Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika I. J., OIB: …, iz
I., zastupan po punomoćniku I. D., odvjetniku u I., protiv
tuženika- protutužitelja R., OIB: …, iz I., …, zastupan po punomoćniku K. B., odvjetniku u I., radi
utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. studenog
2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja- protutuženika I. D., odvjetnika
u I., te punomoćnika tuženika K. B., odvjetnika u I., a po
objavi presude dana 8. prosinca 2022.,
p r e s u d i o je
I. Utvrđuje se da nije zakonit otkaz ugovora o radu od 06.10.2014., kojim je
tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme
dana 10. veljače 2011., dok se tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika u
preostalom dijelu da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao i da je
tuženik u obvezi u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na
radno mjesto vozača, odbija kao neosnovan.
II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju na ime naknade plaće
bruto iznos od 132.880,00 kn / 17.823,56 eura, uz zakonske zatezne
kamate i to:
- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.08.2014., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.09.2014., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.10.2014., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.11.2014., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.12.2014., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.01.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.02.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.03.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.04.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.05.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.06.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.07.2015.,
- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.08.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.09.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.10.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.11.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.12.2015., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.01.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.02.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.03.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.04.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.05.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.06.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.07.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.08.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.09.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.10.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.11.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.12.2016., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.01.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.02.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.03.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.04.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.05.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.06.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.07.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.08.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.09.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.10.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.11.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.12.2017., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.01.2018., - na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.02.2018.,
- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.03.2018., te
- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.04.2018., pa do isplate po eskontnoj
stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do
isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se tužbeni zahtjev odbija za
zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
sadržanih u bruto iznosu od 132.880,00 kn / 17.823,56 eura.
III. Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu koji glasi:
Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. 02.
2011.g., sklopljen između tuženika - protutužitelja kao poslodavca i tužitelja -
protutuženika kao radnika, s danom 25. veljače. 2021.g., s kojim danom
tužitelju - protutuženiku prestaje radni odnos kod tuženika - protutužitelja.
Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju protutuženiku naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u
iznosu od 9.060,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi
određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koje kamate na navedeni iznos
teku od dana presuđenja pa do dana isplate.
IV. Dužan je tuženik - protutužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe
isplatiti tužitelju - protutuženiku, parnični trošak u iznosu od 43.987,50kn /
5.838,14 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3 postotna poena, koje kamate na navedeni iznos teku od
dana presuđenja pa do dana isplate.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem ovog suda posl. broj Pr-1360/2020 od 17. siječnja 2022.
usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika ( u daljnjem tekstu tužitelj), kojim
se utvrđuje da nije zakonit otkaz ugovora o radu od 6. listopada 2014., te je odbijen
protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja ( u daljnjem tekstu tuženik), za
određivanjem sudskog raskida ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Odbijena je i
privremena mjera za osiguranjem novčane tražbine tužitelja u iznosu od 132.000,00
kn, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 43.125,00
kn.
2. Rješenjem Županijskog suda u R. posl. broj GžR-363/2022-3 od 17. ožujka
2022., ukinuta je gore navedena presuda ovog suda u dosuđujućem dijelu točke I i
točki II izreke, te rješenje istog suda poslovni broj Pr-1360/2020-31 od 17. siječnja
2022. u točki II izreke, i u tom dijelu je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje. U
svojoj uputi viši sud između ostalog navodi da je u nastavku postupka potrebno
dopuniti činjenično stanje dodatnim saslušanjem svjedoka i z.z. tuženika, te ukoliko bi
se utvrdilo da predmetni otkaz nije zakonit utvrditi da li bi bile ispunjene pretpostavke
za sudskim raskidom ugovora o radu odnosno postoje li osnovani razlozi za sudskim
raskidom ugovora o radu.
2.Tužitelj u tužbi koja je podnijeta ovom suda dana 12. prosinca 2014. g., navodi
kako mu je Odlukom o otkazu ugovora o radu od 06. listopada 2014. g. tuženik
otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 10. veljače 2011.
Navedeni otkaz ugovora o radu da je višestruko nezakonit, te da je protiv ove Odluke
o otkazu ugovora o radu od 06. listopada 2014., podnio Zahtjev za zaštitu prava na
kojeg tuženik da nije odgovorio u zakonskom roku. Otkaz ugovora o radu od 06.
listopada 2014., da je nezakonit između ostalog i zato što mu tuženik nije dostavio
otkaz ugovora o radu što da je u izravnoj protivnosti s odredbom čl. 120. st. 3.
Zakona o radu. Pismenim podneskom od 12. siječnja 2021. tužitelj je uredio tužbeni
zahtjev na način da je proširio isti i zatražio isplatu neisplaćene plaće za vremenski
period 1. srpnja 2014. do 1. travnja 2018. u ukupnom iznosu od 132.880,00 kn,
zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog
pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako je to precizirano pod toč. I. izreke ove
presude.
3.U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 28. veljače 2018., tuženik
navodi da predlaže odbaciti tužbu tužitelja, a podredno odbiti tužbeni zahtjev uz
dosudu troškova postupka tuženiku. Tuženik da je tužitelju otkazao ugovor o radu,
Ugovora od 10. veljače 2011., sa danom 10. rujna 2014., poslovno uvjetovanim
otkazom pozivom na čl. 115. Zakona o radu kao jednim od četiri načina redovitog
otkaza ugovora uz ostavljeni otkazni rok radniku do 06. listopada 2014., što da je
sukladno čl. 121. Zakona o radu, a razlog otkaza da jest " prestanak proizvodnje u
H. ". Tužitelju da je pismeni otkaz ugovora pokušao dostaviti osobno dana 24.
rujna 2014., kada da se na pismeno od strane dostavljača konstatira da "nije kod
kuće, obavijest ostavljena". Kako je tužitelj odbio primitak – pismena- otkaza ugovora
o radu uz ostavljanje pismena, dana 25. rujna 2014., to da je postupio suprotno
odredbi čl. 113. Zakona o radu, stoga da je tužba vandobna pa da je nastupila
prekluzija u ostvarenju traženih prava, stoga predlaže da sud odbaci tužbu.
4.Pisanim podneskom od 25. veljače 2021. punomoćnik tuženika opreza radi istakao
je i protutužbeni zahtjev ukoliko sud utvrdi nedopušteno- nezakonitom odlukom o
otkazu, jer da su odnosi između stranaka narušeni te kako strankama nije prihvatljivo
da se tužitelj vrati u radni odnos, stoga da tuženik smatra kako su se ostvarili uvjeti iz
čl. 125.st.2. Zakona o radu za sudskim raskidom Ugovora o radu na neodređeno
vrijeme od 10. veljače 2011., s danom odjave tužitelja, dakle s danom 6. listopada
2014., uz naknadu štete u iznosu od 9.060,00 kn, stoga je tuženik postavio i
protutužbeni zahtjev kao što je to precizirano unutar navodnih znakova u točci II.
izreke ove presude.
5. U nastavku postupka u dokaznom postupku sud je pregledao Otkaz Ugovora o
radu od 06. listopada 2014. g. , Zahtjev za zaštitu prava od 14. studenog 2014. g.,
Povijesni izvadak iz sudskog registra, Podaci o poslovnom subjektu, Odluka o otkazu
od 10. rujna 2014. , povratnice poštanske , te proveo saslušanje tužitelja, te svjedoka
M. Š. i M. B., izvadak iz sudskog registra te povijesni izvadak iz sudskog
registra, potvrda H.-a, saslušanje svjedokinje M. B. pred O. sudom u
M., S. služba u I., potvrda H.-a , saslušanje zz tuženice
I. J. pred O. sudom u M., S. služba u I.,
osiguranici prijavljeni na reg. …, obavijest HZZO-a S. da li je tužitelju
isplaćivana naknada za bolovanje i nakon otkazivanja ugovora o radu, potvrda
HZMO-a te potvrda o plaći, bruto bilanca tuženika, Ugovor o radu na neodređeno
vrijeme od 1. rujna 2014. , Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 5. travnja
2012., potvrda od HZMO-a, Ugovor o transportu robe, Konto kartica, Računi br.
49/14, 159/14, 14/15, 230/15,2/16, 247/16, 01/17,329/17,3/18, 345/18, Proizvođačka
specifikacija br. 2., br.1, Cjenik voćnog sirupa 65 5 " D.", I. R. d.o.o.,
P. za pošiljatelja, U. o ekskluzivnoj distribuciji sirupa D. u R.,
R. R. d.o.o., Opći ugovor o kupoprodaji robne marke, saslušanje zz
tuženika, Izvod iz zapisnika sa treće sjednice Građanskog odjela VS RH,
te dopunskim saslušanjem svjedkinje M. B. i z.z. tuženika.
6.Među strankama nije sporno da je odlukom o otkazu ugovora o radu (poslovno
uvjetovani) tuženik tužitelju kao svom radniku otkazao ugovor o radu sklopljen na
neodređeno vrijeme od dana 10. veljače 2011.
9.Kao sporno ostalo je za raspraviti:
-da li je zakonit otkaz ugovor o radu od 6. listopada 2014.,
-prigovore tuženika da tužitelju nije omogućeno da iznese svoju obranu, da prije
otkazivanja poslodavac nije proveo obvezatni postupak savjetovanja s radničkim
vijećem odnosno sa sindikalnim povjerenikom i da nije valjano obrazložio otkaz,
- da li su ostvareni zakonski uvjeti za sudski raskid ugovora o radu.
10.U svom iskazu kojeg je tužitelj dao pred Općinskim sudom u M., S.
služba u I., 5. rujna 2019. navodi da je za otkaz saznao početkom studenog i
to slučajno jer da mu je netko rekao da je odjavljen iz radnog odnosa. Tada da se
javio odvjetniku i predao papire i da je imao tada zdravstvenih problema. Navodi da
mu poštar nije pokušavao uručiti ništa niti da je on bilo što odbio primiti i da mu
nikada nisu nadležni iz firme najavljivali da će dobiti otkaz. Djelatnost tuženika da se
obavljala na J. M. u kući njegove majke. Navodi da nije bio upoznat da će
prestati djelatnost u kući njegove majke iako su radnici tuženika došli jedne prigode i
pokupili stvari. U toj kući da on ne stanuje niti da je s tuženikom pregovarao oko
zakupa iako je bio upoznat da sele stvari iz tog prostora, da ih nije pitao zašto jer da
je saznao da su mu dali otkaz od druge osobe. Posao vozača u P. da mu nisu
nudili.
11.U svom iskazu dana 12. veljače 2021. pred O. sudom u M.
svjedokinja M. B. navodi kako u cijelosti ostaje kod svoje izjave koju je dala na
zapisniku pred ovim sudom dana 11. studenog 2019., gdje je navela kako je firma
R. obiteljska firma a i druga da je R. P., te da ona vodi računa o
jednoj i drugoj firmi. I. B. da je direktor firme R., a njen sin da je
direktor u R. . Naime, kako su 2010. otvorili firmu R. u J., a 2011.
da je tužitelj počeo raditi kod njih kao vozač, a 2014. da su donijeli odluku da prestaje
proizvodnja jer da im se nije isplatilo te da je u travnju mjesecu 2014., prestala
proizvodnja i da su se preseljavali u P. i to da je trajalo do 10. rujna 2014. U
međuvremenu pošto je tužitelj znao za takvo stanje da tu nema više proizvodnje i da
tu nema više što raditi, da su mu nudili da ide raditi u P. (B.). U početku da je
govorio da će razmisliti i jedan dan da se ne sjeća kojeg dana i mjeseca da je došao i
rekao da će probati raditi te da je došao na jedan sat njima u proizvodnju i rekao da
neće moći raditi. Pitala ga je kako će dalje, rekao je da će vidjeti i otišao. Nakon toga
da ga je zvala svakodnevno na telefon svaki dan po nekoliko puta da se nije javljao
nikako, u tom međuvremenu da su mu davali plaću iako da ništa nije radio računajući
da će pristati na posao i doći raditi, tako da su mu morali dati otkaz za koji da je on
znao i to 10. rujna 2014., poslali ga poštom preporučenom pošiljkom broj:
…, (konstatira se da ovakva preporučena pošiljka prileži spisu), te da su
ponovno istu pošiljku sa gore naznačenim preporučenim brojem poslali na poštu i
utvrdili da je ista zalijepljena selotejp ljepilom, a primatelj da je vidio što je unutra i u
svezi toga da je poštar dao izjavu, i nakon što da je vidio što je unutra da je on odbio
primiti i kazao da neće uzeti. Nakon toga da su ga ponovno zvali, ali da se on nakon
toga nikako nije javljao. Proizvodnja da se obavljala u kući majke tužitelja, a to da je
njegova stara kuća, a tužiteljeva kuća da je odmah do firme, a tuženik da nema
registriranu proizvodnju u H., otkazni rok da je trajao od 10. rujna 2014. do 6.
listopada 2014. i tužitelju da je sve plaćeno do 6. listopada 2014., da je znao za otkaz
svaki dan da je bio u tijeku svega. Tužitelj da je imao auto, da je bio vozač i da je
imao auto vlasništvu njihove tvrtke, nekada da je vozio, a nekad da je u proizvodnji
pomagao, to da je bila mala proizvodnja tako da nije imao svaki dan obaveza, a to da
je bilo 2010. do 2014. Navodi da su mu ostavili vremena da razmisli da li će prihvatiti
posao u P. u njihovu firmu, a on da je nakon toga otvorio bolovanje, a auto da
su razdužili od njega kad su selili strojeve, a to da je bilo u 7. ili 8. mjesecu. I.
J. da je ostala kao direktor firme u H., a ta firma da je ostala jer da im služi
za uvoz.
12.U svom iskazu dana 26. ožujka 2021. pred O. sudom u M. zz
tužene I. J. navodi kako su prestali raditi u travnju mjesecu 2014., proizvodnju
u J., tužitelj da je već tada znao da tu više za njega nema posla, međutim u
dogovoru s njom i M. da su mu nudili da prijeđe raditi u P., B., on da je bio
došao jedan dan i odlučio da više neće jer da on to ne može raditi, onda da mu je
usmeno rečeno da ako neće raditi da mu ide otkaz. Znao je za otkaz i bio je upućen
u sve jer da su radili u kući njegove majke koja da je odmah uz njegovu. Nakon što
su zatvorili proizvodnju da su prenosili strojeve u P. i da postoje računi i dokazi
koji će potkrijepiti datum izlaska strojeva. Odluku o otkazu da su radili odvjetnik i
knjigovođa, te da tužitelj nije htio primiti odluku jer da znao o čemu se radi. Tužitelj da
nije htio raditi u P., zato da je i dobio otkaz. U trenutku davanja otkaza tvrtka
R. da je imala samo tužitelja za radnika, da je on bio vozač, te da bio i ured
gdje da su se obrađivali računi. Strojevi da su bili u vlasništvu tuženika i tužitelja, a
tužitelj da je bio zadužen za kombi vozilo kojeg da je on vratio kada je prestao raditi,
kojeg da je ostavio i više da im se nije javljao. Nakon što je tužitelj dobio otkaz niti da
jedan radnik nije primljen u firmu. Ona da je potpisivala otkaz ugovora o radu sa
danom 10. rujna 2014. , koji da je poslan tužitelju, a da li je dostavljen mirovinskom i
zdravstvenom o tome da se može očitovati knjigovođa i odvjetnik, te da osim te ne
postoji druga odluka o otkazu.
13. U svom iskazu na ročištu od dana 13. listopada 2022. zz tuženika I. J.
navodi da u cijelosti ostaje kod iskaza koji je već dala pred O. sudom u
M., S. služba I., te nadodaje da je direktorica tuženika od samog
osnutka firme 2010., a što se tiče gašenja proizvodnje u R. to da je već počelo
krajem ožujka 2014.g. obzirom da je promet bio vrlo slab pa da je donijeta odluka da
se ta proizvodnja gasi s tim da je firma nastavila uvoziti sokove iz B. i plasirati ih na
H. tržište. Tranzit robe da je radila druga firma jer da nije bilo potrebe za
radom vozača koje poslove da je obavljao tužitelj s tim da je tužitelj bio upoznat i bio
je prisutan kad se zatvarala proizvodnja odnosno prenosili strojevi u P.. Tada
da mu nisu ništa nudili u R. obzirom da nisu imali nikakve potrebe za osobnog
vozača, ali da joj se čini da mu je M. B. nešto nudila ukoliko želi raditi u P.,
međutim da je on to odbio. On da je već tada bio često na bolovanju, vjerojatno da su
počeli zdravstveni problemi, ali da nisu mislili da se radi o teškim zdravstvenim
tegobama. Što se tiče tuženika on da svoje poslovanje širi u R. tako da su otvorili
ove godine i hotel u P.. Međutim u toj djelatnosti da nemaju potrebe za radom
tužitelja odnosno za radnim mjestom vozača. Također naglašava da od samog
donošenja odluke o otkazu i nemogućnosti uručenja iste tužitelju s njim da je
nemoguće stupiti u kontakt iako da su pokušavali u više navrata, tako da jednostavno
ne postoji komunikacija između njih. Tužitelj da je prvenstveno obavljao poslove
vozača s tim da je pomagao povremeno i na drugim poslovima.
14.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i
svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i
25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja
djelomično osnovan, kao i protutužbeni zahtjev tuženika kojim predlaže sudski raskid
ugovora o radu.
15.Rješenjem Županijskog suda u R. posl. broj GžR-758/2020-2 od 23. listopada
2020., zauzet je stav da je tužitelj u zakonskom roku odnosno pravovremenu zatražio
sudsku zaštitu stoga je o tom prigovoru tuženika pravomoćno odlučeno.
Prema čl. 135. st. 3. Zakona o radu (N.N. 23/14, 127/17 u daljnjem tekstu ZR)
propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja
postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor
o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao
izvanrednim otkazom ugovora o radu.
Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor
o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani
razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog
gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pri
tome je odredbom st. 2. istog članka propisano da prilikom odlučivanja o poslovno
uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa,
starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
Temeljem čl. 120. Zakona o radu otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora
u pisanom obliku obrazložiti otkaz i otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
16. Iako je sporna odluka o otkazu ugovora o radu ( list spisa 15) od 6. listopada
2014., izrađena u pisanom obliku ( formi), po ocjeni ovog suda navedeni otkaz nije
obrazložen sukladno zakonu što dovodi do njegove nezakonitosti. Naime, da bi otkaz
ispunjavao i taj uvjet poslodavac mora navesti činjenice koje u svakom konkretnom
slučaju mogu poslužiti kao osnova za ocjenu je li otkaz bio dopušten, stoga ovaj sud
smatra da predmetni otkaz nije valjano obrazložen obzirom da se tuženik kao
poslodavac pozvao na jednu opću formulaciju da je razlog otkaza prestanak
proizvodnje u H. kojim djelatnik gubi svoje radno mjesto, iz koje rečenice se
definitivno ne može ocijeniti je li otkaz bio dopušten. Obrazloženje odluke o otkazu
trebalo je sadržavati pored navođenja gospodarskog razloga ( prestanka
proizvodnje) i obrazloženje u pogledu mogućnosti zapošljavanja tužitelja- radnika na
drugim poslovima, trajanju njegovog radnog staža, starosti, invalidnosti, obveza
uzdržavanja koje ga terete, odnosno sve parametre na osnov kojih se može ispitati
opravdanost otkaza. Što se tiče ostalih prigovora tužitelja iste je obzirom na utvrđenje
nezakonitosti predmetne odluke suvišno obrazlagati.
17.Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je odluka o otkazu ugovora o radu
tužitelja od 10. lipnja 2014. nezakonita, stoga je valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke
ove presude te u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
18. Temeljem čl. 125.st. 1., ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a
radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan
prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a
najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju
radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Ovakvu odluku
iz čl. 125.st. 1. sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje
opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i
interesa obiju ugovorenih stranaka, nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za
prestanak ugovora o radu na način iz st. 1. i 2. ovog članka , podnijeti do zaključenja
glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. Sukladno iskazu z.z. tuženika i
svjedokinje M. B., pa i samog iskaza tužitelja razvidno je da je tuženik svoju
proizvodnju preselio u P. ( B.), što među strankama nije ni sporno stoga je i
radno mjesto tužitelja za koje je imao sklopljen ugovor o radu prestalo postojati,
samim time nastavak radnog odnosa nije moguć. Kako je tuženik pisanim
podneskom od 25. veljače 2021. postavio protutužbeni zahtjev na sudski raskid
ugovora o radu ovaj sud smatra da je upravo sudski raskid ugovora o radu osnovan
jer nastavak radnog odnosa među strankama definitivno nije moguć jer je tuženik u
ovom postupku dokazao da prema uvjetima odnosno okolnostima koji su egzistirali u
vrijeme otkazivanja nastavak radnog odnosa nije moguć. Kako je sukladno stavu
VSRH, Sjednice građanskog odijela od 4. travnja 2022. zauzet pravni
stav da kad se u parnici utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, dan sudskog
raskida ugovora o radu iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu na zahtjev poslodavca ne
može se odrediti retroaktivno, odnosno unatrag od dana kada je u parnici podnesen
zahtjev tuženog poslodavca za sudski raskid ugovora o radu već najranije od dana
podnošenja tog zahtjeva. Stoga je kao dan sudskog raskida ugovora o radu određen
dan 25. veljače 2021., kada je tuženik kao poslodavac i podnio zahtjev za sudski
raskid ugovora o radu. Samim time preostali dio tužbenog zahtjeva gdje tužitelj traži
da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao pa da je tuženik u obvezi u roku od
8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na radno mjesto vozača, valjalo je odbiti
kao neosnovan. Međutim, osnovan je i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje
naknadu plaća koje tuženik uslijed nezakonite odluke o otkazu nije isplatio tužitelju
za zatraženi vremenski period od 1. srpnja 2014. pa do 1. travnja 2018., u ukupnom
iznosu od 132.880,00 kn, obzirom da iz priloženih Potvrda o plaći (list spisa 139)
proizlazi da su posljednje tri plaće isplaćene tužitelju za ožujak, travanj i svibanj
2014., iznosile u bruto iznosu od po 3.020,00 kn mjesečno, koliko je tužitelj i zatražio
za svaki mjesec za zatraženi vremenski period što ukupno daje bruto iznos od
132.880,00 kn. Tužitelju su priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku
od 15-tog dana u mjesecu na svaki pojedinačni mjesečni iznos za protekli mjesec do
isplate, a temeljem odredbe članka 84. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11,
82/12 i 73/13) i odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,
41/08, 125/11, 78/15) s time da je stopa kamata usklađena sukladno Zakonu o
izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), dok je tužbeni
zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan za zatezne kamate na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 132.880,00 kn.
Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak
("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13.,
125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza
na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14.
istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji
važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak
("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10.,
137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je
da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom
istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog
rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene
doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za
iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog
za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).Obračunati predujam
poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od
nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).S obzirom na
navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto
plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka
isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se
na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu
zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.
19.Obzirom da je ovaj sud djelomično prihvatio protutužbeni zahtjev za sudskim
raskidom ugovora o radu, a obzirom da je tuženik precizirao iznos naknade štete koji
bi i po zakonu pripao tužitelju, pri utvrđivanju iznosa naknade štete sukladno čl. 125
st.2. ZR-a, ovaj sud je cijenio da je tužitelj zaključio ugovor o radu na neodređeno
vrijeme dana 10. veljače 2011., te cijeneći trajanje radnog odnosa i angažman
tužitelja kod tuženika kao poslodavca da bi tužitelju pripadala naknada štete u visini 3
ugovorenih mjesečnih plaća, koliko je tuženik i predložio, stoga je tužitelju i dosuđena
naknada štete u iznosu od 9.060,00 kn. Tužitelju je na taj iznos priznata i zakonska
zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koje kamate na navedeni iznos teku od
dana presuđenja pa do isplate, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“ 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).
20.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i 155. Zakona o parničnom
postupku („NN“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
02/07., 84/08., 25/13.,89/14. i 70/19, drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 69/93., 87/93., 16/94.,
11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis
parničnog troška punomoćnika tužitelja.
Tužitelju je priznat trošak za: zahtjev za zaštitu prava, za sastav tužbe, – 200 bodova,
(jednokratna nagrada), za pristup na ročišta (Tbr.9 st.2-50%): 28. veljače 2018.-125
bodova, za zastupanje na ročištima: 3. travnja 2018. , 23. svibnja 2018. , 4. lipnja
2019. , 5. rujna 2019., 11. studenog 2019. , 18. siječnja 2021., 26. ožujka 2021. , 15.
travnja 2021., 8. srpnja 2021., 18. listopada 2021., 8. lipnja 2022. 10. studenog
2022., za svako po 250 bodova, za sastav podnesaka od: 2. travnja 2018., 5. ožujka
2021., 9. travnja 2021. i 4. listopada 2021. 8. studenog 2022.– za svaki po 250
bodova, za sastav žalbe na presudu – 312,5 bodova, što sve zbrojeno iznosi
4.887,5bodova (vrijednost 1 boda = 15 kn) što daje iznos od 73.312,50 kn.
Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužitelj cijeneći osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 80%, a tuženik sa 20%. Kada se postotak kojim je
tuženik uspio u parnici odbije od postotka kojim je tužitelj uspio u parnici dobije se
uspjeh tužitelja od 60%, u kom omjeru mu je obistinjen priznati parnični trošak, a koji
iznosi 43.987,50kn.
21. Predmetna konverzija u presudi izvršena je sukladno odredbi čl. 48. st. 1. i 2.
Zakona o uvođenju eura kao službene valute R. H. ( NN
57/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po srednjem paritetu 1 euro = 7.53450
kn.
22.Slijedom navedenog valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao i postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 8. prosinca 2022.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom
sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana
od dana primitka pismenog otpravka iste.