Poslovni broj 62 P-768/2017-61

 

 

Poslovni broj 62 P-768/2017-61

                

           Republika Hrvatska

         Općinski sud u Osijeku

  31000 Osijek, Europska avenija 7

       Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P.Krešimira IV br.3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice J.G. s prebivalištem u …, H.P., L.A., …, S., OIB:…, koju zastupa pun. M.K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika-protužitelja F.J. iz V., …, OIB: …, kojeg zastupa pun. A.Š., odvjetnica iz V., radi isplate i utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28.listopada 2022. godine, u nazočnosti zamj. punomoćnice tužiteljice, odvjetnika K.R. iz O. i punomoćnice tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude 09. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

              I. Nalaže se tuženiku-protužitelju F.J. iz V., …, OIB: … platiti tužitelju-protutuženiku, i to J.G. s prebivalištem u …, L.A., S., OIB: …, ukupan iznos od 23.176,99 kn / 3.076,12 eur[1], a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana 28.08.2017. godine pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              ll. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu zakonske zatezne kamate na  dosuđeni iznos iz točke I. izreke presude za razdoblje od 25. srpnja 2017. do 27. srpnja 2017., kao neosnovan.

 

              IIl. Odbija se u cijelosti, kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan ugovor o zajmu br. … zaključen dana 08.03.2012.g. između D.S.W. iz L.A. kao zajmodavca i tuženika F.J. kao zajmoprimca te da ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 30.894,23 kn."

 

              IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženici trošak ovog postupka u iznosu od 17.918,00 kn / 2.378,13 eur[2], zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude, odnosno 9. prosinca 2022. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška postupka iznad dosuđenog, kao neosnovan.

 

i

 

r i j e š i o    j e

 

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 7.717,24 kn / 1.024,25 eur².

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu 28. srpnja 2017. protiv tuženika, radi isplate iznosa od 30.894,23 kn. U činjeničnim navodima tužbe tužiteljica tvrdi da je zajmodavac D.S.W iz L.A. sa tuženikom sklopio ugovor o zajmu 8. ožujka 2012. broj … u visini od 19. 400,00 kn s godišnjim kamatama od 6,01%, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 8.rujna 2013. te s eventualnim ovršnim troškovima.

1.1. Dana 5.prosinca 2012. tužiteljica je otkupila potraživanje temeljem ugovora o prijenosu potraživanja – cesiji.

1.2.Tuženik je umjesto ugovorenih rata uplatio iznose koji su navedeni u izvatku otvorenih stavku dostavljenom u prilogu tužbe. Kako je iz izvatka iz otvorenih stavki razvidno da tuženik nije ispunio svoje obveze prema tužiteljici te je tražbina tužiteljice dospjela u cijelosti, tužiteljica podnosi ovu tužbu i predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti joj ukupan iznos od 30.894,23 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe.

 

2. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 5. srpnja 2022. (list 242-243 spisa) na način da sada potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 23.176,99 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, odnosno od 25. kolovoza 2017., do isplate. Budući da se svako smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, sud je utvrdio da je tužba povučena za iznos od 7.717,24 kn. Naime, pun.tuženika se na glavnoj raspravi od 28.listopada 2022. protivila preinaci tužbe, a ukoliko sud takvu preinaku dopusti i usvoji preinačeni zahtjev, tuženik smatra da mu pripada pravo na naknadu troškova postupka za povučeni dio zahtjeva. U konkretnom slučaju se ne radi o preinaci tužbe, jer se ne radi o povišenju tužbenog zahtjeva, već je tužiteljica samo uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka pa nije bilo potrebno odlučivati je li tužba preinačena ili ne.

 

3.Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, predložio je da sud naloži tužiteljici osiguranje parničnih troškova u ovom predmetnu, odnosno da plati aktorsku kauciju u iznosu od 6.000,00 kn na račun suda jer je strani državljanin, nema prebivalište u RH niti ima imovine u RH.

3. 1. Vezano za sklapanja ugovora o zajmu od 8.ožujka 2012. između D.S.W. kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca, tuženik čini nespornim ovu činjenicu, međutim, ističe da se radi o zelenaškom ugovoru budući je zajmodavac naveo tuženika, koristeći se njegovim teškim materijalnim stanjem i nedovoljnim iskustvom, da potpiše primitak iznosa od 19.400,00 kn, iako mu je stvarno isplaćen iznos od svega 9.000,00 kn. Unatoč navedenom, tuženik je imao namjeru vratiti ukupan iznos, ali je u tome bio onemogućen.

3.2.Ubrzo nakon potpisa ugovora, koji je potpisan u kreditnom uredu P.O. d.o.o., …, O., tuženik je dobio obavijest da buduće rate uplaćuje izravno u poslovnim prostorijama kreditnog ureda pod nazivom K.B. d.o.o. O. ili putem žute uplatnice na njihovu adresu. Stoga je tuženik žutom uplatnicom (poštanskom) na adresu tog ureda poslao dvije uplate od 1.130,00 kn, a treću uplatu nije izvršio je i taj ured preseljen na nepoznatu adresu. Dana 13.lipnja 2012. tuženik je zajedno s drugim oštećenim osobama podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatih osoba zbog kaznenog djela iz čl. 233. KZ-a. Nakon podnošenja prijave pokušao je kontaktirati K.B. d.o.o, ali mu se pismeno vratilo.

3.3. Početkom prosinca 2012.tuženik je primio dopis iz odvjetničkog ureda M.iz Z. u kojem se, između ostalog, navodi, da je D.S.W. svoju tražbinu iz spornog ugovora ustupio L.M.S. i tuženika poziva da plaćanje vrši u korist računa odvjetničkog ureda. Zbog  toga tužitelj smatra da je ugovor o cesiji od 5. prosinca 2012. pravno nevaljan, jer ukoliko je tražbina ustupljena L.M.S., sporan je ugovor o cesiji.

3.4. Tuženik se dakle protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, smatra da tužiteljici ništa ne duguje i da je zastupila zastara tražbine pa ističe taj prigovor. Ujedno, tuženik protiv tužiteljice podnosi protutužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o zajmu zaključenog 8.ožujka 2012. između D.S.W. i tuženika te da ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u utuženom iznosu od 30.894,23 kn. Predlaže da sud obveže tužiteljicu na naknadu troška postupka.

 

4.Tužiteljica u podnesku od 30.prosinca 2017. osporava sve navode iz protutužbe i protivi se protutužbenom zahtjevu tuženika u cijelosti. Također se protivi u odnosu na zahtjev tuženika-protutužitelja za osiguranje parničnih troškova, jer hrvatski državljani koji se pojavljuju kao tužitelji pred sudom Sjedinjenih Američkih Država nisu dužni položiti aktorsku kauciju.

4.1. Vezano za navode tuženika-protutužitelja kojim osporava da je na tužitelja-protutuženika preneseno predmetno potraživanje, tužiteljica/protutuženica ističe da je ugovor o cesiji sklopljen između L.M.S. i D.S.W. raskinut, a kao dokaz navedenog dostavio je presliku ovjerene potvrde o raskidu ugovora o cesiji L.M.S. s apostilom.

4.2.Odredbom čl. 80.st. 1. propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovog svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Stavkom 2. istog članka ZOO-a propisano je da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su dužnik i vjerovnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

4.3.Kako ustupitelj i tuženik-protutužitelj u predmetnom ugovoru o zajmu nisu ugovorili bilo kakvo ograničenje glede ustupanja u smislu odredbe čl.80.st.2. ZOO-a, kao i obzirom da je ugovor o cesiji sklopljen između L.M.S. i D.S.W.za ovosudno potraživanje raskinut, razvidno je da je D.S.W bio ovlašten svoje potraživanje prema tuženiku-protutužitelju iz predmetnog ugovora o zajmu prenijeti na treću osobu (tužiteljicu-protutuženicu) temeljem ugovora o ustupanju potraživanja (cesiji) od 5. prosinca 2012.

4.4.Prema odredbi čl. 82.st.1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, stoga okolnost da tuženik prethodno ne bi bio obaviješten o ustupanju potraživanja ne utječe na valjanost samog ustupa potraživanja. Okolnost da je tužitelj-protutuženik pokrenuo parnični postupak protivi tuženika-protutužitelja radi prisilne naplate predmetnog potraživanja može se smatrati obavještavanjem dužnika o ustupanju tražbine.

4.5. Slijedom iznijetoga, tužiteljica-protutuženica smatra da je ugovor o ustupanju potraživanja od 5. prosinca 2012. valjan te da isti predstavlja valjanu pravnu osnovu na kojoj ista temelji svoje potraživanje prema tuženiku-protutužitelju.

4.6. Posrednik između tužitelja –protutuženika i tuženika-protutužitelja vezano za sklapanje ugovora  koji je predmet ovog postupka je bilo trgovačko društvo P.O. d.o.o., što potvrđuju opći uvjeti i odredbe za klijente i naručitelje usluga kreditnog ureda P.O. d.o.o., potpisani od strane  F.J., preslike ponude i garancije, izjave o jamstvu navedenog kreditnog ureda, preslika pisma direktora kreditnog ureda P.O. d.o.o. upućena ranijem cesionaru te preslike ovjerene izjave zajmodavca.  Iz toga proizlazi da je kreditni ured P.O. d.o.o. bio posrednik tuženika-protutužitelja i nije ni u kakvoj vezi s tužiteljem –protutuženikom. U ugovoru o zajmu je unesena odredba čl.9., sukladno kojoj se tuženik-protutužitelj obraća izravno tuženiku-protutužitelju u slučaju bilo kakvih prigovora i slično.

4.7. Vezano za prigovor zastare koji ističe tuženik-protutužitelj, tužiteljica – protutuženica se istom protivi, navodeći da je odredbom čl. 225.ZOO-a za ovu tražbinu propisan opći zastarni rok od 5 godina. S obzirom na to da je tužba u ovom predmetu podnesena 25.kolovoza 2017., a posljednja uplata tuženika-protutužitelja je izvršena 8. veljače 2016.

4.8. Tužiteljica-protutuženika osporava tvrdnju tuženika-protutužitelja da mu je od ugovorenih 19.400,00 kn bio isplaćen tek iznos od 9.000,00 kn pa je uz podnesak dostavila presliku isplatnice potpisane od strane tuženika-protutužitelja iz koje je razvidno kako je isti zaprimio upravo iznos od 19.400,00 kn.

4.9. Tuženik-protutužitelj je prilikom pozajmice potpisao izjavu kojom potvrđuje da nije u nuždi, teškoj financijskoj situaciji, da nema teških imovinskih neprilika te da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja, da ima riješeno stambeno pitanje i da nije lakomislen. Ukoliko bi tuženik-protutužitelj naknadno tvrdio suprotno, tada bi se moglo smatrati da je isti namjerno doveo tužitelja-protutuženika u zabludu prilikom sklapanja predmetnog ugovora o zajmu, a što bi bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja.

4.10. Tužiteljica-protutuženica ističe da se protiv nje ne vodi nikakav kazneni postupak u RH. Okolnost da bi tuženik-protutužitelj eventualno bio oštećen kaznenim djelom koje je stavljeno na teret trećim osobama različitim od tužiteljice-protutuženice ne može biti od utjecaja na ovaj parnični postupak. Naime, tužiteljica-protutuženica je upoznata s kaznenim postupkom u tijeku te ukazuje da je nakon provedene istrage u trajanju od 18 mjeseci USKOK utvrdio postojanje 660 oštećenika, a optužnica u tom postupku ne odnosi se na tužiteljicu-protutuženicu, već isključivo na 19 osoba koje su bile zaposlenici kreditnih ureda, odnosno posrednika. Stoga je irelevantno pozivanje tuženika na taj kazneni postupak.

4.11. U odnosu na navode tuženika o nemogućnosti ispunjenja, tužiteljica iste osporava, jer je tuženiku nedvojbeno bila poznata adresa tužiteljice, ali se tuženik nikada nije obratio zajmodavcu niti tužiteljici u smislu odredbe čl. 9. ugovora o zajmu s bilo kakvim upitom, prigovorom ili prijedlogom. Ukazuje se na odredbe čl. 186.ZOO-a kojom je propisano da u slučaju kada je vjerovnik nepoznat, dužnik može za vjerovnika položiti dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe, dok je odredbom čl. 190.ZOO-a propisano da se polaganjem dugovane stvari dužnik oslobađa obveze u trenutku polaganja.

4.12. Nadalje, odredbom čl. 322. ZOO-a propisana je ništetnost onih ugovora koji su protivni Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. U konkretnom slučaju je tuženik-protutužitelj potpisao izjavu koju je predao na dan sklapanja ugovora o zajmu, kojom potvrđuje da nije u nuždi, teškoj financijskoj situaciji, da nema teških imovinskih neprilika niti smanjenu sposobnost rasuđivanja te da ima riješeno stambeno pitanje i da nije lakomislen. Navodi tuženika-protutužitelja da mu ne bi bio isplaćen cjelokupan iznos temeljem predmetnog ugovora o zajmu  u cijelosti je u suprotnosti s dokumentacijom koja je priložena spisu neovisno o tome, čak i da tuženiku-protutužitelju navodno ne bi bio isplaćen cjelokupan iznos temeljem ugovora o zajmu, to nije razlog ništetnosti ugovora. Ukoliko tuženik-protutužitelj smatra da mu nije isplaćen cjelokupan iznos temeljem ugovora o zajmu, upućuje se na odredbu čl. 360.ZOO-a, prema kojoj u slučaju neispunjenja ugovorne obveze jedne ugovorne strane  druga ugovorna strana ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili raskid predmetnog ugovora.

4.13. Sve uplate tuženika-protutužitelja po predmetnom ugovoru o zajmu su uredno proknjižene i razmjerno istima je umanjeno dugovanje tužitelja-protutuženika. Tužiteljica-protutuženica osporava uplatu od 14. svibnja 2012., jer ju nikada nije zaprimila.

4.14. Tuženik-protutužitelj se kao zajmoprimac obvezao ugovoreni iznos zajma, i to iznos od 19.400,00 kn vratiti u 18 mjesečnih rata, svaka u iznosu od 1.129,74 kn, s ugovorenim kamatama u iznosu od 6,01 % godišnje, pri čemu prva rata dospijeva na naplatu 8. travnja 2012. godine, a do podnošenja tužbe isti nije ispunio svoju obvezu prema ugovoru o zajmu u cijelosti, već njegovo ukupno dugovanje do dana 30. srpnja 2017.  prema evidenciji tužitelja-protutužitelja iznosi ne manje od 30.894,23 kn, a koji iznos čini glavnica od 18.383,20 kn te kamate u iznosu od 12.511,03 kn.

4.15. Člankom 6. ugovora o zajmu je ugovoreno da tražbina tužitelja-protutuženika dospijeva u slučaju neplaćanja bilo koje rate za 4 dana. Iz izvatka iz otvorenih stavki je razvidno kako zajmoprimac nije ispunio svoju obvezu prema tužiteljici-protutuženici pa je tražbina tuženika-protutužitelja dospjela u cijelosti.

 

5. Tuženik-protutužitelj u podnesku od 17. siječnja 2018. (list 53-54) osporava aktivnu legitimaciju tužitelja za vođenje ovog postupka te predlaže sudu odbaciti tužbu. Ukoliko sud ne odbaci tužbu, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 226. st. 2. ZOO-a kojom je propisan zastarni rok od 3 godine za tražbine koje se plaćaju u jednakim mjesečnim anuitetima (u konkretnom slučaju povrat zajma ugovoren je u jednakim, unaprijed određenim mjesečnim anuitetima u iznosu od 1.129,74 kn s dospijećem 8. dana u mjesecu), odnosno, na odredbu čl. 227. istog zakona kojom je propisano da pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijeva za 5 godina, računajući od dospjelosti najstarijeg potraživanja. Budući da je tuženik posljednju ratu platio 14. svibnja 2012., sljedeći obrok dospio je na naplatu 8. lipnja 2012., a to znači da je od dospijeća najstarijeg neispunjenog obroka pa do podnošenja tužbe 28.srpnja 2017. proteklo 5 godina i 49 dana.

5.1. Ukoliko je jedan od posrednika (D.A.S.) za koje tuženik nije ni znao da postoje, tužitelju proslijedio njegove tri uplate (prva 8.3.2012. pri sklapanju ugovora u iznosu od 1.129,74 kn, druga poštanskom uputnicom 10.4.2012. u iznosu od 1.130,00 kn i treća 14.5.2012. u istom iznosu) tek 8. veljače 2016. (što je malo vjerojatno jer su oba posrednika odavno brisana iz sudskog registra), ta činjenica ni na koji način ne utječe na tijek zastarnog roka, jer su posrednici bili obvezni, kao što je i navedeno u izjavi o jamstvu P.O. d.o.o. primljenu uplatu proslijediti odmah, odnosno najkasnije u roku od 10 dana, i to uvećanu za 10% kamatu. Naime, trgovačka društva P.O. d.o.o. i K.B. d.o.o. bili su tužiteljevi, a ne tuženikovi posrednici, što proizlazi iz pisma odvjetnika R.I.M. iz Z. upućenog tuženiku 6. prosinca 2012., u kojem se navodi da  njegova stranka, nakon što je s tuženikom sklopila predmetni ugovor o zajmu više nije aktivno sudjelovala u daljnjim radnjama i servisu, odnosno naplatama zajma, već je  opunomoćila trgovačko društvo u RH, odnosno tvrtku koja je u okviru svog poslovanja imala kreditni ured koji je u ime i za račun njegove stranke vršio usluge dogovaranja, pripreme, održavanja i naplate predmetnog zajma.

5.2.Tuženik je u spis dostavio dokaz o uplati dvije rate "žutom" uplatnicom, a treću dokazuje ugovorom koju je tužitelj priložio uz tužbu, jer se u čl. 4. navodi da je prva rata plaćena.

5.3. Tuženika nitko nikada nije obavijestio o ustupu  tražbine tako da je u ispunjenju obveze faktično bio onemogućen odmah nakon sklapanja ugovora o zajmu. Naime, tuženik je primio samo obavijest da poslovanje P.O. d.o.o. preuzima K.B. d.o.o. na istoj adresi u O., …, uz uputu da ubuduće vrši uplate za račun K.B. d.o.o. Uplate u travnju i svibnju 2012. poslane su navedenom trgovačkom društvu "žutom" uplatnicom.

5.4. U lipnju 2012. tuženik je pokušao stupiti u kontakt s odgovornim osobama K.B. d.o.o., ali na navedenoj adresi nitko nije bio zatečen te je kasnije saznao da su i P.O. d.o.o. i K.B. d.o.o. brisani iz registra te da se protiv njih vodi kazneni postupak. Iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio tijekom ovog postupka tuženik je saznao da je bilo više posrednika i ovlaštenika prava na namirenje tražbine prema njemu. Stoga, čak i kad bi tužiteljica imala pravni osnov zahtijevati od tuženika isplatu navodnog duga po spornom kreditu, a nema, ne može od tuženika osnovano zahtijevati plaćanje ni ugovorenih ni zakonskih kamata.

5.5. Osim osnova, tuženik opreza radi osporava i visinu tražbine. Tuženik je tražio zajam u iznosu od 10.000,00 kn s mjesečnom ratom od 600,00 kn, što je vidljivo i iz obrasca koji je tužiteljica dostavila uz podnesak od 13. prosinca 2017. naziva "osobni podaci vlasnika" ispunjenog 13.veljače 2012., a zajam mu je "odobren" u iznosu od 9.000,00 kn, koji iznos su mu tužiteljevi posrednici i isplatili prilikom sklapanja ugovora.

 

6. Tužiteljica-protutuženica tijekom postupka ističe da se protiv nje ne vodi nikakav kazneni postupak u RH, a tuženik-protutužitelj nema niti status oštećenika pa je bilo kakvo njegovo pozivanje na kazneni postupak u cijelosti irelevantno. Ugovor o ustupu potraživanja od 5. prosinca 2012. je valjan u smislu odredaba čl. 80. st. 1. i 2. ZOO-a te čl. 82. st.1. ZOO-a te kao takav predstavlja valjanu pravnu osnovu na kojoj tužiteljica-protutuženica temelji svoje potraživanje prema tuženiku-protutužitelju u ovom parničnom postupku.

6.1. Također, tužiteljica-protutuženica naglašava da tuženik-protutužitelj u protutužbenom zahtjevu traži utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenog između D.S.W. i tuženika-protutužitelja. Budući da D.S.W. nije stranka u ovome postupku, tuženik nije niti ovlašten zahtijevati utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o zajmu u ovom postupku pa tužiteljica-protutuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na protutužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika.

6.2. Ako bi se prihvatio stav tuženika-protutužitelja da je oštećenik u postupku u kojem je od strane dva nadležna tijela, i to MUP-a i USKOK-a, utvrđeno da isti nema status oštećenika, doveo bi do situacije u kojoj bi se svatko mogao pozivati da je oštećen inkriminirajućim djelom trećih osoba s kojim ni na koji način nije povezan. Naime, iz dopisa USKOK-a nije vidljivo da bi tuženik-protutužitelj bio oštećenik u postupku koji se vodi po optužnici USKOK-a pod poslovnim brojem U-139/12, jer "…kao oštećenik nije naveden F.J. jer do dana nalaganja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja (kojim su utvrđeni oštećenici) nije u spis zaprimljena njegova prijava…". Pri tome se tužiteljica-protutuženica poziva na sudsku praksu, i to presudu Županijskog suda u Osijeku br. Gž-2522/2017-2 od 3.05.2018., presudu Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1200/2017 od 22.05.2019., presudu Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-2889/2019 od 22.09.2020., presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici pod posl. br. Gž-807/2020 od 27.10.2020., presudu Županijskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Gž-967/2018 od 04.09.2019., presudu Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-5139/17 od 20.11.2018., presudu Županijskog suda u Bjelovaru pod posl. br. Gž-708/2017 od 13.04.2017. te presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-4402/2012 od 28.12.2016. godine.

 

7.Tuženik-protutužitelj tijekom postupka ostaje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice-protutuženice, kao i kod prigovora da je nastupila zastara potraživanja tužiteljice-protutuženice. Ostaje kod tvrdnje da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o zajmu tuženik-protutužitelj bio u materijalnim teškoćama jer je otplaćivao tri kredita te od svoje mirovine uzdržavao djecu i nezaposlenu suprugu. Novac mu je trebao za plaćanje režija te je u nuždi pristao potpisati sve što mu je dano na potpis, jer mu je prijetilo isključenje električne energije i plina. Smatra da je ugovor o zajmu lihvarski ugovor u smislu čl. 329. ZOO-a i ne proizvodi pravne učinke, a sama okolnost što se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak je irelevantna za ovaj slučaj.

 

8. Nakon što je sud od Ministarstva pravosuđa, Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju (list 78) dobio pojašnjenje o tome da li su državljani RH oslobođeni od plaćanja osiguranja parničnih troškova kada se pojavljuju kao tužitelji pred sudom SAD-a, odnosno, da li su dužni na zahtjev tuženika dati osiguranje parničnih troškova, sukladno odredbi čl. 82.st.1. i čl. 83.st.1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, rješenjem od 9.ožujka 2018., br. P-768/2017-15 (list 79-80 spisa) odbijen je zahtjev tuženika da se tužiteljici naloži polaganje osiguranja parničnih troškova (aktorska kaucija).

 

              9. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem tuženika i svjedoka Vesne Jurčević, pročitao ugovor o zajmu od 8. ožujka 2012. na listu 4-5 spisa, ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji od 5. prosinca 2012. na listu 6-7, izvršen je uvid u izvadak iz otvorenih stavki na listu 8-9 spisa. Pročitan je  odgovor tuženika na tužbu s protutužbom na listu 15-16, izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu na listu 17-21 spisa. Pročitan je podnesak tužitelja od 13. prosinca 2017. na listu 22-27 spisa i izvršen je uvid u priloge tog podneska na listu 28-52 spisa (izjava korisnika zajma, ponuda, garancija, opći uvjeti i odredbe, izjava o jamstvu i dr., sve u preslici, pročitan je podnesak tuženika od 17. siječnja 2018. na listu 53-54 i izvršen je uvid u prilog tog podneska na listu 55, uvid u priloge tuženika na listu 58-60 spisa. Pročitan je podnesak tužitelja od 19. veljače 2018. na listu 63-64 spisa te podnesak tuženika od 23. veljače 2018. na listu 65-66. Izvršen je uvid u priloge tog podneska na listu 66-77, odgovor Ministarstva pravosuđa, uprave za europske poslove, Međunarodnu i pravosudnu suradnju na listu 78 spisa i rješenje ovog suda broj P-768/2017-15 od 9. ožujka 2018. na listu 79-80 spisa. Pročitan je podnesak tužitelja od 21. ožujka 2018. na listu 81-82 spisa i izvršen je  uvid u  izvornik ovjerenog ugovora o cesiji zajedno s apostillom na listu 84-87 spisa, pročitan je  prijedlog nagodbe na listu 89, izvršen je  uvid u dokumentaciju koju je dostavio tužitelj na listu 96-99 spisa te na listu 101-104 spisa, podaci pribavljeni o H.P.B. na listu 113 spisa, podaci dostavljeni od E.b. na listu 115-118 spisa te obavijest PP Osječko baranjske, sektora kriminalističke policije na listu 128-131 spisa, pročitan je  podnesak tužitelja od 7. 12. 2020. na listu 132-133, očitovanje R.I.M. na listu 142, obavijest PU Zagrebačke, Sektora Kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije na listu 143, izvršen je uvid u prilog tog izvješća na listu 144-145, pročitan je  podnesak tužitelja na listu 146-147, izvješće Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta na listu 150-151 spisa, podnesak tužitelja od 11. veljače 2022. na listu 152-154 i izvršen je uvid u priloge, odnosno sudsku praksu na listu 153-196 spisa. Pročitan je podnesak tužitelja na listu 202-203, pročitan je nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka na listu 228-238 spisa te podnesak tužitelja na listu 242-243.

 

10. Svim izvedenim dokazima među strankama je, kao nesporno, utvrđeno slijedeće:

-da je tuženik, kao zajmoprimac, 8. ožujka 2012. u Osijeku zaključio ugovor o zajmu broj JF/2012-03-08 sa zajmodavateljem D.S.W. što proizlazi iz preslike ugovora o zajmu na listu 4-5 spisa;

- da je D.S.W. kao cedent sklopio 5. prosinca 2012. ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji s tužiteljicom J.G. (cesionar)  u vezi dužnika F.J. (cesusa), a vezano za predmetni ugovor o zajmu br. JF/2012-03-08 od 8. ožujka 2012., što proizlazi iz materijalne dokumentacije (ugovora u preslici i izvorniku) u spisu na listu 6-7 i na listu 86-87 spisa;

- da je tužiteljica za predmetno potraživanje sklopila ugovor o cesiji s L.M.S.ali je isti ugovor raskinut što proizlazi iz potvrde o raskidu ugovora o cesiji (originali izvornika potvrde o raskidu ovjereni apostillom na listu 58-60 spisa);

- da je tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o zajmu imao obveze po kreditima kod H.P.b. d.d. i E.B. d.d. (što je razvidno iz dokumentacije pribavljene od banaka na listu 112-118 spisa i listu 68-77 spisa);

- da je tuženik kao sredstvo osiguranja vraćanja predmetnog zajma naveo osobni automobil M. 323, 2001. godište;

- da je tuženik 13.lipnja 2012. podnio Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj, Policijskoj postaji Valpovo, prijavu zbog kaznenog djela, "lihvarski ugovor" iz čl. 233. KZ-a te u prijavi naveo da je 8. ožujka 2012. u tvrtci "K.B." sklopio ugovor o zajmu br. JF/2012-03-08 za 9.000,00 kn, a u isti je upisan iznos od 19.400,00 kn, što proizlazi iz potvrde na listu 21 spisa;

- da je na isplatnici od 8. ožujka 2012. naznačeno da je primatelju F.J. isplaćen iznos od 19.400,00 kn (isplatnica na listu 38 spisa);

- da je tuženik uplatio dva puta iznos od po 1.130,00 kn, i to 10.travnja 2012. i 14.svibnja 2012. primatelju K.B. iz O., što proizlazi iz preslika dokaza o uplati na listu 20 spisa;

- da je iz podataka dobivenih od Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje kriminaliteta Zagreb (list 150-151 spisa), utvrđeno da je u njihovom predmetu P-US-139/12 dana 14. siječnja 2014. podignuta optužnica protiv 1.optuženog M-R i dr. zbog počinjenja kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. iz st.1. i 3. KZ-a te kaznenog djela lihvarskog ugovora iz čl. 233.st.2. KZ-a, a tijekom provedene istrage koja je prethodila podizanju optužnice kao oštećenik nije naveden Frane Jurčević, niti je J.G. obuhvaćena tom optužnicom, jer se u postupanju iste nisu ostvarila sva potrebna bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela.

 

11. Među strankama je sporno je li osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice te je li osnovan prigovor tužiteljice glede nedostatka pasivne legitimacije po protutužbi tuženika-protutužitelja. Također je sporno je li tuženiku nakon potpisa ugovora o zajmu isplaćen ugovoreni iznos od 19.400,00 kn te da li je osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja tužitelja, odnosno sporna je kako osnova, tako i visina tužbenog zahtjeva te je sporna osnovanost protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja. Nadalje, sporno je da li se u konkretnom slučaju radi o zelenaškom ili lihvarskom ugovoru.

 

12. Ove sporne činjenice utvrđivane su naprijed navedenim, izvedenim dokazima.

 

13. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika glede nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice iz razloga što je zajmodavatelj D.S.W. prenio svoje potraživanje koje ima prema tuženiku prema ugovoru o zajmu br. .. od 8. ožujka 2012. na tužiteljicu, a što je utvrđeno iz  ugovora o prijenosu potraživanja – cesiji koji su priloženi na listu 86-87 spisa. Također, iako je tužiteljica naknadno ustupila ovo potraživanje L.M.S, taj je ugovor o ustupu raskinut, što je utvrđeno iz potvrde o raskidu ugovora o cesiji (originali izvornika potvrde o raskidu ovjereni apostillom na listu 58-60 spisa), iz čega proizlazi aktivna legitimacija tužiteljice u ovom postupku.

 

14.Vezano za prigovor tužiteljice glede nedostatka pasivne legitimacije po protutužbi tužitelja-protutužitelja, obzirom da se protutužbom traži ništetnost ugovora o zajmu zaključenog između tuženika i D.S.W sud smatra da je osnovan prigovor tužiteljice glede nedostatka pasivne legitimacije obzirom da je protutužbom trebala biti ubuhvaćena tužiteljica kao protutuženica, a ne treća osoba. Stoga je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

 

15. Tuženikov prigovor zastare također nije osnovan. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o zajmu u kojem su predviđene otplatne rate, tako da zastarijevanje po tom ugovoru nastupa u roku od 5 godina, jer se ne radi o povremenim potraživanja tužitelja nego o otplati u obrocima kojima se vrši djelomično ispunjenje. Kako je na tužiteljicu ugovorom o prijenosu potraživanja – cesiji od 5.prosinca 2012. prenijeto potraživanje iz ugovora o zajmu … od dana 8. ožujka 2012., a iz dokaza o uplatama po predmetnom zajmu na listu 103-104 spisa te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem proizlazi da je zadnja uplata po predmetnom ugovoru o zajmu  izvršena  u 2016. godini, dok je tužba ovom sudu podnesena 28. kolovoza 2017., sud je zaključio da nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice-protutuženice. Naime, na temelju odredbe čl. 225. ZOO-a ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je tražbine zastarijevaju u roku od 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

16. Vezano za prigovore tuženika tijekom postupka da tužiteljica nije bila ovlaštena odobravati zajmove u RH pa da je ugovor ništetan i iz toga razloga, imajući u vidu da je predmetni ugovor o zajmu zaključen 8.  ožujka 2012. između D.S.W kao zajmodavca i tuženika te je tražbina istog prenesena na tužiteljicu, očito je da se radi o ugovoru o zajmu između zajmodavca i zajmoprimca kao fizičkih osoba u smislu čl. 499. Zakona o obveznim odnosima pa se ne radi o ništetnom ugovoru s tog osnova.

 

17. Iz iskaza svjedokinje V.J., supruge tuženika, proizlazi da joj je poznato samo iz pričanja supruga da je 2012. tražio u oglasniku da li ima kakvih zadruga koje se bave pozajmljivanjem novca te je pronašao u oglasniku K.B. u O., nakon čega je sam otišao u .O Tada su bili u dosta lošem imovnom stanju, imali su dva studenta i bili u zaostatku s plaćanjem režija. Pozajmicu je htio ostvariti zbog plaćanja režija, jer su već imali zaduženja po kreditima koji su prije podignuti. Kada se vratio iz O. pričao joj je da je tražio pozajmicu u iznosu od 10.000,00 kn te da je kao zalog, odnosno kao osiguranje da će to vratiti predložio automobil M., koja je tada bila stara 11 godina te im je ostavio  knjižice automobila i rezervne ključeve. Pozajmica mu je odobrena istog dana, u iznosu od 9.000,00 kn, ali su  mu naplatili neki trošak u iznosu od oko 750,00 kn, tako da je donio kući oko 8.300,00 kn. Svjedokinja je u to vrijeme bila nezaposlena, a mirovina njenog supruga je bila preko 6.000,00 kn. Oko pola mirovine mu je već bilo opterećeno kreditima, ali se ne sjeća točno zbog proteka vremena. Prvu i drugu ratu po ugovoru o pozajmicu su vratili na vrijeme kako je dogovoreno. Te dvije rate su plaćene preko žute uplatnice, a treću ratu je htio platiti njima direktno u O., jer je morao ići u O., ali nije mogao izvršiti uplatu, jer je taj ured bio zatvoren te su preko ulaznih vrata bile polijepljene trake i nije bio dozvoljen pristup. Jedna ženska osoba iz zgrade mu je rekla da je bio USKOK i da je sve "pretumbao" te da su sve iznijeli i da je najbolje da se javi USKOK-u u Osijeku. Tuženik je otišao tamo i napravio prijavu, kao i u Policijskoj postaji Valpovo kako bi mu se vratili rezervni ključevi od automobila i dokumentacija koju je predao od automobila. Vraćeni su mu svi dokumenti koje je predao za automobil te je tuženik dao iskaz inspektoru iz USKOK-a. Sjeća se da joj je suprug rekao da je prilikom davanja zajma umjesto 9.000,00 kn pisalo 19.000,00 kn. Inspektor iz USKOK-a im je rekao da ne trebaju više plaćati po tom ugovoru o zajmu jer su svi privedeni kao kriminalna organizacija, pa će sve, kad se sve to završi, morati platiti samo onu razliku koja je još preostala. Nakon prve dvije rate tuženik ništa više nije plaćao po tom ugovoru o zajmu, iako su ih često zvali iz Rijeke te iz Zagreba i drugih mjesta da plate bilo što. Na upit je izjavila da zajam nije trebao za troškove studiranja, jer je sin M. besplatno studirao, dok je za sina I. bio plaćen upis još u mjesecu rujnu prethodne godine, već im je trebao za podmirenje režija. Na upit je izjavila da nije bila prisutna tijekom pregovora između njenog supruga i kreditora, kao niti prilikom isplate pozajmice. Nije bila prisutna ni kada je suprug htio platiti treću ratu, odnosno kad je išao u Osijek. Krediti koje je suprug ranije podigao u bankama su obustavljeni s njegove mirovine, osim braniteljskog, kojeg su uplaćivali u pošti. Smatra da joj suprug nije ništa zatajio, u braku su već 31 godinu i novcem je uglavnom ona raspolagala. Po tom ugovoru o zajmu je ostao dug od oko 7.000,00 kn.

Zamj.pun.tužitelja je stavio primjedbu na cjelokupan iskaz svjedokinje, budući da ista nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetu spora te nije bila nazočna prilikom pregovora njenog supruga za vrijeme i nakon sklapanja ugovora o zajmu koji je predmet ovog postupka. Smatra neistinitim i dio iskaza u kojem navodi postojanje dugova po ranijim kreditima, jer tuženik o tome nije dostavio nikakvu dokumentaciju.

Svjedokinja je izjavila da je u cijelosti istinito iskazivala.

 

18. Budući da svjedokinja V.J.niti sudjelovala u pregovorima prije sklapanja samog ugovora, a niti je bila prisutna prilikom isplate zajma, već saznanja o navedenom  ima samo iz pričanja supruga, odnosno tuženika, sud njezin iskaz nije posebno ni cijenio, posebice imajući u vidu da je svjedokinja supruga tuženika te je svojim iskazom nastojala pogodovati suprugu, a njezin je iskaz u dijelu koji se odnosi na iznos pozajmice te uplate po tom ugovoru o zajmu suprotan materijalnoj dokumentaciji u spisu.

 

19. Tuženik iskazivao je da je 2012. bio u teškoj financijskoj situaciji, jer su tada imali već tri kredita, a mirovina mu je iznosila 6.882,45 kn. Svaki mjesec mu se obustavljalo 271,33 EUR za kredit kod E.B., te iznos od 1.400,00 kn za kredit kod S. banke, a pored toga je još otplaćivao za braniteljski stambeni kredit 45 EUR mjesečno u kunskoj protuvrijednosti. Supruga nije bila zaposlena, a sinovi su bili studenti. Imali su dug za plin oko 5.500,00 kn te je morao platiti taj dug kako im ne bi isključili plin. Pola mirovine mu je odlazilo na kredite pa nije mogao podići još neki kredit, već je tražio po oglasniku od koga bi mogao pozajmiti novac. Vidio je u oglasniku K.B. iz O. i nazvao je pitati za pozajmicu. Tada su imali ured u Županijskoj ulici iznad Gradskog poglavarstva, a kad su ga zvali nazad 2 do 3 tjedna, ured im je bio iza supermarketa. Tom prilikom je morao dati kao sredstvo osiguranja svoj automobil te je trošak procjenitelja za isti bio 750,00 kn. Kada su utvrdili da je automobil u redu, dao im je rezervne ključeve, knjižicu vozila i prometnu dozvolu, dok su njemu dali preslike tih dokumenata. Kada je trebao registrirati automobil, trebali su mu originali knjižice vozila i prometne dozvole, no više ih nije mogao dobiti na telefon, jer ih je USKOK već odveo. Tražio je zajam od 10.000,00 kn, a odobreno mu je 9.000,00 kn, s tim da su mu rate bile po 1.300,00 kn.

Nakon što je tužitelju predočena preslika izjave korisnika zajma na listu 32 te podaci o vlasniku, garanciji i o dodatnim kontaktima na listu 33-35, tužitelj je izjavio da je on potpisao te dokumente. Izjavu korisnika zajma nije pročitao prije potpisivanja, a bila je unaprijed napisana. Podatke koje je potpisao na listu 33-35 spisa nije on upisivao, već je govorio što ga se pitalo te nije rekao da mu novac trebao za troškove studija dva studenta, već za režije i opisao je situaciju da sam radi, da ima dva studenta, da je dužan za režije i kreditno zadužen. Nakon što je tužitelju predočena isplatnica na listu 38 spisa, tužitelj je izjavio da se ne može sa sigurnošću izjasniti da je to njegov potpis. Nije mu predan nikakav primjerak isplatnice niti bilo kakav drugi dokument koliko mu je točno isplaćeno. Misli da je dobio van oko 8.000,00 kn, jer mu je od odobrenog iznosa zajma 9.000,00 kn oduzet trošak procjene automobila od 750,00 kn i neka njihova provizija.

Nakon što su tužitelju predočeni opći uvjeti i odredbe za klijente i naručitelje usluga na listu 42-43, tuženik je izjavio da bi to mogao biti njegov potpis, ali da ništa nije mogao pročitati prije potpisivanja. Platio je prvo dvije rate tog zajma putem žutih uplatnica, a treću ratu je htio platiti kad je išao u Osijek direktno u uredu, no nije mogao to učiniti, jer je ured već bio zatvoren, odnosno, ulaz je bio oblijepljen trakama i zapečaćen od strane USKOK-a. Tada je otišao u ured USKOK-a i objasnio im svoju situaciju te su ga oni uputili da podnese kaznenu prijavu i u Policijskoj postaji Valpovo. Nakon nekoliko mjeseci došao je policijski službenik koji mu je vratio rezervne ključeve automobila te knjižicu vozila i prometnu dozvolu. Da je imao kome vraćati zajam, on bi to učinio, kao što je platio i prve dvije rate. Poslije su ga zvali i uznemiravali da uplati bilo što, a prema njegovoj evidenciji je ostalo duga između 6.000,00 do 7.000,00 kn duga te smatra da kamate nije dužan platiti, jer nije svojom krivnjom prestao plaćati. Inspektor iz USKOK-a je rekao da ne treba ništa plaćati, jer su priveli osobe koje su radili na ugovorima o zajmu, a nitko od osoba čije je kontakt brojeve imao vezano za taj zajam nije mu se javljao. Nitko mu nije rekao kad je išao radi dogovora za zajam da se radi o novcu iz Amerike. Zajam je dogovarao sa K.B a oni su mijenjali naziv u P.O. d.o.o. Siguran je da nije platio više od prve dvije rate te nije vršio nikakva daljnja plaćanja. Nije pročitao ni ugovor o zajmu niti je dobio primjerak ugovora o zajmu ni uplatnicu, već je dobio samo broj računa na koji treba plaćati i iznos koji treba uplaćivati mjesečno. Novac mu je isplaćen na ruke i to u iznosu od 8.000,00 kn, nakon što je potpisao sve dokumente koje su oni pripremili unaprijed za potpis. Tada nije stavio nikakve primjedbe na to što mu je isplaćeno.

Pun.tužitelja je stavio primjedbu na cjelokupan iskaz tuženika koji je suprotan materijalnim dokazima koji prileže sudskom spisu, a što se posebno odnosi na dokaze koje je tužitelj dostavio i koji su potpisani od strane tuženika.

Tuženik je nakon toga izjavio da je u cijelosti istinito iskazivao.

 

20. Sud prihvaća iskaz tuženika kao istinit samo u dijelu koji je sukladan materijalnoj dokumentaciji priloženoj spisu, a u ostalom dijelu vezano za primitak iznosa od samo 8.000,00 kn po predmetom ugovoru njegov iskaz se ne može prihvatiti, jer je suprotan naprijed navedenoj materijalnoj dokumentaciji u spisu te imajući u vidu da je tuženik i prilikom saslušanja potvrdio da je potpisao izjavu kao korisnik zajma na listu 32 spisa da nije u nuždi niti u teškoj financijskoj situaciji, da nema nekih teških imovinskih neprilika, da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja i da samosvjesno prihvaća sve uvjete iz ugovora zajmodavaca koje je detaljno proučio, kao i da je tuženik potpisao zahtjev za odobrenje kredita (str. 35 spisa). Također, sud smatra da je nelogično i neživotno da bi tuženik potpisao isplatnicu na listu 38 spisa kojom potvrđuje primitak iznosa od 19.400,00 kn ukoliko mu taj iznos doista nije isplaćen, jer se radi o vrlo velikoj razlici u odnosu na iznos od 8.000,00 kn za koji u ovom postupku tvrdi da mu je isplaćen umjesto 19.400,00 kn. Pored toga, upitno je zašto tuženik ranije nije stavio nikakve primjedbe na iznos koji mu je isplaćen po ugovoru o zajmu i zašto nije tražio zaštitu svojih prava ako smatra da je oštećen predmetnim ugovorom. Nadalje, iskaz tužitelja u kojem tvrdi da je platio samo dvije rate po predmetnom ugovoru zajmu u suprotnosti je s materijalnom dokumentacijom u spisu, jer je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno prema dokumentaciji u spisu da je tuženik izvršio i uplate u visini od 1.920,49 kn u razdoblju od 10./2014. do 02./2016. u visini od 112,97 kn mjesečno, odnosno u 2014. su izvršene tri uplate po 112,97 kn, u 2012. godini 12 uplata po 112,97 kn  te u 2016. godini 2 uplate po 112,97 kn, što predstavlja 17 uplata x 112,97 kn = 1.920,49 kn.

 

21. Uvidom u ugovor o zajmu broj JF/2012-03-08 od 8.ožujka 2012. utvrđeno je da je isti sklopljen između zajmodavca D.S.W i F.J. kao zajmoprimca. Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile zajam kojeg zajmodavac daje zajmoprimcu u iznosu od 19.400,00 kn te je ugovorena kamata u iznosu od 6,01% godišnje, a zajmoprimac se obvezao vratiti zajam u roku od 18 mjeseci od dana zaključenja ugovora, i to u 18 jednakih mjesečnih rata, od kojih svaka iznosi 1.129,74 kn, s dospijećem do svakog 8.-mog dana u mjesecu kao datuma zaključenja ugovora.

 

22. Iz preslike isplatnice br….na listu 38 spisa proizlazi da je 8. ožujka 2012. u Osijeku izvršena isplata po ugovoru…na iznos od 19.400,00 kn primatelju F.J. što je isti potvrdio svojim potpisom da tuženik nije primio upravo iznos od 19.400,00 kn, isti bi zasigurno reagirao na to, no iz njegovoj iskaza proizlazi da nije stavio nikakve primjedbe na to što mu je isplaćeno.

 

23. Prema izjavi korisnika zajma od 8. ožujka 2012. na listu 32 spisa utvrđeno je da je tuženik potpisao izjavu zajmodavcu D.S.W. a iz koje izjave proizlazi da korisnik zajma nije u nuždi ni u teškoj financijskoj situaciji, nema nekakvih teških imovinskih neprilika niti smanjenju sposobnost rasuđivanja, kao i da samosvjesno prihvaća svojim potpisom sve uvjete iz ugovora kojeg je detaljno proučio. Isto tako, kao korisnik zajma, potpisnik izjavljuje, pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da je potpuno sposoban svaki mjesec podmiriti ratu po ugovoru, a ukoliko u budućnosti ne bi bio u stanju podmiriti rate na vrijeme, zajmodavcu će poslati pismeno obrazloženje situacije i informirati ga kada će podmiriti ratu (ili potpuni povrat ukoliko je sklopljen zajam na mjesec dana). Korisnik zajma se odriče zahtjeva za poništenje ugovora sa zajmodavcem nakon što je korisnik zajma dobio iznos zatraženog zajma.

 

24. Uvidom u presliku zahtjeva – aplikacije na listu 33-35 spisa utvrđeno je da je tuženik potpisao zahtjev za odobrenje kredita u visini od 10.000,00 kn za privatne svrhe (troškovi studija dva studenta) te dao podatke o automobilu M. 323 kao sredstvu osiguranja, o svojoj mirovini i visini iste, odnosno da mjesečna primanja  iznose 7.200,00 kn te 4.200,00 kn inv. (vojni umirovljenik). Iz predmetnog zahtjeva je razvidno da je istaknuto: "Pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavljujem da su istiniti i točni navedeni podaci."

 

25. Prema Općim uvjetima i odredbama za klijente i naručitelje usluga kreditnog ureda P.O. d.o.o. na listu 42-43 spisa proizlazi da je zajmoprimac F.J. potpisao da potpuno razumije i prihvaća u cijelosti bez primjedbi navedene Opće uvjete i odredbe.

 

26. Vezano za prigovor tuženika-protutužitelja da se radi o ništetnom (zelenaškom) ugovoru o zajmu, sud smatra da ovaj prigovor nije osnovan u smislu čl. 322. i čl. 329. ZOO-a. Naime, tuženik je dobrovoljno pristao i potpisao svu dokumentaciju za predmetni zajam te nije stavio nikakvu primjedbu kada mu je novac isplaćen po isplatnici u kojoj je navedeno da mu se isplaćuje iznos od 19.400,00 kn po predmetnom ugovoru. Nadalje, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene ni pretpostavke propisane čl. 329. ZOO-a, i to:

- da je jedna od ugovornih stranaka znala za podređeno ili lošije stanje druge stranke (stanje nužde, teško materijalno stanje, neiskustvo, lakomislenost, zavisnost);

-da je jedna ugovorna stranka takvo stanje druge stranke iskoristila za ugovaranje sebi ili drugom koristi te da je tako ugovorena korist u očitoj disproporciji s onim što je ona dala.

Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da kod tuženika u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu nije postojalo stanje nužde u smislu naprijed navedene zakonske odredbe, jer iz podataka koji su navedeni u zahtjevu za kredit koji su pisani po kazivanju tuženika proizlazi da je isti vojni umirovljenik s mjesečnim primanjima od 7.200,00 kn i još 4.200,00 kn invalidnine, a da novac treba za troškove studija dva studenta te da isti od imovine ima osobni automobil M. 323, 2001.godište i kuću visokoprizemnicu u V. (1995. sagrađena). Također je iz izjave korisnika zajma - tuženika razvidno da je isti zajmodavcu dao izjavu da nije u nuždi niti u teškoj financijskoj situaciji, da nema nekih teških imovinskih neprilika, da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja te samosvjesno prihvaća svojim potpisom sve uvjete iz ugovora zajmodavca koje je detaljno proučio te je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio da je potpuno sposoban svaki mjesec podmiriti ratu po ugovoru, kao da se odriče zahtjeva za poništenje ugovora sa zajmodavcem nakon što je dobio iznos zatraženog zajma. Dakle, tuženik nije dokazao da bi ugovor sklopio u neznanju i lakomislenosti, niti da je bio u takvom stanju nužde kako to nastoji prikazati prilikom davanja iskaza. Iz isplatnice koju je tuženik potpisao razvidno je da mu je isplaćen iznos od 19.400,00 kn, a ne iznos od oko 8.000,00 kn kako to tuženik sada tvrdi te je nelogično da isti ne bi reagirao odmah prilikom isplate tog iznosa ako je dobio manje novce nego što je u isplatnici navedeno. Zajmodavac nije mogao znati za eventualno lošije stanje tuženika, jer to ne proizlazi iz dokumentacije  - zahtjeva za kredit, koji je tuženik potpisao. Također, pozivanje tuženika za podizanje optužnice protiv određenih osoba, kojom nisu obuhvaćeni ovdje tužiteljica kao optuženik niti tuženik kao oštećenik, nije od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu.

 

27. Slijedom navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 23/15, 70/19), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.176,99 kn osnovan.

 

              28. Naime, temeljem odredbe čl. 7 . st. 1. Zakona o parničnom postupku, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

 

              29. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

              30. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi čl. 221.a Zakona o parničnom postupku.

 

31. Izvedenim dokazima, kako je naprijed navedeno, tužiteljica je uspjela dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva, dok tuženik nije uspio dokazati svoje tvrdnje da se radi o ništetnom ugovoru o zajmu i da ne postoji njegova obveza  za povratom preostalog dijela zajma.

 

32. Radi utvrđenja visine preostalog neotplaćenog iznosa po ugovoru o zajmu provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke D.V., d.o.o. O.,a na temelju materijalne dokumentacije o uplatama koja je priložena spisu.

             

33. Na temelju odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) određeno je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

Nadalje, na temelju odredbe čl. 9. istog Zakona propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

 

34. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka D.V. proizlazi da je 08.03.2012. godine zajmodavac D.S.W. sa tuženikom zaključio Ugovor o zajmu broj JF/ 2012-03-08, u visini od 19.400,00 kn, sa kamatom u visini od 6,01% godišnje. U članku 2. je navedeno da je ukupan trošak zajma 935,32 kn. U članku 4. Ugovora je navedeno da se isti vraća u 18 jednakih mjesečnih obroka, gdje svaka rata iznosi 1.129,74 kn. Ukupan povrat glavnice i ugovornih kamata iznosi 1.129,74 kn x 18 rata=20.335,32 kn. Na listovima 8 - 9 se nalazi Analitička kartica prometa po navedenom kreditu iz koje je vidljiva evidencija jedne uplate u visini od 1.130,00 kn i to 12.04.2012. godine. Temeljem ovako prikazane evidencije je preostalo dugovanje na ime glavnice 18.383,20 kn, te zakonske zatezne kamate na dan 30.07.2017. godine u visini od 12.511,03 kn, što ukupno predstavlja iznos od 30.894,23 kn.

Dana 05.12.2012. godine je ovdje tužitelj otkupio potraživanje temeljem Ugovora o cesiji. Na listu spisa 20 se nalaze dvije uplatnice tuženika iz kojih je vidljivo da su izvršene dvije uplate i to 10.04.2012. u visini od 1.130,00 kn, te 14.05.2012. u visini od 1.130,00 kn, gdje uplata od 14.05.2012. godine nije evidentirana u poslovnim knjigama. Na listu spisa 38 se nalazi isplatnica u visini od 19.400,00 kn u korist tuženika za isplatu po Ugovoru JF/2012-03-08  koja je potpisana od strane blagajnika i od strane primatelja. U spisu predmeta se nalazi Kredit sa HPB na iznos u visini od 10.733,00 EUR-a od 23.10.2003. godine i plaćanja koja su izvršena u korist navedenog kredita u 2012. godini (listovi 112 - 113 spisa ). U spisu predmeta se nalazi i Ugovor o kreditu sa E.B. d.d. od 28.09.2010. na iznos u visini od 2.600,00 EUR-a, kao i plaćanja u korist navedenog kredita u 2012. godini. (listovi 114 - 118 spisa). lz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik izvršio i uplate u visini od 1.920,49 kn u razdoblju od 10/2014. godine do 02/2016. godine u visini od 112,97 kn mjesečno ili u 2014. godini 3 uplate po 112,97 kn, u 2012. godini 12 uplata po 112,97 kn, te u 2016. godini 2 uplate po 112,97 kn, što predstavlja 17 uplata x 112,97 kn= 1.920,49 kn.

 

35. Zadatak vještačenja je bio utvrditi visinu duga tuženika F.J. prema ugovoru o zajmu br. JF/2012-03-08 od 8. ožujka 2012., s tim da je po nalogu suda vještak trebao izvršiti zadatak u dvije varijante, i to u prvoj varijanti uzevši u obzir da prema dokumentaciji u spisu proizlazi da je tuženiku isplaćen zajam od 19.400,00 kn, a u drugoj varijanti uzevši u obzir tvrdnje i iskaz tuženika da mu je po predmetnom ugovoru o zajmu isplaćeno samo 9.000,00 kn.

 

36. Kako tuženik, po mišljenju suda nije uspio dokazati svoje tvrdnje ni materijalnim dokazima, a ni svojim iskazom (iskazao da nije stavio nikakve primjedbe na isplaćeni iznos zajma) da mu je isplaćeno samo 9.000,00 kn, sud je prihvatio izračun vještaka prema  varijanti 1. da je tuženiku isplaćen zajam u visini od 19.400,00 kn, jer je to pokrijepljeno materijalnim dokazima – isplatnicom potpisanom od strane tuženika. Uzevši u obzir dvije uplatnice iz kojih je vidljivo da su izvršene dvije uplate povrata zajma u visini od 1.130,00 kn svaka i to 10.04.2012. i 14.05.2012., kao i da su izvršene uplate u visini od 1.920,49 kn u razdoblju od 10/2014 do 02/2016. godine, vještak je izračunao ukupan iznos  (1.130,00 kn + 1.130,00 kn + 1.920,49 kn) =4.180,49 kn. lz Otplatnog plana je vidljivo da je ugovorna kamata 936,10 kn, a glavnica 19.400,00 kn. Od navedenog iznosa do 08.10.2013. su uplaćene dvije rate u visini od 1.130,00 kn svaka, pa su tako otplaćene dvije rate kredita u visini od 2.259,48 kn, te 0,52 kn preplate. Ostaju neplaćene rate od 07/2013. do - 08./2013. u visini od 1.129,74 kn x 16 rata=14.686,52 kn - 0,52 kn=14.686,10 kn. Zakonske zatezne kamate na glavnicu od dospijeća do 31.10.2013. godine iznose kako slijedi: 1.417,85 kn.

Prema izračunu vještaka proizlazi da sveukupno potraživanje tužiteljice, uzevši u obzir uplate tuženika, kako je naprijed navedeno, iznosi 23.176,99 kn na dan 30.07.2017.

 

37. Na nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka stranke nisu imale primjedbi vezano za matematički izračun, pa sud nije pozvao vještaka na ročište od 28.listopada 2022. iz razloga ekonomičnosti postupka.

 

38. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D.V je isti dan stručno i nepristrano, u skladu s pravilima struke i na temelju dugogodišnjeg iskustva kao sudskog vještaka.

 

39. Ostale navode stranaka, kao nepotrebne, sud nije posebno obrazlagao.

 

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

 

41. Budući da je tuženik-protutužitelj izgubio u ovoj parnici, dužan je naknaditi tužiteljici-potutuženici trošak postupka.

Naime, tužiteljica-protutuženica potražuje trošak za zastupanje po punomoćniku-odvjetniku (PDV  25% uračunat) prema troškovniku na listu 248-250 spisa, a koji trošak se odnosi na: sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 kn, sastav podneska od 11. prosinca 2017. u visini od 1.250,00 kn, sastav podneska od 16. veljače 2017. u visini od 1.250,00 kn, podnesak od 4. lipnja 2018. u visini od 1.250,00 kn, zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2018. u iznosu od 1.250,00 kn, zatim na ročištu od 3. listopada 2018. u iznosu od 1.250,00 kn, ročištu od 22. listopada 2020. u visini od 1.250,00 kn, na ročištu od 26. ožujka 2021. u iznosu od 1.250,00 kn,  za sastav podneska od 11. veljače 2022. u iznosu od 1.250,00 kn, zastupanje na ročištu od 15. ožujka 2022. u iznosu od 1.250,00 kn, za sastav podneska od 5. srpnja 2022. u iznosu od 1.250,00 kn, zastupanje na ročištu od 28.listopada 2022. u iznosu od 1.250,00 kn,  za trošak provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, kao i pristojbu na tužbu u iznosu od 659,00 kn, pristojbu na rješenje u visini od 100,00 kn te pristojbu na presudu u iznosu od 659,00 kn, što sveukupno iznosi 17.918,00 kn.

 

42. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica-protutuženica je u cijelosti uspjela glede osnove tužbenog zahtjeva, dok je glede visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 75% (od prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 30.894,23 kn nakon vještačenja specificiran tužbeni zahtjev na iznos od 23.176,99 kn), odnosno kvalitativan i kvantitativan uspjeh tužiteljice glede tužbenog zahtjeva iznosi 87,50%. Obzirom da je tuženik-protutužitelj podnio protutužbeni zahtjev, koju se tužiteljica protivila te je uspjela u cijelosti osporiti protutužbeni zahtjev, uspjeh tužiteljice-protutuženice po protutužbenom zahtjevu iznosi 100%. Kad se, dakle, zbroji ukupan uspjeh tužiteljice po tužbi i protutužbi, dobije se 93,7% kao uspjeh tužiteljice u ovoj pravnoj stvari, što znači da ista nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu u ovom postupku, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi (pa tako ni zbog smanjenja, odnosno djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja).

 

43. Sud je tužiteljici priznao troškove koji su bili nužni za vođenje ove parnice u iznosu od ukupno 17.918,00 kn, koji se trošak odnosi na sastav tužbe, zastupanje na ročištima te 4 obrazložena podneska (od 11.12.2017., 16.02.2017., 11.02.2022. i 05.07.2022.), kako je to naznačeno u točci 41., dok nije priznao tužiteljici trošak sastava 4 podneska (od 19.03.2018., 07.12.2020., 18.10.2021. i 31.03.2022.), jer odvjetnik ima pravo na naknadu troška za  sastav 4 obrazložena podneska tijekom postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također, sud nije priznao tužiteljici-protutuženici niti trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude u iznosu od 625,00 kn (s PDV-om), jer sud presudom odlučuje samo o troškovima koji su nastali do zaključenja glavne rasprave te je neizvjesno da li će tužiteljici-protutuženici ovaj trošak uopće nastati. Ukoliko pun.tužiteljice-protutuženice pristupi na ročište za objavu presude, sud će posebnim rješenjem odlučiti o tom trošku.

 

44. Stoga je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troška postupka iznad dosuđenih 17.918,00 kn odbijen kao neosnovan, jer je previsoko postavljen.

 

U Valpovu 9. prosinca 2022.

 

                                                                                                                              Sutkinja

                                                                                                                       Tatjana Varžić

 

 

 

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku  od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje nadležni   županijski sud.

 

Dostaviti:                                                                     

1.Punomoćniku tužiteljice-protutuženice,                                                                       

2.Punomoćniku tuženika-protutužitelja