Poslovni broj: Gž-861/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-861/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Virne Sarvan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB:... iz C., S. R., kojeg zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik u V. protiv tuženika T. d.d., OIB:... iz Z., A. H., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u O. društvu M. i L. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Pn-314/2019-24 od 9. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari pa se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Pn-314/2019-24 od 9. lipnja 2022. potvrđuje u točki I. izreke u cijelosti.

 

           II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, uz odbijanje žalbe tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Pn-314/2019-24 od 9. lipnja 2022. u točki II. izreke, na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

           III. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, uz odbijanje žalbe tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Pn-314/2019-24 od 9. lipnja 2022. u točki III. izreke, na način da se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade i naknade imovinske štete daljnji iznos od 11.463,00 kuna/1.521,40 eura[1], zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. ožujka 2019. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

              IV. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda, toč. I., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete iznos od 7.470,00 kuna sa zateznom kamatom od 12. veljače 2019. do isplate. Toč. II. tuženiku je naloženo da tužitelju nadoknadi na ime parničnog postupka iznos od 5.224,10 kuna sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2022. do isplate. Toč. III. odbijen je preostali zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu pobijaju obje parnične stranke.

 

3. Tužitelj pobija presudu u toč. III. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio zahtjev tužitelja u iznosu od 32.530,00 kuna i za određene kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete dosudio značajno niže iznose od određenih prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje naknade neimovinske štete (Su-IV-47/2020-5). Sporan mu je iznos visine pravične novčane naknade na ime straha, naruženosti te naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 15,00 kuna po satu. Sud je neosnovano odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška prijevoza u iznosu od 1.516,20 kuna. Ističe i bitnu povredu odredaba članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP) u vezi čl. 8. ZPP-a. Predlaže preinačenje odluke u pobijanom dijelu (toč. III.) i udovoljenje u cijelosti njegovom zahtjevu, a potražuje i troškove žalbenog postupka.

 

4.  Protiv dijela presude (toč. I. i II.) pravovremenu žalbu podnio je i tuženik iz svih žalbenih razloga. Navodi, u bitnome, da su mu sporne naknadne korekcije nalaza sudskih vještaka. Smatra da je isplatom iznosa od 74.230,00 kuna obeštetio tužitelja. Spori i odluku o trošku postupka. Predlaže preinačenje presude u pobijanom dijelu (točka II. i III.) u skladu sa žalbenim navodima, na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, uz obvezu tužitelja na nadoknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

 

5. Žalbe su dostavljene suprotnim stranama na očitovanje prema odredbi čl. 359. ZPP-a.

 

6. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

7. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (imovinske i neimovinske) koju trpi zbog ozljeđivanja na radu 28. lipnja 2017., a kada mu je, kao radniku U.-a d.o.o. (osiguranika tuženika), prilikom hvatanja otkiva metalnom hvataljkom iz cijevi, iz neutvrđenih razloga čekić pao dolje i prikliještio mu prste desne ruke, otkinuo mu treći prst desne šake, nagnječio ostale prste i prelomio članak palca desne ruke s otkinućem nokta, čime mu je nanesena teška tjelesna ozljeda.

 

9. Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 7.470,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 12. veljače 2019., dok je u preostalom dijelu, u iznosu od 32.530,00 kuna, tužbeni zahtjev odbijen.

 

10. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga zbog kojih je pobijaju žalitelji te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, čime su ostvarene pretpostavke za djelomično preinačenje presude.

 

11. Protivno žalbi tužitelja, pobijana odluka u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se njena pravilnost ne bi mogla ispitati jer je izreka razumljiva, ne proturječi sebi ni razlozima presude. U njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima nema proturječja između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

12.  Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i 8. ZPP-a jer je sud, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a

 

13. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

14. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Nije sporno ni da je prije podnošenja tužbe tuženik na ime naknade štete (imovinske i neimovinske) tužitelju isplatio iznos od 74.230,00 kuna.

 

15. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete (imovinske i neimovinske) u daljnjem iznosu od 40.000,00 kuna, budući da tužitelj na ime naknade štete traži ukupnu naknadu u iznosu od 115.116,20 kuna.

 

16. Prvostupanjski sud je, razmatrajući opseg i visinu nematerijalne štete, nakon pravilno provedenog dokaznog postupka, a imajući u vidu medicinsku dokumentaciju te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kirurga M. K. i psihijatrice A. P. M., pravilno utvrdio da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio ozljedno prignječenje i zgnječenje tkiva II. i III. prsta desne šake s odstranjenjem III. prsta, ozljedno odstranjenje nokta desnog palca šake i otvoreni prijelom kosti krajnjeg članka istoga palca (teške tjelesne ozljede); da je tužitelju, s obzirom na dob i zanimanje te tako nastale ozljede desne šake, trajno smanjena životna aktivnost u postotku od 25% (tužitelj može s preostalim prstima izvoditi lakše poslove, ne može raditi preciznije poslove niti raditi na strojevima, a ne može se baviti niti sportom i hobijima koji zahtijevaju upotrebu desne šake); da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta za vrijeme pružanja prve pomoći, sekundarni strah srednjeg intenziteta za vrijeme bolničkog liječenje (od 28. lipnja do 6. srpnja 2017). te sekundarni strah blažeg intenziteta od 6. srpnja do 3. travnja 2018.; da je tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana te manjeg intenziteta još oko 60 dana; da je nakon odstranjenja dva prsta na šaci nastalo trajno naruženje srednjeg stupnja; te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega po 4 sata dnevno tijekom mjesec dana.

 

17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju na ime pravične novčane naknade pripada iznos od ukupno 79.000,00 kuna, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.800,00 kuna te na ime troškova liječenja iznos od 900,00 kuna, dakle ukupno iznos od 81.700,00 kuna. Budući da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe već isplatio iznos od 74.230,00 kuna, sud pobijanom presudom dosuđuje tužitelju preostali neisplaćeni iznos štete u iznosu od 7.470,00 kuna, dok odbija zahtjev tužitelja za dosudu daljnjeg iznosa štete od 32.530,00 kuna.

 

18. Tužitelj i tuženik osporavaju visinu tako dosuđenog iznosa štete i to tužitelj u odbijenom dijelu iznosa naknade štete od 32.530,00 kuna, a tuženik u dijelu dosuđenog iznosa od 7.470,00 kuna. Tuženik osporava i usmenu dopunu nalaza sudskih vještaka u pogledu izmjene duljine trajanja sekundarnog straha blažeg intenziteta te fizičke boli manjeg intenziteta.

 

19. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (odbijanje dokaznog prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja) jer prvostupanjski sud po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će predložene dokaze provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220 st. 2. ZPP-a), a izvedenim dokazima je odlučno činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

 

20. S time u vezi, pravilno je prvostupanjski sud odbio izvesti novo medicinsko vještačenje po drugom medicinskom vještaku jer su medicinski vještaci M. K. i A. P. M. dali svoj nalaz stručno i objektivno na temelju pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, kao i stručan i obrazložen usmeni nalaz i mišljenje kojim su, suprotno žalbenim navodima tuženika, argumentirano dopunili svoj nalaz u pogledu ocjene duljine trajanja sekundarnog straha blažeg intenziteta, kao i ocjenu trajanja fizičke boli manjeg intenziteta.

 

21. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je visina dosuđene naknade štete (imovinske i neimovinske) previsoko određena, dok je žalba tužitelja dijelu određene visine osnovana.

 

22. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu po tužitelju, a cijeneći pretrpljene fizičke bolove, strah, nastalo naruženje i smanjenje životne aktivnosti, dijelom pogrešno odmjerio pravičnu novčanu naknadu tužitelju. Naime, cijeneći sve navedeno, ali i dob istog, spol, ozlijeđeni dio tijela (šaka desne ruke), pogotovo u vezi s njegovim zanimanjem, neugodnosti liječenja (fizikalna terapija), kao i činjenicu da je tužitelju nakon odstranjenja dva prsta na šaci nastalo trajno naruženje srednjeg stupnja vidljivo drugim osobama, tužitelju primjenom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. dalje: ZOO) pripada ukupna pravična novčana naknada u iznosu od 89.000,00 kuna.

 

23. Osnovani su i žalbeni navodi tužitelja u pogledu odbijanja zahtjeva za naknadu troškova prijevoza liječniku. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tužitelj je dostavom iskaznice za fizikalnu terapiju (stranica 31-32 spisa) dokazao da mu je prilikom odlaska na fizikalne terapije na relaciji C. – V. nastao trošak prijevoza u vezi s liječenjem pa je, u skladu s dostavljenim cjenikom javnog prijevoza, tužitelju valjalo dosuditi iznos od 1.463,00 kuna (55 dolazaka po dnevnoj povratnoj karti u iznosu od 26,60 kuna).

 

24. Protivno žalbi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i visinu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, s obzirom da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega od po 4 sata dnevno tijekom mjesec dana. Time je, uz cijenu sata od 15,00 kuna koju je sud pravilno utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZZP-a i dosudio je tužitelju, pravilno dosuđena i daljnja  imovinska šteta u visini od 1.800,00 kuna. 

 

25. Dakle, budući da tužitelju na ime naknade štete (neimovinske i imovinske) pripada ukupan iznos od 93.163,00 kuna, koji je valjalo umanjiti za nesporno plaćeni iznos od 74.230,00 kuna, proizlazi da je tuženik tužitelju dužan isplatiti daljnji iznos od 18.933,00 kuna. Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete, pored dosuđenog iznosa od 7.470,00 kuna (točka I. izreke) valjalo dosuditi i daljnji iznos od 11.463,00 kuna. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu daljnjih 21.067,00 kuna na ime naknade štete nije osnovan (točka III. izreke).

 

26. Žalba tuženika je, za razliku od žalbe tužitelja, djelomično osnovana samo protiv odluke o troškovima postupka (točka II. izreke).

 

27. Uzimajući u obzir da su uslijed preinačenja pobijane odluke o glavnoj stvari stranke djelomično uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima, valjalo je odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi preinačiti i odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, prema čl. 154. st. 4. ZPP-a, što se u konačnici odnosi i na troškove žalbenog postupka pa je zahtjeve stranaka za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti.

 

28. Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba čl. 368., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

 

U Puli, 8. prosinca 2022.

 

Predsjednik vijeća:

 

Zoran Šarić, v.r.