Kž-250/2021-4

   REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                     

Kž-250/2021-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Jadranke Bige Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A.Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. dalje KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 28. rujna 2021. broj: K-720/2019-22, u sjednici vijeća održanoj dana 08. prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi A.Ž. za kazneno djelo iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, pa mu se na temelju čl. 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda te se određuje da se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik A.Ž. u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku od 28. rujna 2021. broj: K-720/2019-22, optuženik A.Ž. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci, te je na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine a primjenom čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20. i 80/22. dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženom A.Ž. platiti troškove kaznenog postupka i to: trošak izrade situacijskog plana i fotoelaborata prometne nesreće u iznosu od 320,00 kuna, trošak obdukcije u iznosu od 4.000,00 kuna, trošak izlaska trgovačkog društva "U." d.o.o. O. na mjesto prometne nesreće u iznosu od 1.527,00 kuna, trošak za provedeno medicinsko vještačenje u iznosu od 1.120,00 kuna, trošak provedenog prometnog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, trošak toksikološkog vještačenja od 250,00 kuna, trošak analize krvi i mokraće u ukupnom iznosu od 1.500,00 kuna i trošak pristupa vještaka medicinske i prometne struke na raspravu u ukupnom iznosu od 640,00 kuna, te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se optuženika "osudi na strožu kazneno-pravnu sankciju".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. Ovaj drugostupanjski sud je, povodom podnesene žalbe, u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti te da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Držani odvjetnik u podnesenoj žalbi smatra da unatoč optuženikovom priznanju počinjenja kaznenog djela, činjenici da ranije nije kazneno ni prekršajno osuđivan i nezainteresiranost nasljednika pok. M.J. za ovaj kazneni postupak uvjetna osuda u konkretnom slučaju se ne ukazuje adekvatnom i primjerenom sankcijom, držeći da se istom neće ostvariti svrha kažnjavanja, da je za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, te da je svrhovito optuženika osuditi na strožu kaznenopravnu sankciju kojom će se na primjeren način izraziti društvena osuda za počinjeno kazneno djelo.

8. Ovaj drugostupanjski sud razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu na koju je optuženik osuđen u trajanju od godine dana, uz izricanje uvjetne osude tako da se ta kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženik A.Ž. osuđen neće izvršiti ako u vremenu od tri godine ne počini novo kazneno djelo, te je zaključio kako državni odvjetnik opravdano prigovara izrečenoj kaznenopravnoj sankciji za počinjeno kazneno djelo.

8. Naime, uz uvažavanje olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani optuženika, a to su njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela, njegovu dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, izraženo iskreno kajanje zbog počinjenog, činjenicu da se ispričao nasljednicima pok. M.J. koji nisu iskazali interes sudjelovanja u ovom kaznenom postupku u svojstvu oštećenika i da je kazneno djelo počinjeno "u jednom trenutku nepažnje", uz cijenjenje činjenice koju prvostupanjski sud ne navodi, očinstvo jednog malodobnog djeteta te izostanak otegotnih okolnosti na strani optuženika, ipak je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine preniska i neadekvatna težini i okolnostima počinjenog djela i posljedicama istog, kao i izricanje uvjetne osude za navedenu kaznu zatvora na koju je optuženik osuđen, s rokom provjeravanja od tri godine. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je, cijeneći sve navedeno, ali i činjenicu da se je prometna nesreća dogodila na pješačkom prijelazu, kada je pješakinja sada pok. M.J. prelazila kolnik neposredno uz iscrtani pješački prijelaz, dakle prometna nesreća se dogodila bez ikakvog doprinosa imenovane pješakinje nastanku prometne nesreće, ali i potrebu generalne prevencije, za počinjeno kazneno djelo adekvatna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, što je za dva mjeseca više od propisanog minimuma za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim (propisana kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 227. st. 6. KZ/11 je od jedne do osam godina). Nadalje, uvažavajući olakotne okolnosti koje se odnose na raniji život optuženika i njegovu ličnost, ovaj drugostupanjski sud nalazi da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, pa je na temelju čl. 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, ali je pritom odredio da je radi postizanja specijalne ali i generalne prevencije, a u skladu se težinom počinjenog djela i posljedicama tog djela, neophodno da optuženik A.Ž. izdrži dio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, dok je drugi dio izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci uvjetovan na rok provjeravanja od tri godine, s time da sukladno s odredbom čl. 57. st. 5. KZ/11 vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

8.1. Slijedom svega naprijed navedenog, kazna određena optuženiku po ovom drugostupanjskom sudu podobna je za ostvarenje svrhe izricanja kazne iz čl. 41. KZ/11, dakle da se njom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na optuženika ali i na sve druge da ne čine kaznena djela u prometu kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja takvih kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane omogućiti optuženiku da nakon izvršenja dijela kazne u trajanju od šest mjeseci se ponovno uključi u društvo.

9. Iz iznesenih je razloga žalba državnog odvjetnika prihvaćena kao osnovana, te je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

U Šibeniku, 08. prosinca 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

        Nives Nikolac, v.r.