Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-710/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od
suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vladimira Šestaka kao člana vijeća i
suca izvjestitelja, te mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja
D. B. iz N., M. D., 5, OIB: …, kojeg zastupa
punomoćnik T. P., odvjetnik u V., K. Z. 8, protiv
tužene I. B. iz V., V. N. 24, koju zastupa punomoćnica N.
B., odvjetnica u V., G. 16/1, radi isplate, odlučujući o žalbi
tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-122/20-11 od

5. travnja 2022., koja je ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj: P-122/20-14 od

25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u
Vinkovcima, poslovni broj: P-122/20-11 od 5. travnja 2022., koja je ispravljena
rješenjem tog suda poslovni broj: P-122/20-14 od 25. travnja 2022., potvrđuje u točki
I. izreke i dijelu točke II. izreke kojim je tužitelj obvezan tuženoj nadoknaditi troškove
parničnog postupka u iznosu 4.375,00 kuna u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

I. Žalba tužitelja izjavljena u odnosu na dio točke II. izreke presude Općinskog suda u
Vinkovcima, poslovni broj: P-122/20-11 od 5. travnja 2022., ispravljene rješenjem tog
suda poslovni broj: P-122/20-14 od 25. travnja 2022., a kojim je odbijen dio zahtjeva
tužene za naknadom troškova postupka odbacuje se kao nedopuštena.

II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe odbija se kao neosnovan

2 Poslovni broj: Gž-710/2022-2

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-122/20-11 od 5. travnja

2022., koja je ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj: P-122/20-14 od 25. travnja

2022., odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. B. koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj I. B. iz V., V. N. 24, OIB: …,
da tužitelju D. B. iz N., M. D. 5, OIB: …, isplati iznos
od 12.152,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 674,00 kuna počevši od 15. rujna 2018.g. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 3. listopada 2018.g. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 23. listopada 2018.g. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 23. studenog 2018.g. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 22. prosinca 2018.g. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 24. siječnja 2019. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 16. veljače 2019. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 27. ožujka 2019. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 25. travnja 2019. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 23. svibnja 2019. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 22. lipnja 2019. do isplate

- na iznos od 675,00 kuna počevši od 20. srpnja 2019. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 21. kolovoza 2019. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 29. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 675,00 kuna počevši od 22. studenog 2019. do isplate
- na iznos od 675,00 kuna počevši od 28. prosinca 2019. do isplate

- na iznos od 675,00 kuna počevši od 17. siječnja 2020. do isplate

- na iznos od 675,00 kuna počevši od 18. veljače 2020. do isplate, po stopi zatezne
kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3% poena, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženoj I. B. iz V., V. N. 24, OIB: …,
da tužitelju D. B. iz N., M. D. 5, OIB: …, naknadi trošak
parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od donošenja ove presude pa do isplate, po stopi zatezne kamate
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%
poena, u roku od 8 dana."- kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju D. B. iz N., M. D. 5, OIB: … da
tuženici I. B. iz V., V. N. 24, OIB: …, naknadi trošak
parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se u
preostalom dijelu, tj. za iznos od 250,00 kuna odbija zahtjev tuženice za naknadom
troškova postupka.“

3 Poslovni broj: Gž-710/2022-2

2. Protiv te presude u cijelosti žalbu podnosi tužitelj po punomoćniku zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.,
80/22., dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne
primjene materijalnog prava, te predlaže da se preinakom pobijane presude u cijelosti
prihvati tužbeni zahtjev i tuženu obveže nadoknaditi mu parnične troškove prema
predanom troškovniku uvećane za trošak sastava žalbe ili da se pobijana presuda
ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na točku I. i u odnosu na dio točke II. izreke
ispravljene pobijane presude kojim je tužitelj obvezan tuženoj nadoknaditi troškove
parničnog postupka, dok je nedopuštena u odnosu na dio točke II. izreke kojim je
odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova postupka u iznosu 250,00 kn.

5. Tužitelj u žalbi izričito navodi kako prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, dakle,
i u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova
postupka u iznosu 250,00 kn. Međutim, u tom dijelu on nema pravni interes pobijati
presudu jer je u tom dijelu uspio u sporu, pa je primjenom odredbe čl. 367. st. 1. u vezi
čl. 350. st. 3. ZPP-a njegovu žalbu u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu i riješiti
kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 12.152,25 kn na ime povrata
½ dijela anuiteta kredita podignuta od strane tužitelja tijekom trajanja bračne zajednice
s tuženom, a plaćenih od strane tužitelja nakon prestanka bračne zajednice u razdoblju
rujan 2018. – veljača 2020.

7. Suprotno navodima žalbe izreka pobijane presude u skladu je s razlozima iznijetim
u njezinu obrazloženju koje sadrži razloge o odlučnim činjenicama na kojima
prvostupanjski sud temelji zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, pa stoga
nema nedostataka u njezinoj izradi i njezina se pravilnost može ispitati. Zbog toga ona
nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

11. ZPP-a na koju neosnovano upire žalitelj, ali niti nekom drugom bitnom procesnom
povredom na koju žalba ne ukazuje, a na koje se pazi po službenoj dužnosti (čl. 365.
st. 2. ZPP-a).

8. Nije u pravu žalitelj niti kada navodima žalbe ukazuje na postojanje žalbenog razloga
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog
prava.

8.1. Naime, pravilno je i na provedenim dokazima utemeljeno činjenično utvrđenje da
je tužitelj tijekom trajanja bračne zajednice s tuženom, i to 28. ožujka 2018. kada su
njihovi bračni odnosi već bili narušeni, ishodio nenamjenski kredit kod O. b.
H. d. d. u iznosu 115.000,00 kn na rok otplate 10 godina, da je za taj kredit
tužena saznala tek u svibnju 2018. kada je on odlazio na rad u Švedsku, da je
sredstvima tog kredita tužitelj 9. travnja 2018. zatvorio svoje obveze prema banci po
osnovi ugovora o kreditu od 23. rujna 2013. sklopljena s pravnim prednikom O.
b. H. d. d. u visini od 49.044,07 kn, dakle, da je dijelom kredita zatvorio
kredit podignut 1 godinu i 8 mjeseci prije sklapanja braka s tuženom (brak sklopljen

4 Poslovni broj: Gž-710/2022-2

29. svibnja 2015.), te da je ostatak tih sredstava u visini od 65.955,93 kn utrošio za
svoje osobne potrebe, a ne potrebe bračne zajednice koja je nesporno prema
suglasnim iskazima stranaka faktički prestala krajem kolovoza 2018.

9. Takav činjenični zaključak sud prvog stupnja zasniva na prihvaćenom iskazu tužene
i na u spisu priloženim ispravama – dokumentaciji O. b. H. d. d. S pravom
je sud prvog stupnja u odnosu na sporne i odlučne činjenice poklonio vjeru tuženoj, a
ne tužitelju, jer je on tijekom postupka za razliku od tužene bio nedosljedan i iznosio
čak međusobno oprečne tvrdnje. Naime, u tužbi je zatajio da je gotovo polovinu
novčana iznosa ishođena kredita (49.044,07 kn od 115.000,00 kn) utrošio za
zatvaranje svog kredita podignuta 1 godinu i 8 mjeseci prija sklapanja braka s tuženom,
dakle, kredita ishođena za svoje osobne potrebe, a uz to je u povijesnom dijelu tužbe
(točka 4.) iznio tvrdnju da je kredit utrošen u stvari koje su stečene tijekom braka, koju
ne samo što ničim nije dokazao, nego ju nije niti ponovio u stranačkom iskazu. Sve te
okolnosti opravdavaju pravilnost ocjene prvostupanjskog suda koji poklanja vjeru
iskazu tužene, a ne tužitelja.

10. Navodima žalbe nije dovedena u sumnju niti pravilnost utvrđenja da je tužena
tijekom boravka tužitelja u Švedskoj (razdoblje od kraja svibnja 2018. pa do kraja
kolovoza 2018. kada je i prestala faktična bračna zajednica) tekuće životne potrebe
nje i zajedničkog maloljetnog djeteta – kćerke S. podmirivala iz svoje plaće, te da
je on tuženoj slao novac uglavnom dostatan samo za pokriće rate kredita u visini od

1.350,00 kn, a što je potkrijepljeno i uz tužbu priloženim podacima iz kojih proizlazi da
se radi o uplatama u visini od 1.350,00 kn (11. lipnja i 3. srpnja 2018.), 1.360,00 kn
(18. lipnja 2018.) i 500,00 kn (8. lipnja 2018.), dok za uplatu u visini od 1.000,00 kn
uopće nije vidljiv datum uplate. Neosnovana je i žalbena tvrdnja tužitelja da tužena nije
opovrgnula njegovu tvrdnju o predaji novčana iznosa od 3.500,00 kn, jer je tužena time
što je iskazala da se ne sjeća predaje novca implicite osporila primitak tog novca.

11. U situaciji kada je s jedne strane tužitelj još u tužbi zatajio tijekom postupka
utvrđenu činjenicu da je gotovo polovinu sredstava ishođena kredita od 28. ožujka
2018. utrošio za zatvaranje kredita ishođena prije braka s tuženom, dakle, za svoje
osobne potrebe, te kada je s druge strane utvrđeno da niti preostali iznos tog kredita
nije utrošen za pokriće tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, niti za stjecanje
stvari koje čine bračnu stečevinu, kako to tužitelj tvrdi u tužbi, pravilno je sud prvog
stupnja neosnovanim ocijenio dokazne prijedloge za pribavljanjem ugovora o prodaji
tužiteljeva stana, odnosno za saslušanjem službenika banke koji je radio na obradi
kredita od 28. ožujka 2018., jer i po ocjeni ovoga suda činjenice koje tužitelj predlaže
utvrditi tim dokazima nisu od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti tužbenog
zahtjeva. Stoga ne provođenjem tih dokaza suprotno stajalištu žalitelja nije ostvaren
niti žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj sredstva kredita ishođena tijekom braka i to 28.
ožujka 2018. utrošio za pokriće svojih osobnih potreba, a ne za potrebe bračne i
obiteljske zajednice koja je faktički prekinuta krajem kolovoza 2018., pravilno je
prvostupanjski sud zaključio o nepostojanju obveze tužene da tužitelju isplati polovinu
mjesečnih rata kredita koje je on podmirio nakon prestanka faktične zajednice života
krajem kolovoza 2018. i razvoda braka (razveden 14. prosinca 2018.) u razdoblju
počevši od rujna 2018. do zaključno veljače 2020., pa posljedično tomu pravilno
primijenio materijalno pravne odredbe na koje se pozvao u obrazloženju presude kada

5 Poslovni broj: Gž-710/2022-2

je u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom ukupna iznosa od 12.152,25 kn.

13. Time je suprotno navodima žalbe i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

14. Tužitelj navodima iznijetim u žalbi ne dovodi u sumnju pravilnost odluke o
troškovima postupka, a po službenoj dužnosti se kraj vremena pokretanja ovog
postupka više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o
troškovima postupka i njihovoj visini (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

15. Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1.
ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u
osporenom dijelu (točka I. izreke i dio točke II. izreke).

16. U ne pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je odbijen dio zahtjeva tužene za
naknadom troškova postupka u iznosu 250,00 kn prvostupanjska presuda ostaje
neizmijenjena.

17. Kraj neosnovanosti žalbe odbijen je i zahtjev žalitelja za naknadom troškova
nastalih uslijed njena podnošenja (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 9. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko, v.r.