ukoliko postoje opravdane
okolnosti koje ne zahtijevaju angažiranje nadležnih stručnih službi, ali tu odluku, a
ova pobijana to zasigurno jest, donosi temeljem izvješća nadležnog rukovoditelja, uz
konzultaciju sa Direkcijom organizacije i ljudskih potencijala i Direkcijom pravnih
poslova, a po potrebi i drugim organizacijskim jedinicama banke, dok da u ovom
slučaju nije evidentno da je uprava izvršila potrebne konzultacije. U Odluci kako nije
navedeno ni ima li radnik pravo na otkazni rok, jer da se radi o odluci o izvanrednom
otkazu iz članka 116. Zakona o radu (NNbroj 93/14,127/17), čiji da je
pravni učinak prestanak ugovora o radu s danom njezine dostave radniku, što da je
odluka zasigurno trebala sadržavati, poslodavac u istoj ne navodi obvezuje li se
radniku isplatiti plaću i priznati sva druga prava do dana prestanka radnog odnosa
temeljem ove odluke o izvanrednom otkazu, kao što ne navodi ni pravo na
otpremninu.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 2. lipnja 2021. tuženik
navodi da je dana 19. svibnja 2021. zaprimio tužbu kojom da tužitelj zahtijeva
utvrđenjem nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 3.
prosinca 2018. donesene od strane tuženika 30. ožujka 2021. Tužbeni zahtjev
tužitelja pravno da je neosnovan. Tužitelj da je temeljem Ugovora o radu kod
tuženika obavljao poslove voditelja poslovnice u Poslovnoj jedinici S. sjever i otoci,
P. centar srednja D., D. upravljanja mrežom, S. poslovanja s
građanstvom, posao koji je uključivao i vođenje poslovnice u V.. D. 11.
studenog 2019. u poslovnici u V. da je izvršena izvanredna kontrola gotovog
novca i da je utvrđen ogroman manjak u iznosima različitih valuta, odnosno manjak
od 1.090.858,16 HRK, 1.188.035,00 EUR, 200.000,00 CHF, 400,00 BAM i 300,00
CAD. Iako da je u Odluci o otkazu tuženik omaškom uz valute CHF, BAM i CAD
napisao kunske protuvrijednosti (1.351.490,40 CHF, 1.518,97 BAM i 1.530,00 CAD),
navedena omaška da ne umanjuje težinu povreda obveza iz radnog odnosa od
strane tužitelja, a niti da isključuje postojanje razloga za donošenje ovakve odluke od
strane tuženika. Povod izvanrednog pregleda gotovog novca da je bio neopravdani
izostanak s radnog mjesta radnika S. D.. Uvidom u događaje koji su
prethodili navedenom događaju, utvrđeno da je od tuženika dana 8. studenog 2019.
izdana gotovina iz Gotovinskog centra S. za poslovnicu V. za iznose
550.000,00 HRK, 1.170.000,00 EUR, 200.000,00 CHF. Temeljem tako izvršene
izvanredne kontrole, nadležni odjel kod tužitelja (Direkcija informacijske i bankovne
sigurnosti, Odjel bankovne sigurnosti) da je dana 12.studenog 2019. sastavio
Izvješće o izvanrednom događaju broj 3018-252-11/19 (dalje: Izvješće) u kojem da je
utvrdio da su svi radnici koji su radili u poslovnici V. (D., J. i Ž.)
prekršili niz internih pravila tužitelja i predloženo da je svo troje radnika pravnim
putem sankcionirati, odnosno otkazati im ugovore o radu u izvanrednom postupku.
Konkretno u odnosu na tužitelja, kao voditelj poslovnice V., tuženik da je u prvom
redu utvrdio sljedeće povrede obveza iz radnog odnosa:
izostanak postupanja sukladno smjernicama i Pravilniku o bankovnoj
sigurnosti prilikom dodjela ovlasti za rukovanje s ključevima sefa poslovnice i
izostanak pravovremene i adekvatne reakcije na sistemsko upozorenje o
značajnom povećanju gotovog novca u poslovnici V..
nepridržavanje tuženika Smjernica i Pravilnika o bankovnoj sigurnosti prilikom
dodjele ovlasti za rukovanje s ključevima sefa poslovnice.
Što se tiče nepridržavanja obveza prilikom dodjele ovlasti za rukovanje s ključevima
sefa poslovnice, te obveze da proizlaze iz Pravilnika o bankovnoj sigurnosti i
Okružnice PM-28-19 (tužitelj da je Odluci o otkazu učinio nenamjernu omašku u
pisanju i umjesto broja okružnice „PM-28-19“ naveo „PM-28-29“, međutim, točan broj
da je vidljiv iz samog Izvješća). Konkretno:
• t. III. 6.7. (181. i dalje Pravilnika o bankovnoj sigurnosti):
„ Imenovanje osoba zaduženih za otvaranje i zatvaranje poslovnice banke (181)
Otvaranje i zatvaranje bankovnog prostora i primitak i polaganje kasete za ključeve u
poslovnice bez instaliranog sigurnosnog ključa zajednički će obavljati najmanje dvije
osobe.
(182) Zadatke određene u (181) ulomku obavljaju a/ Dva zaposlenika poslovnice ili
b/Jedan zaposlenik poslovnice i zaštitar ili
c/ Jedan zaposlenik poslovnice i osoba koja je zadužena za čišćenje ili
d/ Osoba zadužena za čišćenje i zaštitar ili
e/ Dva zaštitara.
(183) Ukoliko broj zaposlenika i obim posla dopušta, glavni blagajnik odnosno
blagajnici prostorije banke ne trebaju biti zaduženi za otvaranje i zatvaranje prostorije
banke.
(184) Voditelji poslovnice trebaju pismeno ovlastiti određene zaposlenike u poslovnici
zaštitara osoba i imovine odnosno osobe koje obavljaju zadatke čišćenja za
obavljanje zadataka opisanih u ulomku
(185) Ovlaštenja se izdaju u tolikom broju, da se može osigurati obavljanje zadataka i u slučaju spriječenosti (npr. bolest, godišnji odmor, itd.).“
• Okružnica PM-28-19, konkretno:
„ Ovlasti S. i S. ne smiju biti postavljene istovremeno za jednog
djelatnika u poslovnici. Iznimka su poslovnice s jednim djelatnikom ili vanredne
situacije koje kao takve definira voditelj poslovnice/odgovorna osoba. “ (str. 3/7)
„ Ovlasti Voditelj poslovnicet Šef/Direktor poslovne jedinice, Direktor Poslovnog
Centra, Direktor Sektora poslovanja s građanstvom, Predsjednik Uprave,
predstavljaju samo ovlast za autorizaciju kod dogovorne štednje. Autorizacija se
potvrđuje traženjem ili udaljene autorizacije kroz F. aplikaciju ili potpisom na
Ugovoru o oročavanju ili obrascem OR- 1- Dogovorno oročavanje sredstava,
sukladno dostupnosti osoba koje autoriziraju. Ove ovlasti mogu imati voditelj
poslovnice, premium bankar, privatni bankar i viši bankar. Primjenjujući ove odredbe
na okolnosti konkretnog slučaja, da se uočava da je tužitelj, kao voditelj poslovnice
Vrlika, prekršio citirane obveze iz internih propisa tužitelja i to time što je:
• S. D. i A. J. dodijelio ovlasti S. i S., iako Okružnica
izrijekom navodi da te ovlasti ne smiju biti istodobno postavljene jednom djelatniku;
• da nije vršio promjene ovlaštenih osoba za rukovanje s ključevima od veljače 2019.
nadalje, iako je radnica J. u lipnju i rujnu te godine bila na dužim godišnjim
odmorima, što nužno znači da nije mogla ostati ovlaštena osoba, nego da je voditelj
poslovnice bio dužan evidentirati adekvatnu promjenu, kako jasno propisuje Pravilnik
o bankovnoj sigurnosti;
• radniku D. da je dodijelio ovlast Voditelja poslovnice, iako tom radniku, s
obzirom na njegovo radno mjesto (Bankar specijalist za fizičke osobe) ta ovlast nije
smjela biti dodijeljena sukladno Okružnici. Osim toga, u izjavi koju je dao dana 11.
studenog 2019. Odjelu bankovne sigurnosti koji da je radio izvid na licu mjesta,
tužitelj da je izričito izjavio: „Na upit o izmjenama ovlasti djelatnika koji nije
evidentiran u Obrascu 29 Evidencija ovlaštenja za rukovanje ključevima, šifrom sefa i
šifrom alarma particije sefa, nisam upoznat s istom niti sam bio upoznat s činjenicom
je li zadužena djelatnica davala na korištenje ključeve za koje je zadužena.“ Okolnost
što je tužitelj bio dislociran u S. u odnosu na ostalo dvoje radnika da ga ne
ekskulpira od odgovornosti koja se sastoji u dodjeli korisničkih ovlasti koje se
dodjeljuju putem informatičkog sustava. Ovdje da se ne radi o tome da su radnici,
suprotno svojim ovlaštenjima, jedno drugom davali ključeve, ovlasti i slično - ovdje da
se radi o tome da je sam voditelj poslovnice (tužitelj) tim radnicima dao
nepripadajuća ovlaštenja, odnosno da nije evidentirao promjene ovlaštenja kada je
jedan od ovlaštenih radnika (J.) bio fizički odsutan zbog godišnjeg odmora.
P. tome, opisane povrede da su nedvojbeno nastale uslijed propusta tužitelja
kao voditelja poslovnice V.. Nepravovremeno i neadekvatno reagiranje tužitelja
na sistemsko upozorenje o značajnom povećanju gotovog novca u poslovnici V.
Najprije, tuženik da ukazuje kako je netočna tvrdnja kako voditelj poslovnice, pa tako
i tuženik, ne dobiva nikakvu sistemsku dojavu (alert) o količini novca. Navedeno
pravilo da ne samo da proizlazi iz Okružnice PM-38-19 koju tužitelj dostavlja uz svoju
tužbu, koja propisuje: „Mailovi se šalju na mail poslovnice i voditelja poslovnice“ već i
sam tužitelj u svojoj Izjavi od 11. studenog 2019. ne spori da je 8. studenog 2019.
zaprimio sistemsku dojavu o prekoračenju osiguranog iznosa. Nadalje, istom
Okružnicom propisano da je kako su: „Poslovnice O. b. – odgovorne za
pravovremenu prijavu prekoračenja osiguranog iznosa“. Također, što se tiče
nepravovremenog i neadekvatnog reagiranja na sistemsko upozorenje o značajnom
povećanju gotovog novca u poslovnici V., te obveze proizlaze iz Pravilnika o
rukovanju gotovinom i vrijednostima u poslovnici. Konkretno: „ Blagajnički maksimum
- zaliha gotovine koja da se može nalaziti u poslovnicama na kraju dana. Količina
gotovine u poslovnicama na kraju radnog dana s klijentima definirana da je ukupnim
blagajničkim maksimumom za pojedinu poslovnicu i to da predstavlja preporučenu
količinu gotovine u poslovnicama. Ukupna količina novca koja se nalazi na šalteru za
vrijeme manipulacije kao i ukupan iznos u kasama i trezorima da je definirana
osiguranim iznosima. Kretanje količine gotovine treba pažljivo pratiti i pridržavati se
sadržaja važeće okružnice za poslovnicu izdate s ciljem optimizacije količine
gotovine, imajući u vidu neometano obavljanje prometa blagajne i smanjenja
troškova“ Nesporno da je da je tužitelj bio voditelj poslovnice V., te da je bio
odgovaran za njeno poslovanje. Primjenjujući ovu odredbu na konkretan slučaj,
tužitelj da je dana 8. Studenog 2019. dobio u 13:45 (petak), e-mail obavijest kojeg da
se vidi daje poslovnica V. prekoračila osiguran iznos od 800.000,00 kuna, a da
slanje poslovnice iznosi ogromnih 11.373.081,27 kn. Dakle, da se ne radi se o
neznatno višem iznosu, radi se o iznosu koji je više od deset puta veći od osiguranog
iznosa. Reakcija tužitelja da se sastojala se samo u sljedećem (prema njegovim
vlastitim riječima, što je vidljivo iz izjave iz koju je dao 11. Studenog 2019. Odjelu
bankovne sigurnosti):
„ Dobio sam mail za alert vezan uz navedeno u 13:45. U 13:54 sam nazvao kolegu
D.,uz ostale stvari u razgovoru vezane uz organizaciju rada pred zatvaranje
zamolio ga da provjere o čemu je riječ u ovom alertu, je li možda bilo kakvo krivo
knjiženje ili što drugo te da obave prijavu osiguranja s čime se on složio i rekao da su
to vidjeli te da će odmah to obaviti. Nisam bio u CC-u maila kojime je poslana
obavijest osiguravatelju niti ja niti tko od drugih nadređenih osoba. Naknadno sam
bio obaviješten od strane kolegice J. da je stigao upit mailom od
osiguravatelja nakon 15 h kojime se traži info je li napisan točan iznos.“ Dakle, nakon
što je zaprimio e-mail „alert“ zaista zabrinjavajućeg sadržaja (da se u maloj poslovnici
nalazi preko 11 milijuna kuna, a osiguram iznos je tek 800.000,00), tužitelj da je kao
odgovorna osoba samo nazvao radnika poslovnice D. i usputno ga, pričajući i
o drugim stvarima, podsjetio da „provjere o čemu je riječ“. Tužitelj da je očito
postupao s velikim povjerenjem u djelatnika D., no takva razina povjerenja i
nonšalancije da je nedopustiva kada se radi o ovako ogromnoj razlici koju je sistem
detektirao i o tome obavijestio ovlaštene osobe. Nakon razgovora s D.,
tužitelj da više nije inzistirao na povratnim informacijama o stanju gotovine u
poslovnici čiji da je bio voditelj, već je o razlozima nastale razlike, odnosno
prekoračenje doznao tek nakon što je otkrivena pronevjera ogromnog iznosa
gotovine u poslovnici V., nakon što je nadzor Odjela bankovne sigurnosti proveo
internu istragu dana 11. studenog 2019. Osim toga, kako je obavijest o primitku i
prekoračenju gotovine u poslovnici u iznosu preko 11 milijuna kuna putem emaila
„alerta“ dostavljena tužitelju u petak (8.11.20219.), a poslovnica V. da ne radi
subotom i nedjeljom, tužitelj da je trebao biti osobito oprezan jer u slučaju da se nije
radilo o krivom knjiženju, već zbilja o dostavi ogromne količine gotovog novca (što je
ovdje i bio slučaj), to da bi značilo da bi navedena količina novca bila deponirana u
banci cijeli vikend, neosigurana, što da bi svakom prosječnom čovjeku samo po sebi
predstavljalo više nego ozbiljan rizik i znak za uzbunu. Prema tome, da ne treba čak
ni imati posebno bankarsko znanje ili biti ekspert u bankarskim procesima da se uoči
koliko je ova reakcija bila neprikladna s obzirom na signaliziranu diskrepanciju u
iznosima, te izloženost tuženika rizicima u pogledu postojanja neosiguranog iznosa
gotovine u poslovnici V., a o kojim okolnostima da je tužitelj bio dužan voditi
računa i za što je tužitelj odgovarao. Slijedom svega prethodnog navedenog, više
nego da je očito da je tužitelj počinio sljedeće osobito teške povrede predviđene
Procedurom o provođenju disciplinskog postupka (članak 4.4.6. Procedure):
značajna neučinkovitost, nemar ili nepažnja u izvršenju radnih obveza propust koji šteti imovini banke
Tužitelj da je bio pozvan od strane tuženika iznijeti svoju obranu. Neosnovane da su
tvrdnje tužitelja kako nije dobio priliku iznijeti obranu, s obzirom da ga je tuženik
dopisom od 15. studenog 2019. pozvao na iznošenje obrane. Shodno tome, tužitelj
da je bio vrlo dobro upoznat s cijelom nastalom situaciju (štoviše, bila je upoznata
cijela hrvatska javnost s pronevjerom višemilijunskog iznosa u jednoj maloj poslovnici
tuženika), ali da je bio ovlašten obaviti uvid u dokumente tuženika na temelju kojih da
je upućen takav poziv. Osim toga, tužitelj kod tuženika da je imao status sindikalnog
povjerenika samim time da su mu bila dostavljena sva izvješća vezana uz događaj u
poslovnici V. u postupku savjetovanje / suodlučivanja. Stoga, tužitelj da je
nesporno bio upoznat sa svim detaljima i okolnostima koji su se odigrali u poslovnici
V. prethodno dostavi poziva na iznošenje obrane 15. studenog 2019. Odluka o
otkazu sadrži sve elemente propisane odredbama Zakona o radu. Neosnovani da su
navodi tužitelja kako odluka o otkazu nezakonito ne sadrži odrede o pravima tužitelja
do dana prestanka radnog odnosa, kao i pravo na otpremninu. Stoga, tuženik u
skladu s prethodnim navodima da predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u
cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu troška vođenja ovog parničnog postupka
tuženiku.
3. U dokaznom postupku sud je pregledao Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o
radu od 30. ožujka 2021., Zahtjev za zaštitu prava od 20. travnja 2021., Zapisnik
O. banke d.d. , Odluka o privremenom udaljenju radnika s radnog mjesta od 12.
Studenog 2019., Pravilnik o radu ( list spisa 25-44), Procedura o provođenju
disciplinskog postupka ( list spisa 45-55), Izvješće o izvanrednom događaju, Nalog za
otpremu /dopremu vrijednosnih pošiljki, Potvrda o izdatku efektive, Izjava od dana 11.
studenog 2019., Pravilnik o bankovnoj sigurnosti ( list spisa 78-137), Okružnica o
ovlastima , Pravilnik o rukovanju gotovinom i vrijednostima u poslovnici, Zahtjev za
iznošenje obrane, jednokratna prijava promjene svote osiguranja novca u poslovnom
prostoru, saslušanje tužitelja, svjedoka R. M., D. V., D. K.,
M. V. i A. J.. 4.Tužbeni zahtjev nije osnovan. 5. Među strankama nije sporno:
-da je tužitelj bio zaposlenik tuženika kao voditelj poslovnice u poslovnoj jedinici S.,
sjever i otoci, poslovni centar S. D., D. upravljanja mrežom,
sektor poslovanja s građanstvom, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme
od 3. prosinca 2018.
- da je tužitelj dana 7. travnja 2021. putem pošte zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu datiranu 30. ožujka 2021.,
- da je tužitelj protiv navedene odluke od dana 20. travnja 2021. podnio Zahtjev za
zaštitu prava- prigovor u zakonskom roku, o kojem tuženik nije odlučio,
- da je dana 26. Ožujka 2021., tuženik zaprimio presudu Županijskog suda u Splitu
Posl. br. GžR- 157/2021-2., kojom je nadomještena suglasnost na izvanredni otkaz
ugovora o radu tužitelju kao sindikalnom povjereniku.
Kao sporno ostalo je za raspraviti:
- da li je nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu,
a samim time i osnovanost zahtjeva kojim se nalaže tuženiku da vrati tužitelja
na rad u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe.
6. U svom iskazu na ročištu dana 2. prosinca 2021. tužitelj navodi da je zaposlen kod
tuženika još od ožujka 2008. kad je radio kao djelatnik S. b. da bi nakon
integriranja s. b. 3. prosinca 2018. došao na radno mjesto Voditelja
poslovnice S., kojemu da je pridodana i V.. Svoje poslove voditelja poslovnice
V. prema naputku poslodavca trebao je obavljati da minimalno jednom mjesečno
napravi kontrolu rada poslovnice, a on da je to radio i češće. Znao je raditi i
izvanredne kontrole blagajne i kompletnog poslovanja i to da je funkcioniralo, iako da
su bili često problemi u informativnom sustavu u generalnoj banci. Poslovnica V.
da je imala dva djelatnika S. D. i A. J., što da je ustvari bilo
pod kapacitirano, obzirom da je poslovnica trebala imati minimalno tri djelatnika.
Poslovnica da nije imala zaštitara samo inter-lock vrata. Koliko da mu je poznato
poslovnica da je ostala na dva djelatnika jer da je nakon integracije dogovoreno da
će se ista zatvoriti te da je čuo od zaposlenika da su se građani sukladno toj
informaciji interesirali za podizanje depozita. Što se tiče ovlasti zaposlenika poslovne
jedinice V., isti da je ovlastio A. J. , kao samostalnog bankara, za
ključeve sefa, jedina da je bila ovlaštena rukovati s ključevima sefa i zaprimati
gotovinu, kao što jedina imala i ovlasti trebovanje gotovinu. Drugi djelatnik S.
D., da je imao ovlasti bankara specijalista, koju mu je ovlast dao, potrebna za
redovno obavljanje njegovog posla. Na zahtjev interne revizije u 10. mjesecu 2019.
da provjeri ovlasti koje imaju djelatnici P. V., isti da je utvrdio da S. D.
ovlast voditelja poslovnice te ovlasti super vizor supouth, dok da je djelatnica
J. isto imala supervizor i supauth. Isti da se ne sjeća da je djelatniku
D. dao ovlast voditelja poslovnice, obzirom da je bilo moguće sistemski
mijenjati ovlasti od projekta do projekta. Napominje da je krajem devetog mjeseca i
početkom desetog mjeseca bila redovna interna revizija i kod koje da nije utvrđeno
nikakvih propusta po pitanju korisničkih ovlasti djelatnika. Nikakvih primjedbi da nije
dobio niti da je smatrao da imaju korisničke ovlasti koje im ne pripadaju. U petom
mjesecu 2019. u banci da je proveden program O., koji da je dotadašnjim
djelatnicima poslovnice dao znatno veće ovlasti, bez znanja voditelja, što da su oni
naknadno saznali i reagirali prema nadređenima da je to ogroman rizik, međutim da
nije bilo povratne informacije. Što se tiče trebovanja gotovine u poslovnici, koliko mu
je poznato te ovlasti da je imala A. J., međutim da su se ovlasti
prilagođavale, da je to radio D. kada je ona bila odsutna. Isto da se to odnosilo
i na ključeve sefa, naime njemu u datom momentu da nije bilo poznato da kolegica
J. ključeve sefa prepušta D., obzirom da u periodu kada je ona bila na
godišnjem odmoru da je slao zamjenu iz S., koja da je tada preuzimala ovlasti za
držanje ključeva sefa, pa da može reći da se to radilo bez njegovog znanja. Što se
tiče nabave veće količine novca konkretno dana 5.ili 6. studenog 2019. da može reći
da se trebovanje gotovog novca za poslovnicu vrši preko sistemske aplikacije F. i
da mu nije poznato da se ta narudžba gotovine može naručiti telefonski, a narudžba
da se radi u centralni trezor. Isti da nikada nije bio otkad je vodio poslovnicu V.
upoznat s količinom trebovanja gotovog novca kako za V. tako i za S. koja da je
potrebna za normalno funkcioniranje, niti da je to propisima određeno niti kad se radi
o narudžbi veće količine gotovog novca kao u konkretnom slučaju. On da je za tu
narudžbu saznao preko aplikacije F. da je značajno povećan iznos osigurane
svote koja da je za tu poslovnicu bila 800 tisuća kuna, misli da je pisao gotovinski
iznos za koliko se prešla osigurana svota. Po tom zaprimanju isti da je kontaktirao
kolegu D. i prvo da je pomislio da je došlo do greške kod knjiženja, te da mu
je rekao da provjeri o čemu se radi i da podnese zahtjev za osiguranu svotu ako se
ne radi o krivom knjiženju. Od njega da nije dobio povratnu informaciju da li se radi o
grešci u knjiženju, ali da mora napomenuti da je ranije od oboje djelatnika dobivao
informacije kako će se značajno podizati depoziti iz te poslovnice obzirom da je bilo
najavljeno zatvaranje poslovnice, koja da je inače bila samo depozitarna. Taj alert da
se njemu i dalje nije vraćao što je ustvari ukazivalo da je podignuta osigurana svota
odnosno da je situacija riješena. Stoga da smatra da se u odluci navodi da je kod
njega izostala pravovremena reakcija kao neosnovana opaska, jer da po njemu se
ne radi o njegovom propustu, nego o propustu sustava sigurnosti. Napominje da ni
njega ni njegove nadređene nitko nije obavijestio za tu veliku narudžbu novca, za
koju da su točno saznali 11. studenog 2019. nakon utvrđenja kaznenog djela od
strane S. D.. N. da smatra da su zakazale druge službe unutar
sistema i to služba potpore poslovanja s građanstvom koja definira limite i prati
novčana stanje te IT sektor ili služba upravljanja gotovim novcem kao i služba
bankovne sigurnosti, koja da ima raspored kod dostave novca u poslovnicama, dakle
gdje i kada će se vršiti zaprimanje novca pošto je poslovna jedinica V. imala
veoma moderan video nadzorni sustav oni da se trebaju u realnom vremenu, vrlo
kratko, nakon što novac stigne u poslovnicu, video nadzorom pratiti zaprimanje
novca jer da do tada je bio slučaj u koliko to ne bi bilo tako jer bi odmah reagirali što
se događa, zašto nemaju video nadzor za zaprimanje novca odnosno potvrdu da je
novac zaprimljen, da bi u konkretnom slučaju taj video nadzor od strane djelatnika
bankovne sigurnosti i njihova reakcija izostala 3 ipol sata. Naime, novac da je stajao
u poslovnici fizički sa strane, a sustav da ga je zaprimio malo prije 14,00 sati kada je
došao alert. Napominje da je izvanredna komisija u kojoj da je bio i on izvanrednu
kontrolu izvršila 11. studenog 2019. i da je tada utvrđen značajan manjak gotovine
koji da je preciziran u zapisniku, a koji da se ne podudara u iznosu gotovine koji da
se navodi u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu. On da je od tada preuzeo
po nalogu bankovne sigurnosti sve ključeve poslovne jedinice, osigurali su novac i
napustili poslovnicu. Dana 12. studenog da je normalno radio u S., kada da mu je
nadređeni rekao da bi bilo dobro da uzme dan godišnjeg dok se ovo sve ne riješi i
razdužio ga od svega. Isti da je tada išao po raznim službama i po policiji davao
izjave vezano za predmetni događaj, da bi mu došlo rješenje o suspenziji, isključenje
iz svih mailova i sustava banke, te da je na zahtjev bankovne sigurnosti i dao svoju
obranu i nakon toga da je u travnju mjesecu na kućnu adresu dobio odluku o
izvanrednom otkazu ugovora o radu. Poslovnica V. da se trebala zatvoriti dana
30. studenog 2019. O tome kako funkcionira korištenje ključeva odnosno otvaranje
sefa, oboje djelatnika da su bili ovlašteni za otvaranje poslovnice, odnosno po
pravilima da se radi o 6 različitih ključeva odnosno šifri te da je mogla jedna osoba
biti zadužena maksimalno sa 2 šifre odnosno 2 ključa, ovdje da je zbog operativnog
funkcioniranja bilo 3 šifre odnosno 3 ključa, što nikome da nije predstavljalo problem
iako da su ukazivali na to. Što se tiče otvaranja sefa za sef da su postojala dva ključa
od kojih da se bez jednog glavnog ključa, koji da je imala djelatnica J. nije
mogao otvoriti sef. Njemu da nije poznato kako je djelatnik D. došao do svih 6
šifri za ulaz u poslovnicu kao i za komplet ključeva sefa. O tome da li je nakon
razgovora sa D., a nakon dobivanja alerta o premašenoj osiguranoj svoti
bio svjestan rizika o većoj količini novca koja da je trebala ostati u poslovnici za
vrijeme vikenda kad banka ne radi, kako je već rekao da je bilo slučajeva krivog
knjiženja i da nije posumnjao obzirom da su mu alerti prestali stizati o većoj količini
novca, a naknadno da je saznao da je C. prihvatila osiguranje veće količine
novca. Nakon toga da više nije kontaktirao D..
7. U svom iskazu na ročištu dana 2. prosinca 2021. svjedok R. M. navodi da je
Direktor odjela upravljanja ljudskim potencijalima od 1. listopada 2018. On kao
direktor operativno da izrađuje odluke temeljem izvješća odjela bankovne sigurnosti o
nekom događaju, konkretno da se ovdje radi o događaju koji da je bio 11. studenog
2019., a izvješće odjela bankovne sigurnosti od 12. studenog 2019. On osobno da
nema detaljnijih saznanja o sadržaju utvrđenja iz izvješća navedenih djelatnika odjela
bankovne sigurnosti već temeljem njihovih utvrđenja da se izrađuje određena odluka,
konkretno kod tužitelja odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. On kao
djelatnik banke smatra da svaki voditelj poslovnice pa tako i tužitelj, a koji je zamijetio
određeno odstupanje i to značajno odstupanje u konkretnom slučaju da je bio dužan
o svemu obavijestiti svoje nadređene. Međutim, isti da ne može precizirati koja je on
to pravila povrijedio, naime kako se u odluci navodi da je izostala njegova
pravovremena reakcija kada je zaprimio alert vezano za premašenje osigurane svote
u poslovnoj jedinici V. u smislu da je propušteno o tome obavijestiti nadređene.
Što se tiče davanja određenih ovlasti djelatnicima poslovne jedinice V. o tome da
li je sama banka imala kroz određene programe davanje ovlasti djelatnicima bez
znanja voditelja poslovnice isti da o tome ne zna ništa detaljno. Naime, njemu je
poznat program O., ali tehničke detalje vezano za davanje ovlasti bankarima
mu nisu poznate. Dakle, on da je na temelju izvješća bankovne sigurnosti od 12.
studenog 2019., izradio prijedlog odluke o izvanrednom otkazu. Međutim, kako je
tužitelj bio jedan od sindikalnih povjerenika da je trebalo provesti postupak
suodlučivanju prema čl.151. Zakona o radu te da je nastupila uskrata suglasnosti da
bi se sudskim putem ta sudska suglasnost dobila stoga da je tužitelju dao otkaz u
ožujka 30. ožujka, a radni odnos da mu je prestao 7. travnja 2021. O tome koje su
osobito teške povrede iz radnog odnosa kod tužitelja utvrđene, to da su bili nemar i
značajna neučinkovitost .O tome da li su nakon integracije 2. prosinca 2018. ovlasti
djelatnicima dodjeljivanje sistematski, navodi da su bile dodjeljivane, ali da ne može
ulaziti u detalje jer da je to bilo specifično razdoblje. U poslovnici V. da je bilo dva
zaposlenika, ali da se ne sjeća koliko je ih bilo propisano, ali da ih je danas tri
zaposlenika. Nije mu poznato da li je potrebno odobrenje kod narudžbe gotovog
novca da bi se ta narudžba dogodila. O tome koje su nepravilnosti utvrđene u
pogledu ovlasti supervizor i ovlasti superouth i raspodjeli ključeva, te ovlasti da su
imali oboje zaposlenika što da ne može biti i da je jedna osoba otvarala poslovnicu u
dva navrata što je također protivno procesu. Voditelj poslovnice da je odgovoran za
te propuste po opisu svog radnog mjesta, jer da je to propisano posebnim aktima kod
opisa radnog mjesta poslova i radnih zadataka i kod pravila kod reguliranja rada
poslovnice i bankovne sigurnosti. O tome da li je okolnost što su ovlasti nepravilno
dodijeljene djelatnicima povećalo rizik od nastupanja zlouporabe tih ovlasti, isti
navodi da prema njegovoj procjeni je to dovelo do povećanog rizika zbog nastanka
zlouporabe tih ovlasti. Revizija da je započela prije spornog događaja i da do 1.
prosinca nije bila završena, a nakon te revizije da su bile potvrđene nepravilnosti
vezano za dodjele ovlasti djelatnicima poslovne jedinice V..
8. U svom iskazu na ročištu od dana 24. veljače 2022. svjedok D. V. navodi
da je direktor Odjela bankovne sigurnosti od 2007. godine. Što se tiče samog
događaja od 2019., odnosno o izvanrednoj kontroli dana 11. studenog 2019., da
može reći da je na tu kontrolu uputio kolegicu K.. U toj kontroli da su utvrđeni
propusti tužitelja kao voditelja poslovnce koje da bi nazvao kao nemar u njegovom
postupanju po obavijesti da je ta poslovnica u petak zaprimila 15 puta veći iznos
novca kojeg da je naručio djelatnik poslovnice D., radi se o cirka
11.000.000,00 kn, dok da je osigurana svota bila oko 800.000,00 kn. Propusti
tužitelja da su višestruki, tog dana 8. studenog da je djelatnik te poslovnice D.,
iako nije imao ta ovlaštenja imao pristup ključu poslovnice i alarmnom sustavu, što da
po bankarskim propisima ta dva ovlaštenja ne mogu biti dodijeljena istoj osobi.
Navodi da nije točno da bi bilo kakva dodatna ovlaštenja djelatnik D. ili
djelatnica J. dobivala prema projektu O., već da je to dodjeljivao voditelj
poslovnice preko sustava aplikacije za dodjelu ovlasti. Dakle ovlaštenja koja da su
dana da su protivno bankarskim propisima, s čime da je voditelj bio upoznat. Njegova
reakcija također da je bila neprimjerena kada je bio preko sustava obaviješten da je
značajno podignut limit poslovnice i to 15 puta više od osigurane svote, da nije
provjerio zbog čega, već da je samo djelatnika D. uputio da podnese zahtjev,
bez da zatraži od njega ili provjerenom kroz sustav zbog čega je izvršena toliko
velika narudžba, u petak navečer, obzirom da banka preko vikenda ne radi. Smatra
da su to veliki propusti tužitelja kao voditelja poslovnice, a to što je on bio dislociran
apsolutno da nije od utjecaja. Što se tiče navoda tužitelja da je bila revizija
poslovanja u rujnu mjesecu te godina i da nije dobio nikakvu opasku u smislu ovlasti
djelatnice, odnosno poklapanja ovlasti, napominje da ta revizija nije bila ni dovršena
do predmetnog događaja, stoga da to nije od utjecaja na njegovu odgovornost. O
tome zašto su u izvješću napisali da je radnica J. svojim činom predaje
ključeva omogućila pristup sefu osobi koja za to da nije ovlaštena, da je propust
tužitelja u tome što su i jedan i drugi djelatnik, dakle D. i J. u sustavu
imali identične ovlasti, a posebno da je propust J. što je tog dana prepustila i
ključeve i alarm poslovnice D.. Minimum zaposlenika da su dva zaposlenika,
po sigurnosnim propisima. O tome tko kontrolira ovlasti koje kontrolira putem
aplikacije voditelj poslovnice, odnosno interna revizija. O tome zbog čega se interna
revizija provodila u V. obzirom da je bio plan zatvoriti poslovnicu krajem studenog,
navodi da se dislociranim poslovnicama poklanja veća pažnja, tako da je za tu
godinu uzeta za reviziju poslovnica V., da na to nije od utjecaja činjenica što se
planirala zatvoriti. Obavijest voditelju poslovnice u svezi podizanja osigurane svote za
poslovnicu da dođe jednom, ali na dva e-maila, odnosno da dolazi na e-maila
poslovnice i na e-mail voditelja poslovnice, s tim da koliko je njemu poznato da druga
djelatnica nije bila u poslovnici u trenutku dobivanja e-maila (obavijesti). O tome zbog
čega je novac u poslovnicu zaprimljen od 10,30 sati, a s tim da je alert o značajnom
podizanju poslan oko 13,45 sati, dakle da sa odmakom od 3 sata, e-mail o podizanju
svote šalje onog momenta kada se dobije obavijest da je u sustavu potvrđeno da je
zaprimljen novac, a što je u ovom slučaju bilo sa zakašnjenjem, a koja radnja da
inače traje 10-ak minuta. O tome da li se u realnom vremenu prati zaprimanje novca
video nadzorom, navodi da video nadzor služi za rekonstrukciju događaja, ali ne i za
praćenje radnog vremena.
9. U svom iskazu na ročištu od dana 6. travnja 2022. svjedokinja D. K.
navodi da je djelatnica O. bankovne sigurnosti u S., zadužena za nadzor rada
poslovnice S. D. u koju spada i poslovnica V.. Što se tiče samog
događaja u poslovnici Vrlika od 11. studenog 2019. da može reći da ju je o tom
događaju, odnosno o određenim nepravilnostima obavijestio direktor poslovnog
centra T. A.. P. kolega da joj je javio da se djelatnik poslovnice
Đ. nije pojavio na poslu, a da druga djelatnica J. ne može otvorit sef,
odnosno trezor jer da su ključevi od sefa kod Đ.. Isto tako da je poslovnici
V. zaprimljena velika količina novca, koja da bi se trebala nalaziti u trezoru. Ona i
kolega A. zajedno sa kolegama V., kao i tužiteljem da su se uputili
tog dana u V.. Posebno da su morali ići kod tužitelja, jer da su rezervni ključevi od
trezora bili kod njega koji da je vodio poslovnicu u S.. Kada su došli u poslovnicu
V. sa tim rezervnim ključevima, da su otvorili trezor u kojem da je trebalo biti oko
11 miliona kuna. Po otvaranju sefa odokativno da je bilo očito da se radi o znatno
manjoj količini novca u sefu. Tada da je ona dala nalog da svi izađu, pozvala policiju,
policija da je napravila očevid. Na kraju dana da su izvršili kontrolu, odnosno utvrdili
koliko je novca u trezoru i koliki je manjak. Nakon toga ista da je uzela izjave od
kolegice A. J. i tužitelja. O tome da pojasni utvrđenje iz njenog zaključka
što se sve tužitelju kao voditelju poslovnice stavlja na teret, mora istaći da su za
svaku poslovnicu, pa tako i za tu definirana sigurnosna pravila posebno ulaska
izlaska i rukovanja s ključevima kako trezora tako i s ključevima s ulazima, alarma i
sl. Da bi sve to funkcioniralo kako treba upravo da je tužitelj kao voditelj poslovnice
odgovoran da se ta sigurnosna pravila pravilno realiziraju. Naime, konkretno da je
utvrđeno da je ovlaštenje za rukovanje ključevima od trezora imala kolegica A.
J. od 2. mjeseca 2019. bez da je za vrijeme godišnjeg odmora, koje da je
sigurno koristila, došlo do promjene osobe, jer da se ta osoba mora mijenjati, upravo
kad da je ta osoba spriječena raditi u poslovnici. Navodi da je provjerila da je
djelatnica J. koristila godišnji odmor, a da nije bilo promjene osobe vezano za
korištenje ključeva. Nadalje da je utvrđeno da je upravo voditelj poslovnice odnosno
tužitelj dodijelio ovlasti kako kolegici A. tako i kolegi D. za zaprimanje i
validiranje novca, u tom trenutku kada da su izvršili izvanrednu reviziju da su imali
dvije osobe iste ovlasti, što da je suprotno internim pravilima, a kako bi se spriječilo
da netko ne zloupotrijebi svoje ovlaštenje. Takve ovlasti da dodjeljuje isključivo
voditelj poslovnice, a ne nikakva aplikacija u sustavu. Tako da je konkretnog dana
kad se to dogodilo bivši djelatnik D. mogao odraditi prijem i validiranje novca
bez kontrole što da je iskoristio. Nakon što je D. knjigovodstveno zaprimio i
validirao količinu novca tada da je došao automatski alert ili mail kojim se
obavještava voditelj poslovnice da je značajno probijen osigurani limit poslovnice i za
koliko da je probijen limit osiguranja. Naime, neprimjerena ili nepravovremena
reakcija tužitelja da se ogleda u tome što je nakon zaprimanja takvog alerta , samo
nazvao bivšeg djelatnika D. i rekao da mora podići osiguranu svotu, bez da je
nakon toga izvršio provjeru da li je to izvršeno i da je znakovito da tadašnji djelatnik
taj mail koji je uputio osiguravajućoj kući nije uputio i voditelju što po pravilima treba,
a tužitelju da to nije bilo sumnjivo. Naime on da je i izjavio da nije provjeravao
D.. To da se smatra ključnim propustima tužitelja, što da su utvrdili u kontroli
nakon predmetnog događaja. O tome da li je za tu poslovnicu bila ranije obavljena
revizija odjela interne revizije, koliko joj je poznato da je to bilo u godišnjem planu i
revizija poslovnice V. da je po njenim saznanjima bila u tijeku ali do ovog
događaja da nije bila okončana, odnosno da nije imala konačni izvještaj. O tome da li
je svjedokinja ikada bila osobno u kontroli poslovnice V., kao djelatnik odjela
bankovne sigurnosti i što je tada uočila, ista da je bila u drugom mjesecu 2019. u
nadzoru poslovnice V., tada da nije bilo značajnih propusta i nepravilnosti, navodi
da je provela i edukaciju djelatnika, pojašnjenja u vezi sigurnosnih pravila i slično. Po
pravilima bankovne sigurnosti da je propisano minimalno dvoje zaposlenika
poslovnice, obzirom na dužnosti , šifru i zaduženje ključeva. O tome da li alert kojeg
je spomenula svjedokinja dođe jednom ili se ponavlja navodi da joj nisu poznate
tehničke karakteristike. Međutim, koliko joj je poznato da misli da taj alert nije vezan
isključivo za prijavu osiguranje, odnosno povećanje limita. O tome da li je u
konkretnom slučaju na dan događaja, ovlaštenje koje je bilo dodijeljeno djelatnici
J. bilo u skladu sa dodijeljenim ovlastima od strane voditelja, svjedokinja
navodi da je ona po dodijeljenim ovlastima trebala raspolagati ključevima, a očito nije
kad su ključevi bili kod D., što pretpostavlja da su njih dvoje mijenjali ovlasti.
Bankovna sigurnosti da nema saznanja o naručivanju količine gotovog novca. O
tome što da bivši djelatnik D. nije knjigovodstveno zadužio novac koji je
zaprimio u poslovnici da li bi se otkrio taj manjak odnosno zaprimanje te velike
količine novca u petak u poslovnici V., navodi da bi gotovinski centar reagirao da
novac nije zaprimljen u sustav već taj dan u petak. O tome da li sistem video nadzora
prati tijek zaprimanja novca u poslovnici u realnom vremenu i da li neka osoba u
sustavu bankovne sigurnosti to gleda, navodi da u svim poslovnicama O. b.
imaju instaliran video nadzor sukladno zakonu, video nadzorni sustav da prati u
realnom vremenu odvijanje zaprimanja novca, međutim što se tiče samog čina,
konkretno u V., da je nemoguće da postoji osoba koja će pratiti sam taj čin
zaprimanja novca u odjelu bankovne sigurnosti jer da sustav služi isključivo za
rekonstrukciju događaja obzirom na veliki broj takvih radnji i velik broj poslovnica.
10. U svom iskazu na ročištu od dana 13. listopada 2022. svjedok M. V. navodi
da je radio kod tuženika do 19. ožujka 2020., a sada da radi u drugoj banci, a kod
tuženika da je bio zaposlen na radnom mjestu šef poslovne jedinice S.-sjever i
otoci tako da je bio nadređen tužitelju koji da je bio šef poslovnice S. I.
V.. Koliko mu je poznato tužitelj kao šef Ispostave V. da je trebao i fizički
ponekad obilaziti tu poslovnicu, ali ne svakodnevno, što da je redovno i radio. Ta
ispostava da je imala dva zaposlena djelatnika, što da je bilo dovoljno za tu
ispostavu, što da je bilo i predviđeno sukladno bankarskim okvirima odnosno
standardu te ispostave. Što se tiče davanja ovlasti djelatnicima iz te ispostave, da
misli da su one definirane u samom sustavu, a da voditelj poslovnice eventualno
mijenja te ovlasti sukladno potrebama. U slučaju da jedan od djelatnika na bolovanju
ili na godišnjem odmoru tada da se te ovlasti mijenjaju. Isti da se ne sjeća da li je
revizija pokazala da je to u slučaju korištenja godišnjeg odmora ili bolovanja
realizirano u I. V.. Što se tiče samog događaja iz studenog 2019. isti da je
bio u kontroli nakon predmetnog događaja i da se sjeća da je taj petak odnosno kad
je došlo do samog kaznenog djela bio regionalni sastanak gdje da su bili direktori
svih poslovnica kao i tužitelj što da je možda zaokupilo više pažnje tužitelja. Koliko da
mu je poznato on kao direktor poslovnice da nije mogao znati o narudžbi veće
količine novca prije. Naime da ne postoji u bankarskim pravilima potrebe da se on o
tome obavještava, odnosno to da nije bilo propisano. Isti da smatra da je to propust
banke i da je na narudžbu takve količine novca trebao reagirati drugi odjel banke,
osim tužitelja da su trebali biti upoznati on, kao njegov nadređeni i regionalni odjel.
Koliko mu je poznato tužitelj da je kontaktirao djelatnika D. kada je dobio
službeni alert označenog povećanja novčanog iznosa iznad osigurane svote, ali da
mu nisu poznate pojedinosti njihovog međusobnog razgovora. O tome kakva je
reakcija tužitelja kao voditelja poslovnice trebala biti, misli da ništa posebno nije
regulirano bankarskim pravilnicima, nekakvo posebno postupanje osim što je trebao
reagirati na predmetni alert kad je isti došao. Njegovo mišljenje je da je puno veći
propust ostalih odjela banke i to posebno odjela sigurnosti, jer da u momentu kad je
poslana toliko velika količina novca u malu ispostavu V. da je o tom trebalo
obavijestiti puno veći broj ovlaštenih osoba, a i sam prijem tog novca da je bio
odrađen s puno manjkavosti, obzirom da je u bankarski sustav tek nakon tri sata ušla
ta primopredaja, on da to pretpostavlja ali pojedinosti da ne zna. Izvanrednom
kontrolom da su utvrdili točne iznose za koje je banka bila oštećena tako da je taj
zapisnik vjerodostojan u pogledu toga. O tome da li je rađena revizija dodijeljenih
ovlasti djelatnicima pa i Ispostave V., istom koliko je poznato da se radila revizija
odnosno da je Odjel za kontrolu ovlasti ili Odjel bankovne sigurnosti ili kako se već
zvao takve naputke dao voditeljima direktorima poslovnica. Što se tiče ranije rađene
revizije da su bile uredne u predmetnoj I. u V., a da je predmetni S.
D. i ranije radio određene pronevjere i kaznena djela koje revizija da nije ni
otkrila. O tome da li on kao nadređeni tužitelju ima neposredna saznanja o tome da
Odjel bankovne sigurnosti u realnom vremenu prati zaprimanje novca, da to
vjerojatno znaju djelatnici tog odjela i da to njemu nije poznato i da nema uvid u to. O
tome da li je po njegovoj ocjeni tužitelj valjano reagirao obzirom na podatak o
zaprimanju velike količine novca u Ispostavu V. neposredno kroz vikend da koliko
je njemu poznato da je on reagirao pozivom djelatniku ispostave i podigao osigurani
limit, a da je bio i zauzet sastankom regionalnih direktora, ali da taj postupak nije
nigdje bio posebno definiran.
11. U svom iskazu na ročištu od dana 13. listopada 2022. svjedokinja A. J.
navodi da je radila kod tuženika cca 12 godina i u S. b. nakon toga O., a
zadnje 4 godine u I. V.. O. da je u I. V. radila kao viši bankar,
i da je imala ključeve trezora te da je jedina bila zadužena za ključeve trezora, da je
radila na blagajni kredite i sve što je bilo u opisu njenog posla kao višeg bankara,
tako da je praktički imala sve ovlasti kao i bankar specijalist, ukratko ona i kolega
D. da su imali iste ovlasti u istom trenutku obzirom da je njih bilo samo dvoje
djelatnika, a po njenoj procjeni da je trebalo biti najmanje troje. Sve te ovlasti kako
njoj tako i kolegi D. da je dala banka kroz bankarski program preko kojeg se
ovlasti dodjeljuju, s tim da se prijenos svih ovlasti radi u slučaju godišnjeg, bolovanja i
sl. i to da radi voditelj poslovnice koji osigurava zamjenskog djelatnika. Tog kritičnog
dana ista da nije bila upoznata da je naručena velika količina novca, jer da je taj dan
radila na blagajni po nalogu kolege D. koji iako da joj nije bio službeno
nadređen, kako joj je ranije u sustavu bio šef, on da se i dalje tako ponašao prema
njoj. Što se tiče ključeva trezora navodi da je točno da je jedina imala ključeve trezora
međutim novac kad je stigao da se trebao zaprimati u susjednoj prostoriji s video
nadzorom te da je D. također imao ovlasti za zaprimanje tog novca, međutim
kasnije da se ispostavilo da je novac zaprimljen u sobi koja nije imala video nadzor.
Točno da je da je ona taj dan nešto ranije otišla s posla ali nakon što je novac stigao i
da nije provjeravala da li je isti stavljen u trezor odnosno da nije bio stavljen u trezor
dok je ona bila na poslu. Kad je odlazila s posla da je mislila da je ključ od trezora
kod nje jer da ga je jedino ona imala ali da se kasnije ispostavilo da joj je taj ključ
uzet bez njenog znanja, s tim da nije razmišljala kad je odlazila s posla da novac nije
bio stavljen u trezor iako je ključ trebao biti kod nje. Dok je bila u automobilu kolega
D. da je nazvao i samo da je pitao kako da poveća limit osiguranja jer da nije
znao to napraviti međutim tada da joj nije rekao niti da ga je pitala o kojoj se količini
novca radi odnosno povećanju limita. Napominjem da je ona također dobila
izvanredni otkaz, a kao propuste tuženik da je naveo da je ona taj dan otišla ranije s
posla i omogućila kolegi D. da dođe do ključa od trezora, iako kako je navela
da je isti njoj bio otuđen s tim da po navodima policije da je saznala da je D.
imao namjeru iscenirati oružanu pljačku i da je za to imao pripremljene rekvizite ako
ona ne izađe ranije s posla jer da ga je dva dana prije obavijestila da će taj dan
možda trebati izaći ranije s posla. Tužitelj da je kontrolirao rad ispostave povremeno
fizički. Napominje da je u 4 godine koliko je radila u I. V. samo jednom bila
kontrola Odjela za bankovne sigurnosti gdje da je bila D. K. i to da je bilo u
7. ili 8. mjesecu i još jednom da je došla nakon toga s jednim gospodinom i da su
kontrolirali da li se vode evidencije, a kontrola da se radila vezano za sigurnost te
ispostave.
12. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i
svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i
25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije
osnovan. Temeljem čl. 116. Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17- u
daljnjem tekstu ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o
radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja
propisanog i li ugovorenog otkaznog roka ( izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške
povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz
uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog
odnosa nije moguć. Pregledom Izvješća o izvanrednom događaju br. 3018-252-11/19
kao i temeljem iskaza stranaka i svih saslušanih svjedoka te posebno svjedoka
D. V. i D. K., ovaj sud smatra da je tuženik u ovom postupku
dokazao da je tužitelj kao Voditelj poslovnice V. teže povrijedio obveze iz radnog
odnosa i to:
- izostanak postupanja sukladno smjernicama i Pravilniku o bankovnoj sigurnosti prilikom dodjela ovlasti za rukovanje s ključevima sefa poslovnice i
- izostanak pravovremene i adekvatne reakcije na sistemsko upozorenje o značajnom povećanju gotovog novca u poslovnici V..
- nepridržavanje smjernicama i Pravilniku o bankovnoj sigurnosti prilikom dodjele
ovlasti za rukovanje s ključevima sefa poslovnice.
Tužitelj je u ovom postupku isticao da mu nije bila dana mogućnost davanja
argumentirane obrane obzirom da mu prije nije dano na uvid izvješće bankovne
sigurnosti, što ovaj sud smatra neosnovanim. Tužitelju je dana 15. studenog 2019.
upućen zahtjev za iznošenje obrane sukladno zakonu, a kojom obranom je tužitelj
trebao objasniti svoje postupke i radnje koje je proveo kao voditelj poslovnice prije
predmetnog događaja, stoga nije od utjecaja da li je tom prigodom imao na uvid
predmetno izvješće. Nesporno da je tužitelj kao voditelj poslovnice V. bio
odgovaran za njeno poslovanje. Manipulacija gotovim novcem je zasigurno najbitniji
dio svakodnevnog poslovanja neke banke, te da se konkretan događaj može
podvesti pod ozbiljan sigurnosni propust kako tužitelja tako i ostalih odjela tuženika
(odjela bankovne sigurnosti, cash managementa i dr) čija bi osnovna funkcija trebala
biti sprječavanje bilo kakvih novčanih malverzacija u svakodnevnom bankovnom
poslovanju. Međutim, propusti navedenih drugih odjela tuženika ne ekskulpiraju
tužitelja od njegove odgovornosti. Što se tiče utvrđenih nepridržavanja obveza
prilikom dodjele ovlasti za rukovanje s ključevima sefa poslovnice, te obveze
proizlaze iz Pravilnika o bankovnoj sigurnosti i Okružnice PM-28-19. Propust tužitelja
je vidljiv prilikom dodjele ovlasti za rukovanje s ključevima sefa poslovnice i
dodjeljivanjem istih ovlasti djelatnicima D. i J.. Nedvojbeno je utvrđeno
da u slučajevima bilo kakve spriječenosti osobe koja je imala ovlast raspolagati
ključevima trezora, nije faktički prenosio njene ovlasti na drugog djelatnika, već su
nedvojbeno to radili sami djelatnici zaposleni u poslovnici V., bez njegovog
nadzora i bez da je on s tim bio upoznat. Ovaj sud ne prihvaća navode tužitelja da on
zbog dislociranosti svog radnog mjesta od poslovnice V. nije mogao pravodobnije
provoditi sigurnost rada i postupanje sa dodijeljenim ovlastima djelatnika te
poslovnice, jer se u današnje vrijeme velikih tehnoloških mogućnosti kojim zasigurno
raspolaže tuženik sve može nadzirati i bez fizičkog pristupa. Isto tako nedvojben je
izostanak adekvatne reakcije na sistemsko upozorenje o značajnom povećanju
gotovog novca poslovnici V. dana 8. studenog 2019., obzirom da je putem alerta (
maila) tužitelj bio obaviješten da je u tu poslovnicu tog dana bila zaprimljena količina
gotovog novca deset puta veća od osiguranog limita, što je zasigurno nesvakidašnji
događaj koji tužitelja kao voditelja te poslovnice dodatno obvezuje na adekvatnu
reakciju. Naime, tužitelj navodi da nakon davanja naloga za povećanje osigurane
svote djelatniku D. nije izvršavao dodatne provjere jer da mu se službeni alert
više nije uključivao što da je on protumačio na način da je osigurana svota podignuta
i da nema potrebe za dodatnim kontrolama. Tužitelj se tijekom ovog postupka
pravdao da je on sukladno smjernicama i pravilniku o bankovnoj sigurnosti poduzeo
sve potrebne radnje u konkretnom slučaju te da istim bankovnim propisima nije
predviđena nikakvo dodatno njegovo postupanje osim onog što je proveo. Po ocjeni
ovog suda tužitelj je kao odgovorna osoba trebao izvršiti provjeru ne samo narudžbe
velike količine novca već i da li je taj novac adekvatno zaprimljen, stavljen u trezor,
tko ga je zaprimio kao i konačno da li je djelatnik kojem je dao nalog za povećanje
osigurane svote to i napravio. Upravo pravodobna kontrola rada poslovnice proizlazi
iz njegove funkcije kao odgovorne osobe i ukazanog povjerenja poslodavca samim
postavljanjem na funkciju voditelja predmetne poslovnice. Naime ne radi se o
uobičajenim radnjama već o izvanrednom zaprimanju velike količine novca pred
vikend kad poslovnica ne radi i upravo zbog toga što s tom narudžbom kako navodi
sam nije ni trebao biti upoznat, što upravo iziskuje pravovremenu reakciju i provjeru
svih činjenica i okolnosti u svezi predmetne narudžbe po saznanju za istu, te provjeru
sigurnog preuzimanja i osiguranja tog novca, a koju su djelatnici poslovnice trebali
napraviti. Prema čl. 50 Pravilnika o radu koji je bio na snazi kod tuženika u to vrijeme,
predviđene su teške povreda radnih obveza, a koje su precizirane u Proceduri o
provođenju disciplinskog postupka u točci 4.4.4. između ostalog u toč. 4.4.6.
predviđena je kao teška povreda radne obveze "značajna neučinkovitost, nemar ili
nepažnja u izvršenju radnih obveza". Dakle, kako je nedvojbeno utvrđeno u Izvješću
o izvanrednom događaju od 12. studenog 2019., osim što je izostala je potrebna
provjera od strane tužitelja svih relevantnih činjenica nakon saznanja za zaprimanje
velike količine novca, te kod činjenice da faktički nije od veljače 2019., bilo nikakvih
promjena ovlaštenih osoba za rukovanje ključevima poslovnice i trezora (unatoč
korištenju g.o. osobe koja je imala ovlaštenje) dakle tužitelj nije prenosio dodjelu
ovlasti djelatnika u slučaju bilo kakve spriječenosti osobe koja je tu ovlast imala,
dovodi do zaključka da se kod tužitelja radilo o neučinkovitosti, nemaru ili nepažnji u
izvršenju radnih obveza, koje je kao teška povreda radne obveze predviđena
internim aktima tuženika kao poslodavca, a koje imaju za posljedicu trajni gubitak
povjerenje tuženika kao poslodavca u rad tužitelja i ukazuje na osnovanost
izvanrednog otkaza ugovora o radu, a sve sukladno čl. 116. ZR-a. Na zakonitost
odluke nisu od utjecaja prigovori tužitelja da odluka ne sadrži točan iznos otuđenog
novca te odredbe o pravima tužitelja do dana prestanka radnog odnosa, kao pravo
na otpremninu i sl.
13.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s
točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je pun.
tuženika priznat parnični trošak koji se sastoji od jednokratne nagrade za cijeli
prvostupanjski postupak od 2.000,00 kn, a što uvećano za 25% PDV-a što iznosi
2.500,00 kn, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.
Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 9. prosinca 2022.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba nadležnom
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15
dana od dana primitka pismenog otpravka iste.