1              Poslovni broj: II Kž-464/2022-5

Poslovni broj: II Kž-464/2022-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Đ. U., zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 4. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Đ. U., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj 1 Kov-26/2022. od 28. listopada 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.,

              r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog Đ. U. kao neosnovana.

              Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj 1 Kov-26/2022. od 28. listopada 2022., nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 4. u svezi sa stavkom 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) pod točkom I. izreke produljen je istražni zavor protiv okrivljenog Đ. U. iz zakonske osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor po pobijanom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a sud će svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja ispitati postoje li razlozi za daljnju primjenu istražnog zatvora. Pod točkom III. izreke određeno je da se okrivljeniku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode 2. lipnja 2022. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. lipnja 2022., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Đ. U. osobno bez navođenja žalbenih razloga u kojoj žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da ga se pusti na slobodu", kao i po branitelju odvjetniku H. Č. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", a u kojoj žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukinuti mu istražni zatvor, odnosno zamijeniti ga mjerama opreza kojima se može ostvariti ista svrha u smislu odredbe čl. 95. st.1. Zakona o kaznenom postupku". S obzirom da se žalbe nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedna žalba.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano mu kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Budući da je za svoju odluku, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, kao i da je počinjena povreda kaznenog zakona.

6. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i pravilno obrazložio da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni Đ. U. počinio kazneno djelo za koja ga se tereti te da navedeno proizlazi iz u pobijanom rješenju pobrojanih dokaza, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati i o dinamici i tijeku počinjenja kaznenog djela, kao i o mehanizmu nastanka samih ozljeda i njihovoj uzročno-posljedičnoj vezi sa smrću djeteta J. U., ukoliko optužnica bude potvrđena. Stoga su s time u svezi bez utjecaja žalbeni navodi okrivljenika kojima se polemizira sa rezultatima sudsko-medicinskog vještačenja.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog Đ. U. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Naime, imajući u vidu da je okrivljeni Đ. U. ranije prekršajno kažnjavan i to zbog prekršaja iz članka 17. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne Novine" 70/17., 129/19. i 84/21) na štetu svoje majke, te da mu se podignutom optužnicom stavlja na teret zlostavljanje djeteta uslijed kojeg je nastupila smrt djeteta starog tek dva mjeseca, to je očito njegovo protupravno postupanje progrediralo, što povezujući s načinom počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u vidu bezobzirnosti i upornosti u postupanju te time postojanju visokog stupnja kriminalne volje, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da će okrivljeni Đ. U. puštanjem na slobodu počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo. Pri takvom stanju stvari, činjenica da je dvoje djece optuženika izdvojeno iz obitelji ne umanjuje opisanu opasnost od ponavljanja kaznenog djela, s obzirom da opisana opasnost ne postoji isključivo u odnosnu na djecu već i druge bliske osobe, imajući u vidu da je optuženi Đ. U. ranije prekršajno kažnjavan zbog nasilja prema svojoj majci. Stoga je sud prvog stupnja i prema ocjeni drugostupanjskog suda s pravom isključio primjenu mjera opreza, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje mjera opreza.

10. Dakle, s obzirom da razlozi sadržani u pobijanom rješenju opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu, to su neosnovani žalbeni navodi iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08..

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. prosinca 2022.