1

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja dr. D. P. iz G. OIB: … kojeg zastupa Odvjetničko društvo V. i P. d.o.o. R., protiv tuženika bolnice G., G., OIB: … koju zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica iz K.,  radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka i nakon objave dana 9. prosinca 2022.

                                          p r e s u d i o j e :

 

              I. Nalaže se tuženiku BOLNICI G. sa sjedištem u G., OIB: … da tužitelju D. P. iz G., OIB: … isplati bruto iznos od 142.545,41 kuna / 18.919,00 €¹ s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznose kako slijedi:

 

              - na iznos od 4.375,55 kn od 16.01.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 1.793,71 kn od 16.02.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 2.291,96 kn od 16.03.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 1.848,61 kn od 16.04.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 1.008,85 kn od 16.05.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 1.771,06 kn od 16.06.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 3.786,51 kn od 16.07.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 1.594,41 kn od 16.08.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 6.528,96 kn od 16.09.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 627,83 kn od 16.10.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 400,36 kn od 16.11.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 604,29 kn od 16.12.2014. godine do isplate,

              - na iznos od 1.317,38 kn od 16.01.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 4.081,79 kn od 16.02.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 2.848,79 kn od 16.03.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 3.071,13 kn od 16.04.2015. godine do isplate,

 

 

 

_________________________________

¹ Fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,53450 kn

             

 

- na iznos od 480,24 kn od 16.05.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 2.626,98 kn od 16.06.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 902,38 kn od 16.07.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 2.177,41 kn o d 16.08.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 2.283,14 kn od 16.09.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 1.601,50 kn od 16.10.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 2.613,53 kn od 16.11.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 2.813,77 kn od 16.12.2015. godine do isplate,

              - na iznos od 1.801,23 kn od 16.01.2016. godine do isplate,

              - na iznos od 5.383,58 kn od 16. 02.2016. godine do isplate,

              - na iz nos od 2.039,14 kn od 16.03.2016. godine do isplate,

              - na iznos od 2.232,00 kn od 16.04.2016. godine do isplate,

              - na iznos od 2.167,46 kn od 16.05.2016. godine do isplate,

              - na iznos od 1.794,75 kn od 16.06.2016. godine do isplate,

              - na iznos od 2.834,48 kn od 16.07.2016. godine do isplate,

              - na iznos od 5.180,11 kn od 16.08.2016. godine do isplate,

              - na iznos od 2.337,55 kn od 16.09.2016. godine do isplate,

              - na iznos od 2.514,26 kn od 16.10.2016. godine do isplate,

              - na iznos od 2.124,47 kn od 16.11.2016. godine do isplate,

              - na iznos od 1.176,69 kn od 16.12.2016. godine do isplate,

              - na iznos o d 1.880,37 kn od 16.01.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 1.587,06 kn od 16.02.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 1.565,52 kn od 16.03.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 1.172,46 kn od 16.04.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 1.573,06 kn od 16.05.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 1.900,11 kn od 16.06.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 2.731,97 kn od 16.07.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 1.738,92 kn od 16.08.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 1.573,56 kn od 16.09.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 1.970,41 kn od 16.10.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 837,14 kn od 16.11.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 1.894,55 kn od 16.12.2017. godine do isplate,

              - na iznos od 1.371,55 kn od 16.01.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 1.633,51 kn od 16.02.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 1.817,21 kn od 16.03.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 1.520,98 kn od 16.04.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 3.952,85 kn od 16.05.2018. godine do isplate,

              - na iz nos od 2.246,08 kn od 16.06.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 2.502, 88 kn od 16.07.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 4.636,51 kn od 16.08.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 2.420,84 kn od 16.09.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 6.580,60 kn od 16.10.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 2.572,03 kn od 16.11.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 1.286,37 kn od 16.12.2018. godine do isplate,

              - na iznos od 4.543,01 kn od 16.01.2019. godine do isplate

 

              koje za razdoblje od 15.01.2014. do 31.07.2015. teku po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo

 

tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih bodova, a za razdoblje od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku BOLNICI G. , G. OIB: … da tužitelju D. P. iz G., OIB: … naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 41.328,10 kuna / 5.485,18 €¹ s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

                                                                         Obrazloženje

             

1. U tužbi od 31. prosinca 2018. tužitelj je naveo da je od 14. svibnja 2002. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine, specijalista anesteziolog na Odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje te da je njegova plaća regulirana, između ostalog i odredbama Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, u daljnjem tekstu ZR/09), Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, dalje ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15, dalje KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18 dalje KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12, dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/17, dalje TKU/17). Tužitelj ističe da odredbe članka 86 ZR/09 i članka 94 ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u članku 57 kao i KU/18 u članku 55 propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kad postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak za plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak sadržanom u navedenim člancima KU tužitelj po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%. KU/13 u članku 59 kao i KU/18 u članku 57 propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće s time da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. taj dodatak iznosio 10%. KU/13 u članku 60 koji je bio na snazi do 1. listopada 2015. propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do 34 godine 8% i s navršenih 34 i više godina 10%. Tužitelj je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. imao

 

 

 

_________________________________

¹ Fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,53450 kn

26 godina radnog staža u zdravstvu te je stoga u istom razdoblju imao pravo na dodatak na plaću od 4% kako mu je i priznato rješenjem tuženika od 31. prosinca 2013. KU/13 u članku 36 stavku 2 kao i KU/18 u članku 34 stavku 2 propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. ZR/09 u članku 60 stavku 1 kao i ZR/14 u članku 81 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. TKU/12 u članku 59 stavku 1 kao i TKU/17 u članku 58 stavku 1 propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije nego je započeo bolovanje. Tužitelj tvrdi da ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za radni staž u zdravstvu i to za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate. Naime, niti iz jedne gore citirane odredbe KU i TKU ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće sukladno odredbi članka 51 stavka 1 KU/13. Ta naknada uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. Tužitelj navodi da je to i po prirodi stvari opravdano obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada kao i za vrijeme redovnog rada rade u otežanim uvjetima rada, s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, s posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Međutim, tuženik od 1. prosinca 2013. tužitelju nije isplaćivao navedene dodatke na prekovremeni rad već samo na redovno radno vrijeme. Tužitelj je konstantno radio prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu ni obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće. Obzirom da tuženik nije tužitelju isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju tužitelj je uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Na isti je način tužitelju uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanja do 42 dana u utuženom razdoblju. Tužitelj naglašava da tuženik nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i Zakona o radu te da su takvu praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća. Budući da tužitelj ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem predlaže provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje kako bi se precizno izračunao ukupan iznos bruto plaće koji mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a koji iznos se ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koja se potražuje od tuženika. Tužitelj je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom iznijetog tužitelj je sukladno odredbi članka 186b Zakona o parničnom postupku podnio stupnjevitu tužbu i predložio da sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u spis sve obračune plaća tužitelja te evidenciju radnog vremena od 1. prosinca 2013. do dana podnošenja tužbe kao i izračun iz kojeg će biti vidljiv iznos uskraćenih plaća i naknada tužitelju u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci na koje je tužitelj ovlašten obračunali i na sate prekovremenog rada tužitelja u utuženom razdoblju. Tužitelj predlaže da sud nakon dostave navedenih podataka i isprava od tuženika te nakon financijsko-knjigovodstvenog vještačenja donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznose plaće čiju će visinu i tijek zakonskih kamata tužitelj odrediti nakon što tuženik dostavi u spis obračune plaća tužitelja i evidenciju radnog vremena tužitelja za utuženo razdoblje kao i izračun iz kojeg će biti vidljiv iznos uskraćenih plaća i naknada tužitelju u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci na koje je tužitelj ovlašten obračunali i na sate prekovremenog rada tužitelja u utuženom razdoblju te nakon što se provede financijsko - knjigovodstveno vještačenje. Za slučaj da sud ocijeni da u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz članka 186b Zakona o parničnom postupku tužitelj je postavio alternativni ili eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 100.001,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji iznos će tužitelj po potrebi uskladiti s nalazom i mišljenjem vještaka kako u pogledu visine tako i tijeka zateznih kamata.

 

              2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu i to kako osnovi tako i visini tužbenog zahtjeva. Prvenstveno tuženik predlaže da se Republika Hrvatska pozove kao umješač u ovu parnicu budući da ima pravni interes jer je putem propisa određivala koeficijente i dodatke, a COP je obračunavao plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da je suprotno načelu ravnopravnosti stranaka u postupku i suprotno načelu tereta dokaza tražiti od tuženika da dostavi svu financijsku i drugu dokumentaciju kako bi tužitelj eventualno tijekom postupka dokazao povredu prava iz Kolektivnog ugovora. Tuženik se protivi dostavi dokumentacije tuženika budući da su tužitelju dostavljeni obračuni plaće uz svaku isplatu iste, a isto tako smatra da ne postoji pravna osnova da se tuženiku naloži obračun navodno uskraćenih plaća i naknada. Tuženik osporava osnovanost svih potraživanja iz tužbenog zahtjeva i tvrdi da je podmirio sve obveze prema tužitelju sukladno važećim propisima. Tuženik ne osporava da je struktura plaće zdravstvenih djelatnika propisana člankom 45 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18). Naime, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Tuženik ističe da je kod obračuna plaće tužitelju uvažavao upravo navedenu strukturu. Tuženik je tužitelju platio sve dodatke za posebne uvjete rada, ostale dodatke i uvećanja plaće sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima te Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. U odnosu na uvećanje plaće na osnovu prekovremenog rada tuženik ističe kako je sukladno odredbi članka 49 stavka 1 KU/18 isplaćivao dodatak za prekovremeni rad na osnovnu plaću. Naime, osnovna plaća radnika uvećat će se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% i za prekovremeni rad 50%. Tuženik ističe činjenicu da plaću obračunava i isplaćuje sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća-COP-om i tuženik nema ovlasti niti tehničkih mogućnosti mijenjati postojeći način obračuna plaće s obzirom da se informacijski sustav COP postavlja po naputku resornog Ministarstva iz kojeg proizlazi da se prekovremeni rad obračunava sukladno članku 49 stavku 1 podstavku 4 Kolektivnog ugovora tj. na osnovnu plaću. Navedeni način obračuna sukladan je sa zaključkom broj 48 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a važeći je i u ostalim bolničkim ustanovama. U odnosu na članak 55 KU radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Navedena odredba propisuje da će se osnovna plaća uvećati radnicima na taksativno navedenim radnim mjestima i poslovima. Članak 56 stavak 3 KU propisuje da se dodaci iz članka 55 i članka 56 ne mogu kumulirati. U odnosu na članak 57 KU koji propisuju da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, tuženik navodi da ne osporava kako nije tužitelju plaćao dodatke u prekovremenom radu kako to tužitelj tužbom potražuje već je sve prekovremene sate obračunavao na osnovnu plaću bez obračuna tužbom potraživanih dodataka na plaću, ali uz uvećanje od 50% za prekovremeni rad. Tuženik tvrdi da je prekovremeni rad tužitelja u potpunosti plaćen sukladno svim zakonskim i podzakonskim aktima te se protivi navodima tužitelja pozivajući se na definiciju prekovremenog rada iz članka 49 KU prema kojoj se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Pritom redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 - satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati je umnožak radnih sati u tekućem mjesecu s 8 sati. Naknadu za godišnji odmor tuženik obračunava sukladno članku 81 Zakona o radu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca u kojoj su uključeni dodaci prema osnovnoj plaći određeni člankom 47 stavkom 2. KU i tuženik uvažava upravo tu definiciju osnovne plaće. Nastavno na prethodno navedeno, a obzirom da je tužitelju plaća isplaćena sukladno svim zakonskim propisima i određivanje prosječne mjesečne plaće utvrđeno je na ispravan način, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade troškova ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

3. Tuženik je 30. travnja 2019. dostavio platne liste i evidencije radnog vremena tužitelja za utuženi period (list 117-304 spisa).

 

              4. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj je naveo da su tuženik kao i svi drugi poslodavci u javnom zdravstvu Republike Hrvatske te nadležno ministarstvo upoznati s tražbinama svojih zaposlenika liječnika obzirom na brojne sporove koji su već u tijeku ili pravomoćno okončani te obzirom na brojne zahtjeve sindikata i Hrvatske liječnike komore upućene poslodavcima. No usprkos tome niti tuženik niti druge bolničke ustanove nisu radnicima do danas platili te tražbine dobrovoljno. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu sukladno odredbama ZPP-a obzirom da bez dostave isprava od strane tuženika i provedbe vještačenja nije u mogućnosti sam odrediti i dokazati visinu svoje tražbine. No neovisno o tome tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev. Kao što je navedeno u tužbi, tuženik nije tužitelju plaćao propisane dodatke na plaću za sve odrađene sate tj. nije ih plaćao na prekovremeni rad. Ova činjenica razvidna je već iz obračuna plaće koji je priložen uz tužbu i ne bi trebala biti sporna. Tužitelj ne osporava da obračune plaća tuženikovih radnika vrši upravno tijelo kroz tzv. Centralizirani obračun plaće - COP koji to čini na jednak način za sve poslodavce u javnom zdravstvu Republike Hrvatske. Međutim, taj obračun je očito pogrešan kako za tuženikove radnike tako i za druge radnike u javnom zdravstvu Republike Hrvatske zbog čega se u ovom trenutku vodi stotine i tisuće ovakvih postupaka pred sudovima u Hrvatskoj. Činjenica da treća osoba za tuženika izrađuje obračune plaća ne oslobađa tuženika odgovornosti za isplatu punog iznosa plaće na koje su njegovi radnici ovlašteni temeljem zakona, kolektivnih ugovora i drugih propisa. Tuženik je dužan dostaviti radnicima obračune plaća koji sadržavaju sve podatke i elemente koje propisuje Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine, a plaću i naknade je dužan platiti temeljem važećih propisa, kolektivnih ugovora i ugovora o radu neovisno o tome kome je tuženik povjerio izradu tih obračuna te neovisno o tome je li taj obračun prepušten volji tuženika ili ne. Činjenica da određeni radnik nije iznio primjedbu poslodavcu na obračun plaće nikako se ne može smatrati potvrdom ili priznanjem ispravnosti takvog obračuna. Tužitelj posebno napominje da mu od strane tuženika nisu dostavljene evidencije radnog vremena koje su nužne radi provjere ispravnosti obračuna plaća u pogledu upisanog broja prekovremenih sati, dana bolovanja, godišnjeg odmora i drugih relevantnih podataka. Suprotno navodima tuženika tužitelj dobro zna da tuženik nije pravilno i u punom iznosu isplatio plaću jer je to očito iz obračuna tužiteljevih plaća kao što to tuženik i ostali poslodavci u javnom zdravstvu nisu učinili niti ostalim svojim radnicima koji su liječnici, ali bez provedbe vještačenja tužitelj nije u mogućnosti utvrditi točan iznos nezakonito isplaćenih iznosa. Tužitelj ističe da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće sukladno odredbi članka 51 stavka 1KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodatci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. KU/13 nigdje u svojim odredbama ne propisuje da liječnici nemaju pravo na sve propisane dodatke na plaću za vrijeme u kojima rade prekovremeno. Tužitelj se poziva na sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-571/16 i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-465/2016 kao i na sudsku praksu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-105/2016. Zaključno tužitelj navodi da je nesporno da ima pravo na dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za radni staž u zdravstvu za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate. Prema mišljenju tužitelja to je i po prirodi stvari opravdano obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada kao i za vrijeme redovnog rada rade u otežanim uvjetima rada, s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, s posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. U pogledu prijedloga tuženika da se u ovom predmetu pozove kao umješač Republika Hrvatska tužitelj ističe kako se istome protivi i napominje kako je osnivač tuženika Ličko - senjska županija.

 

5. Raspravnim rješenjem suda poslovni broj Pr-9/2019-5 od 15. listopada 2019. odbijen je prijedlog tuženika da se kao umješač u ovoj parnici pozove Republika Hrvatska obzirom da ista nema pravni interes.

 

6. Rješenjem suda poslovni broj Pr-9/2019-9 od 10. siječnja 2020. određeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. J. iz D.S. iz K. čiji je zadatak da utvrdi je li tužitelj radio prekovremeno u periodu od 1. prosinca 2013. do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari odnosno do dana 31. prosinca 2018.; da li je tužitelju u utuženom periodu isplaćena naknada za otežane uvjete rada sukladno članku 86 ZR/09 i članku 94 ZR/14 i članku 57 KU/13, ako nije da izračuna visinu naknade plaće za otežane uvjete rada na osnovnu plaću i to za vrijeme prekovremenog rada u utuženom periodu; da li su tužitelju u utuženom periodu isplaćeni dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, ako nisu da izračuna te dodatke; da li su tužitelju u utuženom periodu isplaćeni dodaci koji mu pripadaju prema Popisu radnih mjesta i poslova, ako nisu da izračuna te dodatke; da li je tužitelju u utuženom periodu isplaćena naknada plaće za godišnji odmor za vrijeme prekovremenog rada ili rada noću ili nedjeljom odnosno na neradni dan kada dežura ili je pripravan sukladno članku 36 stavak 2 KU/13 i članku 34 stavak 2 KU/18, ako nije, da izračuna visinu te naknade; da li je tužitelj nakon odrađenog dežurstva koristio slobodan dan u utuženom periodu i da li je tužitelj u utuženom periodu bio na bolovanju.

 

              7. U nalazu i mišljenju sudski vještak D. J. utvrdio je da je tužitelj radio prekovremeno u periodu od 1. prosinca 2013. do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari odnosno do 31. prosinca 2018.; da je tužitelju u utuženom periodu isplaćena naknada za otežane uvjete rada propisane člankom 94 ZR/14 i člankom 57 KU/13 i kod posljednje plaće i za vrijeme prekovremenog rada; da su tužitelju u utuženom periodu isplaćeni dodatci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata (liječnički dodatak 12% odnosno 10%) na osnovnu plaću, ali ne i za prekovremeni rad; da je ukupna razlika po osnovu ovog dodataka 65.408,50 kuna; da su tužitelju u utuženom periodu isplaćeni dodatci koji mu pripadaju prema Popisu radnih mjesta i poslova (25% odnosno 20% - liječnik anesteziolog) na osnovnu plaću, ali ne i na prekovremeni rad; da je ukupna razlika po osnovu ovog dodatka 144.156,97 kuna; da su tužitelju u utuženom periodu isplaćeni dodatci koji mu pripadaju za provedeni staž u zdravstvu (4%) na osnovnu plaću, ali ne i na prekovremeni rad; da je ukupna razlika po osnovu ovog dodatka 1.754,47 kuna; da sveukupna razlika po osnovi ovih dodataka u utuženom razdoblju iznosi 211.319,94 kuna; da tuženik tužitelju nije točno obračunao sve sate rada u evidencijama radnog vremena zbog čega je tužitelj ostvario veći broj prekovremenih sati rada no što mu je tuženik obračunao i isplatio; da ukupna razlika po osnovu prekovremenog rada iznosi 54.253,81 kunu; da je tužitelju u utuženom periodu isplaćena naknada plaće za godišnji odmor prema odredbama članka 36 stavka 2 KU/13 i članka 34 stavka 2 KU/18 odnosno na osnovu tromjesečnog prosjeka plaće tužitelja; da zbroj obračuna dodatnih sati prekovremenog rada i dodataka (12% i 25%) povećava prosjek plaće prethodna tri mjeseca zbog čega i dio plaće za godišnji odmor i to za iznos od 43.441,83 kuna; da se zbog obračuna dodatnih sati prekovremenog rada i dodatka (12% i 25%) povećala i osnovica za obračun bolovanja tužitelju zbog čega i dijela plaće/naknade plaće za bolovanje za iznos od 23.439,96 kuna; da je tužitelj u utuženom periodu bio na bolovanju kako je to tuženik i prikazao u obračunu plaće. U odnosu na postavljeno pitanje je li tužitelj nakon odrađenog dežurstva koristio slobodan dan u utuženom periodu vještak je odgovorio da iz dostavljenih evidencija nije vidljivo da bi tužitelj koristio slobodne dane po toj osnovi te da je pregledom dostavljenih evidencija rada utvrdio da je nakon cjelodnevnog 24-satnog rada tužitelj započinjao s radom u pravilu nakon 24-satnog odmora.

 

              8. U očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tuženik je naveo da je vještačenje u cijelosti napravljeno protivno pravilima struke. Tuženik ističe da ne postoji neevidentirani rad niti dodatni prekovremeni rad koji nije evidentiran. Također iz vještačenja nije vidljivo kako su dodaci izračunati odnosno koje su formule za isto korištene budući da su dodaci za posebne uvjete rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i dr. obračunate i isplaćene u svakom mjesecu. Niti kod jednog dodatka ne postoji formula temeljem kojeg je izračunata njegova razlika pa se isto ne može niti provjeriti. Sami izračuni nemaju uporište u nikakvoj formuli niti u dokumentaciji jer npr. u odnosu na naknadu za bolovanje nije vidljivo kolika je naknada uplaćena, na što se odnosi razlika te zašto postoji prekovremeni rad i naknada za bolovanje u istim mjesecima. Tuženik također ističe da je navedeno vještačenje znatno više u odnosu na vještačenje naknade kod svih ostalih provedenih vještačenja u istovrsnim predmetima iz čega je vidljiva njegova neosnovanost i predlaže izvršiti uvid u vještačenja u predmetima ovog suda poslovni broj Pr-35/2018, Pr-48/2018, Pr-37/2018, Pr-36/2018, Pr-44/2018, Pr-13/2019, Pr-39/2018, Pr-1/2019, Pr-40/2019, Pr-42/2018, Pr-49/2019, Pr-1/2020, Pr-38/2018, Pr-46/2019, Pr-50/2019, Pr-45/2018-2, Pr-41/2019 i Pr-68/2019. Tuženik posebno ističe da je drugom anesteziologu u bolnici dr. I. B. koja je radila približno isti broj sati kao i tužitelj, vještačenjem određena naknada za neisplaćene dodatke u bruto iznosu od 82.928,03 kuna u predmetu ovog suda poslovni broj Pr-1/2019. Iz navedenog razloga tuženik predlaže, a budući da u mišljenju vještaka ima proturječnosti i nedostataka te se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja, da se zatraži mišljenje drugih vještaka.

 

              9. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je podneskom od 31. srpnja 2020. postavio konačan tužbeni zahtjev prema kojem zahtijeva da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 330.738,49 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

              10. U očitovanju na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje sudski vještak naveo je da je u nalazu naveo na koji način je utvrđeno da kod tužitelja postoji neevidentirani rad tužitelja. To utvrđenje utemeljeno je na analizi evidencija radnog vremena iz koje je vidljivo da tuženik nije ispravno utvrdio trajanje radnog vremena tužitelja u danima kada je tužitelj radio više od jednog dana (24 sata). U takvim je danima tuženik prilikom izračuna sati rada u srednjem danu tog višednevnog razdoblja evidentirao samo 12 sati rada iako je tužitelj radio cijeli dan tj. 24 sata i nastavljao rad drugog dana. Sudski vještak upućuje na dio nalaza u kojem je navedeno: U dijelu evidencija radnog vremena koji se odnosi na razdoblje od lipnja do prosinca 2014. godine tuženik nije ispravno utvrdio trajanje radnog vremena tužitelja u danima kada je tužitelj radio, bez prekida, više od jednog dana (24 sata). U takvim je danima tuženik prilikom izračuna sati rada u srednjem danu tog višednevnog razdoblja evidentirao samo 12 sati rada iako je tužitelj radio cijeli dan - 24 sata. Ovu situaciju je moguće objasniti na primjeru obračuna sati rada u mjesecu srpnju 2014. (spis list 268) u kojem je tužitelj radio od petka 11. u 15:00 sati do ponedjeljka 14. u 7:00 sati. Ukupno trajanje rada u ovom radu je 64 sata dok je tuženik tužitelju za to vrijeme obračunao i isplatio plaću za 40 sati. Identičan način utvrđivanja sati rada, neevidentiranja rada od po 12 sati nastavlja se i u drugim mjesecima. Ne stoji tvrdnja tuženika da bi nalaz u ovom dijelu bio napravljen protivno pravilima struke već sasvim suprotno svi izračuni temelje se na dokumentaciji dostavljenoj na spis predmeta, pažljivoj analizi te dokumentaciji te potom na izračunu evidentnih razlika. Svi dodaci su izračunati na osnovu formula koje koristi i tuženik odnosno kojeg koristi Centralni obračun plaće. To konačno stoji i u tekstu nalaza gdje vještak navodi: Vještak u obračunskim tablicama koje daje u prilog ovom nalazu obračunava tužiteljevu plaću i kod tog obračuna u potpunosti slijedi matricu obračuna plaće koja je bila primijenjena kod COP-a. U prvoj tablici dan je obračun plaće identičan onom COP-a odnosno iznos plaće kojeg je tužitelj u utuženom razdoblju primio. Ove plaće nisu rezultat prijepisa podataka iz obračunskih listi plaće tužitelja već izračun vještaka koji se temelji na tim obračunima, a koji izračun prati izračun COP-a. Nema razlike između obračuna vještak i plaće po obračunu COP-a, ako postoji ona je zanemariva i postoji samo kao rezultat različitog zaokruživanja. U drugoj tablici daje se izračun plaće u kojem se prekovremeni rad utvrđuje na način propisan kolektivnim ugovorima odnosno tako da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ovom iznosu dodani su i prekovremeni sati utvrđeni nastali netočnim vođenjem evidencije radnog vremena tužitelja. Isto tako u drugoj tablici su dodaci za posebne uvjete rada (25 %) i liječnički dodatak (12%) obračunati i na prekovremeni rad i na osnovnu plaću dok su u prvoj tablici koja prati obračun COP-a ovi dodaci obračunati samo na osnovnu plaću. Pojašnjenja radi, u drugoj tablici su dodaci za posebne uvjete rada i liječnički dodatak obračunati po istim formulama koje je koristio tuženik - COP1 s time da su u toj drugoj tablici ovi dodaci obračunati i po osnovu prekovremenog rada - navedeno u tablici pod prekovremeni rad. Sve obračunske tablice strukturirane su u tri dijela pa je tako u toj drugoj tablici izračuna vještaka: u prvom dijelu dan obračun koji je identičan onom iz obračunskih listi plaća; u drugom dijelu dan je obračun dodataka po vrstama s time da je u drugoj tablici u isti uključen i prekovremeni rad jer tuženik na taj rad nije plaćao ništa s naslova dodataka; u trećem dijelu dan je obračun prekovremenog rada i to po istim formulama koje koristi i COP. Tvrdnja tuženika da izračuni nemaju uporište u nikakvoj formuli je potpuno paušalna i promašena jer se radi o tablici rekapitulacije u kojoj se prenosi razlika utvrđena u obračunskim tablicama koje se nalaze u prilogu nalaza i u kojoj se ništa ne računa. U odnosu na tvrdnju tuženika da je ovo vještačenje znatno više u odnosu na vještačenje u svim ostalim predmetima ili u odnosu na vještačenje plaće drugog anesteziologa vještak se nije mogao očitovati jer ovo vještačenje proizlazi iz dokumentacije dostavljene na spis predmeta i izračuna koji se temelje na toj dokumentaciji, a ne na očekivanjima tuženika ili tužitelja o iznosu koji bi se vještačenjem trebao dobiti. Pored toga tuženik i u ovom dijelu podliježe paušalnim navodima jer kao primjer različito dobivenog rezultata vještačenjem navodi predmet Pr-13/2019 koji je kod mene na vještačenju, ali nije dovršen. U odnosu na pitanje tuženika zašto postoji naknada za prekovremeni rad i bolovanje u istim mjesecima ne navodeći pri tom na koji mjesec se primjedba odnosi odgovara da je takva situacija normalna, životna i moguća, a što se može opisati na jednom hipotetskom primjeru: Radnik (tužitelj ili bilo tko drugi) može jedan mjesec biti 10 radnih dana na bolovanju i za to mu se prikazuje 80 sati bolovanja, u drugom dijelu mjeseca u preostalih deset do dvanaest radnih dana (a liječnici i slične službe pored toga subotama i nedjeljama) mogu ostvariti i prekovremeni rad, naravno ako rade prekovremeno. Nigdje ne stoji da radnik u mjesecu u kojem je bio na bolovanju ne može u drugom dijelu mjeseca raditi više od fonda sati/fonda radnih sati.

              11. Tuženik je u podnesku od 18. veljače 2021. naveo da ostaje kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka budući da odgovorom vještaka nisu pojašnjene nedoumice niti uklonjene sumnje, a niti se vještačenje može provjeriti odnosno ne mogu se utvrditi nikakve činjenice, načini, metode i formule obračuna te kako je vještak došao do vještačenih iznosa; nije vidljiv pregled sati rada tužitelja u utuženom razdoblju u odnosu na redoviti mjesečni fond sati, niti na koji je način izvršen izračun bruto satnice i dodataka na satnicu na prekovremene sate; da li je izvršena na način da se bruto satnica pomnožila sa %-om dodataka na uvjete radi ili na drugi način odnosno kako je izvršen izračun bruto dodataka na satnicu na redovite prekovremene sate rada i na prekovremene sate rada u dežurstvu po osnovi iznimne

odgovornosti rada (da li je izvršena na način da se bruto satnica pomnožila sa %-om

dodataka po osnovi iznimne odgovornosti ili na drugi način) kao niti pregled po godinama. Rekapitulacija mjesečnih razlika ne može se provjeriti jer ne sadrži redoviti mjesečni fond sati u odnosu na prekovremeni, osnovnu plaću, osnovnu plaću radnog mjesta u dežurstvu, bruto satnicu, bruto satnicu u dežurstvu, bruto iznos dodataka po osnovi posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad i za prekovremeni rad u dežurstvu - za prekovremene sate provedene u dežurstvu dodatak po osnovi posebnih uvjeta rada računa se na osnovnu plaću radnog mjesta na kojemu radnik dežura) odnosno isto se odnosi i na dodatke koji se odnose na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Također vještačenje ne sadrži niti rekapitulaciju ukupnih bruto iznosa po mjesecima i godinama koja sadrži razliku između bruto iznosa za godišnji odmor i isplaćenog.) Također nije vidljivo u odnosu na koje je vremensko razdoblje obračunat koji dodatak (dodatak na osnovu plaću i redovite prekovremene sate ide u visini od 10% do 30.9.2015., a dodatak na osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12% od 1.10.2015.). Dodatak na osnovnu plaću za radno mjesto tužitelja u dežurstvu iznosi 10% po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Pogrešno su obračunati i sati rada jer ih vještak prikazuje kao da je tužitelj radio u kontinuitetu što nije točno jer je iza svake smjene imao 12 sati stanke. Prema tome, tužitelj nije radio 64 sata kako se navodi u vještačenju nego 40 sati kao što je i evidentirano. Iz navedenog razloga tuženik predlaže da se u skladu s čl. 261 ZPP-a traži mišljenje drugog vještaka i to S. S., C., iz razloga jer je pred ovim sudom u tijeku veći broj parnica iste činjenične i pravne osnove kao i ova, a u kojima su vještačili vještaci D. J. i S. S. te ističe da je vještačenje vještaka J. znatno više u odnosu na vještačene naknade u drugim istovrsnim predmetima iz čega je vidljiva njegova neosnovanost i sumnja u pravilnost istoga. Iz navedenog razloga tuženik predlaže da se u ovom predmetu traži mišljenje drugog vještaka koja ima stručno znanje o činjenicama u ovome predmetu i to S. S. koja je vještačila u velikom broju drugih predmeta kod ovoga suda te su joj vještačenja znatno preglednija i mogu se provjeriti, a kako bi se otklonila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja. U odnosu na podnesak tužitelja kojim je isti uredio tužbeni zahtjev ističe da se radi o preinaci tužbe koja je nedopuštena te se istoj protivi budući da se tužba može preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka te da se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka ne može tražiti niti kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP-a koje stajalište je zauzeto i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018.

 

12. U podnesku od 9. ožujka 2021. tužitelj je naveo da nalaz i mišljenje sudskog vještaka potvrđuje da tužitelju na prekovremene sate nisu isplaćeni svi dodaci propisani Kolektivnim ugovorom kao ni plaća za sve sate prekovremenog rada te naknada plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužitelj drži da je nalaz vještaka jasan i potpun, isti sadrži jasan prikaz obračuna broja prekovremenih sati po mjesecima i izračun za svaki pojedini mjesec dodataka na plaću kao i metodu izračuna koju je vještak koristio prilikom sačinjavanja nalaza i mišljenja. Vještak je u svom očitovanju od 10. kolovoza 2020. godine otklonio sve prigovore tuženika te uputio na dijelove nalaza i mišljenja u kojima je obrazložio način obračuna. Slijedom iznijetog, tužitelj se protivi obnovi vještačenja po drugom vještaku smatrajući to protivnim odredbama čl. 10 Zakona o parničnom postupku. Pogrešan je stav tuženika da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev budući da je početno u tužbi naznačio VPS u iznosu od 100.001,00 kuna, a konačno je nakon provođenja dokaza, isti naznačio na iznos od 330.738,49 kuna. Tužitelj nije niti preinačio niti povećao niti povukao tužbeni zahtjev. Tužitelj je kao zdravstveni djelatnik podnio sudu stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članka 186.b. ZPP-a koja i služi da bi se u određenom trenutku parničnog postupka mogao točno naznačiti tužbeni zahtjev, a kojeg u trenutku pokretanja postupka stranka ne zna niti može znati zbog nedostajućih podataka, informacija i pripadajuće dokumentacije. Upravo stoga što tužitelj u trenutku pokretanja parničnog postupka radi zaštite svojih radnih prava i interesa nije imao cijelu dokumentaciju radi postavljanja točnog tužbenog zahtjeva, a kojom raspolaže tuženik, tužitelj je ustao stupnjevitom tužbom predlažući sudu usvajanje manifestacijskog zahtjeva neophodnog za konačno uređivanje tužbenog zahtjeva. Tuženik je svoju obvezu dostave dokumentacije u dovoljnom broju primjeraka ispunio tek naknadno u tijeku ovog postupka, no tužitelj ni tada nije mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev obzirom da ne posjeduje potrebna knjigovodstvena i financijska znanja potrebna za utvrđivanje visine osobnog dohotka u svakom mjesecu u kojem je ostvario pravo na dodatke za prekovremeni rad. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja konačno odredio visinu tužbenog zahtjeva te ju naznačio na iznos od 330.738,49 kuna te sud ima odlučiti upravo o tužbenom zahtjevu postavljenom nakon podnošenja stupnjevite tužbe i prikupljanja dokumentacije te provođenja vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sve sukladno čl. 186.b. ZPP-a. Stoga, u konkretnom slučaju nije došlo do preinake tužbenog zahtjeva, a niti do povlačenja dijela tužbenog zahtjeva, već o dozvoljenom određivanju tužbenog zahtjeva po pribavi nužnih podataka i provedenom vještačenju. Sve da se i radi o preinaci tužbenog zahtjeva, pogrešno je pozivanje tuženika na prekluziju tužitelja. Čl. 190. ZPP-a propisuje kada je moguće preinačiti tužbeni zahtjev bez pristanak tuženika, a to je onda kada tuženikovo protivljenje nije od odlučnog značaja budući da je određivanje tužbenog zahtjeva po provedenom vještačenju svrsishodno za konačno uređivanje odnosa među parničnim strankama odnosno za konačno rješenje predmetnog spora. Tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je već i prethodno istaknuto, tužitelj u trenutku pokretanja postupka nije znao niti je mogao znati koliki bi bio točan iznos njegovog potraživanja prema tuženiku s osnove pogrešnog obračuna plaća. Tužitelj nije stručnjak iz područja ekonomije, financija ili knjigovodstva da može sam utvrditi iznos po ionako specifičnim, vrlo složenim podacima iz platnih lista i evidencija rada. U prethodnom postupku svima je bilo jasno da će se točan iznos tužiteljevog potraživanja znati tek po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka pripadajuće struke što potvrđuje da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao do zaključenja prethodnog postupka konačno urediti svoj tužbeni zahtjev. Tužitelj je čak i da je imao na raspolaganju sve platne liste i evidenciju radnog vremena mogao samo nagađati za koliko je točno uskraćen pri isplati plaće u svakom mjesecu u utuženom razdoblju. Tek je u fazi glavne rasprave bio poznat točan iznos potraživanja prema tuženiku i to na temelju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a koji je dokaz tužitelj pravodobno predložio još u fazi prethodnog postupka odnosno već u tužbi. Suprotno postupanje od navedenog u smislu grubog procjenjivanja vrijednosti tužbenog zahtjeva u fazi prethodnog postupka je nesvrsishodno, ali i neekonomično s aspekta troškova postupka kao što je neopravdano očekivati da bi tužitelji u ovakvim parnicama trebali prije podnošenja tužbe platiti još jedno vještačenje radi procjene tužbenog zahtjeva, a koje vještačenje se naknadno u pravilu ne priznaje dostatnim u sudskom postupku, već je na tužitelju da plati vještaka kojeg određuje sud. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu uz pomoć kojih predloženih dokaza, a posebice financijsko-knjigovodstvenog vještačenja je utvrdio konačno potraživanje prema tuženiku, a koji iznos u trenutku podnošenja tužbe nije mogao znati. Je li je taj iznos u visini od 100.000,01 kn ili manje ili više, moglo se utvrditi jedino provođenjem odgovarajućeg vještačenja. U smislu prethodno istaknute argumentacije, nije osnovan niti tuženikov prigovor zastare. Nisu točni navodi tuženika da je prema nalazu i mišljenju vještaka sveukupna razlika 211.319,94 kuna. Sveukupna razlika neisplaćenog dijela plaće u utuženom razdoblju iznosi 330.738,49 kuna što proizlazi iz mišljenja vještaka. Iz mišljenja vještaka proizlazi kako razlika po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi iznosi 65.408,50 kuna, razlika po osnovi dodatka koji mu pripadaju po osnovi radnog mjesta iznosi 144.156,97 kuna, razlika po osnovi dodataka za provedeni staž u zdravstvu iznosi 1.754,47 kuna, a što ukupno iznosi 211.319,94 kuna. Međutim, vještak je nadalje utvrdio kako tuženik tužitelju nije točno obračunao sve sate rada u evidencijama radnog vremena kao ni naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužitelj je u utuženom razdoblju ostvario veći broj prekovremenih sati nego što je to tuženik obračunao pa mu je tuženik po osnovi prekovremenog rada dužan isplatiti i razliku od 54.253,81 kuna. Također postoje i razlika po osnovi naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koje naknade su se trebale obračunati u povećanom iznosu nakon obračuna dodatnih sati prekovremenog rada i neisplaćenih dodataka zbog čega je povećan prosjek plaće tužitelja. Također, da ukupna razlika, odnosno dio neisplaćene plaće u utuženom razdoblju sveukupno iznosi 330.738,49 kuna proizlazi i iz rekapitulacije mjesečnih razlika. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu daljnje provođenje predmetnog postupka i usvajanje tužbenog zahtjeva sukladno podnesku od 31. srpnja 2020. uz obvezivanje tuženika na podmirenje prouzročenog parničnog troška.

 

13. Sudski vještak D. J. dostavio je 8. travnja 2021. očitovanje na podnesak tuženika od 18. veljače 2021. u prilogu kojeg je vještaku dostavljen nalaz i mišljenje od 16. listopada 2019. iz predmeta ovog suda koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-13/2019 tužitelja G. D. protiv tuženika bolnice G. te privatni nalaz i mišljenje naslova Dodatno vještačenje u predmetu poslovni broj Pr-13/2019. U odnosu na prigovor tuženika da prvim očitovanjem sudskog vještaka od 10. kolovoza 2020. nisu otklonjene nedoumice koje ima u odnosu na dani nalaz i mišljenje kao i da se iz učinjenog vještačenja ne može iščitati kako je izvršen obračun sudski vještak još jednom pojašnjava da je u osnovnom nalazu u cijelosti slijeđen način obračun plaće tužitelja dan u centraliziranom obračunu plaće (COP-u) i da se njegov obračun u dijelu koji se odnosi na obračun pojedinih oblika rada, a pri tom misli na obračun plaće za sate: redovnog rada, rada u drugoj smjeni, subotom, nedjeljom, noću, blagdanom … u potpunosti podudara s obračunom koji je napravljen u COP-u. Razlika kod obračuna po satima rada nastaje samo kod obračuna „prekovremeni rad“ ukoliko tuženik nije u obračun plaće uvrstio sve sate prekovremenog rada iz evidencije radnog vremena tužitelja odnosno ukoliko prekovremeni rad nije utvrdio na način da prekovremeni rad predstavlja svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda radnih sati. Iz dostavljene evidencije proizlazilo bi da je u određenom dijelu tužbenog razdoblja tužitelj radio dulje/više no što mu je to obračunato u plaći. Izračun sati utemeljen je, dakle na evidenciji radnog vremena kojeg je radio tuženik i kod kojeg tuženik po mišljenju vještaka nije ispravno utvrdio trajanje radnog vremena tužitelja u danima kada je dežurao / radio više od jednog dana (24 sata). U takvim je danima tuženik prilikom izračuna sati rada u srednjem danu tog višednevnog razdoblja evidentirao samo 12 sati rada iako bi tužitelj prema evidenciji radio cijeli dan – 24 sata. Kako tuženik ponavlja da je vještak pogrešno obračunao sate rada vještak navodi da je spreman nalaz u tom dijelu ispraviti s time da bi prije dopune nalaza trebalo pozvati tuženika da sačini valjanju evidenciju rada u dijelu utuženog razdoblja u kojem je rad tužitelja prikazan u kontinuitetu, a on stvarno nije bio takav. Vještak ističe da ne smije i ne može određivati mimo zapisanog u evidencijama kako je tužitelj moguće radio kraće, a da to ne proizlazi iz same evidencije. U odnosu na izračun prekovremenog rada, a zbog ponovljenog prigovora tuženika da se ne može utvrditi po kojoj je formuli i na koji način prekovremeni rad izračunat, još jednom pojašnjava da je prekovremeni rad obračunat na identičan način kao i u COP-u i uz primjenu istih obrazaca/formula obračuna. Razlika je u broju sati prekovremenog rada koji proizlaze iz evidencije i načina utvrđivanja prekovremenog rada. Razlika kod načina utvrđivanja ukupnih prekovremenih sati rada proizlazi iz činjenice da je tuženik prekovremeni rad utvrđivao na osnovu mjesečnog fonda sati dok je vještak u nalazu slijedom odredbi KU u zdravstvu pod prekovremenim radom obračunao svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. U izračunu vještaka prekovremenom radu dodani su sati iz evidencije rada (za koje tuženik tvrdi da nisu postojali) te je k tome prekovremeni rad utvrđen kao broj sati iznad mjesečnog fonda radnih sati. Izračunati iznos za prekovremeni rad je 3.095,21 kuna. Razlika je dakle u utvrđenom broju sati prekovremenog rada, a ne u načinu izračuna – on je isti kod vještaka i kod tuženika. Iz dostavljene „Analize“ tuženika u predmetu Pr-13/2019 moguće je utvrditi razlike između izračuna vještaka i izračuna tuženika i u odnosu na obračun dodataka za posebne uvijete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji dodatak je obračunskim listama naveden kao „liječnički dodatak“. Pri tom razliku kod izračuna vještaka i tuženika ne generira postotak dodatka koji se primjenjuje u izračunu u pojedinom razdoblju, a što bi sugerirali podnesci tuženika, već razliku generira način obračuna na koji se ovaj dodatak računa. Naime, tuženik ova dva dodatka računa polazeći od osnovne plaće tužitelja za sve sate rada koje je tužitelj proveo u radu dok je vještak ove dodatke računao polazeći od ukupno obračunate plaće na prekovremeni rad (rad iznad fonda sati) gdje je osnovica za izračun ovih dodatak bila osnovna plaća uvećana za dodatke koji se imaju obračunati za pojedine oblike rada, a kako je propisano člankom 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Kod obračuna kojeg je primijenio u osnovnom nalazu vještak se vodio obračunima koje je također radio COP gdje je isti taj centralizirani obračun plaća kod drugih profesija kod kojih je obračun i isplata plaće regulirana gotovo identičnim odredbama kolektivnog ugovora (konkretno pravosudne policije) prilikom izračuna dodatka za posebne uvjete rada u osnovicu za izračun ovog dodatka uključivao kumulativno i dodatke za prekovremeni rad, prekovremeni rad noću, subotom … odnosno gdje su ovi dodaci (iz čl. 49. KU) bili obračunati na kumulativno obračunatu plaću s osnova prekovremenog rada – rada iznad mjesečnog fonda radnih sati. Na takav način obračuna (koji je napravljen u osnovnom nalazu) upućuje i tužitelj kada u tužbi navodi da ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život za zdravlje ljudi te za radni staž u zdravstvu, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate te ističe da niti iz jedne od citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci međusobno isključuju. K tomu iznosi, da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnove plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati jer, po prirodi stvari, liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, s posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Vještak dozvoljava mogućnost da je vodeći se opisanim obračunima i tužiteljevim navodima iz tužbe, pogrešno protumačio odredbe članka 55. i 57. KU te napravio pogrešan izračun dodataka za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi. Stoga radi ekonomičnosti postupka vještak daje ispravak izračuna u odnosu na ova dva dodatka s time da će u odnosu na tako utvrđene dodatke izračunati i posljedične promjene kod naknade za godišnji odmor (odnosno bolovanje). Iznose koji se odnose na dodatni prekovremeni rad, na koje također prigovara tuženik vještak nije ispravio, no spreman je i taj dio preračunati ukoliko tako naloži sud. Naime, vještak je mišljenja da prije ovog ispravka sud treba ocijeniti je li tužitelj u dane vikenda radio kontinuirano ili s prekidima od po 12 sati kako to tvrdi tuženik odnosno utvrditi da dostavljena evidencija radnog vremena tuženika nije valjana i da netočno prikazuje stvarne sate rada koji su različiti u odnosu na ono što u njima piše. Naravno ukoliko se isključe ovi, dodatni prekovremeni sati rada, tada se razlika svodi samo na dodatak za posebne uvjete rada i odgovornost za živote i zdravlje pacijenata i sate rada priznate u obračunskoj listi plaće, bez uvažavanja odredbi da je u zdravstvu prekovremeni rad svaki sat rada duljio od mjesečnog fonda radnih sati i te su razlike daleko manje od onih koje je vještak izračunao. Vještak je u prilogu dostavio dvije alternativne varijante izračuna razlike plaće tužitelja: U prvoj varijanti napravljen je izračun dodatka za posebne uvjete rada i odgovornosti kod koje su na sate prekovremenog rada iz obračunskih listi dodani prekovremeni sati rada utvrđeni analizom evidencije rada tužitelja te je izračunom utvrđeno da bi tužitelj u toj varijanti ostvario ukupno 184.659,93 kuna. U drugoj varijanti napravljen je izračun dodatka za posebne uvjete rada i odgovornosti samo na sate prekovremenog rada iz obračunskih listi bez ikakvog dodatnog prekovremenog rada te je izračunom utvrđeno da bi tužitelj u toj varijanti ostvario ukupno 116.483,35 kuna. Vještak odabir varijante izračuna ostavlja sudu kao i odluku o mogućem dopunskom vještačenju.

 

              14. Podneskom od 14. svibnja 2021. tuženik je ustrajao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka kao i prigovora na očitovanje od 8. travnja 2021. budući da odgovorom vještaka nisu pojašnjene nedoumice niti uklonjene sumnje, a niti se vještačenje može provjeriti. Iz navedenog razloga tuženik ostaje pri svojim prigovorima. Kako je izvršen obračun u nalazu i mišljenju niti u dodatnom očitovanju financijsko-knjigovodstvenog vještaka J. D. ne može se iščitati. Pogrešno su obračunati i sati budući da ne postoje prekovremeni sati koji nisu u obračunu plaće. Vještak i dalje prikazuje da je tužitelj u kontinuitetu radio što nije točno jer je iza svake smjene imao 12 sati stanke. Iz navedenog razloga tuženik predlaže, a budući da u mišljenju vještaka ima proturječnosti i nedostataka te se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja, da se zatraži mišljenje vještaka S. S. iz C..

 

15. U podnesku od 21. svibnja 2021. tužitelj se očitovao na drugo očitovanje sudskog vještaka kao i na navode iz podneska tuženika od 14. svibnja 2021. i naveo da nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka D. J. jasno i nedvojbeno potvrđuje da tužitelju na prekovremene sate nisu isplaćeni svi dodaci propisani Kolektivnim ugovorom kao ni plaća za sve sate prekovremenog rada te naknada plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužitelju nedvojbeno pripada pravo na isplatu dodataka za prekovremeni rad, dodatka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi kako za vrijeme redovnog rada tako i za vrijeme prekovremenog rada kao i da se navedeni dodaci imaju obračunavati i na naknadu plaće koju tužitelj ostvaruje i za vrijeme godišnjeg odmora i odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana. Takvo stajalište, osim u Kolektivnim ugovorima koji se imaju primijeniti u konkretnom slučaju, ima uporište i u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. godine te je u cijelosti osnovano. Tužitelj drži kako je osnovni nalaz vještaka od dana 04. svibnja 2020. jasan i potpun, kako sadrži jasan i točan obračun broja prekovremenih sati po mjesecima i izračun za svaki pojedini mjesec dodataka na plaću kao i da je metoda izračuna koju je vještak koristio prilikom sačinjavanja tog nalaza i mišljenja točna i pravilna. Vještak je u svom očitovanju od 10. kolovoza 2020. godine otklonio sve prigovore tuženika te uputio na dijelove nalaza i mišljenja u kojima je obrazložio način obračuna. U svojem drugom očitovanju od dana 07. travnja 2021., a nastavno na podnesak tuženika, vještak je još jednom pojasnio kako je pri izradi svojeg osnovnog nalaza u cijelosti slijedio način obračuna plaće tužitelja pri centraliziranom obračunu plaće (COP) te da se njegov obračun u dijelu koji se odnosi na obračun pojedinih oblika rada u potpunosti podudara s obračunom koji je napravljen u COP-u. Nadalje, u svojem drugom očitovanju od dana 07. travnja 2021.  vještak ponovo ističe kako se razlika između njegovog obračuna i obračuna koji je napravljen u COP-u sastoji jedino u obračunu „prekovremenog rada” jer tuženik u svoj obračun plaće nije uvrstio sve sate prekovremenog rada iz evidencije radnog vremena samog tužitelja iako sukladno odredbama KU prekovremeni rad predstavlja svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati. Naime, iz dostavljene evidencije rada jasno proizlazi kako je tužitelj u utuženom razdoblju radio dulje tj. više nego što mu je to obračunato jer je u danima kada je tužitelj dežurao radio više od 24 sata dok je tuženik prilikom izračuna sati rada u srednjem danu tog neprekidnog višednevnog razdoblja rada u svojem obračunu prikazivao samo 12 sati rada (a tužitelj je prema evidenciji rada tuženika taj dan radio 24 sata i više). U odnosu na obračun dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, vještak jasno u svom nalazu ukazuje na to da tuženik ova dva dodatka u svojim obračunima računa posve pogrešno i suprotno odredbama KU jer ih računa polazeći od osnovne plaće za sve sate rada koje je tužitelj proveo u radu dok je vještak ispravno u svojem osnovnom nalazu računao polazeći od ukupno obračunate plaće na prekovremeni rad gdje je osnovica za izračun ovih dodataka osnovna plaća uvećana za dodatke koje se imaju obračunati za pojedine oblike rada kako je propisano čl. 49. KU. Tužitelj ističe da stalni sudski vještak nije sačinio svoje drugo očitovanje smatrajući da prvotni nalaz i mišljenje ima bilo kakvu grešku u računanju, niti po nalogu suda, već je navedeno očitovanje posljedica ustrajavanja tuženika na već otklonjenim primjedbama, a pritom je u svim svojim očitovanjima istaknuo kako obračun sadržan u osnovnom nalazu i mišljenju smatra ispravnim te se drugo očitovanje od 07. travnja 2021. godine daje isključivo u odnosu na podnesak tuženika od 18. veljače 2021. radi ekonomičnosti postupka. Tužitelj posebno ističe kako bi se u smislu odredbi Kolektivnog ugovora kod izračuna dodataka na plaću za rad odrađen u prekovremenim satima, osnovnom plaćom imala smatrati plaća za rad u prekovremenim satima kako je vještak prvotno i izračunao u nalazu i mišljenju vještaka. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj parnici usmjeren na isplatu dodataka za sate određene u prekovremenom radu, kao osnovica za obračun visine tužbenog zahtjeva (uvećanja plaće za rad u prekovremenim satima) ima se uzeti jedinična cijena rada u prekovremenom radu (koja je za 50% veća od cijene rada u redovnom radu), a ne osnovna plaća pa samim time i dodaci za rad u prekovremenom radu imaju se računati korištenjem osnovne cijene rada u prekovremenom radu s uvećanjem za pojedini dodatak. Naknada (vrijednost) za prekovremeni sat rada tužitelja nije i ne može biti jednaka vrijednosti sata rada tužitelja u redovitom radnom vremenu (koju u smislu odredbe članka 45. KU čini osnovna plaća podijeljena s redovnim brojem sati), već je vrijednost radnog sata u prekovremenom radu za 50% veća. Isto iz razloga što je takva vrijednost rada u prekovremenom satu propisana člankom 49. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 2018. Naime, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, tužitelj ima pravo na utvrđene dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te za radni staž u zdravstvu, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate, pri čemu se za prekovremene sate svi dodatci (pa tako i dodatak za prekovremeni rad) kumuliraju. Pogrešno je stajalište tuženika da bi se obračun plaće za prekovremeni rad obračunavao na način da se na osnovnu plaću obračunavaju svi dodaci na koje tužitelj ostvaruje pravo pa se onda za tako dobivene iznose uvećava osnovna plaća tužitelja, a ne na iznos osnovne plaće već uvećan za naknadu za prekovremeni rad. Iz odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 te čl. 59. KU/13, odnosno čl. 57. KU/18, niti iz jednog dijela istih, ne proizlazi da bi radniku navedeni dodaci na plaću pripadali samo za ostvarenu redovnu satnicu ili da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključivali ili pak da bi se dodaci imali obračunati samo na vrijednost redovnog sata. Pritom tužitelj ističe kako naknada za prekovremeni rad predstavlja dio plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13 te ista naknada uvećava osnovnu plaću iz čega proizlazi da se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. Upravo navedeno proizlazi i iz odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-456/2020 u kojoj je navedeno: „Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da ne nalazi da bi predmetne dodatke iz čl. 57. i 59. KU trebalo uračunati i kod prekovremenog rada za koje se zasebno određuje uvećanje plaće od 50%.” Kada Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. i 59. KU zajedno s dodatkom na prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuju pravo tužitelja na isplatu dodatka po drugim osnovama ni onda kada radi prekovremeno jer i tada radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu čl. 57. KU te u svojstvu radnika s položajnim dodatkom definiranim odredom čl. 59. KU/13. Suprotno navodima tuženika, valja reći da nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu jer za navedeni rad tužitelj ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu. Tužitelju Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama KU zajedno sa dodatkom na prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu ostalih dodataka. Slijedom naprijed iznijetog, tužitelj smatra kako su osnovni nalaz i mišljenje vještaka u potpunosti točni, pravilni i sukladni pravilima struke. Pravo na isplatu posebnog dodatka ima se obračunati na iznos naknade za prekovremene sate (a ne na iznos naknade za sat u redovnom radu) pa je primjenom istog pravila razvidno da je osnovni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dao točan obračun potraživanja tužitelja. Slijedom svega naprijed iznijetog, u nalazu i mišljenju vještaka nema proturječnosti ni nedostataka pa se tužitelj izričito protivi ponavljanju vještačenja po drugom vještaku smatrajući to suvišnim i protivnim odredbama čl. 10 Zakona o parničnom postupku. Tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

 

16. Rješenjem suda poslovni broj Pr-9/2019-28 od 8. lipnja 2021. određeno je provođenje novog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo mr. sc. S. S., dipl. oec. iz C., sa zadatkom da utvrdi je li tužitelj radio prekovremeno u periodu od 1. prosinca 2013. do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari odnosno do dana 31. prosinca 2018.; da li je tužitelju u utuženom periodu isplaćena naknada za otežane uvjete rada sukladno članku 86 ZR/09 i članku 94 ZR/14 i članku 57 KU/13, ako nije da izračuna visinu naknade plaće za otežane uvjete rada na osnovnu plaću i to za vrijeme prekovremenog rada u utuženom periodu; da li su tužitelju u utuženom periodu isplaćeni dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, ako nisu da izračuna te dodatke; da li su tužitelju u utuženom periodu isplaćeni dodaci za znanstveni stupanj na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, ako nisu da izračuna te dodatke; da li su tužitelju u utuženom periodu isplaćeni dodaci koji mu pripadaju prema Popisu radnih mjesta i poslova, ako nisu da izračuna te dodatke; da li je tužitelju u utuženom periodu isplaćena naknada plaće za godišnji odmor za vrijeme prekovremenog rada ili rada noću ili nedjeljom odnosno na neradni dan kada dežura ili je pripravan, sukladno članku 36 stavak 2 KU/13 i članku 34 stavak 2 KU/18, ako nije, da izračuna visinu te naknade; da li je tužitelj nakon odrađenog dežurstva koristio slobodan dan u utuženom periodu i da li je tužitelj u utuženom periodu bio na bolovanju.

 

              17. U nalazu i mišljenju od 6. kolovoza 2021. sudski vještak S. S. navela je da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje obračunao i isplatio dodatke za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatke s osnova ostvarenog radnog staža u zdravstvenim ustanovama na osnovu plaću u okviru redovnog mjesečnog fonda radnih sati po propisanom postocima uvećanja. Sudski vještak naveo je da iz mjesečnih evidencija o prisutnosti na radu i obračunskih lista za isplatu plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013 do zaključno 31. prosinca 2018. proizlazi da je tužitelj radio prekovremeno 3907 sati te da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje obračunao i isplatio uvećanu plaću za prekovremeni rad obračunom koji ne uključuje propisne dodatke. Ukoliko bi se dodaci za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodaci s osnova ostvarenog radnog staža u zdravstvenim ustanovama uračunali na osnovnu plaću za sate prekovremenog rada prema tužbenom zahtjevu, a što je sporno pravno pitanje, tada bi proizlazila neisplaćena plaća s osnova navedenih dodataka u bruto iznosu od 102.009,08 kuna. Sudski vještak utvrdio je da tuženik nije tužitelju u navedenom razdoblju obračunao i isplatio pravilan iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i u vezi privremene odsutnosti s posla ili bolovanja do 42 dana odnosno obračun i isplata izvršeni su na temelju prosjeka zadnje tri mjesečne plaće, ali bez uračunatih svih dodataka na prekovremene sate. Utvrđena je bruto novčana razlika koja nije isplaćena tužitelju po gore navedenim osnovama te razlika za pravilan iznos obračuna i isplate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 23.233,76 kuna bruto i razlika naknade plaće u vezi privremene odsutnosti s posla ili bolovanja do 42 dana u bruto iznosu od 17.302,57 kuna. Utvrđen je iznos neisplaćene plaće i naknade plaće zbog neisplaćenih svih dodataka na prekovremene sate rada za utuženo razdoblje od 142.545,41 kuna.

 

              18. Podneskom od 22. travnja 2022. tužitelj je obavijestio sud da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka S. S. te je sukladno nalazu postavio konačan tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

 

              19. U podnesku od 21. listopada 2022. tuženik je naveo da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe, ali potražuje trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbe sve temeljem čl. 158 Zakona o parničnom postupku.

 

              20. Radi utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršen je uvid u ugovor o radu, evidencije o radnom vremenu tužitelja i obračunske isprave za isplatu plaće tužitelja. Provedena su dva financijsko-knjigovodstvena vještačenja. 

 

              21. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen podneskom od 22. travnja 2022. u cijelosti osnovan.

             

              22. U postupku je nesporno utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine, specijalista anesteziolog na Odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje, a što je razvidno iz ugovora o radu i obračunskih isprava za isplatu plaće za tužitelja koje je dostavio tuženik za utuženo razdoblje.

 

              23. KU/13 u članku 47 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću. Osnovna plaća radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51 stavkom 1 KU/13 propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

 

24. Odredbom članka 57 KU/13 kao i članka 55 KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kad postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak za plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak proizlazi da tužitelj po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%.              

 

25. KU/13 u članku 59 kao i KU/18 u članku 57 propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće s time da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. taj dodatak iznosio 10%.

 

              26. KU/13 u članku 36 stavku 2 kao i KU/18 u članku 34 stavku 2 propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. ZR/09 u članku 60 stavku 1 kao i ZR/14 u članku 81 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

 

              27. TKU/12 u članku 59 stavku 1 kao i TKU/17 u članku 58 stavku 1 propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije nego je započeo bolovanje.

 

              28. U postupku je nesporno utvrđeno da tužitelj ima pravo na gore navedene dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i to za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate obzirom da iz naprijed citiranih odredbi KU i TKU ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rata i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće sukladno odredbi članka 51 stavka 1 KU/13. Ta naknada uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati.

 

              29. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da tuženik od 1. prosinca 2013. tužitelju nije isplaćivao gore navedene dodatke na prekovremeni rad već samo na redovno radno vrijeme iako je tužitelj kontinuirano radio prekovremeno u utuženom razdoblju. Stoga tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće po ovoj osnovi za svaki sat koji je radio. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovi posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi budući da tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57 stavka 1. KU/13 i članka 55 stavka 1 KU/18 te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi u smislu odredbi članka 59 KU/13 odnosno članka 57 KU/18. Pritom valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Isto tako, prema odredbi članka 81 Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i 127/17), a ranije članka 60 Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Prema odredbi članka 36 stavka 1 KU radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka određeno je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. Prema tome, nedvojbeno je da tužitelj kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članaka 57 i 59 KU zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama članka 57 i članka 59 KU budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

 

              30. Sud je punu vjeru poklonio nalazu i mišljenju financijsko - knjigovodstvenog vještaka S. S. koja je u svom nalazu i mišljenju od 6. kolovoza 2021. utvrdila da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje obračunao i isplatio dodatke za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatke s osnova ostvarenog radnog staža u zdravstvenim ustanovama na osnovu plaću u okviru redovnog mjesečnog fonda radnih sati po propisanom postocima uvećanja te da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje obračunao i isplatio uvećanu plaću za prekovremeni rad obračunom koji ne uključuje propisne dodatke. Ukoliko bi se dodatci za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatci s osnova ostvarenog radnog staža u zdravstvenim ustanovama uračunali na osnovnu plaću za sate prekovremenog rada prema tužbenom zahtjevu, a što je sporno pravno pitanje, tada bi proizlazilo neisplaćena plaća s osnova navedenih dodataka u bruto iznosu od 102.009,08 kuna. Sudski vještak utvrdio je da tuženik nije tužitelju u navedenom razdoblju obračunao i isplatio pravilan iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i u vezi privremene odsutnosti s posla ili bolovanja do 42 dana odnosno obračun i isplata izvršeni su na temelju prosjeka zadnje tri mjesečne plaće, ali bez uračunatih svih dodataka na prekovremene sate. Utvrđena je bruto novčana razlika koja nije isplaćena tužitelju po gore navedenim osnovama te razlika za pravilan iznos obračuna i isplate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 23.233,76 kuna bruto i razlika naknade plaće u vezi privremene odsutnosti s posla ili bolovanja do 42 dana u bruto iznosu od 17.302,57 kuna. Zaključak je sudskog vještaka da je utvrđen iznos neisplaćene plaće i naknade plaće zbog neisplaćenih svih dodataka na prekovremene sate rada za utuženo razdoblje od 142.545,41 kuna.

 

              31. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka stranke nisu imale primjedbi.

 

              32. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da prema odredbi članka 139 Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. prosinca 2018., a najstarije utuženo potraživanje tužitelja u ovom postupku je dospjelo 16. siječnja 2014. to proizlazi da zastara nije nastupila.

 

              33. Tužitelju na dosuđene iznose pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe članka 29 stavka 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa dodatka za prethodni mjesec.

 

              34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku. Obzirom da je uspio u sporu sud je tužitelju priznao opravdane troškove zastupanja putem kvalificiranog punomoćnika - odvjetnika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022) i to: trošak sastava tužbe s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 4.687,50 kuna (Tbr. 7 t. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 25. rujna 2019. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 4.687,50 kuna (Tbr. 8 t. 1 Tarife), trošak zastupanja putem punomoćnika na pripremnom ročištu održanom 15. listopada 2019. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 2.343,75 kuna (Tbr. 9 t. 2 Tarife), trošak sastava podneska od 31. srpnja 2020. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 4.687,50 kuna (Tbr. 8 t. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 9. ožujka 2021. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 4.687,50 kuna (Tbr. 8 t. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 21. svibnja 2021. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 4.687,50 kuna (Tbr. 8 t. 1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne i javne rasprave održane 31. svibnja 2021. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 4.687,50 kuna (Tbr. 9 t. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 22. travnja 2022. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 1.171,85 kuna (Tbr. 8 t. 3 Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne i javne rasprave održane 31. svibnja 2021. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 4.687,50 kuna (Tbr. 9 t. 1 Tarife) i trošak vještačenja u iznosu od 5.000,00 kuna. Dakle, sveukupno tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 41.328,10 kuna / 5.485,18 €¹. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su temeljem članka 29 stavka 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima.

 

              35. Slijedom svega navedenoga presuđeno je kao u izreci.

 

                                          U Gospiću, 9. prosinca 2022.

 

Sudac:

 

Mirjana Kosanović

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: 

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu  presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude (članak 335 Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

 

 Dna:

1. Odvjetničko društvo V. i p. d.o.o. R.,
2. Odvjetnica S. V., K.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

_________________________________

¹ Fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,53450 kn